REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-5889/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Moniki Ferić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Križancu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice DK, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika UKE, dipl. pravnice, 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 isplatiti tužiteljici UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 305,24 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim kako slijedi:

- na iznos od 6,63 eura, od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 3,31 eura, od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 3,03 eura, od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 9,94 eura, od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 6,33 eura, od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 17,86 eura, od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 3,51 eura, od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 2,91 eura, od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 9,94 eura, od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 9,53 eura, od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 3,18 eura, od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 5,30 eura, od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 1,50 eura, od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 6,20 eura, od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 7,13 eura, od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 3,10 eura, od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 6,79 eura, od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 2,15 eura, od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 3,30 eura, od 16. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 3,39 eura, od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 7,94 eura, od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 11,20 eura, od 16. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 7,45 eura, od 16. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 6,77 eura, od 16. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 14,19 eura, od 16. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3,24 eura, od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3,07 eura, od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3,39 eura, od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 12,47 eura, od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 3,24 eura, od 16. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 3,40 eura, od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 12,24 eura, od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 5,35 eura, od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 6,05 eura, od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 1,64 eura, od 16. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 3,99 eura, od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 3,93 eura, od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 1,89 eura, od 16. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 9,49 eura, od 16. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 15,01 eura, od 16. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 28,35 eura, od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 9,12 eura, od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 16,79 eura, od 16. ožujka 2020. do isplate,

kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 597,43 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2024. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre - tehničara, u Klinici za ženske bolesti i porode u Zagrebu, Petrova 13, na Odjelu za ginekološku endokrinologiju. Zbog prirode posla radnog mjesta tužiteljice, rad tužiteljice organiziran je u smjenama, turnusu, dežurstvu, noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i prekovremeno. Odredbom čl. 49 st. 9 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18 - u daljnjem tekstu: KU 29/18), a identičan je i sadržaj odredbe čl. 51 st. 9 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 - dalje u tekstu: KU 143/13), određeno je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok je odredbom čl. 49 st. 10 KU 29/18 (ista je i odredba čl. 51 st. 10 KU 143/13) određeno da su redovan mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, s time da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Odredbom čl. 1 st. 1 Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danim u Republici Hrvatskoj (NN 