REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-700/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  N A  T E M E LJ U  P R I Z N A NJ A

I

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužiteljice RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Šerkić, odvjetnik u Zagrebu protiv I-tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Andro Mrljak, odvjetnik u Zagrebu i II- tužene MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave u odnosu na I-tuženika 22. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, odvjetnika Ivana Šerkića i punomoćnika I- tuženika, odvjetnika Andra Mrljaka, a bez održavanja usmene rasprave u odnosu na II-tuženu, 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica TŠ stekla dosjelošću pravo vlasništva nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi gosp. zgrade i vinograd u Jačkovini, površine 289 čhv u 67/448 dijela te se nalaže II- tuženoj MŠ trpjeti upis prava vlasništva u korist tužiteljice u zemljišnim knjigama u naznačenom vlasničkom omjeru, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica TŠ stekla dosjelošću pravo vlasništva nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi gosp. zgrade i vinograd u Jačkovini, površine 289 čhv u 56/448 dijela te se nalaže I- tuženiku Gradu Zagrebu trpjeti upis prava vlasništva u korist tužiteljice u zemljišnim knjigama u naznačenom vlasničkom omjeru, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se I-tuženiku Gradu Zagrebu i II-tuženoj MŠ solidarno naknaditi tužiteljici RŠ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.303,09 EUR (tisućutristotri eura i deveteurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica RŠ podnijela je 14. srpnja 2003. tužbu protiv tuženika OŠ, SŠ, HŠ, GŠ, MŠ, JŠ, ŠŠ, BŠ, NŠ i ŽŠ u kojoj je navela da je 30. lipnja 1963. sa svojim suprugom PŠ od ŠŠ usmeno sklopljenim kupoprodajnim ugovorom kupila nekretninu upisanu na k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao u naravi gospodarske zgrade i vinograd u Jačkovini, povšine 289 čhv, da joj je o tome prodavatelj izdao potvrdu te da joj je ovu nekretninu odmah predao u posjed. Dalje je navela da su tuženici pravni slijednici ŠŠ te da u zemljišnim knjigama ne može upisati svoje pravo vlasništva na ovoj nekretnini jer nema tabularnu ispravu za taj upis, a da ju ne može niti pribaviti obzirom su joj tuženici nepoznati. Još je navela da je već 40 godina u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu prethodno navedene nekretnine te da smatra da je dosjelošću stekla pravo vlasništva iste pa je slijedom navedenog predložila da sud presudom utvrdi da je vlasnica navedene nekretnine, da naloži u zemljišnim knjigama upisati njeno pravo vlasništva iste kao i da tuženicima naloži da joj naknade trošak parničnog postupka. Tijekom postupka je ovaj tužbeni zahtjev uređivala pa je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 13. siječnja 2022. predložila da sud presudom utvrdi da je dosjelošću stekla pravo vlasništva utužene nekretnine, kako je pobliže opisana u izreci ove presude, u 224/448 dijela te da naloži tuženicima da trpe upis njenog prava vlasništva u zemljišnim knjigama kao i da im naloži da joj naknade trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate. Također je predložila da sud u slučaju da prethodno navedeni tužbeni zahtjev ocijeni neosnovanim presudom utvrdi da je građenjem na tuđem zemljištu stekla pravo vlasništva utužene nekretnine u 224/448 dijela te da naloži tuženicima da trpe upis njenog prava vlasništva u zemljišnim knjigama kao i da im naloži da joj naknade trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. Tužiteljica je u nastavku postupka još navela da zahtijeva utvrđenje stjecanja vlasništva temeljem dva pravna osnova i to temeljem dosjelosti, a podredno i eventualno kumuliranim tužbenom zahtjevom građenjem. Također je navela da je Grad Zagreb upisan u zemljišnim knjigama kao suvlasnik predmetne nekretnine sa nesravnjenim udjelom od 56/448 dijela dok je ona upisana sa udjelom od 32432/44800 dijela, da smatra da je Grad Zagreb samo formalno upisan kao suvlasnik ove nekretnine u navedenom udjelu, a da je ona stvarna vlasnica tog suvlasničkog udjela i na njoj sagrađene kuće. Još je navela da je sa svojim suprugom PŠ **.**.1963. ugovorila kupoprodaju ove nekretnine, površine od 280 čhv za iznos od 250.000. - dinara, da su taj iznos platili u dva obroka i to u iznosu od 150.000. - dinara pri potpisu dokumenta laički nominiranog "potvrda", a preostali iznos od 100.000. - dinara prodavatelju 10. studenog 1963.. Navela je i da ova potvrda sadrži bitna svojstva ugovora o kupoprodaji i da stoga smatra da je njen posjed utužene nekretnine, koji joj je predan i prije isplate ostatka kupoprodajne cijene, zakonit, pošten i istinit. Još je navela da joj ostali tuženici koje je obuhvatila tužbom od 14. srpnja 2003. nisu osporavali pravo vlasništva predmetne nekretnine niti su joj to osporavali njihovi pravni prednici pa da tako nitko ni njoj ni njenom suprugu od 1963. godine nije osporio ovo vlasništvo već da to tek sada neosnovano pokušava tuženik Grad Zagreb koji je tek nedavno postao stjecatelj iste kao ošasne imovine iza pokojne OŠ. Tužiteljica je još navela da su ona i njen suprug PŠ na ovoj nekretnini 1964. i 1965. godine sagradili stambenu građevinu i to dio kuće koja nosi kućni broj 55, površine 28 m2 te da su za dogradnju ove kuće u prizemlju i nadogradnju kata pod kosim krovom ishodili rješenje o izvedenom stanju, da je ovu kuću gradila kao pošten posjednik nekretnine te da se tome nitko nije protivio. Još je navela da je EŠ upisana u zemljišne knjige kao suvlasnica utužene nekretnine 1904. godine prilikom sastavljanja nove gruntovnice, da je 14. studenog 1963. upisana u zemljišne knjige nacionalizacija ove nekretnine.

