Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV 2

P-321/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu tog suda Barbari Mendeš, u pravnoj stvari tužitelja GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Bojanu Žarniću, odvjetniku u Makarskoj, protiv tuženika RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. pekarsko-trgovačkog obrta " [obrt]", zastupan po punomoćniku Goranu Radoniću, odvjetniku u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 14. studenog 2024., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, te izočnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude, 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

" Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 6.000,00 EUR (devet tisuća eura) plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od pravomoćnosti ove presude pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet % poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

II/ Za više zatraženi iznos od 3.000,00 eura zakonskim zateznim kamatama koje na nadvedeni iznos teku od dana pravomoćnosti presude pa do isplate, tužbeni zahtjev tužitelja se odbija kao neosnovan.

III/ Dužan je tuženik, tužitelju naknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 786,02 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od pravomoćnosti ove presude pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet % poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. Tužitelj GR je kod ovog suda, kao stvarno i mjesno nadležnog, ustao tužbom protiv tuženika RR, u kojoj navodi da tužitelj ima sa tuženikom sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme, zaključen 1. travnja 2016. Predmetnim Ugovorom u zakupu je tužitelj, kao zakupodavac dao tuženiku, kao zakupniku u zakup poslovni prostor izgrađen na dijelu č. zgr. [katastarska čestica], dijelu č. zgr. [katastarska čestica], dijelu č. zem. [katastarska čestica] i dijelu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stranke su tim Ugovorom ugovorile plaćanje godišnje zakupnine u iznosu od 6.000,00 eura. Stranke su sporazumno naknadno dogovorile da će uslijed poremećaja u radu izazvanih pandemijom COVID-19, zakupnik (tuženik), platiti zakupodavcu (tužitelju), 50% umanjeni iznos zakupnine za 2020. godinu. Takav 50% umanjeni iznos zakupnine za 2020. godinu, tuženik je i uplatio tužitelju. U tom smislu je tužitelj kao zakupodavac i dao Izjavu dana 15. srpnja 2020., ovjerenu kod javnog bilježnika Tomislava Žderića iz [adresa] pod Ov-2146/2020. Nakon navedenog sporazuma o umanjenom iznosu zakupnine za 2020. godinu, tuženik je i 2021. godine, bez dogovora sa tužiteljem i pristanka tužitelja, sam umanjio iznos zakupnine i za 2021. godinu za 50%, pa je tako za 2021. godinu uplatio tužitelju samo iznos od 3.000,00 eura (umjesto ugovorenih 6.000,00 eura). Tuženik za 2022. godinu nije izvršio nikakvu uplatu prema tužitelju sa naslova predmetne ugovorene zakupnine. Tuženik i u trenutku podnošenja ove tužbe i dalje ima u posjedu predmetni poslovni prostor, te isti i dalje koristi, u kojem drži i danas svoje stvari. Slijedom iznijetog tuženik je dužan tužitelji isplatiti sa naslova ugovorene zakupnine iznos od 3.000,00 eura za 2021. godinu, te iznos od 6.000,00 eura za 2022. godinu, što daje ukupan iznos od 9.000,00 eura, plativo u kunama po srednjem tečaju HNG na dan plaćanja. Tužitelj stoga ima pravni interes za ustati ovom tužbom i tužbenim zahtjevom kojim se obvezuje tuženik isplatiti tužitelju iznos od 9.000,00 eura, plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od pravomoćnosti presude, pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet % poena sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, uz naknadu parničnog troška tužitelju uvećan za zakonske zatezne kamate.

2. Na temelju odredbe članka 284. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08-odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje u tekstu: ZPP), tuženik je pozvan da u roku od 30 dana dostav pisani odgovor na tužbu i upozoren je na pravne posljedice propuštanja.

3. Tuženik u dogovoru na tužbu od 20. travnja 2023. navodi da je u ugovoru o zakupu navedeno u čl. 3. da se visina zakupnine ugovara za prve tri godine fiksno, za drugih pet godina ugovara se izmjena sukladno tržišnim uvjetima. Tužitelj je odbio pregovarati o izmjeni cijene zakupa za 2021., iako su tržišni uvjeti bili uvjetovani pandemijom COVID-a. Postupanje tužitelja je bilo u suprotnosti s ugovorom, te načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik je 1. lipnja 202. dostavio podnesak, kojim zbog nedostatka posla, raskida ugovor s 30. lipnja 2022, o čemu se tužitelj u tužbi oglušio. Ističe se prigovor nedostatka aktivne, promašene pasivne legitimacije, zastare, osporava se osnov i visina tražbine. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme od 1. travnja 2016. godine (list 4-6 spisa), izjava GR od 15. srpnja 2020. (list 7 spisa), dopis – raskid ugovora o zakupu poslovnog prostora od 31. svibnja 2022. uz potvrdu o primitku (list 28-29 spisa), dopis odvjetnika Ante Grbac punomoćnika GR od 21. travnja 2022. godine (list 30 spisa), izveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranaka (list 38-40 spisa), svjedokinje ĆR (list 49-51 spisa), dopis PU Područni ured Split Ispostava Makarska, Klasa: 410-23/2024-012/04 Ur.broj: 513-007-17-02-2024-3 od 24. rujna 2024. (list 63 spisa), nakon čega je sud cijeneći rezultate provedenog dokazanog postupka, temeljem odredbe čl. 7. i 8. ZPP-a, odlučio kao u izreci. Druge dokaze sud nije izvodio, budući da stranke nisu stavljale daljnje dokazne prijedloge temeljem čl.7. st. 1. i čl. 219. ZPP-a.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja sud je utvrdio djelomično osnovan,

6. Tužitelj i tuženik popisali su troškove postupka

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu u visini 9.000,00 eura, kojeg tužitelj temelji na činjeničnim tvrdnjama iz kojih bi proizlazi da tuženik navedeni iznos duguje s naslova neplaćene zakupnine za poslovni prostor izgrađen na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica], dijelu čest. zgr. [katastarska čestica], dijelu č. zem. [katastarska čestica] i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za razdoblje 2021. i 2022., sa zatraženim zateznim kamatama koje teku od dana pravomoćnosti presude, pa do isplate.

8. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva, a spornim se ukazuje i valjalo je utvrditi osnovanost istaknutog prigovora promašene aktivne, pasivne legitimacije, te prigovora zastare.

9. Među strankama je nesporno da je tužitelj GR, kao zakupodavac i tuženik RR, kao zakupoprimac zaključili ugovor o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme dana 1. travnja 2016. (list 4-6 spisa), kojim tuženik kao zakupoprimac, od tužitelja kao zakupodavca prima u zakup poslovni prostor izgrađen na dijelu nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], dijelu čest. zgr. [katastarska čestica], dijelu čest zem. 2852/2 i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], površine 86 m2, a koji se sastoji od jedne prostorije i sanitarnog čvora, za koji zakupodavac jamči da je vlasnik. Ugovor je zaključen na određeno vrijeme na rok od 8 godina počevši od 1. travnja 2016., za ugovoreni godišnji iznos zakupnine od 6.000,00 eura u protuvrijednosti kupan po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja , za svaku pojedinu godinu, a ima se isplatiti zakupodavcu od 1. rujna tekuće godine. Visina zakupnine za prve tri godine je fiksna, za drugih pet godina stranke ugovaraju da mogu izmijeniti visinu zakupnine sukladno tržišnim uvjetima, zakupodavac ustupan zakupniku posjed predmetnog poslovnog prostora u trenutku zaključenja ugovora. U čl. 14. ugovora stranke su utvrdile da se ugovor može raskinuti i prije isteka ugovorenog roka trajanja zakupa samo po zakonskim uvjetima. Stranke su složne da će se pridržavati odredbi Zakona o zakupu poslovnog prostora i Zakona o obveznim odnosima u svim slučajevima koji nisu ovim ugovorom drugačije regulirano.

10. Iz navedenog je razvidno da su stranke u utuženom razdoblju 2021. i 2022. god. bile u ugovornom odnosu zakupa u skladu s odredbom čl. 519. Zakona o obveznim odnosima (" Narodne Novine" br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZOO), te čl. 4. Zakona o zakupu poslovnog prostora ("Narodne Novine" br. 125/11, 64/15, 112/18 dalje: Zakona o zakupu) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

11. Predmetnim ugovorom o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme od 1. travnja 2016., koji je sklopljen uz suglasnost obiju stranaka stranke su odredile bitne sastojke ugovora, ugovoreno je vrijeme trajanja ugovora, ugovoren iznos zakupnine i rok plaćanja, što je sve sukladno odredbi iz čl. 5. Zakona o zakupu kojom je propisano da ugovor o zakupu sadrži iznos zakupnine i rokove plaćanja, te način otkaza i raskida ugovora sukladno odredbama čl. 26. do čl. 28. Zakona o zakupu i važećim odredbama ZOO-a. Stoga se i eventualne izmjene u pogledu visine zakupnine, po mišljenju ovog suda prvenstveno mogu razmatrati kroz ugovorni odnos.

12. U odnosu na visinu zakupnine valja reći da je ista bila određene u smislu odredbe čl. 5. Zakona o zakupu, kako su to stranke odredile odredbom čl. 3. Ugovora o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme od 1. travnja 2016., prema kojoj odredbi ugovora su stranke ugovorile plaćanje godišnje zakupnine u 6.000,00 eura (protuvrijednost u kupana po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja), za svaku pojedinu godinu, a koji iznos se ima isplatiti zakupodavcu do 1. rujna tekuće godine.

13. Prema čl. 16. st. 1. Zakona o zakupu, zakupnik je dužan zakupodavcu platiti ugovorom utvrđeni iznos zakupnine u roku utvrđenom u ugovoru.

14. Prema ocjeni ovog suda, tužitelj je svoju aktivnu legitimaciju dokazao ugovorom o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme od 11. travnja 2016., kojeg je kao zakupodavac zaključio s tuženikom kao zakupoprimcem. Naime, iz ugovora je razvidno da zakupodavac jamči da je vlasnik poslovnog prostora koji je predmet ugovora o zakupu, koju činjenicu je potvrdila i svjedokinja ĆR, majka tužitelja, upisana zk vlasnica nekretnine na kojoj je izgrađen predmetni poslovni prostor, koja je u svom iskazu potvrdila da je upisana kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama, te da je vlasnik predmetnog poslovnog prostora njen sin, ovdje tužitelj, kojem je ona taj prostor poklonila. Tužitelj stoga aktivnu legitimaciju kao predmnijevani vlasnik izvodi iz ugovora o zakupu koji je zaključen s tuženikom te je stoga njegova aktivna legitimacija temeljena na njegovim pravima kao zakupodavca, pa je stoga ovlašten za pokretanje ovog postupka. U odnosu na navod tuženika da tužitelj nije dokazao vlasništvo prostora, valja istaknuti da tužitelj tijekom postupka niti ne tvrdi da je knjižni vlasnik nekretnine, već svoje pravo kao predmnijevani vlasnik, temelji na odredbi čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje: ZV), a koju činjenicu ni sam tuženik nije osporavao u trenutku zaključenja ugovora, kao ni za vrijeme trajanja samog ugovornog odnosa o zakupu poslovnog prostora, tijekom kojeg razdoblja je tuženik nesporno tužitelju uredno u razdoblju koje prethodi utuženom razdoblju, podmirivao dogovoreni iznos zakupnine utvrđen ugovorom o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme od 1. travnja 2016. godine.