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11) određeno je koji su dani blagdani u Republici Hrvatskoj, a odredbom čl. 1 st. 2 istog Zakona određeno je da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi. Isti je smisao/sadržaj odredbe čl. 1 st. 1 Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danim u Republici Hrvatskoj (NN 110/19). Dakle, prekovremeni rad tužiteljice predstavlja rad ostvaren iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati, u koje ne ulaze dani blagdana. Tuženik u svojem obračunu plaća nema prikazan mjesečni fond radnih sati, nego samo mjesečni fond sati, te stoga prekovremene sate krivo obračunava i isplaćuje. Tuženik, naime, nije evidentirao, pa onda ni isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad, u mjesecima kada je u radnom tjednu od ponedjeljka do petka bio blagdan (ili neki drugi neradni dan, sukladno zakonu), pa je u tim mjesecima postojala razlika u plaći tužiteljice. Usporedbom stvarno odrađenih sati s redovnim mjesečnim fondom radnih sati ukazuje se razlika u mjesecima u kojima je blagdan bio u radnom tjednu (od ponedjeljka do petka). Tužiteljica koja je odradila blagdan koji je bio u dane od ponedjeljka do petka ima pravo na osnovnu plaću, uvećanu za naknadu za rad na blagdan. Ukoliko tako stvarno odrađeni broj sati na kraju mjeseca prelaze mjesečni fond radnih sati, tužiteljica ima pravo i na naknadu za prekovremene sate. Stoga tuženik tužiteljici nije isplatio naknadu za prekovremeni rad, sukladno gore citiranim propisima, za razdoblje od siječnja 2016. godine pa nadalje. U vremenskom razdoblju od 01. siječnja 2016. godine pa nadalje tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada za sve efektivno odrađene sati, i to na način kako je određeno čl. 55 KU 29/18, te čl. 57 KU 143/13, odnosno čl. 21 Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19 - u daljnjem tekstu: Dodatak II. 92/19) i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iako je tužiteljica sve efektivne sate rada (redovni i prekovremeni rad) odradila u otežanim uvjetima rada. Nadalje, u vremenskom razdoblju od 01. siječnja 2016. godine pa nadalje tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, i to u iznosu od 4 % od osnovne plaće, kako je određeno čl. 5 Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15 - u daljnjem tekstu: Dodatak I. 96/15)) i čl. 58 KU 29/18, odnosno čl. 24 Dodatka II. 92/19 iako je tužiteljica sve efektivne sate rada (redovni i prekovremeni rad) bila odgovorna za život i zdravlje ljudi. Također, u razdoblju od 01. siječnja 2016. godine pa nadalje tuženik nije tužiteljici isplaćivao/povećao plaću za sve efektivno odrađene sate, kako je određeno čl. 60 KU 143/13, a imajući u vidu ostvareni/navršeni rad tužiteljice u zdravstvenim ustanovama. Tužiteljica naglašava da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na osmoj sjednici održanoj dana 09. prosinca 2019. godine zauzeo pravno shvaćanje da zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za određene dodatke imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Odredbom čl. 81 Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), a identičan je bio sadržaj odredbe čl. 60 st. 1 Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13), određena je naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora, na način da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Odredbom čl. 34 st. 1 KU 29/18, a identičan je sadržaj odredbe čl. 36 st. 1 KU 143/13, određeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Međutim, odredbom čl. 34 st. 2 KU 29/18, a identičan je i sadržaj odredbe čl. 36 st. 2 KU 143/13, određeno je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno, zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. U tom smislu je i odredba čl. 13 Dodatka II. 92/19. Budući je tuženik tužiteljici pogrešno obračunavao prekovremeni rad i pogrešno isplaćivao naknadu za prekovremeni rad izvan redovnog mjesečnog fonda radnih sati, obzirom nije isplaćivao dodatke na plaću s osnova otežanih uvjeta rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, dodatak na staž za sve efektivno odrađene sate, a što je nedvojbeno utjecalo na prosječnu plaću tužiteljice, to je tuženik pogrešno tužiteljici isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora u visini njezine prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Odredbom čl. 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, u daljnjem tekstu: TKU 141/12), kao i identičnom odredbom čl. 58 st. 1 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 123/19