3. Postupak pokrenut navedenom tužbom tužiteljice razdvojen je rješenjem ovog suda poslovni broj P-194/2020 od 22. rujna 2023. u odnosu na tužene EŠ i MŠ, a potom je rješenjem ovog suda poslovni broj P-839/2023 od 23. listopada 2023. prekinut uslijed smrti tužene OŠ, a rješenjem ovog suda poslovni broj P-839/2023 od 6. svibnja 2024. nastavljen u odnosu na nasljednika iste Grad Zagreb. Pri tome valja naglasiti da su ova rješenja suda postala pravomoćna te da sud u ovom postupku nije bio ovlašten preispitivati njihovu zakonitost.

4. II-tužena MŠ je podnijela odgovor na tužbu u kojem je priznala tužbeni zahtjev pa je temeljem odredbe čl. 331. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) u odnosu na istu donesena presuda na temelju priznanja.

5. I-tuženik Grad Zagreb je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti osporava, da je on zakonito i osnovano u zemljišnim knjigama upisan kao nositelj prava korištenja odnosno kao vlasnik utužene nekretnine i to obzirom na odredbe čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta i na temelju rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika u Zagrebu Maje Peris poslovni broj O-990/23, UPP/OS-67/23-2 od 15. prosinca 2023. godine iza pokojne OŠ. Dalje je naveo da se vlasnikom utužene nekretnine smatra od stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima obzirom na njegove odredbe vezane uz pretvorbu društvenog vlasništva te da smatra da tužiteljica nije dokazala da su ispunjeni uvjeti njenog stjecanja prava vlasništva utužene nekretnine dosjelošću odnosno kvalitetu posjeda koja je potrebna kroz zakonom propisano vrijeme pri čemu osobito poštenje i zakonitost tog posjeda. Još je naveo da osporava valjanost potvrde o sklopljenom kupoprodajnom ugovoru između tužiteljice, njenog supruga i ŠŠ kao i da smatra da tužiteljica nije dokazala da joj je utužena nekretnina temeljem tog ugovora predana u posjed. Također je naveo kako smatra da nije protekao zakonski rok za stjecanje prava vlasništva tužiteljice na utuženoj nekretnini obzirom je ista bila u društvenom vlasništvu pa se u taj rok ne računa vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. pa je slijedom svega navedenog predložio da sud tužbeni zahtjev odbije te da tužiteljici naloži da mu naknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja do isplate.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u preslike rješenja (list 3, 13 do 16, 45 do 47 spisa), presliku potvrde (list 4 spisa), preslike zk uloška (list 6 do 8, 19 do 35, 86 do 88, 93 do 95 spisa), preslike uvjerenja (list 9, 34 i 35 spisa), presliku izvatka (list 10 i 11 spisa), presliku izvoda (list 12 spisa), preslike presuda (list 36 do 41 spisa), presliku zapisnika (list 42 do 44 spisa) i spis ovog suda poslovni broj P- 194/2020, proveo je uviđaj utužene nekretnine (list 108 do 115 spisa) te je saslušao svjedokinju ĆŠ (list 117 do 119 spisa) i svjedoka CŠ (list 119 spisa).