15. Uvidom u Izjavu OR od 15. srpnja 2020. (list 7 spisa), utvrđeno je da u navedenoj izjavi isti kao vlasnik poslovnog prostora u Gradcu, adresa Jadranska 45, pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljuje i potvrđuje da je sa gospodinom RR, vlasnikom obrta [obrt], obrt za proizvodnju, trgovinu i ugostiteljstvo, OIB: [osobni identifikacijski broj], sklopio ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora, te ovim izjavljuje da će zakupnina za 2020., biti manja za 50% od ugovorene zbog poremećaja u radu izazvanih pandemijom COVID-19. Izjavu daje u svrhu smanjenja porezne obveze koju ima prema poreznoj upravi na temelju zakupa poslovnog prostora kojeg je vlasnik. Potpis davatelja izjave GR ovjeren kod javnog bilježnika Tomislava Pejića sa sjedištem u [adresa], pod br. OV-2146/2020 15. srpnja 2020.

16. Sud je izvršio uvid u dopis Porezne uprave, Područni ured Split Ispostava Makarska klasa:410-23/2024-012/04 Urbroj: 513-007-17-02-2024-3 od 24. rujna 2024. (list 63 spisa), kojim su dostavljene evidentirane prijave najma / zakupa područje općine Gradac koje se odnose na utuženo razdoblje, ali naveden podatke u ocjeni dokaza nije posebno cijenio, obzirom da tuženik nije osporavao ugovorenu visinu zakupnine utvrđenu točkom 3. Ugovora o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme od 1. travnja 2016.

17. Na ročištu dana 9. travnja 2024., saslušani su tužitelj i tuženik u svojstvu parničnih stranaka.

18. Tužitelj GR pok. G u svom iskazu navodi da što se tiče utuženog potraživanja, tuženik mu je ostao dužan ½ najma za 2021. godinu, te najam za cijelu 2022. godinu, s tim da mu je tuženik krajem svibnja 2022., dao izjavu o otkazu najma, a da je unatoč tom otkazu, zadržao svoje stvari sve vitrine, hladnjake i ostalo do kraja 2022. godine, te je još neke nove hladnjake donio u kolovozu 2022. godine. Za taj period mu nije plaćen najam. Navodi da je tuženiku dao mogućnost nagodbe kako bi riješili sporni odnos, međutim, do toga nije došlo. Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. travnja 2016. koji mu je predočen od strane uređujućeg suca (list 4-6 spisa), je ugovor kojeg je imao zaključen s tuženikom. Izjava od 15. srpnja 2020. (list 7 spisa) je izjava koju je on dao nakon što je tuženik od njega zatražio za zbog nastale situacije Covid-19 smanji zakupninu poslovnog prostora za 2020. godinu. Tom Izjavom je pristao na smanjenje zakupnine za 2020. godinu za 50%, kako je i navedeno u Izjavi. Ta Izjava je ovjerena kod javnog bilježnika i dostavljena je na Poreznu upravu gdje je prihvaćena. Cijela 2020. godina je uredno plaćena, kako je to i dogovoreno prema Izjavi. Godine 2021. nije došlo do promjene iznosa zakupnine jer tuženik to od njega nije ni tražio. Tražio je za 2020. i kao što je prethodno naveo, za 2020. je prihvatio. Godine 2021. i 2022. tuženik nije tražio smanjenje zakupnine. Za čitavo vrijeme 2020. godine u vrijeme Covida, čak i u ljetnom razdoblju, tuženik je poslovao u poslovnom prostoru. Opomena koja mu je predočena od strane uređujućeg suca od 27. travnja 2022. (list 30 spisa), to je opomena koju je njegov odvjetnik iz [adresa] uputio tuženiku za plaćanje zakupnine za 2022. godinu. Nakon toga, tuženik mu je dostavio izjavu o raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora koja mu je predočena od strane uređujućeg suca (list 28 spisa). Nakon te izjave tuženika da raskida ugovor o zakupu, sastali su se u Gradcu 2-2 i po mjeseca nakon toga, negdje u srpnju ili kolovozu. Tom prilikom su razgovarali o njegovom dugovanju koje ima prema njemu, te mu je predložio da obzirom na ukupan dug, da mu može platiti 7.000 eura i da s tim završe spor. U protivnom, da će biti prisiljen sudskim putem potraživati dugovanje. Tuženik na to nije pristao, rekavši mu da sudski postupak može trajati i 10- ak godina. Nakon zaprimljenog raskida ugovora o zakupu poslovnog prostora koji mu je tuženik dostavio, kao i njihova razgovora koji je bio u srpnju ili kolovozu, tuženik nije ispraznio poslovni prostor. Navodi da se tuženiku obraćao usmeno i pismeno, telefonom zbog stvari koje su ostale u prostoru nakon raskida ugovora, međutim unatoč navedenom, tuženik prostor nije ispraznio. U studenom 2022. poslao mu je poruku da do kraja godine mora isprazniti prostor, nakon te poruke tuženik je to napravio, stvari je iz prostora iznio u prosincu 2022. godine. Nakon što je od strane uređujućeg suca tužitelju pročitan čl. 3. Ugovora o zakupnu poslovnog prostora od 1. travnja 2016., tužitelj navodi – nakon proteka 3 godine zakupnine za koji period je bio dogovoren fiksni iznos zakupnine, navodi na nisu razgovarali o povećanju niti o smanjenju zakupnine za narednih 5 godina, izuzev ovog dogovora koji je bio u vrijeme R, kada je tuženik od njega zatražio smanjenje zakupnine, na što je on i pristao Izjavom od 15. srpnja 2020. godine, a koja Izjava se odnosila na zakupninu za 2020. godinu. Tuženik je po toj Izjavi postupio i kako je dogovoreno, a što sam prethodno naveo, platio je zakupninu prema dogovoru za 2020. godinu. Navodi da je za 2020. godinu primio poreznu olakšicu za 4 mjeseca, nakon što je sastavio ovu Izjavu s tuženikom, a sve ostale godine uredno je plaćao puni iznos poreza na zakupninu. Navodi da mu tuženik nikada nije vratio ključeve poslovnog prostora, niti nakon što su stvari ispražnjene. Nakon što je prostor ispražnjen, morao je obiti bravu prostora da bih mogao ući u prostor, što je i napravio. Poslovanje tuženika je bilo u ovom prostoru u ljetnom periodu 2020. godine 4 mjeseca, kao i naredne godine 2021. 4 mjeseca u ljetnom periodu. I prije i nakon Corone, poslovanje tuženika u ovom prostoru je bilo u ljetnom periodu 4 mjeseca, dok bi u zimskom periodu prostor bio zatvoren. U tom periodu kad nije radio, u prostoru su bile stvari tuženika. Navodi da nakon što je od tuženika zaprimio obavijest o raskidu ugovora od 31. svibnja 2022., njemu se nije pismeno obraćao za predaju prostora meni u posjed jer je smatrao da se s njim može usmeno dogovoriti, kao što bi se i inače dogovarali. Smatrao je da se mogu dogovoriti, zbog toga bi ga pozivao telefonskim putem, sms-om za predaju u posjed. Nije mu se obraćao podneskom. Tuženik je prve godine zakupnine sa njim prebio potraživanje koje je imao ulaganjem u prostor, obzirom da je napravio vrata, zbog toga prve godine nije platio najam. Drugih prebijanja potraživanja sa zakupninom nije bilo. Tuženik nije vršio ulaganja u wc u poslovnom prostoru.