- u daljnjem tekstu: TKU 128/17, 47/18, 123/19), propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, dok je čl. 59. st. 2. TKU-a 141/12, odnosno, čl. 58 st. 2 TKU 128/18, 47/18, 123/19, propisano da naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Budući je tuženik tužiteljici pogrešno obračunavao prekovremeni rad i pogrešno isplaćivao naknadu za prekovremeni rad izvan redovnog mjesečnog fonda radnih sati, obzirom nije isplaćivao dodatke na plaću s osnova otežanih uvjeta rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, dodatak za staž za sve odrađene sate, a što je nedvojbeno utjecalo na prosječnu plaću tužiteljice (plaću ostvarenu u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje), to je tuženik pogrešno tužiteljici isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme bolovanja/privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju, ali i naknadu plaće kada tužiteljica zbog drugih opravdanih razloga nije radila. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 8.4.2024. uredila tužbeni zahtjev te potražuje isplatu ukupnog iznosa od 305,24 eura i parnični trošak sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je netočan navod u tužbi da prekovremeni rad predstavlja rad ostvaren iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati u koje ne ulaze dani blagdana. U Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) (u daljnjem tekstu KU 29/18 nigdje ne nalazimo da u mjesečni fond radnih sati ne ulaze dani blagdana. Članak 49. KU 29/18 definira, citira: "Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati." završen citat. Od ponedjeljka do petka je pet radnih dana u tjednu. bez obzira pada li blagdan u radni dan. Blagdan koji pada u radni dan dio je umnoška radnih dana s 8 sati i dio je redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Za blagdan koji pada u radni dan. radnicima koji taj dan ne rade isplaćuje se 8 sati naknada plaće za blagdan (čl. 5 Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH) i tih 8 sati zbrojeno s ostalim ostvarenim satima rada čini ukupno ostvarene mjesečne sate radnika. Blagdan koji pada u subotu ili nedjelju. nije dio umnoška koji čini mjesečni fond radnih sati te se radnicima koji taj dan ne rade ne evidentira u evidenciji radnog vremena niti isplaćuje naknada plaće za blagdan. Pitanje blagdana i mjesečnog fonda radnih sati precizno je pojašnjeno Zaključkom broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 21. prosinca 2015. godine i Zaključkom 17. koji na identičan način tumači odredbe čl. 51. i 52. KU. Navedeni zaključak je sastavni dio Kolektivnog ugovora prema č1.19 st. 6.KU 143/13: Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora. Tumačenja su objavljena na mrežnoj stranici Ministarstva zdravstva. a navedeni zaključak citiramo: Zaključak s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 21. prosinca 2015. godine citira: Zaključak broj 153: Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedje1ja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148. Završen citat. Dakle, iz Zaključka 153. tj. 17. (a koji u konačnici proizlazi iz odredaba čl. 51. i 52 KU/13 odnosno 49. i 50. KU/18) proizlazi da upravo sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan i neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju kao redovan rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu, dok s druge strane prekovremeni rad predstavlja svaki sat rada preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati, jasno je da istovremeno isti sati rada ne mogu predstavljati redovni mjesečni fond sati i prekovremene sate. Također. ako se mjesečni fond radnih sati utvrđuje kako to tužbom potražuje tužitelj (broj dana u mjesecu bez subota. nedjelja i blagdana x 8 sati). onda taj fond sati NIJE UTVRĐEN NA BAZI 40-satnog RADNOG TJEDNA, a što je protivno čl. 51.st.1O. KU/13. Broj prekovremenih sati mjesečno se utvrđuje u odnosu na redovni mjesečni fond sati kako je prethodno citirano u odredbama KU 29/18 te u Zaključku 153. Tuženik je tužiteljici obračunao i isplatio sve ostvarene prekovremene sate u skladu s citiranim odredbama koje se odnose na primjenu KU 29/18 za cijelo utuženo razdoblje. Tužitelj nadalje navodi da mu tuženik nije isplaćivao dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost na sve efektivno odrađene sate. Sporna je činjenica. koja čini temelj ove točke tužbenog zahtjeva, trebaju li se. prema Kolektivnim ugovorima. dodaci na osnovnu plaću obračunavati i na dio plaće koji nije osnovna plaća, odnosno na sate prekovremenog rada. To pitanje je isključivo pravno pitanje koje je jasno definirano člankom 45. KU 29/18, u kojem su definirani su pojmovi plaće. osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću, kako slijedi: članak 47. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za O, 5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulac1ja, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Navedena definicija osnovne plaće potpuno je jasna i ne daje mogućnosti za različite interpretacije. Dakle: Osnovna p1aća koeficijent radnog mjesta x osnovica za izračun + O.5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema članku 49. KU 29/18. svi dodaci i uvećanja plaće pa tako i uvećanje od 50% za prekovremeni rad obračunavaju se isključivo od osnovne plaće utvrđene stavkom 2. članka 45. KU. Osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja. a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano. na način propisan KU. Prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. Sati prekovremenog rada su sati ostvareni iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a plaćaju se uvećano u skladu s člankom 49. KU. lsto je dodatno potvrđeno i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u zaključcima 58, 95 i 106. Navedeni zaključci su sastavni dio Kolektivnog ugovora prema čl. 19 st. 6.KU: "Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivno ugovora od dana stupanja na snagu ovog Ugovora". Dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi Na svojem radnom mjestu tužiteljica ima. sukladno članku 57. KU i 59. KU. pravo na dodatak s osnova posebnih uvjeta rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi. Kako je osnovna plaća u određenom mjesecu fiksan iznos tako je i pripadajući dodatak fiksan. Navod u tužbi da je dodatak za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi isplaćivan samo na dio sati koje je tužiteljica odradila potpuno je pravno neutemeljen i u suprotnosti s KU prema kojem se dodatak računa na cijelu osnovnu plaću. Financijsko vještačenje može samo utvrditi je li izračun dodatka na osnovnu plaću svakog mjeseca točno obračunat i isplaćen, što je vidljivo u isplatnim listama. Slijedom navedenoga. netočna je tvrdnja tužiteljice da ima pravo na uvećanje po ovoj osnovi za sve efektivne sate rada. jer se dodatak na posebne uvjete rada ne obračunava po satu rada, već se, sukladno odredbama kolektivnog ugovora. obračunava u propisanom postotku od osnovne plaće koja je utvrđena člankom 45. st. 2. KU i člankom 49. st 2. TKU. dakle. u redovnom mjesečnom fondu radnih sati. bez sati prekovremenog rada. Dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunat je na osnovnu plaću te nije obračunat na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. Obračun naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja. Kako je u prethodnim točkama podneska izneseno i nedvojbeno obrazloženo da su plaće tužiteljice isplaćivane u skladu s odredbama kolektivnih ugovora, neosnovan je navod u tužbi da se prosjek plaće za naknadu za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja obračunavao prema umanjenim plaćama. Obzirom da tužiteljica predlaže provođenje financijskog vještačenja. tuženik želi naglasiti da se najveći dio tužbenog zahtjeva tužiteljice prvenstveno zasniva se na po2rešnom pravnom shvaćanju o tome što čini osnovnu plaću. kao osnovicu za izračun uvećanja i dodataka. koji pribrojeni osnovnoj plaći čine plaću tužiteljice. a koja dalje. predstavlja osnovu za izračun naknade plaće za godišnji odmor. Pitanje, što čini osnovnu plaću koja je osnovica za obračun uvećanja i dodataka, isključivo je pravno pitanje definirano jedino odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Osnovna plaća je mjesečni iznos koji se ne mijenja u odnosu na redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati se mijenja ovisno o broju radnih dana u mjesecu. U skladu s time. za svaki kalendarski mjesec. radniku se obračunavaju sva uvećanja i dodaci u skladu s odredbama KU - od osnovne plaće. Tuženik se posebno protivi zahtjevu tužiteljice za obračun zakonskih zateznih kamata na eventualno dosuđene bruto iznose razlike plaće kako je pogrešno navedeno u prijedlogu presude. U skladu s člankom 22. Zakona o porezu na dohodak, zatezna kamata se ne smatra dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježe oporezivanju, a porez na dohodak i prirez porezu na dohodak (koji čine strukturu bruto plaće) dospijevaju tek u trenutku isplate. što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate. Slijedom svega gore navedenog, budući se tužbeni zahtjev temelji se na pogrešnom pravnom tumačenju pojma osnovne plaće i načina obračuna pripadajućih dodataka i uvećanja na osnovnu plaću, tuženik predlaže sudu da odbije tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u platne liste, pravno shvaćanje, zahtjev tužiteljice s dokazom o slanju preporučenom pošiljkom, sudsku praksu, platne liste i evidenciju rada na CD-u, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., te je izvršen uvid u izračun tuženika, te u ostalu dokumentaciju u spisu.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13 i70/19 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Na ročištu 20. studenog 2024. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, i to za sve efektivno odrađene sate rada, kao i razliku naknade plaće tijekom godišnjeg odmora i bolovanja za utuženo razdoblje.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, kao što nije sporno da su joj naprijed navedeni dodaci isplaćivani u utuženom razdoblju, ali ne u odnosu na sve odrađene sate rada tj. isti nisu isplaćivani u odnosu na prekovremeni rad.

8. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 2. prosinca 2013. (Narodne novine broj: 143/13, dalje u tekstu: KU/13) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., sklopljen je na rok od 4 godine sukladno čl. 3., a prema čl. 23. ukoliko u vremenu važenja tog Ugovora ne bude sklopljen novi Kolektivni ugovor, nakon isteka roka na koji je KU sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, produženo se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže tri mjeseca od isteka roka na koji je ovaj Ugovor sklopljen. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. (Narodne novine broj: 28/18, dalje KU/18) se primjenjuje od 1. ožujka 2018., a sklopljen je na rok od 12 mjeseci sukladno čl. 2. KU/18, Dakle, u utuženom razdoblju od veljače 2014. do 28. veljače 2018. primjenjuju se odredbe KU/13, a od 1. ožujka 2018. primjenjuju se odredbe KU/18.

9. Prema čl. 47. st. 2. KU/13 (čl. 45. st. 2. KU/18) osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema st. 3. istog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. st. 1. KU/18) osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

10. Prema čl. 57. st. 1. KU/13 (čl. 55. st. 1. KU/18) radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Dakle, tužitelj u utuženom periodu ima pravo i na dodatak za posebne uvjete rada, a koji dodatak mu je tuženik i isplaćivao, što je vidljivo iz obračuna plaća, no nije mu plaćao isti dodatak i na sve efektivno odrađene sate rada (prekovremene sate).

11. Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 4. kolovoza 2015. (Narodne novine 96/15, dalje Dodatak I. KU) koji se primjenjuje od 1. listopada 2015., dodan je čl. 59.a kojim je propisano da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a što je ostalo i u čl. 57. KU/18. Dakle, tužitelj u utuženom periodu ima pravo i na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 4%, a koji dodatak joj je tuženik i isplaćivao, što je vidljivo iz obračuna plaća i nalaza i mišljenja financijskog vještaka, no nije joj plaćao isti dodatak i na sve efektivno odrađene sate rada (prekovremene sate).

12. Valja istaknuti da niti jedan članak citiranih kolektivnih ugovora ne određuje da se dodaci iz čl. 57. i 59. KU/13 (55. i 57. KU/18) te čl. 51. st. 9. i 10. KU/13 odnosno čl. 49. st. 9. i 10. KU/18 isključuju.

13. Prema odredbi članka 47. KU/13 definirana je plaća tužiteljice koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na ikoji drugi način izuzev onog koji je propisan člankom 47. KU/13. To znači da plaću tužiteljice i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada. Stoga nije relevantno tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora obzirom da pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe članka 83. stavak 3. ZR/09 odnosno članka 91. stavak 3. ZR/14 koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo i za prekovremeni rad jer i za prekovremeni rad tužitelj također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, dalje: ZR).

14. Slijedom navedenog, tijekom postupka je utvrđeno da:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika kao medicinska sestra,

- da tužiteljici pripada dodatak za posebne uvjete rada temeljem čl. 57. KU/13 (čl. 55. KU/18) i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi temeljem čl. 59. KU/13 (čl. 57. KU/18) i Dodatka I. KU,

- da tuženik za prekovremene sate ostvarene u utuženom razdoblju tužitelju nije isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

- da je tužiteljica prekovremene sate rada odradila na istom radnom mjestu na kojem joj je za redovan rad isplaćen dodatak na plaću za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

15. Tuženik je kao poslodavac dužan tužiteljici isplatiti plažu za obavljeni rad, a okolnost što se isplata plaća zaposlenicima tužene vrši putem Centralnog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji ne utječe na tuženikovu odgovornost za obračun i isplatu plaća kao i dodataka na plaću. Stoga je upravo tuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu.

16. Nadalje prema čl. 81. ZR (a koju odredbu je sadržavao i čl. 60. ZR/09) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema čl. 36. st. 1. KU (čl. 34. KU/18) radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u st. 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Prema čl. 59. TKU ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema st. 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Dakle, obzirom da je tuženik isplaćivao tužitelju umanjenu plaću, a iz razloga što tužitelju nije obračunao i isplatio utužene dodatke na sve efektivno odrađene sate, tuženik nije tužitelju niti ispravno obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, budući da je kao prosjek plaće uzimao tako umanjenu plaću.

17. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Ista je na osnovi podataka iz nalaza, mišljenja da za razdoblje od 01.01.2016. do 31.12.2020. godine:

- Pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 3.576,68 kn,

- Posljedično na prethodno utvrđenje, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja iznosi 775,56 kn.

- Ukupno potraživanje tužitelju po osnovi prekovremenog rada i s tim u vezi manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja iznosi 4.352,24 kn, iskazano u Tabeli 2,

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za otežane uvjete rada iznosi 1.468,08 kn,

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 485,77 kn,

- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, posljedično na neobračunate dodatke za posebne uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate tužitelja iznosi 345,84 kn,

- Ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada, dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 2.299,69 kn, iskazano u Tabeli 3, slijedom čega sveukupna visina potraživanja tužitelja iznosi 6.651,93 kn.

18. Sud je prihvatio matematičke izračune sačinjene financijskim vještačenjem, budući su isti sačinjeni stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a niti stranke više nisu imale primjedbi u pogledu matematičkog izračuna, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

19. Slijedom navedenog, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka tako da zahtijeva na ime dodatka za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te naknadu plaće tijekom godišnjeg odmora i bolovanja ukupni iznos od 305,24 eura bruto (2.299,69 kn) pa je sud usvojio tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

20. Najstarije potraživanja tužitelja odnosi se na siječanj 2016. koje je dospjelo 16. veljače 2016. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 11.2.2021., pa je ista podnesena unutar petogodišnjeg roka zastare iz odredbe čl. 139. ZR/14.

21. Tužitelju su na pojedinačne mjesečne iznose dosuđene zatezne kamate tekuće od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec sukladno čl. 92. st. 3. ZR i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/24), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 25 bodova, podneska od 17.3.2021. po Tbr. 8/1 - 25 bodova, ročište 14.9.2021. i 7.2.2023. po Tbr. 9/1 - po 25 bodova za svako i podnesak od 8.4.2024. po Tbr. 8/4 - 6,25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 212,50 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 265,62 eura, Tome valja dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eura pa ukupni trošak tužitelja iznosi 597,43 eura. 29. Valja reći da tužitelju nije priznat trošak podneska od 13.9.2021., 23.9.2021., 26.10.2021., 26.10.2022., 1.3.2023., budući isti nije bio nužan za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP-a odnosno iste je tužitelj sam skrivio sukladno čl. 156. st. 1. ZPP-a. Naime, podnesak kojim tužitelj ponavlja svoje navode iz tužbe i ranijeg podneska koji je podnesen prije pripremnog ročišta doista nije bio potreban, kao i podnesak kojim dostavlja uplatnicu za vještačenje budući je bila dovoljna dostava uplatnice bez tog podneska. Svi daljnji podnesci kojima tužitelj višekratno uređuje i ispravlja tužbeni zahtjev budući se nisu poklapali pojedini mjesečni iznosi sa ukupnim iznosom odnosno nisu se poklapali iznosi u kunama i eurima nastali su isključivo krivnjom tužitelja pa troškovi istih tužitelju nisu priznati. Također, tužitelju nije priznat trošak ročišta 20.11.2024. jer je isto također tužitelj sam skrivio sukladno čl. 156. st. 1. ZPP-a, budući je glavna rasprava u ovom predmetnu već bila zaključena te je ista preotvorena upravo zbog potrebe ispravljanja i uređivanja tužbenog zahtjeva. Isto tako, tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude, jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave kada je isti zatražen, a nije izvjesno da li će punomoćnik na isto pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 20. prosinca 2024.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (članak 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku

3. spis