Poslovni broj: Pr-62/2022-17
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Danilo Cvitković-Vučetić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika: OPĆA I VETERANSKA BOLNICA "HRVATSKI PONOS" KNIN, Ul. Svetoslava Suronje 12, Knin, OIB: 70948165237, kojeg zastupa punomoćnik RĐ, dipl. iur. iz [adresa], zaposlenik tuženika, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 9. prosinca 2024.g. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 20. prosinca 2024.g.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.501,89 Eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 652,74 Eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime parničnog troška iznos od 1.700,00 Eura u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje:
1. Tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja navodi je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu specijalizant iz radiologije i to u periodu od 03.10.2011. godine do 18.12.2015. godine, te na radnom mjestu liječnika specijalist iz radiologije u periodu od 15.12.2015. godine do 02.05.2021.godine. Tužitelju da je rad organiziran zbog prirode posla svog mjesta u turnusima, noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremeno. Plaća tužitelja da je regulirana Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (KU NN 9/05), a za razdoblje od 01.06.2013.g. -1.12.2013.g. da je važio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (KU NN 88/13) u kojem da je odredbom čl.60.st.2. bilo propisano da nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, radnik ima pravo na jedan plaćeni slobodni dan. Iako da je tužitelj u tom vremenskom razdoblju radio u dežurstvima, tuženik da mu nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i praznikom nije platio jedan slobodan dan sukladno čl.60.st.2. prednje citiranih Kolektivnih ugovora. Ovakva situacija da se ponavljala višekratno tako da tuženik nije isplatio naknadu po ovom osnovu u dužem periodu. Odredbom čl.58.st.9. KU 9/05, odnosno čl.51.st.8.KU 143/13, da je propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, odnosno na bazi 40-satnog radnog tjedna, s time da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa 8 sati. Odredbom čl.1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH (NN 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11) da je regulirano koji se sve dani u RH smatraju neradnim danima. Prekovremeni rad tužitelja da predstavlja rad ostvaren iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati u koji ne ulaze dani blagdana. Tuženik da u svojem obračunu plaća nema prikazan mjesečni fond radnih sati već samo mjesečni fond sati, pa da stoga prekovremene sate krivo obračunava i isplaćuje. Tuženik da nije evidentirao, pa stoga ni isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad, u mjesecima kada je u radni dan od ponedjeljka do petka bio blagdan i/ili neki drugi neradni dan sukladno zakonu, pa je i u tim mjesecima nastajala razlika u plaći. Usporedbom stvarno odrađenih sati s redovnim mjesečnim fondom radnih sati da se ukazuje razlika samo u mjesecima u kojima je blagdan bio radni dan. Tužitelj koji je odradio blagdan koji pada u dane od ponedjeljka do petka da ima pravo na osnovnu plaću uvećanu za naknadu za rad na blagdan. Ukoliko tako stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelaze mjesečni fond radnih sati, tužitelj ima pravo i na naknadu za prekovremene sate. Tuženik da tužiteljici nije isplatio naknadu za prekovremeni rad sukladno navedenim propisima za razdoblje od veljače 2014.godine pa do predaje ove tužbe. U vremenskom periodu od veljače 2014.godine pa nadalje tuženik da nije tužitelju isplaćivao dodatak na plaću s naslova posebnih uvjeta rada za sve efektivno odrađene sate i u postotku određenom čl.57. KU 143/13 i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, iako je tužitelj efektivno sve sate rada (redovni i prekovremeni rad) odradio u otežanim uvjetima rada. Isto tako u vremenskom periodu od veljače 2014. pa nadalje, tuženik da nije tužitelju isplaćivao dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate i to u iznosu od 10% od osnovne plaće sukladno čl.59 KU 143/13, odnosno od 01.10.2015.godine u iznosu od 12% od osnovne plaće sukladno dodatku I KU 96/15 iako je tužitelj efektivno sve sate rada (redovni i prekovremeni) bio odgovoran za život i zdravlje ljudi. Odredbom čl.60.st.1.ZR/09, odnosno čl.81 ZR/14 da je propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad). Odredbom čl.37.st.2.KU 9/05, odnosno čl.36.st.2. KU 143/13 da je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječene mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Slijedom svega navedenog, a obzirom da tuženik tužitelju nije isplaćivao naknadu za jedan plaćeni slobodan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom u prethodnom periodu, što da je pogrešno obračunavao prekovremeni rad i isplaćivao naknadu za prekovremeni rad izvan redovnog mjesečnog fonda radnih sati, što da nije isplaćivao dodatke za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, a što da je nedvojbeno utjecalo na prosječnu plaću tužitelj, te da je tuženik pogrešno isplaćivao tužitelju i naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja uređen sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijsko- računovodstvene struke, a pobliže opisan u izreci ove presude, te naložit tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak.