19. Tuženik RR u svom iskazu navodi da su točni navodi koje je tužitelj u svom iskazu naveo, a vezano za isprave koje su mu predočene od strane uređujućeg suca i to Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. travnja 2016. (list 4-6 spisa), Izjava od 15. srpnja 2020. (list 7 spisa), Obavijest o raskidu od 31. svibnja 2022. (list 28 spisa) te Opomena pred utuženje od 21. travnja 2022. (list 30 spisa). Što se tiče utuženog potraživanja, ističe da je platio zakupninu za poslovni prostor za 2020. kako je dogovoreno, umanjenu za 50%. Godina 2021. je plaćena 50% jer je smatrao da se ta Izjava i dalje odnosi na ovaj drugi period 2021. godine jer je i u njemu trajala Corona. Nije tražio od tužitelja da da posebno izjavu o smanjenju zakupnine za 2021. godinu jer je i u ostalim prostorima u kojima sam poslovao, jednako nastavio plaćati pola iznosa zakupnine za 2021. godinu, kako je bilo dogovoreno jer je i tada bila Corona. Zato je smatrao da se to odnosi i na predmetni poslovni prostor. Kad je tužitelju platio zakupninu za 2021. godinu u iznosu od 50%, tužitelj na to nije pristao, tražio je ostatak iznosa. Navodi da on nije mogao platiti ostatak iznosa, obzirom da je poslovao sa minusom. Najveći dio posla je ta tri ljetna mjeseca u godini, kada je poslovao s hotelima, a kako zbog Corone hoteli nisu radili, a ne rade ni sada, on je nastavio poslovati s gubitkom. Kao što je naveo, 2021. godinu platio je pola iznosa zakupnine. Što se tiče usmenog dogovora s tužiteljem koji je uslijedio nakon što je on tužitelju poslao dopis vezano za raskid ugovora o zakupu, točno je da je tužitelj predlagao da mu plati 7000 eura, ali on na to nije mogao pristati jer nije imao zarade od poslovanja. Njegov prijedlog tužitelju je bio da ostane i dalje poslovati u poslovnom prostoru tužitelja do konca trajanja ugovora i da plaća 50% zakupnine za taj period, na što tužitelj nije pristao. Navodi da nije bio po sudovima i nije znao kako to funkcionira, zbog toga je iznio taj prijedlog. Navodi da nije platio zakupninu za 2022. godinu jer je tužitelju poslao dopis kojim raskidam ugovor o zakupu. Zakupninu je plaćao godišnje, ne mjesečno, nekada bih platio u cijelom iznosu, nekada u dva dijela, uglavnom nakon sezone. Ne slaže se s navodima tužitelja da je on u ovaj poslovni prostor, nakon što je otkazao ugovor o zakupu, donio neke nove vitrine. Vitrine je izvadio iz poslovnog prostora. Kako tužitelj ne živi u [adresa], ne zna što mu je tko prenio, što je tko vidio. Nakon što je poslao dopis kojim raskida ugovor o zakupu, možda mjesec dana nakon toga je iselio stvari iz prostora. Možda je to bilo početkom lipnja. Nije prostor odmah ispraznio jer se pokušavao s tužiteljem dogovoriti, ali bilo je bezuspješno, pa sam nakon toga ispraznio prostor. Navodi da se tužitelju nije pisano obraćao za smanjenje iznosa zakupnine, a niti mu se pisano obratio da je ispraznio prostor. Ključeve poslovnog prostora tužitelju nije vratio jer tužitelj ima ključ. Zna da je tužitelj nakon što je on ispraznio poslovni prostor, promijenio bravu. To zna jer sam u srpnju 2022. pokušao ponovno ući u poslovni prostor kako bih vidio je li što od njegovih stvari ostalo, tada je vidio da je brava promijenjena, nije mogao ući. Navodi da je u lipnju ispraznio prostor tužitelja uz pomoć radnika koji su radili kod njega u pekari, ne može se sada sjetiti tko mu je pomagao.

