Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kov-19/2024

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Davoru Dubravici, kao predsjedniku optužnog vijeća, uz sudjelovanje Lucije Prtenjača, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-okr ĆU i II-okr JU zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 101/17 i 118/18, 126/19, 84/21 dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice oštećenice AU kao tužitelja, od dana 11. siječnja 2024., temeljem odredbe čl. 344. st. 2. u sv. čl. 355. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24 u daljnjem tekstu ZKP/08), dana 20. prosinca 2024. god.

r i j e š i o  j e

O b u s t a v l j a s e kazneni postupak protiv I-okrivljene ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-okrivljenika JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], budući nema dovoljno dokaza da su I-okrivljenica ĆU i II-okrivljenik JU osnovano sumnjivi za djelo koje je predmet optužbe.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je pod poslovnim brojem KP-DO-1402/20 od 8. ožujka 2021. temeljem čl. 206. st. 1. t. 4. ZKP/08 odbacilo kaznenu prijavu oštećenice protiv I-okr ĆU i II-okr JU radi kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11.

2. Oštećenica AU kao tužitelj, dana **.**.2023. podnijela je Županijskom sudu u Zadru „kaznenu prijavu“ u odnosu na I-okr ĆU i II-okr JU, koju je taj sud u naravi tretirao kao optužnicu te je dostavio ovom sudu na daljnje postupanje. Optužnicu oštećenice kao tužitelja Općinski sud je u tri navrata vratio podnositeljici budući ista nije bila propisno sastavljena da bi četvrti put podnijela optužnicu po punomoćniku Slavenu Luštici, odvjetniku iz [adresa]. Navedena optužnica je na odgovor dostavljena I i II okr. koji nisu podnijeli odgovor.

3. Na sjednici optužnog vijeća održanoj 20. prosinca 2024. odlučivalo se o osnovanosti optužnice, a sjednica je održana na temelju čl. 348. st. 4. ZKP/08, bez prisutnosti stranaka.

4. Vijeće je izvršilo uvid u spis ovog suda kao i u spis ODO Zadar KP-DO-1402/20.

5. U svojoj obrani I. osum. ĆU je navela da se zajedno sa dečkom II. osum. JU dana **.**.2020. uselila u stan u vlasništvu ošt. AU pri čemu da su joj platili 2.000,00 kuna za stanarinu za taj mjesec i dali 700,00 kuna pologa. Napominje da stan nije bio uredno održavan te da su o svojem trošku morali popraviti dosta toga kako bi si omogućili normalan život u navedenom stanu, a kako je u mjesecu ožujku 2020. došlo do zatvaranja kafića uslijed epidemije korona virusa, a oni su oboje bili zaposleni kao konobari u kafiću dali su joj još 2.000,00 kuna stanarine za mjesec ožujak jer su za taj mjesec dobili punu plaću, te su je pred kraj mjeseca ožujak kontaktirali da im spusti stanarinu za 1.000,00 kuna dok prođe pandemija na što je ona pristala. U mjesecu travnju su joj obzirom na takav dogovor isplatili još 1.000,00 kuna stanarine dočim joj za mjesec svibanj nisu uplatili ništa jer se nisu uspjeli s njom dogovoriti. Naime, u mjesecu svibnju se se kafići otvorili i oni su počeli raditi pa su joj u mjesecu svibnju dali 2.000,00 kuna za stanarinu za taj mjesec a planirali su joj dati još novaca kako bi nadoknadili ove mjesece kada su davali pola stanarine, međutim ošt. HU da im je u mjesecu lipnju rekla da je izgubila rokovnik u koji je upisivala iznose koje su joj uplatili te da više nema točne podatke što joj je plaćeno, a što ne. Prema njezinoj evidenciji da su joj dužni samo stanarinu za svibanj i troškove potrošene struje, te pola stanarine od 1.000 kuna za mjesec travanj.

I. osumnjičenica navodi da su sve drugo plaćali uredno i pričuvu, potrošnju vode i naknadu za čistoću, a struju nisu iz razloga što je za vrijeme dok su boravili u stanu nije stigao račun obzirom da je opće poznato da račun za struju ne dolaze mjesečno nego dva puta godišnje za period o d 6 mjeseci. Napominje da im je ošt. AU dolazila na radna mjesta, bila je bezobrazna i vrijeđala ih, a dolazila je i na kućnu adresu njezinog oca iako on s ovim njihovim podstanarstvom nema nikakve veze. Iz stana da su iselili 5. srpnja 2020. i ključeve da su joj poredali u otkaznom roku, istina je da su II. osum. JU na posao dolazili djelatnici policije po prijavi oštećenice, međutim ne za predaju ključeva od stana. I. osumnjičenica je prilikom ispitivanja predočila dio odrezaka za plaćene račune koje ima pohranjene na svojem mobitelu, međutim fizički da ove potvrde ne posjeduje jer su ih predali oštećenici na njezin zahtjev kao dokaz o tome da su platili račune uz napomenu da je indikativno da je oštećenica ugovor o najmu stana ovjerila tek u mjesecu kolovozu, a ne u mjesecu veljači dakle nakon njihovog iseljenja iz stana u srpnju.

