REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-914/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Gracin & Vatroslav Šego, Zagreb, D [adresa], protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. studenog 2024. u prisutnosti tužitelja osobno, uz zamjenika punomoćnika VV, odvjetničkog vježbenika, te punomoćnice tuženika FV, dipl. iur., dana **.**.2024.
p r e s u d i o j e
I/
Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.537,92 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:
- na iznos od 50,20 eur od 11. studenog 2020. do isplate,
- na iznos od 126,07 eur od 11. prosinca 2020. do isplate,
- na iznos od 135,92 eur od 11. siječnja 2021. do isplate,
P r
-
9 1 4 /
0 2
4 -
1 0
- na iznos od 118,24 eur od 11. veljače 2021. do isplate,
- na iznos od 96,02 eur od 11. ožujka 2021. do isplate,
- na iznos od 121,01 eur od 11. travnja 2021. do isplate,
- na iznos od 119,56 eur od 11. svibnja 2021. do isplate,
- na iznos od 126,36 eur od 11. lipnja 2021. do isplate,
- na iznos od 114,72 eur od 11. srpnja 2021. do isplate,
- na iznos od 121,66 eur od 11. kolovoza 2021. do isplate,
- na iznos od 137,30 eur od 11. rujna 2021. do isplate,
- na iznos od 116,86 eur od 11. listopada 2021. do isplate,
- na iznos od 129,49 eur od 11. studenog 2021. do isplate,
- na iznos od 114,74 eur od 11. prosinca 2021. do isplate,
- na iznos od 150,98 eur od 11. siječnja 2022. do isplate,
- na iznos od 131,85 eur od 11. veljače 2022. do isplate,
- na iznos od 111,22 eur od 11. ožujka 2022. do isplate,
- na iznos od 129,17 eur od 11. travnja 2022. do isplate,
- na iznos od 114,60 eur od 11. svibnja 2022. do isplate,
- na iznos od 126,12 eur od 11. lipnja 2022. do isplate,
- na iznos od 133,02 eur od 11. srpnja 2022. do isplate,
- na iznos od 125,08 eur od 11. kolovoza 2022. do isplate,
- na iznos od 135,07 eur od 11. rujna 2022. do isplate,
- na iznos od 117,89 eur od 11. listopada 2022. do isplate,
- na iznos od 124,98 eur od 11. studenog 2022. do isplate,
- na iznos od 139,18 eur od 11. prosinca 2022. do isplate,
- na iznos od 146,52 eur od 11. siječnja 2023. do isplate,
- na iznos od 113,20 eur od 11. veljače 2023. do isplate,
- na iznos od 110,79 eur od 11. ožujka 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatraženu isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 3.537,92 eur.
III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 20. prosinca 2024. do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je tužbi i tijekom postupka navodio da mu je tuženik kao poslodavac neosnovano isplaćivao manju plaću nego što mu pripada, te je tim slijedom u ovom postupku potraživao predmetnu razliku, uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
P r
-
9 1 4 /
0 2
4 -
1 0
2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da je tužitelju plaća isplaćena sukladno važećem ugovoru o radu te aktima tuženika, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.
3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u ugovor o radu na određeno vrijeme (str. 10-15 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 16-21 spisa), dopis tuženika od 29. prosinca 2017. (str. 22 spisa), izvadak iz Pravilnik o radu (str. 23-26 spisa), izvadak iz Temeljnog Kolektivnog ugovora (str. 27-30 spisa), presliku Dodatka V. Temeljnog Kolektivnog ugovora (str. 31-37 spisa), presliku Kolektivnog ugovora (str. 38-78, 79-119 spisa), obračunske isprave (str. 120- 129 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (str. 135-144, 145- 151 spisa), Popis poslova (str. 164-165 spisa) i izračun od strane tuženika (str. 195 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj te svjedoci GV i JV, svi na ročištu održanom 8. studenog 2024. (str. 225-227 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
5. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika kao vozač autobusa, te da mu je u spornom razdoblju plaća isplaćivana po koeficijentu složenosti 2,20, pri čemu tužitelj smatra da mu pripada koeficijent 2,40, koji su dobivali drugi vozači za obavljanje rada jednakog onom kojeg je obavljao tužitelj, a kojim navodima se, kako je već rečeno, tuženik protivio navodeći da je plaću tužitelju u spornom razdoblju isplatio sukladno sklopljenom ugovoru o radu, kao i internim aktima.
6. S obzirom na tako suprotstavljene navode stranaka, tijekom postupka su radi utvrđenja činjeničnog stanja provedeni odgovarajući dokazi, u naravi je izvršen uvid u priloženu dokumentaciju te je saslušan tužitelj i predloženi svjedoci, s tim da postavljena visina tužbenog zahtjeva nije bila sporna među strankama (navod s ročišta od 8. studenog 2024.), budući da se temeljila na podacima samog tuženika.