20. U postupku saslušana svjedokinja ĆR rođ. Ć, majka tužitelja, u svom iskazu navodi da je poslovni prostor u kojem je poslovao tuženik u Gradcu, Jadranska 45. Prostor se nalazi u njenoj kući, ispod njihove terase, da je ona taj prostor darovala svom sinu koji je s tuženikom zaključio ugovor o zakupu, prema kojem je bilo dogovoreno plaćanje godišnje kirije u iznosu od 6.000 ili 7.000 eura, točno se ne može izjasniti, da je prvu godinu tuženik uredno platio, a kasnije je trebalo s njim kontaktirati u više navrata, ići s njim na sastanke po 2-3 puta da bi on na kraju platio. Navodi da ih je u svibnju 2022., tuženik obavijestio da više neće raditi u tom prostoru i nakon toga se nije pojavljivao. Navodi da je ona imala ključeve tog prostora, kao i on. Nakon što ih je obavijestio da neće raditi, nije vratio ključeve. U kolovozu te godine, vidjela je s balkona da se naglo zaustavio kamion pred njihovom kućom i on je počeo s ljudima vaditi stvari iz kamiona i unositi ih u radnju, unosio je neke vitrine. Na to mu je ona tada rekla da on nema pravo to unositi, da ih treba iznijeti van. Međutim, on to nije napravio i ona je kontaktirala svog sina. Tako je bilo sve do Božića te godine, tuženik se više nije pojavljivao, sve stvari su bile u prostoru. Za Božić je otišla u Zagreb, njen sin ga je nazvao i rekao mu da do 1. siječnja izbaci sve stvari iz prostora, ali ključeve nije vratio. Njen sin mu je rekao da treba platiti još 9.000 eura, što je najam za cijelu 2021. i pola 2022., čak mu je imao namjeru i smanjiti taj iznos na 7.000 eura te da plati u ratama. Međutim, on to nije napravio. Tuženik je stvari iz prostora izvadio par dana prije siječnja 2023., u to vrijeme je bila u Zagrebu, nije tu bila nazočna. Zna da je u vrijeme kad je bila R bilo nekakvih dogovora između njenog sina i tuženika vezano za smanjenje zakupa, ali o kojim se iznosima radilo, to ne zna, nije sudjelovala u tim razgovorima. 1. ožujka 2023., njen sin je provalio u prostor, tada u prostoru nije bilo stvari tuženika. Tuženik je o otkazu zakupa tog poslovnog prostora njih obavijestio u svibnju 2022., a nije joj poznato je li njen sin tužitelj, tuženika pismeno obavijestio o dugovanju koje tuženik ima prema njemu. Navodi da je vlasnik ovog poslovnog prostora njen sin, ovdje tužitelj, ona mu je to poklonila, a ona je upisana kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama.

21. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka i rezultata provedenog dokaznog postupka, razvidno je da su se tužitelj i tuženik zaključenjem ugovora o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme od 1. travnja 2016., suglasili o bitnim elementima ugovora, te da su ugovorili godišnju zakupninu u iznosu od 6.000,00 eura, protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB-a, s tim da se navedeni iznos godišnje zakupnine ima isplatiti zakupodavcu do 1. rujna tekuće godine. Iako je u čl. 3. ugovora određeno da je visina zakupnine za prve tri godine fiksna, dok za drugih pet godina stranke ugovaraju da mogu izmijeniti visinu zakupnine sukladno tržišnim uvjetima, iz iskaza tužitelja, a i samog tuženika, razvidno je da se visina zakupnine i po proteku prve tri godine nije mijenjala, da ugovorne stranke nakon proteka tri godine zakupa nisu razgovarale o povećanju, niti o smanjenju zakupnine za narednih pet godina, zbog čega je čitavo vrijeme zakupnina iznosila 6.000,00 eura, kako je to navedeno u čl. 3. Ugovora o zakupu, a koji iznos zakupnine je tuženik kao zakupoprimac uredno podmirivao tužitelju kao zakupodavcu.

22. Nadalje, iz iskaza tužitelja i samog tuženika, te sadržaja Izjave tužitelja kao zakupodavca od 15. srpnja 2020., razvidno je da su se ugovorne stranke dogovorno izvršile izmjenu visine zakupnine za 2021., pri čemu su se suglasile da zbog okolnosti nastalih pandemijom Covid-19, iznos zakupnine za 2020. umanje za 50% od ugovorenog iznosa, što bi iznosilo 3.000,00 eura.

23. Prema navedenom, nesporno je utvrđeno i da je tuženik, kao zakupoprimac, tužitelju kao zakupodavcu za 2020. godinu isplatio iznos od 3.000,00 eura, kako su to ugovorne stranke dogovorile i kako je to navedeno u izjavi od 15. srpnja 2020. i koja izjava je prema navodima tužitelja, dostavljena u poreznu upravu gdje je i prihvaćena. Tužitelj je potvrdio da je cijela zakupnina za 2020. uredno plaćena, kako je to i dogovoreno prema izjavi.