2. Tuženik osporava navode tužbe u cijelosti.
3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18.12.2015.g., potvrde o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa izdanu od tuženika 11.05.2021.g., platnih lista tužitelja te nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financijsko-računovodstvene poslove Danijele Bijelić od dana 30.9.2024.g.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za utuženo razdoblje, pobliže opisano u izreci ove presude, s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, te s osnove neisplaćenog dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, jer se ovdje ne radi o pitanju dežurstva, dakle, u konkretnom se radi o pravu na dodatak uvećanjem plaće s osnove posebnih uvjeta rada, te dodatka zbog iznimne odgovornosti, sve na sate prekovremenog rada.
6. U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužitelj u utuženom razdoblju kod tuženika radio na radnom mjestu doktora medicine - specijalist radiologije, kao i da mu tuženik za to razdoblje, nije isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za nesporno odrađene prekovremene sate.
7. Naime, tuženik je za predmetno razdoblje tužitelju obračunao i isplatio navedene dodatke na osnovnu plaću, ali ne i na ostvarene sate prekovremenog rada.
8. Pregledom vještva vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Danijele Bijelić od 30.9.2024.g., kojem nalazu i mišljenju ovaj sud poklanja vjeru kao stručnom i nepristranom, utvrđeno je kolika je razlika neisplaćenog dijela plaće po navedenim dodatcima u utuženom razdoblju, te da je dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, obračunat na sve sate prekovremenog rada, a ne samo na redovnu satnicu.
9. Članak 55. KU/18 propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, dok je stavkom 2. cit. čl. propisano da će se osnovna plaća uvećati radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58. KU/18), a na kojem Popisu je navedeno radno mjesto i posao tužitelja.
10. KU/18 u čl. 57. propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, a Dodatkom II. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji se primjenjuje od 1.9.2019.g. izmijenjena je odredba čl. 57. KU/18 na način da je došlo do uvećanja dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi s 12% na 16% u odnosu na radno mjesto tužitelja.
11. KU/18 u čl. 34. st. 2., propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.
12. Stoga tužitelju KU/18 daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, pa tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama odredbi čl. 57. i čl. 59. KU, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad budući da tužitelj i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom.
13. Nelogično bi bilo da tužitelju utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu.
14. Ovo pravo tužitelja je utvrđeno i KU i Zakonom o radu, a kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža.
15. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće.
16. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužitelju pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate, a koji stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 2.4.2014. povodom postavljenog pitanja dodataka u prekovremenom radu, kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.
17. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske izdao priopćenje na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, gdje je zauzeto slijedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu." Takav stav da je zauzeo Vrhovni sud RH u i presudi posl. br.: Revr 206/2012, Županijski sud u Zagrebu u presudi posl. br.: Gž R-571/16, Županijski sud u Bjelovaru u presudi posl. br.: Gž R- 105/16, Županijski sud u Osijeku u presudi posl. br.: Gž R-308/17, Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-465/16, Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-390/18 i Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-427/18.
18. Stoga, nije sporno da tužitelju, s obzirom na njegovo radno mjesto, pripada pravo na uvećanje osnovne plaće, već je sporno pripada li mu pravo na uvećanje samo za ostvarene sate redovnog rada, ili to pravo pripada i za ostvarene sate prekovremenog rada.
19. Tužitelju kao doktoru medicine pripada i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a valja navesti da niti iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno, da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju.
20. Nadalje, tužitelj kao radnik ima pravo na navedeno uvećanje na sate ostvarene u prekovremenom radu. Naime, plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.
