REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: P-228/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku FB, odvjetniku iz [adresa] i 2. tužiteljice JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po EB iz [adresa], a on po punomoćniku FB, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Grada Bjelovara, Bjelovar, Trg Eugena Kvaternika 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po gradonačelniku DB, a on po punomoćnici EBŠ, dipl.iur., radi utvrđivanja prava vlasništva nekretnina, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave, dana 14. studenog 2024., u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP-a), dana 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su 1. tužitelj EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelj JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnici nekretnine a koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. 300934 Grad Bjelovar čkbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa] sa 154 čhv, koju su nekretninu stekli dosjelošću , a što je tuženik Grad Bjelovar, Bjelovar, Trg Eugena Kvaternika 2, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan priznati i trpjeti da se temeljem ove presude tužitelji upišu u zemljišnim knjigama, a po pravomoćnosti ove presude.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 1. tužitelja EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojim se zahtjeva da se nalaže tuženiku Gradu Bjelovaru, Bjelovar, Trg Eugena Kvaternika 2, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima izda ispravu podobnu na upis njihovih prava vlasništva na spornoj nekretnini čkbr. [katastarska čestica] iz toč I. ove presude.

III. Tuženik Grada Bjelovara, Bjelovar, Trg Eugena Kvaternika 2, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je naknaditi 1. tužitelju EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelju JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 833,73 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj EB i 2. tužitelj JB dana **.**.2023. podnijeli su tužbu protiv tuženika Grada Bjelovara radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina.

2. Tužitelji u tužbi navode da su zakoniti, istiniti i pošteni posjednici, nekretnina upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. 300934 Grad Bjelovar i to čkbr. [katastarska čestica] visoko prizemna stambena zgrada i dvor površine 688 m2 koje su upisane kao njihovo suvlasništvo, svakog u ½ dijela kao i nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. 300934 Grad Bjelovar čkbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa] sa 154 čhv, a koje su nekretnine upisane kao vlasništvo tuženika, međutim ista je u posjedu tužitelja od 30. lipnja 1983.

3. Tužitelji navode da su u posjedu nekretnine nakon što je isplaćeno zemljište Skupštine Općine Bjelovar, a po Ugovoru sklopljenom sa Skupštinom Općine Bjelovar dana 13. prosinca 1982. Ističu da su rješenjem Općinske uprave za katastar i geodetske poslove broj 08-209/1-1983 od 30. lipnja 1983., mijenjani su podaci u k. o. [katastarska općina], kada je po izvršenju katastarske reambulacije čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] formirana nova čestica 2638/3 od 842 m2 sa dotadašnjeg posjednika Skupština Općine Bjelovar te preneseno na nove posjednike i to tužitelje čime je posjed navedenih nekretnina prenesen na tužitelje.

4. Tužitelji nadalje navode da od 30. lipnja 1983. kada su u nesmetanom mirnom, poštenom i zakonitom posjedu pa sve do podnošenja tužbe niti prednik tuženika a niti tuženik nisu pokrenuli nikakav postupak u odnosu na navedene nekretnine ili dijela te nekretnine.

5. Nadalje, tužitelji ističu da se čkbr. [katastarska čestica] nalazi u produžetku nekretnine čkbr. [katastarska čestica] koja je nekretnina upisana kao suvlasništvo tužitelja i kojoj nema prilaza, osim s nekretnine tužitelja čkbr. [katastarska čestica], na kojoj nekretnini je izgrađena kuća tužitelja. Ističu da su po ulasku u posjed navedenih nekretnina sami financirali odvoz građevinskog smeća (građevinske šljake), a kada su o tom problemu obavijestili prodavatelja gradilišta Skupštinu Općinu Bjelovar, nisu dobili nikakav odgovor. Tužitelji su obje čestice redovno održavali, kako svoju čkbr. [katastarska čestica], tako i spornu čkbr. čkbr. [katastarska čestica], a koju su Rješenjem dobili u posjed kako ne bi nastala šikara, zarasla u korov koji se agresivno širio iz okoliša i to neprekidno od 1983. pa do podnošenja tužbe.

6. Tužitelji navode da su na navedenim nekretninama izgradili kuću i da žive od kraja 1983., da su dobili uporabnu dozvolu 19. listopada 1989. i na kojim nekretninama žive i danas, koje nekretnine redovito održavaju.