24. U odnosu na sporno razdoblje 2021. i 2022., prema navodima tužitelja, a što je potvrdio i sam tuženik, tuženik nije tražio smanjenje zakupnine za 2021. godinu, niti je u tom pravcu od tužitelja ishodio izjavu o smanjenju zakupnine, a unatoč navedenom, tužitelju je kao zakupodavcu isplatio umanjen iznos zakupnine za 50%, navodeći da je i u tom razdoblju bila situacija s Covid-19, pa je smatrao da nema potrebe da traži smanjenje, da za to nema potrebe, jer je na takav način je poslovao i u drugim poslovnim prostorima. Tuženik je pritom naveo da kad je tužitelju platio zakupninu za 2021. u iznosu od 50% ugovorene zakupnine, na što tužitelj nije pristao, te tražio je ostatak ugovorenog iznosa zakupnine za 2021. kako je određeno Ugovorom o zakupu od 1. travnja 2016.

25. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da ugovorne stranke nisu sporazumno postigle dogovor o umanjenju godišnje zakupnine od 50% za 2021. god, na način kako je to bilo dogovoreno za prethodnu 2020. godinu, što nedvojbeno izjavljuje i sam tuženik.

26. Iz sadržaja dopisa odvjetnika Ante Grbavca punomoćnika OR od 21. travnja 2022. godine (list 30 spisa), razvidno je da je dopis upućen primatelju RR, ovdje tuženiku, naslovljen kao "Opomena pred utuženje", kojom se isti u ime svoje stranke obraća primatelju u svezi dospjelih dugovanja. Navodi da na dan slanja opomene, dugovanje u svezi s Ugovorom o zakupu poslovnog prostora od 1. travnja 2016. iznosi 3.000,00 eura, plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Primatelj poziva da obzirom da g. GR želi mirno riješiti spor, radi izbjegavanja nepotrebnih sudskih i odvjetničkih troškova, da u roku od 15 dana od dana zaprimanja opomene podmiri svoje dugovanje prema g. GR.

27. Tuženik je potvrdio u svom iskazu da je zaprimio navedeni dopis pun. tužitelja, da nije platio preostali iznos zakupnine za 2021., kao ni za 2022. godinu, jer je u navedenom razdoblju poslovao s minusom, nakon čega je tužitelju uputio dopis kojim raskida ugovor o zakupu.

28. Uvidom u dopis – raskid ugovora o zakupu poslovnog prostora od 31. svibnja 2022. uz potvrdu o primitku (list 28-29 spisa), utvrđeno je da se navedenim dopisom tuženik RR, kao vlasnik pekarsko trgovačkog obrta [obrt], obraća tužitelju, GR da sa danom 30. lipnja 2022. raskida Ugovor o zakupu koje je tekao od 1. travnja 2016., iz jednostavnog razloga što ne može više plaćati zakupninu od 6.000,00 eura, da trenutno situacija na tržištu nije povoljna za djelatnost za koju je i iznajmljen prostor, da kroz usmeni razgovor zakupodavac nije bio spreman da zbog objektivnih razloga smanji iznos najamnine, zbog čega mora odustati od daljeg korištenja. Navodi da prostor otkazuje s danom 31. svibnja 2022., da će prostor osloboditi od inventara i drugih stvari sa danom 30. lipnja 2022., te da će podmiriti i sve troškove s tim datumom i dug koji mu je opomenom poslan. Iz potvrde o primitku pošiljke razvidno je da je pošiljka predana na poštu dana 1. lipnja 2022.

29. Iz samog sadržaja naprijed navedene jednostrane izjave o raskidu predmetnog ugovora o zakupu na određeno vrijeme od 1. travnja 2016., razvidno je istom tuženik kao zakupoprimac, osim što izjavljuje da raskida ugovorni odnos s tužiteljem kao zakupodavcem, ne osporava dospjelo dugovanje prema zakupodavcu, pri čemu ističe da će podmiriti i sve troškove koje ima i nastale s datumom 30. lipnja 2022., kao i dug koji mu je opomenom poslan, a što bi se odnosilo na potraživanje tužitelja s naslova preostalog neisplaćenog iznosa zakupnine za razdoblje 2021., te zakupninu za razdoblje do dana 30.lipnja 2022., kada se tuženik kao zakupoprimac obvezao isprazniti i napustiti predmetni poslovni prostor, po raskidu predmetnog ugovora o zakupu.

30. Kako je to prethodno nedvojbeno utvrđeno, tuženik tužitelju nije platio više zatraženi iznos zakupnine za 2021., te za razdoblje 2022., dok je bio u posjedu predmetnog prostora. U odnosu na razdoblje za 2022. kada je tuženik bio u posjedu poslovnog prostora, tužitelj je u svom iskazu naveo da se tuženiku nakon zaprimljenog raskida ugovora o zakupu poslovnog prostora i nakon njihovih razgovora u narednom periodu od zaprimanja tog raskida, tuženiku obraćao usmeno i pismeno i telefonom zbog stvari koje su ostale u prostoru nakon raskida ugovora, obzirom da tuženik prostor nije ispraznio, da mu je u studenom 2022. poslao poruku da do kraja godine mora isprazniti prostor, da je nakon te poruke, tuženik stvari iz prostora iznio u prosincu 2022., te da mu tuženik nikada nije vratio ključeve poslovnog prostora niti nakon što je prostor ispražnjen, nakon čega je on morao obiti bravu prostora da bi mogao ući u prostor, što je i napravio.

31. Tuženik je osporio navode tužitelja u tom dijelu, navodeći da je po raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora, nakon što je tužitelju poslan dopis kojim raskida ugovor o zakupu, mjesec dana nakon toga iselio stvari iz prostora, negdje početkom lipnja, da prostor nije bio odmah ispraznio jer se pokušavao s tužiteljem dogovoriti, da ključeve poslovnog prostora tužitelju nije vratio jer tužitelj ima ključ, te da mu je poznato da je tužitelj nakon što je on ispraznio poslovni prostor, promijenio bravu, što mu je poznato jer je on u srpnju 2022. pokušao ući u prostor kako bi vidio je li u prostoru ostalo njegovih stvari, tada je ustanovio da je brava promijenjena i da u prostor nije mogao ući. Ističe da je prostor tužitelja ispraznio u lipnju uz pomoć radnika koji su radili kod njega u pekari.

