Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-149/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja IMPULS- SPORT, d.o.o. u stečaju, OIB 21407934409, Imotski, Ul. fra. Rajmunda Rudeža 1, kojeg zastupa punomoćnik Ante Gabelica, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 52, protiv tuženika CH, vl.obrta [obrt], obrt za trgovinu, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Rebić, odvjetnik u Imotskom, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 2. prosinca 2024. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja ĐH i punomoćnika Ante Gabelice, odvjetnika u [adresa] te punomoćnika tuženika Borisa Rebića, odvjetnika u Imotskom, 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  je

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku da u roku od isplati tužitelju ukupni iznos od 3.143,76 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 86,24 EUR od 24. rujna 2021. do isplate

na iznos od 369,87 EUR od 5. listopada 2021. do isplate

na iznos od 369,87 EUR od 5. studenoga 2021. do isplate

na iznos od 369,87 EUR od 5. prosinca 2021. do isplate

na iznos od 369,87 EUR od 5. siječnja 2021. do isplate

na iznos od 369,87 EUR od 5. veljače 2021. do isplate

na iznos od 369,87 EUR od 5. ožujka 2021. do isplate

na iznos od 369,87 EUR od 5. travnja 2021. do isplate

na iznos od 369,87 EUR od 5. svibnja 2021. do isplate

na iznos od 98,56 EUR od 5. lipnja 2021. do isplate

po stopi u skladu s člankom 29. stavkom 2. ZOO-a“

II Nalaže se tužitelju IMPULS-SPORT, d.o.o. u stečaju da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku CH, vl.obrta [obrt] troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 EUR.

III Odbija se zahtjev tuženika CH, vl.obrta [obrt], da mu tužitelj IMPULS-SPORT, d.o.o. u stečaju u roku od petnaest dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 655,00 EUR.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu u kojoj je istaknuo tužbeni zahtjev da mu tuženik plati 3.143,76 EUR sa zateznim kamatama.

2. Izjavio je da je bio vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Glavina, u naravi poslovne zgrade s poslovnim prostorima, i to do 8. lipnja 2022., kad je nekretnina predana kupcu u stečajnom postupku. Izjavio je da je tuženik od 23. rujna 2021., odnosno dana otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem, bez ikakve osnove koristio poslovni prostor označen kao skladišni prostor, površine 78,28 m[2] te da nije plaćao zakupninu, niti drugu naknadu tužitelju. Prema utvrđenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ivana Lulića iz rujna 2023., zakupnina skladišnog prostora u predmetnoj nekretnini, da iznosi 3,78 EUR po metru kvadratnom bez poreza. Stoga da tuženik za korištenje poslovnog prostora duguje tužitelju za rujan 2021. iznos od 86,24 EUR, za razdoblje od listopada 2021. do svibnja 2022. iznos od 2.958,96 EUR te 98,56 EUR za lipanj 2022., odnosno ukupno 3.143,76 EUR.

3. Radi dokazivanja istinitosti navoda izjavljenih u tužbi predložio je tužitelj sudu izvesti dokaze čitanjem isprava rješenja ovog suda poslovnog broja St-78/2019 od 23. rujna 2021., povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Glavina, procjembenoga elaborata za utvrđivanje tržišne vrijednosti zakupa stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ivana Lulića iz rujna 2023., dopisa tužitelja upućenog tuženiku putem pošte od 7. studenoga 2023. te saslušanjem stečajnog upravitelja tužitelja ĐH. Predložio je tužitelj i da sud izvrši uvid u spis ovog suda poslovnog broja St-78/2019.

4.Tuženik je u odgovoru na tužbu izjavio da se protivi tužbenom zahtjevu navodeći da je pravno neosnovan. Izjavio je da tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz kojim bi dokazao istinitost svojih tvrdnji o činjenicama na kojima temelji tužbeni zahtjev. 5.Na pripremnom ročištu je tužitelj predložio da sud, pored onih dokaza predloženih u tužbi izvede i dokaze saslušanjem svjedoka TH i GH. Predložio je i izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđenja iznosa zakupnine na predmetnoj lokaciji.

6. Sud je izveo dokaze čitanjem isprava rješenja ovog suda poslovnog broja St- 78/2019 od 23. rujna 2021., povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Glavina, procjembenoga elaborata za utvrđivanje tržišne vrijednosti zakupa stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ivana Lulića iz rujna 2023., dopisa tužitelja upućenog tuženiku putem pošte od 7. studenoga 2023. te saslušanjem stečajnog upravitelja tužitelja ĐH.