Obzirom da su tužitelji samostalni i nesmetano posjednici kontinuirano od 30. lipnja 1983., da je njihov posjed zakonit, istinit i pošten u odnosu na nekretninu koja je upisana kao vlasništvo tuženika (čkbr. [katastarska čestica]), to smatraju da su ispunjene pretpostavke iz čl. 159 st.2 i st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94,17 u daljnjem tekstu ZOV-a) za stjecanje vlasništva dosjelošću pa predlažu da se tužbeni zahtjev usvoji uz naknadu troškova postupka.

Na pripremnom ročištu dana 23. listopada 2024. tužitelji su ispravili tužbeni zahtjev u odnosu na z.k.ul., navodeći da je isti pogrešno zbog greške u pisanju naveden u tužbi tako da umjesto z. k. ul. [broj ZK uloška], treba pisani 4344 k. o. [katastarska općina]. Konačno tužitelji su po punomoćniku predložili da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

7. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio navode tužbe i tužbeni zahtjev, osporava navode tužitelja da su u zakonitom posjedu nekretnine katastarske oznake 2638/3, jer je ista sporna budući se sastoji od dvije zemljišnoknjižne čestice čije su površine i položaji sporni, obzirom da je postupak utvrđenja koji se vodi pri DGU PU za katastar Bjelovar koji još nije gotov, jer je podnesen Prigovor pod brojem 401.

8. Tuženik nadalje osporava tvrdnje o zakonitosti posjeda tužitelja, jer zato nisu priloženi dokazi uz tužbu. Ističu da je prema odredbi čl. 18 ZOV-a propisano da je posjed zakonit ako ima valjani pravni temelj tog posjedovanja, no tužitelji nisu priložili nikakovu ispravu iz koje bi bilo razvidno temeljem čega je stečen taj posjed.

9. Tuženik ne osporava navode da su tužitelji u posjed nekretnina stupili nakon što je isplaćeno zemljište SO Bjelovar jer iz navedenog proizlazi da je tužitelj stupio u posjed plaćenog zemljišta i to čkbr. [katastarska čestica], a ne čkbr. [katastarska čestica], no ukoliko su tužitelji stupili u posjed te prijeporne nekretnine, tuženik ističe da su to učinili protupravno, jer je njihov posjed nepošten. Naime, tužitelji su znali da im ne pripada pravo na posjed pa to ne može biti temelj za stjecanje vlasništva dosjelošću.

10. Tuženik ističe da ne osporava da je prema Rješenju Općinske uprave za katastar i geodetske poslove od 30. lipnja 1983. (dalje u tekstu Rješenje) evidentirana promjena prema kojoj je formirana parcela 2638/3 površine 842 m2. Međutim, osporava se ispravnost to jest mjerodavnost takvog upisa.

Naime, do istog je došlo, po mišljenju tuženika najvjerojatnije temeljem provedbe katastarske izmjere koja nikada nije potvrđena odnosno nije usklađena u zemljišnim knjigama i taj postupak upravo je u tijeku kod DGU PU za katastar Bjelovar u kojem je postupku tuženik kao i u svim takvim slučajevima podnio prigovor te se upisi mijenjaju sukladno zemljišnoknjižnom stanju koje je jedino relevantno za pitanje vlasništva.

11. Tuženik nadalje ističe, da nije pokretao nikakav postupak, jer je čekao da se predmetni postupak u kojem je obavljena izmjera dovrši navodi da je od toga proteklo 30 godina, no isto nije do tuženika, a jedno se postupak vodi za cijelo područje k. o. [katastarska općina], stoga tuženik ističe da nije točno da nije pokrenuo nikakav postupak, jer je upravo taj postupak koji je započeo 80-ih godina 20. stoljeća u tijeku i u istom je tuženik iznio prigovor.

12. Također, tuženik osporava da je citiranim Rješenjem tužiteljima predana u posjed sporna nekretnina, već je samo konstatirano stvarno stanje, koju ispravu tuženik ne osporava, no osporava da bi se time steklo bilo kakovo pravo budući se nakon donošenja istog mora provesti u zemljišnim knjigama, u kojem se slučaju poziva vlasnik koji do tada može izraziti slaganje ili neslaganje sa utvrđenim stanjem na terenu.