6. U svojoj obrani II. osum. JU je naveo da se u stan uselio zajedno sa svojom djevojkom ĆU **.**.2020. kada su platili oštećenici 2.000,00 kuna za stanarinu i 700,00 kuna pologa, a u tri navrata da su joj platili oko 2.000,00 kuna za naredne stanarine do mjeseca srpnja kada su iselili iz stana. Kako je došlo do epidemije korona virusa u ožujku da su kao konobari ostali bez posla pa su se s oštećenicom dogovorili da im prepolovi stanarinu na 1.000,00 kuna te su joj u mjesecu travnju i svibnju dali 1.000,00 kuna, a u mjesecu lipnju ponovno 2.000,00 kuna, obzirom da je došlo do otvaranja kafića i počeli su ponovno raditi. Oštećenica da ih je tada počela optuživati da joj nisu platili stanarinu jer je izgubila rokovnik u koji je evidentirala uplate, dolazila im je na posao i prijetila da se isele pa su se oni tako iselili u mjesecu srpnju i vratili joj ključ od stana. Ona da je nakon toga dolazila još najmanje 10 puta kod njega i njegove djevojke I. osum ĆU na posao te kod njezinog oca te vršila pritisak da joj plate ono što su prema njihovoj evidenciji oni njoj već platili. Po njegovoj evidenciji da su joj dužni još samo 2.000,00 kuna za stanarinu i potrošnju struje uz napomenu da je ugovor o najmu stana ovjeren kod javnog bilježnika tek u kolovozu nakon što su oni već iselili. Struju nisu plaćali zbog toga što je brojilo trebalo očitavati i plaćati struju po potrošnji, a oni to nisu odmah počeli činiti nego su zatražili od oca njegove djevojke da im pomogne oko toga budući je on djelatnik Elektre te su bili spremni i to platiti međutim oštećenica ih je počela napadati i tjerati iz stana. Oni i nadalje imaju namjeru platiti oštećenici ono što joj duguju ali pod uvjetom da se o tome kulturno dogovore.

7. U svojem svjedočkom iskazu ošt. AU je navela da je je vlasnica stana u [adresa] kojeg je iznajmila ĆU i JU. Svi detalji su u spisu. Ugovorom da je bilo dogovoreno da sve režije u tom stanu plaćaju JU i ĆU i dogovoreno je da stanarina iznosu 200.00 kuna uz troškove režija. Nakon nekog vremena da je došlo do problema s plaćanjem režija i stanarine zbog čega je otkazala ugovori zatražila da isele iz stana. Potom kad su izašli iz stana nije joj vraćen ključ od stana te je zamolila VU da joj se vrati ključ od stana što je na kraju i učinjeno. Prevarena je zbog neplaćanja stanarine i režija od strane ĆU i JU za novčani iznos od oko 1000 eura.

8. U svom svjedočkom iskazu svjedok VU je naveo da mu je poznata osoba AU dok je bio načelnik I PP Zadar ona je često dolazila u policiju poradi svojih problema koje je imala s raznim osobama. Između ostalog koliko se sjeća jedne prilike je došla radi problema s podstanarima koju su iselili iz njenog stana a nisu joj vratili ključ. Ista ga je zamolila može li pomoći da upozori podstanare da je potrebno da se vrati ključ stana. Napominje da nije ni znao kako se zovu niti je imao ikakve podatke o njima već damo da jedna osoba radi kao konobar u kafiću na Poluotoku te je uputio operativno dežurstvo da se ta osoba upozori da je dužan vratiti ključ od stana a što je i učinjeno. O svim ostalim okolnostima tog spora nije upoznat.

9. Iz ugovora o najmu stana proizlazi da je isti zaključen 6. veljače 2020. između I. okr . ĆU i II. okr. JU kao najmoprimca i ošt. AU kao najmodavca, te da je u istom ugovoreno da će joj plaćati mjesečnu najamninu u iznosu od 2.000,00 kuna i režijske troškove struje, vode, čistoće i komunalne naknade, a ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Vere Marčine dana 7. kolovoza 2020. pod br. 10. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta 00206382 proizlazi da je od I. okr. ĆU izuzeta fotografija snimke zaslona mobitela na kojemu su vidljive poruke koje je izmjenjivala sa ošt. AU, a iz kojih poruka je razvidno da se između njih odvijala SMS komunikacija i to od 6. veljače 2020. do 26. lipnja 2020. te da u navedenim SMS porukama I. okr. ĆU u normalnoj komunikaciji pokušava dogovoriti sa ošt. DU način dogovora oko zaostalih dugovanja pa tako u SMS poruci od 22. lipnja 2020. navodi da su joj za mjesec ožujak platili 2.000,00 kuna na ime stanarine te po 1.000,00 kuna za mjesec travanj i svibanj, a u lipnju da su joj uplatili 2.000,00 kuna obzirom da su ponovno počeli raditi, te da će joj 1. srpnja donijeti 1.000,00 kuna za zaostatke i oko 5. do 6. srpnja još 1.000,00 kuna stanarine za mjesec srpnja, pri čemu joj ukazuju da oni imaju svoju evidenciju te da nisu krivi što je ona izgubila rokovnik pri čemu joj je u privitku poslala odreske plaćenog računa za vodu i pričuvu, a isto proizlazi i iz poruka koje je razmijenila sa II. okr. JU.