7. Sud nije učinio uvid u spis ovog suda poslovnog broja St-78/2019, s obzirom da je to predloženo da bi sud pročitao procjembeni elaborat koji je tužitelj dostavio u spis. K tome, izveden je dokaz saslušanjem stečajnog upravitelja koji je u svom iskazu mogao dati izjave o bitnim činjenicama, što je i učinio.

8. Sud nije uzeo u obzir prijedlog tužitelja da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka TH i GH, kao i dokaz vještačenjem. To stoga što je člankom 461.a stavkom 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 5819/93., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/202., dalje: ZPP) propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.Tužitelj je prijedlog za izvođenje dokaza dao na pripremnom ročištu, kada je predlaganje dokaza bez učinka, odnosno kada sud prijedlog ne uzima u obzir prema određenju članka 461.a stavka 10. ZPP-a

9.Predmet spora je zahtjev tužitelja, koji se legitimirao kao vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Glavina u naravi poslovne zgrade s poslovnim prostorima u razdoblju na koje se odnosi tužbeni zahtjev, da mu tuženik kojeg je označio kao nepoštenog posjednika naknadi koristi koje je imao od posjedovanja nekretnine i to skladišnog prostora površine 78,28 m[2] u razdoblju od 23. rujna 2021. do 8. lipnja 2022.

10. Stoga je u odlučujući o tužbenom zahtjevu trebalo primijeniti odredbu članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014, dalje: ZV) kojom je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

11. Nema spora o tome da je tužitelj bio vlasnik predmetne nekretnine u razdoblju obuhvaćenom tužbom. Nema spora niti o tome da je tužiteljevo vlasništvo prestalo jer je nekretnina, odnosno posebni dio nekretnine prodan u stečajnom postupku i predan kupcu. Nema spora niti o tome da je 8. lipnja 2022. postalo pravomoćno rješenje o dosudi posebnog dijela nekretnine kupcu, pa tako i predmetnog poslovnog prostora.

12.Spor je među strankama nastao u odnosu na to je li tuženik posjedovao poslovni prostor u tužbom obuhvaćenom razdoblju, pa je li onda dužan tužitelju platiti naknadu za koristi koje je imao od posjedovanja poslovnog prostora. K tome bilo je sporno i to koliku je naknadu tužitelj ovlašten zahtijevati od onoga tko bez valjane pravne osnove koristi njegovu nekretninu (posebni dio nekretnine).

13.Iz isprava koje je tužitelj dostavio sudu, izvatka iz zemljišne knjige i procjembenog elaborata te dopisa od 7. studenoga 2023. ne može se zaključiti da je tuženik u tužbom obuhvaćenom razdoblju posjedovao nekretninu, odnosno označeni poslovni prostor.

14.Stečajni upravitelj tužitelja je u iskazu izjavio da je nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem 23. rujna 2021. dva puta ostvario kontakt s prijašnjim zastupnikom po zakonu tužitelja ŽH, a vezano za prijenos ovlaštenja u pogledu zastupanja i upravljanja imovinom. Prema dogovoru da mu je ŽH trebao između ostaloga prezentirati sve ugovore sa zakupnicima poslovnih prostora u predmetnoj zgradi, no da to nije učinio. S obzirom na to da nije imao ugovore da je neposredno prilikom dolazaka u zgradu utvrđivao zakupnike i s većinom njih i razgovarao. Neki da su nastavili koristiti prostore temeljem ugovora sklopljenog s tužiteljem, a neki da su napustili prostore. U kolovozu 2022. da je organiziran neformalan sastanak povodom problema s opskrbom zgrade električnom energijom. Na tom sastanku da je upoznao tuženika koji mu je kazao da je nekoliko dana prije 8. lipnja 2022. počeo koristiti predmetni poslovni prostor, dakle nekoliko dana prije nego je postalo pravomoćno rješenje o dosudi predmetnog poslovnog prostora u korist kupca EOS Matrix d.o.o.. No, kazao je stečajni upravitelj, da je iz kazivanja zakupnika susjednih poslovnih prostora SH i RH, saznao da tuženik poslovni prostor nije koristio tek nekoliko dana prije nego što je preneseno vlasništvo predmetnog poslovnog prostora već i u razdoblju prije otvaranja stečajnog postupka. Izjavio je stečajni upravitelj da tuženika do kraja kolovoza 2022. nije nikada sreo, niti je znao za njega osim iz neformalnih kazivanja zakupnika. Izjavio je i to da ključeve prostora nije imao, ali i da nije pokretao postupke radi predaje poslovnog prostora. Tuženik da je kupcu EOS Matrix d.o.o. predao ključeve poslovnog prostora i da je s Eos Matrix d.o.o. sklopio ugovor radi korištenja predmetnog poslovnog prostora od 9. lipnja 2022. pa nadalje.