U tom slučaju, tuženik je kao vlasnik izrazio neslaganje tj. izjavio prigovor povodom kojeg je prigovora ovlašteni geodetski ured Metra d.o.o., zajedno sa predstavnicima tužitelja i tuženika na terenu trebao formirati čestice sukladno zemljišnoknjižnom stanju.

13. Kako taj postupak još nije dovršen jer se stranke u tom postupku nisu suglasile i koji je postupak nadalje u tijeku, a čestice faktično ne postoje, tuženik smatra da se u ovom postupku nema o čemu raspravljati.

14. Tuženik ističe da nema neposrednih saznanja o činjenicama da bi tužitelji bili u posjedu predmetne čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koliko dugo pa se takovi navodi tužitelja opreza radi poriču, a posebice tvrdnja tužitelja da bi citiranim Rješenjem tužitelji dobili predmetnu nekretninu u posjed.

15. Također, tuženik osporava da bi posjed tužitelja bio istinit i pošten jer su u posjed sporne nekretnine ušli bez znanja tuženika i njegovog prednika, a čime posjed tužitelja nema kvalitetu istinitog posjeda. Osim toga, tuženik tvrdi da su tužitelji u posjed ušli znajući da im pravo na posjed ne pripada, jer su kupili i samo platili čkbr. [katastarska čestica], ali ne i čkbr. [katastarska čestica]. Stoga tuženik ne može tužiteljima priznati pravo vlasništva na spornoj nekretnini, jer tužitelji nemaju valjani pravni osnov posjedovanja predmetne nekretnine niti su ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću.

16. Naime, tuženik smatra da je na dan 8. listopada 1991. predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu, a prema odredbi čl. 388 st. 4 ZOV-a u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

17. Tuženik se poziva i na odredbu čl. 159 st. 4. ZOV-a kojom je odredbom propisano da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga vremena propisanog odredbom čl. 159 st. 3 ZOV-a.

Stoga smatra da bi sukladno navedenim odredbama tužitelji vlasništvo predmetne nekretnine stekli dosjelošću tek 8. listopada 2031.

18. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u položeni nacrt (list 4), katastarski plan (list 5), izvod zk. izvadak (list 6-7), posjedovni list (list 8,46), Ugovor o davanju na korištenje građevinske parcele, roku i uvjetima izgradnje zgrade i plaćanje naknade za zemljište (9-10), preslik uplatnica (10-11), Dozvola za upotrebu (list 12-13), rješenje Ministarstva branitelja iz Domovinskog rata (list 13-15), prigovor (list 23), zk. izvadak (list 24-30), rješenje Zk. odjela ovoga suda broj Z-933/98 od 26. veljače 1998. (list 38), podacima Područnog ureda za katastar Bjelovar (list 49-68).

19. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka LB (list 69-70), HB (list 70-71), GB (list 71-72), CB (list 72).

20. Izveden je dokaz saslušanjem 1. tužitelja EB (list 72-74).

21. Izveden je dokaz uviđajem na nekretninama stranaka te je mjernički vještak Ivan Tomljanovića dipl.ing.geodezije dostavio pisani nalaz i mišljenje sa skicom lista mjesta od 10. svibnja 2024. (list 94-121).

22. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

23. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

24. Predmet spora je utvrđenje vlasništva 1. tužitelja EB i 2. tužitelja JB svakog u ½ dijela na nekretnini iz zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 300934 Grad Bjelovar, čk.br. 859/8 oranica u [adresa] sa 154 m[2] , a koja je nekretnina upisana kao vlasništvo tuženika.

25. Nije sporno između stranaka da je tuženik upisan kao vlasnik istih u zemljišnim knjigama kod ovog suda, a kako to proizlazi iz priloženog Zk. izvatka (list 7), a iz priloženog povijesnog z.k. izvatka (list 26-31), proizlazi da je predmetna nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist Općine Bjelovar, a dana 8. srpnja 1996. pod brojem Z-1994/96 temeljem odluke Vlade RH broj 15/95 od 8. svibnja 1996. (Z-1511/96), uknjiženo je pravo vlasništva u korist tuženika.