21. Iz nalaza vještaka Danijele Bijelić proizlazi da je ista iz dokumentacije tužiteljice utvrdila da jasno proizlazi kako tužitelju nije obračunat i isplaćen novčani iznos bruto i neto plaće na osnovi primjene članka 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14, te čl. 49. KU/18, čl. 55. KU/18 i čl. 57 KU/18, čl. 54. st. 1. i 2. TKU, odnosno dodataka za prekovremeni rad na odrađene prekovremene sate, te za manje isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje do 01. travnja 2020. godine. Od 01. travnja 2020. godine tuženik da je primjenjivao odredbu članka 2. Dodatka III KU o dodacima na prekovremeni rad, te od 01. travnja 2020. nema razlika po osnovu neisplaćenih dodataka na prekovremeni rad osim po osnovu korištenja godišnjeg odmora ili bolovanja u naredna 3 mjeseca, a kako je to obrazloženo u točki 6 vještva. U prilozima 1-3, a sukladno t. 6. vještva se prikazuje izračun neisplaćene bruto i neto plaće po osnovi liječničkog dodatka i posebnih uvjeta rada za prekovremeni rad koji nije isplaćen tužitelju te manje isplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora koja predstavlja prosjek ukupne plaće za prethodna tri mjeseca, te bolovanja do 42 dana korištenog za vrijeme utuženog perioda, u utuženom razdoblju. Iz svega navedenog mišljenje vještaka je kako ukupan dug koji nije isplaćen kao bruto plaća po osnovi liječničkog dodatka za iznimnu odgovornost i posebnih uvjeta rada za prekovremeni rad tužitelju (na osnovi utvrđenog broja prekovremenih sati), te za manje isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje tužitelju za svaki mjesec posebno i ukupno iznosi kao što je prikazano u prilogu 3. vještva, u utuženom razdoblju od 01. veljače 2014. do dana 31. ožujka 2020. godine, od strane tuženika na dan izrade vještva bruto 26.384,96 kn ili u protuvrijednosti 3.501,89 EUR, odnosno iskazan kao neto plaća iznosi 13.099,48 kn. Specifikacija ukupnog duga bruto i neto neisplaćene plaće tužitelju jeste neisplaćena bruto plaća ukupno 26.384,96 kn, doprinosi za mirovinsko I stup 3.383,04 kn, doprinosi za mirovinsko II stup 1.127,68 kn, ukupno doprinosi za mirovinsko 4.510,72 kn, porezi i prirezi ukupno 4.943,41 kn, a neisplaćena neto plaća ukupno 13.099,48 kn. Zatezne kamate na zakašnjele isplate po osnovi neisplaćenog neto novčanog iznosa mjesečne plaće po osnovi liječničkog dodatka i posebnih uvjeta rada za prekovremeni rad (na osnovi utvrđenog broja prekovremenih sati), za svaki mjesec posebno i ukupno za utuženo razdoblje do datuma izrade vještačenja 26. siječnja 2022. godine (prilog 4. Vještva) da iznose 4.918,09 kuna odnosno 652,74 Eura.
22. Sukladno navedenom nalazu vještaka je tužitelji i uredio tužbeni zahtjev, visini kojeg se tuženik nije posebno protivio, i koji je valjalo prihvatiti kao osnovan i odlučiti kao u izreci presude, a na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve pobliže opisano u toč. I. izreke.
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 151., 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP. Tužitelju je tako, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, za puni uspjeh u parnici, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kako slijedi: za sastav tužbe od dana 26.4.2022.g. iznos od 200,00 Eura, za zastupanje na roč. od 16.4.2024.g. - 200,00 Eura, za sastav podneska od 2.12.2024.g. - 200,00 Eura i za zast. na roč. od 9.12.2024.g. - 200,00 Eura, odnosno sveukupno 800,00 Eura, što uvećano za trošak vještačenja od 900,00 Eura, sveukupno iznosi 1.700,00 Eura koliko je tuženik dužan naknaditi tužitelju na ime parničnog troška (toč. II. izreke).
U Šibeniku, dana 20. prosinca 2024.g.
Sudac:
Silvana Klisović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena
