Poslovni broj:P-3272/2021-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKA

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Zagreb, Mihanovićeva 3, kojega zastupa punomoćnica GB, dipl. iur. iz [adresa], protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. (OIB: 22694857747), Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojega zastupaju punomoćnici Denis Lauc i Branimir Perić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 3.052,69 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 8. ožujka 2021. do isplate, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1.Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik istoga RB smrtno stradao u prometnoj nezgodi od 17.12.2011. kao putnik u osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka] osiguranom kod tuženika, a za nastanak koje nezgode je odgovoran vozač tog vozila NB koji je u svezi toga i pravomoćno osuđen u kaznenom postupku. Rješenjem tužitelja od 27.4.2012. br. 217449 iza pokojnog osiguranika priznato je pravo na obiteljsku mirovinu, čijom isplatom tužitelj trpi štetu. Tužitelj je tako u razdoblju od 1.3.2019. do 31.12.2020. isplatio po toj osnovi ukupno iznos od tadašnjih 32.857,80 kn, no s obzirom na suodgovornost osiguranika tužitelja u omjeru od 30 %, nastala šteta za tužitelja iznosi 70 % isplaćenog iznosa, odnosno tadašnjih 23.000,46 kn sada 3.052,69 EUR. Tužitelj je odštetnim zahtjevom od tuženika zatražio naknadu naznačene štete, a koji zahtjev je tuženik otklonio. Slijedom toga, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti isplata spomenutog iznosa sa zateznim kamatama tekućim od 8.3.2021. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne osporava nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, ali osporava odgovornost budući da je osiguranik tuženika uslijed nevezivanja sigurnosnim pojasom isključivo odgovoran za nastanak smrtnog ishoda, odnosno isti se nalazio u teško alkoholiziranom stanju te je pristao na vožnju s osobom koja je bila pod utjecajem alkohola. Protivi se osnovu i visini zahtjeva te smatra da se na konkretni odnos stranaka ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu pa se opseg i visina štete koju bi eventualno tuženik bio dužan naknaditi tužitelju utvrđuju prema odredbama tog zakona, a što tužitelj ne čini u ovom postupku. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Zlataru br. K-308/2012, spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje br. 217449 s rješenjima od 27.4.2012. i 12.7.2013., sporazum o izvansudskoj nagodbi od 26.2.2013., presude Trgovačkog suda u Zagrebu od 16.12.2016. br. P-2300/13, 13.4.2018. br. P-1823/15 i od 31.8.2020. br. P-1083/2019, presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 4.3.2019. br. Pž-1006/2017, od 3.9.2019. br. Pž-3003/2018 i od 11.1.2021. br. Pž-4167/2020, obračun izvršenih isplata s ispisima iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja, odštetni zahtjev tužitelja od 15.2.2021. s odgovorima tuženika od 22.2.2021. i 9.4.2021., nalaz i mišljenje kombiniranog prometno- sudskomedicinskog vještačenja iz spisa Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 2300/13.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.- dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Između stranaka očito nije sporno da je osiguranik tužitelja RB smrtno stradao u prometnoj nezgodi od 17.12.2011. kao putnik u osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka] osiguranom kod tuženika te je vozač tog vozila NB pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru od 12.9.2012. br. K-308/12 proglašen krivim za izazivanje te nezgode.

7. Iz dostavljenog pravomoćnog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 27.4.2012. br. 217449 klasa: UP/I 140-03/12-01/03347583987 utvrđeno je da je istim udovici umrlog gore spomenutog osiguranika tužitelja HB te djeci MB i ŽB počev od 17.12.2011. priznato pravo na obiteljsku mirovinu u svoti od tadašnjih 1.294,05 kn mjesečno s isplatom te mirovine od toga dana. Isto tako, iz rješenja istoga tijela od 12.7.2013. br. 217449 klasa: UP/I 140- 03/13-01/03347583987 proizlazi da je istim ŽB priznato i dalje pravo na obiteljsku mirovinu počev od 25.2.2013. u svoti od tadašnjih 1.320,94 kn mjesečno. Iz dostavljenog obračuna izvršenih isplata te ispisa iz banke podataka o doznačenim mirovinskim primanjima razvidno je da je tužitelj u skladu sa svojim rješenjem ŽB vršio isplate obiteljske mirovine pa joj je tako za razdoblje od 1.3.2019. do 31.12.2020. ukupno isplatio iznos od tadašnjih 32.857,80 kn sada 4.360,98 EUR, od kojeg iznosa tužitelj u ovom postupku potražuje 70 % tj. iznos od sada 3.052,69 EUR (ranije 23.000,46 kn) priznajući suodgovornost svog osiguranika zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom u omjeru od 30 % (takav omjer suodgovornosti prihvaća i ovaj sud s obzirom da je u konkretnom slučaju do nastanka štetnog događaja i smrti osiguranika tužitelja prvenstveno došlo uslijed protupravne radnje vozača vozila osiguranog kod tuženika, a koji je zbog toga i pravomoćno osuđen u kaznenom postupku). Nesporno je i da se tužitelj tuženiku obratio s odštetnim zahtjevom od 15.2.2021. potražujući isplatu tog iznosa, a tuženik je nakon primitka istoga 18.2.2021. dopisima od 22.2.2021. i posebice od 13.4.2021. otklonio takav zahtjev.