32. U postupku saslušana svjedokinja ĆR, majka tužitelja, u svom iskazu je navela da su stvari tuženika bile u prostoru i nakon što je tuženik u svibnju 2022. obavijestio da više neće raditi u tom poslovnom prostoru, da je u prostor unio i neke vitrine, na što ga je ona upozorila da na to nema pravo, da ih treba iznijeti van, što tuženik nije napravio, zbog čega je ona kontaktirala tužitelja, te da se tuženik sve do Božića te godine nije pojavljivao, iako su mu stvari bile u prostoru, da je za Božić otišla u Zagreb i da je njen sin tada nazvao tuženika i rekao mu da stvari izbaci do 1. siječnja. Navodi da je tuženik stvari iz prostora izvadio par dana prije siječnja 2023., ali da ona tu u to vrijeme nije bila nazočna, da je bila u Zagrebu, te da je 1. ožujka 2023. njen sin provalio u prostor i da tada u prostoru nije bilo stvari tuženika.

33. U ocjeni iskaza svjedokinje ĆR, sud nije mogao prihvatiti kao istinit i nedvojben njen iskaz u dijelu koji se odnosi na posjed predmetnog prostora od strane tuženika u razdoblju nakon što je tuženik kao zakupoprimac, jednostranom izjavom o raskidu ugovora o zakupu, izvijestio tužitelja kao zakupodavca da raskida ugovor o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme od 1. travnja 2016. Naime, radi se o svjedoku majci tužitelja, upisanoj zk vlasnici nekretnina na kojim je izgrađen predmetni prostor, kojeg je ona darovala tužitelju pa je time evidentno da joj je u interesu uspjeh tužitelja u sporu. Vjerodostojnost iskaza ove svjedokinje, od strane tužitelja nije potkrijepljena drugim dokazima iz kojih bi nedvojbeno proizlazila istinitost njenih navoda u tom dijelu.

34. To posebno stoga što iskaz tužitelja nije suglasan s iskazom svjedokinje u dijelu koji se odnosi na vrijeme kada je tužitelj po ušao u posjed predmetnog prostora, nakon što je tuženik izašao iz posjeda prostora. Vrijeme kada je tuženik izašao iz poslovnog prostora, sud nije mogao nedvojbeno utvrditi, jer se na tu okolnost ni sam tužitelj nije očitovao, kao ni svjedokinja ĆR, koja nije vidjela kada je tuženik prostor ispraznio, a u razdoblju oko Božića tu nije bila prisutna, nalazila se u Zagrebu, a navela je da je njen sin provalio u predmetni poslovni prostor 1. ožujka 2023., dok je tužitelj navodi da je nakon što je tuženik ispraznio prostor u prosincu 2002., on obio bravu da bi ušao u prostor.

35. Naime, navode tužitelja i svjedokinje ĆR u tom dijelu osporio je tuženik koji je u svom iskazu istakao da je prostor napustio tijekom lipnja 2022., a da je u srpnju 2022. pokušao ući u prostor, a kojom prilikom je ustanovio da je brava promijenjena, tijekom postupka od strane tužitelja nije bilo predloženo drugih dokaza iz kojih bi se na jasan i nedvojben način mogle utvrditi činjenice odlučne za utvrđenje je li tuženik i nakon raskida ugovora o zakupu na određeno vrijeme od 1. travnja 2016. i nakon 30. lipnja 2022., datuma koji je navedeno u izjavi kojim se tuženik obvezao osloboditi predmetni poslovni prostor od inventara i drugih stvari, čega bi proizlazila njegova obveza za plaćanje zakupnine za cijelu 2022. u iznosu od 6.000,00 eura.

36. Slijedom navedenog, kako sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka nije mogao na jasan i nedvojben način dokazima predloženim od strane tužitelja, utvrditi da je tuženik i nakon naznačenog datuma raskida i napuštanja poslovnog prostora 30. lipnja 2022., tuženik i dalje bio u posjedu predmetnog prostora do konca 2022. godine, posebice jer među strankama po raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora nije sastavljen zapisnik o stanju u kojem se nalazi poslovni prostor u vrijeme predaje po otkazu ugovora o zakupu poslovnog prostora, u smislu odredbe čl. 29. Zakona o zakupu.

37. Sud odluku o odlučnim činjenicama donosi na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka i rezultata provedenog dokaznog postupka, a ne samo na temelju navoda iznesenih u tužbi.

38. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a). Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a). Sud je u parnici dužan na temelju činjenica i dokaza kojima raspolaže, te uz pomoć stranačkih aktivnosti upravljenih na očuvanje njihovih suprotnih pravnih pozicija i tvrdnji, donijeti odluku o tome čija stranačka istina je izglednija.

39. U konkretnom slučaju, teret dokaza je na strani tužitelja, a kako sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka nije mogao nedvojbeno utvrditi osnovanost zahtjeva tužitelja u dijelu koji se odnosi na potraživanje s naslova dijela zakupnine za 2022. za razdoblje od srpnja do prosinca 2022., obzirom da tužitelj nije dokazao, slijedom čega sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka nije mogao utvrditi osnovanim navode tužitelja da se tuženik kao zakupoprimac nalazio u posjedu predmetnog poslovnog prostora cijelu 2022., zbog čega bi tužitelju za tu godinu trebao isplatiti ugovoreni iznos od 6.000,00 eura.

40. Stoga je sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja u skladu s odredbom čl. 221.a ZPP-a, dobio zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na potraživanje zakupnine predmetnog poslovnog prostora, za razdoblje do 1. srpnja od 31. prosinca 2022., u iznosu 50% ugovorene vrijednosti zakupnine prema Ugovoru o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme od 1. travnja 2016. god. što bi iznosilo 3.000,00 eura, pa je u tom dijelu zahtjev tužitelja za više zatraženi iznos od 3.000,00 eura kao neosnovan, te je odlučeno kao pod točkom II/ izreke presude.

41. Imajući u vidu naprijed iznesena utvrđenja, utvrđeno je da tuženik tužitelju nije platio utužene zakupnine za 2021. u iznosu od 3.000,00 eura, te iznos zakupnine za 2022. za razdoblje od siječnja do 1. srpnja 2022., dakle 50% zakupnine za 2022., što je isti u obvezi temeljem čl. 3. Ugovora o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme i čl. 5. st. z. Zakona o zakupu, koje činjenice je i sam tuženik učinio nespornim, navodeći pri tom da nije platio preostali dio zakupnine za 2021. od 50%, za koju godinu nije ni tražio smanjenje zakupnine, a niti da je platio zakupninu za razdoblje 2022. godinu za period u kojem je bio u posjedu nekretnine. Navedeno dodatno potvrđuje i sadržaj jednostrane izjave tuženika o raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora od 31. svibnja 2022., u kojem se tuženik kao zakupoprimac obvezuje podmiriti sve troškove s datumom 30. lipnja 2022., kao i dugovanje na koje ga je zakupodavac pozvao opomenom putem svog punomoćnika.

42. Zakupnina utvrđena ugovorom o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme koju tužitelj kao zakupodavac nije ostvario za 2021. u iznosu od 3.000,00 eura, koji iznos predstavlja ½ cijelog godišnjeg iznosa zakupnine, koji iznos je tuženik djelomično uplatio u iznosu od 3.000,00 eura, kao i iznos zakupnine za 2022. za razdoblje od siječnja do 30. lipnja 2022. do kojeg datuma je u postupku utvrđeno da je tuženik bio u posjedu tog prostora, što sve predstavlja izmaklu korist (zakupninu) tužitelju koju isti zbog ne postupanja tuženika prema Ugovoru o zakupnu nije ostvario, pa je u tom dijelu u smislu odredbe čl. 1089. st. 1. i 3. ZOO-a, osnovan zahtjev tužitelja za utuženi iznos od 6.000,00 eura, koji se odnosi na zatraženi preostali iznos zakupnine za 2021. od 50% ugovorene zakupnine (3.000,00 eura), te iznos od 3.000,00 eura koji se odnosi za zakupninu za 2022. god. za razdoblje od 1. siječnja od 31. srpnja 2022., u kojem periodu je tuženik nesporno bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora.

43. Slijedom iznesenog, tuženik je u skladu s odredbom čl. 3. Ugovora o zakupu prostora na određeno vrijeme i čl. 5. st. 1. Zakona o zakupu, te čl. 9. i čl. 29. ZOO-a, u obvezi isplatiti tužitelju ukupno utvrđeni iznos zakupnine od 6.000,00 eura, zajedno s zatraženom zateznom kamatom, kako je to odlučeno u točci I/ izreke presude.

44. U izreci presude izostavljen dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje utuženi iznos označen u valuti eura, protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate, obzirom da je tijekom postupka u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2023. god. došlo do službene promjene sredstva plaćanja, hrvatske kune u euro, pa se u tom dijelu formulacije isplate utuženog iznosa u eurima protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate u kazuje suvišna, te je u tom dijelu izostavljena iz izreke presude.

45. U odnosu na istaknut prigovor zastare, valja reći da potraživanja zakupnine zastarijevaju u skladu s odredbom čl. 226. ZOO-a, u trogodišnjem roku, a kako je tužba tužitelja u predmetnoj pravnoj stvari podnesena dana 29. prosinca 2022., a najstarije potraživanje čini zakupnina za 2021. godinu, prigovor tuženika ukazuje se neosnovan. 46. Odluka o troškovima postupka donesena je u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a , a u skladu s a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa).

47. Tužitelju bi za potpuni uspjeh u predmetnom sporu prema priloženom popisu troška, u skladu s vrijednosti predmeta spora obistinjen trošak sastava tužbe 100 bodova eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), zastupanje na ročištima dana 7. veljače 2024. , 9. travnja 2024., 12. lipnja 2024., 16. rujna 2024 i 14. studenog 2024. od po 100 bodova, što sveukupno iznosi 600 bodova, uvećano za vrijednost boda prema Tarifi (2,00 eura), ukupno iznosi 1.200,00 eura uvećano za PDV 25% (300,00 eura) iznosi 1.500,00 eura.

48. Obzirom na uspjeh tužitelja u sporu utvrđen odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, uspjeh tužitelja iznosi 33,33 %, tužitelju bi od utvrđenog iznosa troškova od 1.500,00 eura koji bi tužitelju pripadao da je u postupku uspio u cijelosti, obzirom na uspjeh od 33,33 % u postupku pripadala naknada troškova u iznosu od 499,95 eura. Na navedeni iznos valja dodati materijalni trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 149,67 eura i pristojbe presude u iznosu od 136,40 eura, što sveukupno iznosi 786,02 eura, koliko je dužan tuženik naknaditi tužitelju, uvećano za zatražene zakonske zatezne kamate, pa je stoga odlučeno kao pod točkom III/ izreke presude.

U Makarskoj 20. prosinca 2024.

S U D A C

BARBARA MENDEŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348. ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335. ZPP-a).

DNA:

• Dostava presude u skladu s odredbom čl. 335. st.7., 8.,9. i 10. ZPP-a.