7. Tako je tužitelj u svom iskazu iznosio da je zaposlen kod tuženika negdje od 2020. kao vozač autobusa, te je u razdoblju na koje se odnosi ovaj postupak imao koeficijent 2,20, kod čega mu je poznato da su pojedine kolege imale za isti posao veći koeficijent i to 2,40, mada su dakle obavljali identične poslove, i to vožnju autobusa u gradskom prometu, u svim smjenama i sl.. U međuvremenu je došlo do povećanja koeficijenta, no njegov opis poslova se nije promijenio, i dalje se radi o spomenutom upravljanju autobusom u gradskom prometu. Spomenute kolege koje su imali veći koeficijent nisu imali drugih aktivnosti koje bi to opravdavale, eventualno mentorstvo se posebno nagrađuje i navedeno je vidljivo na platnim listama.
8. Ocjenjujući naprijed navedeno, za ukazati je da je tužitelj s uspjehom dokazao osnovanost svog potraživanja, tj. da bi mu u utuženom razdoblju pripadala plaća po koeficijentu složenosti 2,40 (a u kojem razdoblju je nesporno primao plaću po koeficijentu složenosti 2,20), budući da iz priložene dokumentacije kao i iz iskaza tužitelja te svjedoka, koje je onda valjalo prihvatiti kao uvjerljive te međusobno podudarne, proizlazi da nije bilo razlike u vrsti poslova koje je kao vozač autobusa s
P r
-
9 1 4 /
0 2
4 -
1 0
koeficijentom od 2,20 u utuženom razdoblju obavljao tužitelj, a u odnosu na poslove drugih vozača autobusa koji su imali veći koeficijent tj. 2,40.
9. S druge strane, također nije utvrđeno niti da bi postojali opravdani razlozi na kojima bi se temeljila predmetna razlika u koeficijentu, tj. isto nije utvrđeno niti ocjenom spomenutih iskaza, kao što navedeno nije vidljivo ni iz priložene dokumentacije, uključivo i Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika, kod čega niti tuženik tijekom ovog postupka nije iznio prihvatljive razloge koji bi bili temelj takve razlike u plaći za radnike koji obavljaju iste poslove, budući da su navodi iz odgovora na tužbu o različitom radnom iskustvu, vještinama i sl. (kao temeljima za takve razlike) paušalni te ničim dokazani tijekom ovog postupka, kao što niti za eventualno mentorstvo nije utvrđeno da bi bilo osnov za nastalu razliku u plaći.
10. U tom smislu onda proizlazi da je povrijeđen čl. 91. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.) koji propisuje jednaku plaću za jednak rad ili rad jednake vrijednosti, i što se ne odnosi samo na jednakost plaća žena i muškaraca (u tom smislu i Županijski sud u Splitu, u odluci poslovnog broja Gž R-719/2020 od 28. siječnja 2021., u istovrsnom predmetu), a kada je tužitelju makar i temeljem sklopljenog ugovora o radu bio predviđen koeficijent složenosti poslova 2,20, za radno mjesto Vozač autobusa I (na što je ukazivao tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka), s obzirom na utvrđenja da se radilo o jednakom radu odnosno radu jednake vrijednosti u odnosu na Vozače autobusa II i III, u kojem smislu onda tužitelju pripada razlika plaće neovisno o sklopljenom ugovoru o radu te internim aktima tuženika, konkretno Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, kao i odgovarajućim odredbama TKU-a.
11. Na taj način valjalo je tužitelju dosuditi zatraženu razliku bruto plaće, između koeficijenta složenosti 2,20 i 2,40 za utuženo razdoblje, u visini od 3.537,92 eur, a visina kojeg iznosa, kako je već rečeno, nije sporna među strankama, s tim da nije od značaja niti da tužitelj nije (prije podnošenja tužbe u ovom postupku) pisanim putem tražio zaštitu od poslodavca, budući da se radi o novčanom potraživanju (čl. 133. st. 3. Zakona o radu), te predmetna okolnost ne predstavlja negativnu procesnu pretpostavku.
12. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
13. Tužitelju na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) te na način pobliže naveden u točki I. izreke ove presude, s tim da, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, u kojem smislu je zahtjev tužitelja u tom dijelu valjalo odbiti, kako je to pobliže navedeno pod točkom II. izreke ove presude.
P r
-
9 1 4 /
0 2
4 -
1 0
14. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.
15. Punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav tužbe te podnesaka od 29. kolovoza 2024. i 28. listopada 2024., za svaku radnju po 100 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 27. rujna 2024. i 8. studenog 2024., za svako ročište po 100 bodova, što je ukupno 500 bodova, odnosno 1.000,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (250,00 eur) iznos od 1.250,00 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da tužitelj u ovoj parnici nije uspio samo u neznatnom dijelu, što se odnosi na zakonske zatezne kamate.
16. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).
17. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.
Zagreb, 20. prosinca 2024.
Sudac:
Domagoj Franjo Frntić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- tuženiku