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je konačno postavljen prvotni tužbeni zahtjev u odnosu na I-tuženika Grad Zagreb osnovan.

8. Tužiteljica RŠ predlaže sudu utvrditi da je dosjelošću stekla pravo vlasništva utužene nekretnine time što ju je kupila i nesmetano posjedovala, a slijedom navoda tuženika Grad Zagreb sud nalazi da su navedena kupnja i posjedovanje među strankama sporni.

9. Uvidom u sadržaj isprave koje mu je dostavila tužiteljica (list 4 spisa) sud je utvrdio da je pisanom potvrdom ŠŠ kao "prodavaoc" potvrdio da je od tužiteljice FŠ njenog supruga PŠ kao "kupaca" primio novčani iznos "za prodane nekretnine" i to označene u toj potvrdi kao "280 hvati u Jačkovini br. 55". Ovakav sadržaj isprave prema ocjeni ovog suda nedvojbeno dokazuje da su ŠŠ i ovdje tužiteljica (te njen suprug VŠ) sklopili pravni posao kupoprodaje nekretnine obzirom nedvojbeno sadrži navode o prodaji, kupnji i cijeni nekretnine.

10. Saslušani kao svjedoci na prijedlog tužiteljice, djeca tužiteljice ĆŠ i CŠ su prema ocjeni suda jasno, logično, životno i stoga uvjerljivo iskazali da su im roditelji pričali o kupoprodaji ovdje utužene nekretnine, da su tako čuli i za ime prodavatelja iste ŠŠ, a ĆŠ i da su joj poznati svjedoci koji su u ovoj ispravi navedeni jer su to sve susjedi iz njihove ulice te da prepoznaje potpise svojih roditelja na prethodno navedenoj ispravi.

11. Uvažavajući i da iz ostalih izvedenih dokaza ne proizlazi suprotno dok iz sadržaja daljnjih isprava koje je tužiteljica predložila čitati u dokaznom postupku, a koje čine dio ovog spisa te spisa ovog suda poslovni broj P-194/2020, jasno proizlazi da je upravo ŠŠ u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, a ista sa nazivom Jačkovina i površinom od 289 čhv koja je prema ocjeni suda neznatno različita od one koja se za istu navodi u prethodno navedenoj potvrdi, sud je na temelju opisanih dokaza nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica RŠ pravnim poslom kupoprodaje sklopljenim sa vlasnikom utužene nekretnine prema odredbama čl. 114. st. 1. i čl. 115. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 94/17 i 81/2015; u daljnjem tekstu: ZV) stekla pravo vlasništva iste.

12. Da je tužiteljica LŠ odmah nakon kupnje ove nekretnine ušla u posjed iste također su prema ocjeni suda jasno, logično, životno i stoga uvjerljivo iskazali svjedoci ĆŠ i CŠ kao i da su 1964. na njoj počeli graditi kuću, da su u sagrađenoj kući živjeli zajedno sa roditeljima i to kći od svog rođenja, a sin od najranije dječje dobi, da su roditelji tu kuću i nadogradili, da je njihov otac tamo živio do svoje smrti 2001., a da je majka, ovdje tužiteljica, tamo neprekinuto živjela dok nije iselila 2022. kada je otišla živjeti u starački dom pa da sada u ovoj kući živi njen sin CŠ sa svojom obitelji te njena unuka, a kći ĆŠ, sa svojim suprugom kao i da nikada nitko nije osporavao pravo vlasništva njihovih roditelja na ovoj nekretnini.