11. Iz preslike SMS poruka koje je AU ona razmjenjivala sa okrivljenicima, a iz kojih također proizlazi da su u međusobnoj komunikaciji pokušali utvrditi kolika je visina dugovanja za stanarinu i režije pri čemu okrivljenici tvrde da su troškove podmirili, dočim oštećenica tvrdi suprotno. Oštećenica AU priložila je i račun za dugovanje struje u iznosu od 2.534,39 kuna čiji je datum dosjeća 3. kolovoza 2020., a račun da je za razdoblje od 4. svibnja 2020. do 13. srpnja 2020.

12. Kazneno djelo prijevare iz čl. 236. KZ-a čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.

13. Slijednom svega navedenog razvidno je da u konkretnom slučaju nema dovoljno dokaza da su I. okr. ĆU i II. okr. JU osnovano sumnjivi za djelo koje je predmet optužbe.

14. Naime, I. i II. okr. u svojim obranama poriču učin kaznenog djela na način kako im se to stavlja na teret navodeći da su oštećenici AU dužni po njihovoj evidenciji jednu stanarinu u iznosu od 2.000,00 kuna i troškove potrošene električne energije, ali ne u iznosu koji oštećenica od njih traži budući smatraju da za vrijeme za koje su boravili u njezinom stanu nisu mogli potrošiti toliku količinu električne energije dočim u odnosu na preostale iznose mjesečnih najamnina za stanarinu i režijske troškove navode da su ih platili čemu u prilog prilažu i preslike odrezaka dijela plaćenih računa dok za druge odreske navode da su ih na zahtjev oštećenice istoj predali obzirom da je ona dolazila u više navrata i na njihova radna mjesta tražeći od njih i dokaz o plaćanim obvezama, a što proizlazi i iz njihove prepiske putem SMS poruka preslike koje su u spis priložili i okrivljenici i oštećenica. Iz navedenih SMS poruka proizlazi da su okrivljenici od dana useljenja 6. veljače 2020. do kraja mjeseca lipnja 2020. bili u stalnom kontaktu sa oštećenicom te se iz navedene komunikacije vidi da su pokušali s istom riješiti nastali problem pri čemu su je uvjeravali da su oni podmirili veći dio troškova, a što je ona osporavala, te da su sa istom komunicirali osobno u nastojanju da se riješi nastali problem iz čega se može zaključiti da nisu izbjegavali kontakte sa oštećenicom niti je održavali u zabludi da će traženo podmiriti. S druge strane, oštećenica ne posjeduje nikakvu dokumentacije iz koje bi bilo razvidno sa sigurnošću u kojem iznosu su joj okrivljenici podmirili troškove stanarina, a u kojem iznosu režijske troškove.

15. Dakle, obzirom na naprijed navedeno, okrivljenici poriču učin djela navodeći da su oštećenici podmirili gotovo cjelokupan iznos stanarine i režijskih troškova osim potrošene električne energije, a oštećenica ne raspolaže pisanom dokumentacijom o tome kolike je novčane iznose od njih primila i koliko joj još duguju, a ne postoje drugi materijalni i personalni dokazi koji bi ukazivali na učin djela od strane osumnjičenika kao i da su u svom postupanju prema oštećenici imali prijevarnu namjeru. Slijedom navedenog niti jedan dokaz u spisu ne potvrđuje onaj stupanj osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kazneno djelo prijevare a koji je potreban za potvrđivanje optužnice. Zaključno, vijeće smatra da nema dovoljno dokaza da su I. okr. ĆU i II. okr. JU osnovano sumnjivi za djelo koje je predmet optužbe te je stoga odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

16. Obzirom da spisu prileži ugovor o najmu sačinjen između okrivljenika i oštećenice prilikom useljenja u stan koji je doduše oštećenica ovjerila kod javnog bilježnika tek dana 7. kolovoza 2020. kada su okrivljenici već napustili stan u konkretnom slučaju bi se eventualno radilo o imovinsko-pravnom odnosu temeljem ugovora o najmu stana, slijedom čega oštećenica može svoje potraživanje, ukoliko ono postoji, ostvariti u parničnom postupku pred nadležnim sudom.

U Zadru, 20. prosinca 2024

Predsjednik optužnog vijeća:

Davor Dubravica

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od tri (3) dana od dostave pisanog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Oštećenik kao tužitelj AU

2. Opunomoćenik Slaven Luštica, odvjetnik iz Zadra

3. U spis 86 Kov-19/24.

Nakon pravomoćnosti:

1. I-okrivljenica ĆU

2. II-okrivljenik JU