7. Između stranaka prvenstveno je sporna osnova i visina zahtjeva tužitelja s obzirom na različita stajališta stranaka o propisima do čije primjene dolazi u ovoj pravnoj stvari i s tim povezanog pitanja opsega i visine odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju.

8. Prema odredbama čl. 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16. i 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. – dalje: ZOMO) ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu sve dok traje isplata obiteljske mirovine, bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjeta za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, kao i troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO-a i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

9. Međutim, ovdje tuženik je društvo koji se bavi poslovima osiguranja, između ostaloga i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a što je uređeno Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – dalje: ZOOP), zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja glede utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika primjenjuje materijalno pravo koje regulira tu materiju, dakle ZOOP koji je i bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Odredbom st. 2. istoga članka propisano je da se stvarnom štetom iz prethodnog stavka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema odredbi st. 3. tog članka razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

10. Slijedom izloženoga, sud nalazi da bi u konkretnom slučaju obveza tuženika na naknadu štete tužitelju postojala samo u slučaju ukoliko bi iznos obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje korisnici iste bio veći od iznosa mirovine koja bi se isplaćivala da je do umirovljenja tj. smrti osiguranika došlo zbog povrede na radu, i to samo u visini razlike tih mirovina. S obzirom da tužitelj u ovom postupku ne dokazuje visinu štete za naknadu koje bi eventualno u obvezi bio tuženik sukladno odredbama čl. 27. ZOOP-a, a teret dokazivanja te činjenice kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu je svakako na tužitelju (zbog čega nije niti provedeno po tuženiku predloženo financijsko vještačenje na okolnost visine štete), to je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) tužbeni zahtjev tužitelja već samim time ocijenjen nesnovanim i stoga odbijen kao pod toč. I. izreke presude.

11. Sud nije cijenio preostale navode stanaka, odnosno provodio daljnje dokaze, budući da isto kraj gornjih utvrđenja iz kojih proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva više nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari. Podredno se navodi da je neosnovan tuženikov istaknuti prigovor zastare, s obzirom se na potraživanje tužitelja primjenjuje trogodišnji zastarni rok (čl. 165. st. 1. ZOMO-a u svezi čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.) koji je počeo teći svakom izvršenom isplatom (isplate počev od 2019.), a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 22.4.2021. čime je tijek zastare prekinut, razvidno je da zastara do tada svakako nije nastupila.

12. Trošak tuženika odnosi se na trošak zastupanja istoga po punomoćnicima odvjetnicima i to: za sastav odgovora na tužbu – 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/) te za zastupanje na ročištima 1.3.2022., 6.3.2024. i 4.12.2024. – 3 x 100 bodova = 300 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), sve prema vrijednosti predmeta spora od 3.052,69 EUR, što ukupno čini 400 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 800,00 EUR, odnosno uvećano za trošak PDV-a od 25 % iznos od 1.000,00 EUR. Sud tuženiku kao nepotreban nije priznao zatraženi trošak sastava podneska od 1.3.2022. (tamo sadržane navode mogao je iznijeti i na ročištu od istoga dana), odnosno niti trošak pristupa na ročište za objavu presude koji za tuženika nije nastao.

13. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio da mu tužitelj naknadi troškove postupka u cijelosti.

14. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tuženika temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 80/22.), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

U Zagrebu 20. prosinca 2024.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana dostave presude putem ovog suda.

DNA:

tužitelju

tuženiku po pun.