13. Uvažavajući i da iz ostalih izvedenih dokaza ne proizlazi suprotno dok iz sadržaja daljnjih isprava koje je tužiteljica predložila čitati u dokaznom postupku, a koje čine dio ovog spisa te spisa ovog suda poslovni broj P-194/2020 jasno proizlazi da je tužiteljica upisana kao posjednik utužene nekretnine u knjigama katastra te da je od nadležnih tijela tražila i ishodila dozvole za gradnju kuće na istoj kao i da su joj brojni ljudi koji su u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici ove nekretnine izričito priznali njeno pravo vlasništva iste dok joj nitko to pravo nije osporio, sud je na temelju svega navedenog nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica od 1963. godine pa svakako do 2022. godine odnosno u razdoblju od 59 godina zakonito, istinito i pošteno u smislu odredaba čl. 18. ZV-a posjedovala utuženu nekretninu.

14. Na temelju utvrđenog, a primjenom odredbe čl. 159. st. 2. ZV-a, ovaj sud je stava da je tužiteljica zakonitim, istinitim i poštenim posjedovanjem utužene nekretnine stekla pravo vlasništva iste i to već protekom deset godina tog posjedovanja, a uvažavajući i odredbu čl. 159. st. 4. ZV-a obzirom je ovdje tuženik jedinica lokalne samouprave, i protekom dvadeset godina tog posjedovanja pri čemu je tih dvadeset godina proteklo u razdoblju od 1963. do 2022. godine.

15. Kako je tužiteljica tužbu podnijela 14. srpnja 2003. ove su godine bile protekle i prije podnošenja iste pri čemu, međutim, valja reći sljedeće. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu prema stavu Vrhovnog suda RH izraženom u odluci poslovni broj Rev-2012/2014 od 17. prosinca 2019. treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a nego na temelju drugih odredaba tog zakona. Kako iz stanja ovog spisa nedvojbeno proizlazi, a to ni među strankama nije sporno da je I-tuženik Grad Zagreb pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem od OŠ, a što je utvrđeno tek 2024. godine pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iste te da tako I-tuženik Grad Zagreb sve do 2024. godine nije niti znao niti mogao znati da polaže ikakva prava na predmetnu nekretninu pa tako niti ikakva njegova prava u razdoblju prije 2024. nisu niti mogla biti povrijeđena, u vrijeme potrebno ovdje tužiteljici za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na utuženoj nekretnini prema stavu ovog suda, a uvažavajući i da je među strankama nesporno te također jasno proizlazi iz sadržaja isprava koje prileže spisu da je utužena nekretnina bila u društvenom vlasništvu, treba uračunati i vrijeme prije 8. listopada 1991. godine (tako i VSRH u Rev-2800/2017 od 25.5.2021.).

16. Slijedom svega navedenog sud je osnovanim ocijenio zahtjev tužiteljice RŠ da presudom utvrdi da je ista dosjelošću stekla pravo vlasništva utužene nekretnine u dijelu u kojem je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisan I- tuženik Grad Zagreb te da mu naloži da trpi upis njenog prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

17. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

18. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to trošak sastava tužbe od 100 bodova (tbr. 7/1), sastava podneska od 19.9.2024. od 100 bodova (tbr. 8/1) i zastupanja na ročištima 15.10.2024., 30.10.2024. i 22.11.2024. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) odnosno ukupno 500 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.250,00 EUR. Tužiteljici nije priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu 22.9.2023. obzirom ročište toga dana u ovom postupku nije niti zakazano niti održano kao niti trošak sastava podneska od 4. prosinca 2014. po punomoćniku odvjetniku obzirom podnesak tog datuma u ovom postupku nije zaprimljen (ovaj postupak je započet tek 27. rujna 2023. razdvajanjem iz drugog postupka). Tužiteljici nije priznat niti trošak sudske dostave jer isti u ovom postupku nije bila pozvana snositi. Tužiteljici je priznat kao potreban i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 EUR pa joj je tako ukupno dosuđen trošak u iznosu od 1.303,09 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a pa je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 20. prosinca 2024.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a). Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog apsolutno bitnih povreda parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353. st. 3. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici RŠ po punomoćniku

2. I-tuženiku Gradu Zagrebu po punomoćniku

3. II-tuženoj MŠ