15. Iz iskaza stečajnog upravitelja, a niti iz ostalih predloženih dokaza nikako se ne može zaključiti, a osobito ne onim uvjerenjem kakvo sud mora imati o bitnim činjenicama, dakle uvjerenjem koje ne ostavlja dvojbe, kada je tuženik koristio predmetni poslovni prostor i je li ga uopće koristio. S druge strane tuženik se tužiteljevu zahtjevu protivio negirajući postojanje bilo kakve osnove nastanka obveze.

16.Kod takvog prigovora tuženika, kojim je negirao postojanje i osnove nastanka od tužitelja označene obveze, kao i visinu iste, tužitelj je, a sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a imao dužnost dokazati postojanje osnove nastanka obveze, kao i istinitost navoda o tome da je obveza nastala baš u tužbom traženom iznosu. Trebao je, uzimajući u obzir zahtjev postavljen člankom 219. stavkom 1. ZPP-a ponuditi sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava iz sadržaja kojih bi onda sud na nesumnjiv način mogao zaključiti da su istiniti navodi tužitelja da je tuženik u tužbom obuhvaćenom razdoblju bez osnove posjedovao poslovni prostor i da je nasuprot tome na strani tuženika nastala obveza platiti naknadu za koristi sukladno članku 165. ZV- a. Iz dokaza koje je tužitelj ponudio nije moguće nedvojbeno zaključiti o postojanju osnove nastanka obveze tuženika, a osobito ne o postojanju obveze u iznosu istaknutom u tužbenom zahtjevu. Naime, nije moguće zaključiti sa sigurnošću da tuženik uopće koristi poslovni prostor i da ga koristio dok je tužitelj bio vlasnik. Pored toga, a s obzirom na to da je tuženik osporio tvrdnju tužitelja o visini zakupnine koja bi se na tržištu postigla za predmetni poslovni prostor, a koja bi odgovarala naknadi za koristi od posjedovanja, nije bilo moguće niti utvrditi tu činjenicu. Naime tužitelj je tu činjenicu dokazivao procjembenim elaboratom koji je sačinio stalni sudski vještak Ivan Lulić, ali izvan ove parnice i za naručitelja stečajnog upravitelja tužitelja. Ta isprava ima određenu dokaznu snagu, no ne i snagu nalaza i mišljenja vještaka sačinjenih u parnici. Stoga je tvrdnje tužitelja o činjenicama na kojima temelji zahtjev, sukladno članku 221.a trebalo uzeti kao nedokazane i odbiti tužbeni zahtjev, kao što je i sadržan u izreci presude pod točkom I.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članaka 154., i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj . 138/2023., dalje: Tarifa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 3.143,76 EUR. Tuženik je uspio u ovoj parnici, pa mu je tužitelj dužan naknaditi troškove parničnog postupka.

18. Sud je priznao tuženiku kao potrebne za vođenje parnice troškove sastava odgovora na tužbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. 1. Tarife), zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 9. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife) te zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 2. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife).

19. Sud je stoga prihvatio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove postupka u iznosu od 600,00 EUR.

20. Sud je odbio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi putni trošak punomoćnika u iznosu od 255,00 EUR i trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja u iznosu od 300,00 EUR. Naime, tuženik nema pravo na putni trošak i izbivanje iz pisarnice svog punomoćnika odvjetnika jer je mogao odabrati punomoćnika iz redova odvjetnika sa sjedištem pisarnice u sjedištu prvostupanjskog suda, zbog čega njezinim odabirom punomoćnika iz udaljenog sjedišta nastali trošak ne može pasti na teret protivne strane. Pored toga sud je odbio i zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR jer tuženika na tom ročištu nije zastupao punomoćnik odvjetnik. Dakle, sud je odbio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 655,00 EUR.

21.Stoga je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u izreci presude pod točkama II i III.

U Splitu 20. prosinca 2024.

Sudac

Ana Misir Šarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. O žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Sukladno članku 467.a ZPP-a žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku Anti Gabelici, odvjetniku u Splitu

- tuženiku po punomoćniku Borisu Rebiću, odvjetniku u Imotskom

- u spis