26. Također, nesporno je između stranaka da su tužitelji upisani kao suvlasnici svaki u ½ dijela na nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. 300934 Grad Bjelovar i to čkbr. [katastarska čestica] visoko prizemna stambena zgrada i dvor površine 688 m2, a kako to proizlazi iz z.k. izvatka (list 6), a za koju su nekretninu tužitelji dobili uporabnu dozvolu od tadašnje Općine Bjelovar od 19. listopada 1989. (list 12).

27. Također, nesporna je i činjenica da je tužiteljima kao korisnicima Općina Bjelovar temeljem Ugovora o davanju na korištenje građevinske parcele, roku i uvjetima izgradnje zgrade i plaćanje naknade za zemljište dodijeljena na korištenje katastarsku česticu broj [katastarska čestica] sa 688 m2 upisanu u k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška] za izgradnju porodično stambene zgrade.

Istim Ugovorom tužitelji su se kao korisnici obvezali izgradili porodičnu stambenu zgradu prema urbanističkim uvjetima u roku od 3 godine, računajući od dana potpisivanja tog ugovora. Istim Ugovorom ugovoreno je da ukoliko ne izvrše te svoje obveze u roku Općinska Skupština odlučit će o prestanku prava korištenja na tom zemljištu, a Ugovor će se smatrati raskinutim. Tužitelji su se kao korisnici prema predmetnom Ugovoru obvezali da će na ime naknade za dodjelu zemljišta platiti Općini Bjelovar iznos od 51.600,00 dinara, a da su prethodno uplatili jamčevinu u iznosu od 15.000,00 dinara. Citirani Ugovor potpisan je po strankama 13. prosinca 1982., a nesporno je između stranaka da je navedeni iznos plaćen po tužiteljima, obzirom da tu činjenicu tuženik nije niti osporavao.

28. Također, nema spora između stranaka da je prema Rješenju Općinske uprave za katastar i geodetske poslove broj 08-209/1-1983 od 30. lipnja 1983., mijenjani su podaci u k. o. [katastarska općina], kada je po izvršenju katastarske reambulacije čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] formirana nova čestica 2638/3 od 842 m[2] sa dotadašnjeg posjednika Skupština Općine Bjelovar te preneseno na tužitelje kao nove posjednike, a kako to proizlazi iz priloženog Rješenja po tužiteljima (list 11-12).

29. Nadalje, po tužiteljima iz priloženog prijepisa posjedovnog lista broj 4966 od 23. veljače 2023.(list 8) proizlazi da su tužitelji posjednici čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište ukupne površine 842 čhv, čime proizlazi osnovanost navoda tužitelja da su u posjedu cijele katastarske čestice čkbr. [katastarska čestica], a koja se prema navodima tužitelja sastoji od dvije čkbr. [katastarska čestica] na kojoj je izgrađena stambena zgrada tužitelja ukupne površine 688 m[2] i čkbr. [katastarska čestica] u naravi vrt-voćnjak površine 154 m .

Dakle, imajući u vidu podatke posjedovnog lista, podatke zemljišnoknjižnog izvatka i citiranog Rješenja Općinske uprave za katastar i geodetske poslove broj 08-209/1- 1983 od 30. lipnja 1983., nedvojbeno proizlazi da zbroj površina iz zemljišnih knjiga za nekretnine čkbr. [katastarska čestica] od 688 m[2] i čkbr. [katastarska čestica] od 154 m , daje ukupnu površinu prema posjedovnom listu od 842 za katastarsku čkbr. [katastarska čestica].

Također iz priloženog posjedovnog nacrta i kopije katastarskog plana proizlazi osnovanost navoda tužitelja da navedene zemljišnoknjižne čestice čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] predstavljaju jednu cjelinu.

30. Osnovano tužitelji navode da protiv Rješenja Općinske uprave za katastar i geodetske poslove broj 08-209/1-1983 od 30. lipnja 1983., mijenjani su podaci u k. o. [katastarska općina], kada je po izvršenju katastarske reambulacije čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] formirana nova čestica 2638/3 od 842 m2 sa dotadašnjeg posjednika Skupština Općine Bjelovar te preneseno na tužitelje kao nove posjednike, tuženik niti njegov pravni prednik nisu podnosili žalbu niti je tuženik dokazao osnovanost takovih navoda pa je takovo rješenje postalo pravomoćno.

Dakle, a kako to osnovano navode tužitelji, budući da tuženik ne osporava Rješenje Općinske uprave za katastar i geodetske poslove broj 08-209/1-1983 od 30. lipnja 1983., to nedvojbeno proizlazi da je proteklo razdoblje više od 39 godina te da se tužitelji nalaze u posjedu predmetnih nekretnina.

Stoga su po ocjeni suda neosnovani i ničim dokazani navodi tuženika u odgovoru na tužbu da mu nije poznato da bi se tužitelji nalazili u posjedu prijeporne nekretnine.

31. Sporno je između stranaka da li su tužitelji stekli suvlasništvo svaki u ½ dijela na predmetnoj nekretnini dosjelošću, da li im je tuženik dužan priznati to pravo vlasništva odnosno suvlasništva te izdati ispravu podobnu za upis njihovih prava suvlasništva u zemljišnim knjigama. Između stranaka prije svega sporno je da li je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten, obzirom na osporavanost takovih tvrdnji tužitelja po tuženiku u odgovoru na tužbu.

32. Naime, prema odredbi čl. 18 st. 1 ZOV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed).

St. 2 istog članka propisano da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. St. 3 propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, a st. 4 istog članka propisano je ako u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku i st. 5 posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

33. Pogrešan je stav tuženika da tužitelji nisu stekli posjed sporne čkbr. [katastarska čestica], a prema Rješenju Općinske uprave za katastar i geodetske poslove broj 08-209/1-1983 od 30. lipnja 1983., obzirom da nedvojbeno iz citiranog rješenja proizlazi osnovanost navoda, a kako je to pobliže obrazloženo pod 29. i 30.

Također, da su doista tužitelji u posjedu prijeporne nekretnine proizlazi iz po tužiteljima priloženog posjedovnog lista od 23. veljače 2023. (list 8).

34. Osnovanost navoda da su tužitelji stupili u posjed ne samo čkbr. [katastarska čestica] na kojoj nekretnini prema Ugovoru od 13. prosinca 1982. izgradili stambenu zgradu, a prethodno isplativši posjed plaćenog zemljišta, za što su i dobili uporabnu dozvolu (list 12) dana 19. listopada 1989. već i čkbr. [katastarska čestica] koja je nekretnina, upisana kao vlasništvo tuženika, jer to proizlazi ne samo iz citiranog Rješenja od 30. lipnja 1983., (list 11-12) i posjedovnog lista (list 8).

35. Isto tako, tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi tužitelji protupravno stupili u posjed prijeporne nekretnina, a da bi time njihov posjed bio nepošten, imajući pritom u vidu da i sam tuženik u odgovoru na tužbu ističe da nema neposrednih saznanja o navedenom kao i činjenice koliko dugo su u posjedu.

36. Također, tuženik sve do podnošenja prigovora broj 401 nije poduzimao nikakove radnje kojima bi tužiteljima osporavao pravo na posjed sporne čkbr. [katastarska čestica] niti je pokretao kakove postupke iz kojih bi to proizlazilo.

37. Naime, prema prijedlogu tuženika sud je od Područnog ureda za katastar Bjelovar pribavio podatke vezano za tehničku reambulaciju za k. o. [katastarska općina], zona 3A, a iz kojih podataka proizlazi da je odlukom o obnovi dijela zemljišta za k. o. [katastarska općina] – zona 3A, Ministarstvo pravosuđa i uprave od 29. lipnja 2021., Općinski sud u Bjelovaru, Z.k. odjel i Državna geodetska uprava Područnog ureda za katastar izložili na javni uvid podatke prikupljene tehničkom reambulacijom, svrha tog postupka je uspostava baze zemljišno-knjižnih podataka kojom se ukida dvojno stanje podataka zemljišne knjige iz 2024. i katastarskog operata iz 1976. Tijekom izlaganja povjerenstva katastra i zemljišne knjige pozvane su sve stranke upisane u zemljišnu knjigu i katastarski operat kojima se izlaže stanje zemljišnoknjižnih i katastarskih podataka prikupljenih tehničkom reambulacijom. U odnosu na tu dokumentaciju, tuženik je uložio Prigovor broj 401, a povodom podnesenog Prigovora po tuženiku, geodetski ured Metra d.o.o. zajedno je sa strankama bio na uviđaju dana 27. veljače 2023. te je izradio tehničku dokumentaciju, nakon čega su stranke ponovno pozvane na uvid prikupljenih podataka 4. prosinca 2023., koja je dokumentacija dostavljena od Područnog ureda za katastar Bjelovar (list 50-68).

38. Dakle, tuženik je tek podnošenjem Prigovora osporio tužiteljima pravo na posjed sporne čkbr. [katastarska čestica], dok do tog razdoblja tj. sve od rješenja od 30. lipnja 1983. nije poduzimao nikakove radnje niti pokretao sudski postupak u kojem bi tužiteljima provjeravao kvalitetu posjeda na čkbr. [katastarska čestica].

39. Na okolnost podnošenja Prigovora kojim se tužiteljima osporava pravo na zakonit, istinit i pošten posjed čkbr. [katastarska čestica], saslušani su svjedoci LB, zaposlenica [adresa] na geodetskim poslovima (koja je od mjeseca travnja 2023. u mirovini) i HB, geodet u geodetskom uredu Metra d.o.o. iz kojih iskaza proizlazi da je na terenu utvrđeno da se zemljišnoknjižno i posjedovno stanje razlikuju, da se u naravi radi o jednoj cjelini, jer se nekretnine katastarski vode kao jedna čestica, oznake čkbr. [katastarska čestica], dok su u zemljišnim knjigama nekretnina upisane kao dvije čkbr. [katastarska čestica] na kojim nekretninama je sagrađena kuća sa nadstrešnicom, a iza kuće u produžetku dvorišta je nekretnina pod oznakom čkbr. [katastarska čestica] u naravi vrt i na kojoj nekretnini se nalazi objekt-šupa (prema iskazu svjedoka LB), koji obrađuju tužitelji.

40. Prilikom uviđaja dana 27. veljače 2023. definirana je međna linija između navedenih nekretnina, postavljene su oznake, međutim tužitelji su u odnosu na čkbr. [katastarska čestica], za koju su naveli da je u njihovu posjedu i za koju smatraju da su vlasnici iste, rješavati u posebnom parničnom postupku, a povodom čega su i tužitelji podnijeli tužbu u ovom predmetu.

Također, prema iskazu svjedoka HB dogovorena je oblik i površina čkbr. [katastarska čestica]. obzirom da se postupalo po prigovoru, a ista će dobiti novi broj kad će se u potpunosti provesti postupak reambulacije u katastru i zemljišnim knjigama gdje će biti definirana površina kako je dogovoreno na terenu.

41. Sporna čkbr. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] identificirana je po mjerničkom vještaku Ivanu Tomljanoviću dipl. ing. geodezije na uviđaju dana 20. ožujka 2024., koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje i skicu lica mjesta dana 10. svibnja 2024. Na nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka stranke nisu imale primjedbe pa ga je ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, dan prema pravilima struke, jer je isti dan temeljem podataka prikupljenih na uviđaju i podacima priloženim spisu predmeta.

41.1. Iz prihvaćenog nalaza i mišljenja i skice lica mjesta mjerničkog vještaka proizlazi da je vještak na skici lica mjesta br. 1 crvenom linijom označio predmetu čkbr. [katastarska čestica] koja ima površinu od 688 m2 na kojoj se nalazi visokoprizemna stambena zgrada s okućnicom, dvorištem.

Nadalje, na skici lica mjesta br. 1 linijom u purpurnoj boji označena je čkbr. [katastarska čestica] koja ima površinu od 154 m2 na kojoj se nalazi pomoćni objekt i uživa se kao dvorište s vrtom brojevi ZK čestica su upisani purpurnom bojom. Prema službenoj identifikaciji iz PUK Bjelovar katastarska čestica [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina] koja ima površinu od 842 m2 odgovara zbroju zk. čestica 859/3 i 859/8 K. o. [katastarska općina] (preslika identifikacije prilog nalazu). Dimenzije svih ZK čestica označene su na skici lica mjesta br. 1 (napomena: u e-spisu linije su vidljive u boji, dok je u spisu skica lica mjesta isprintana u crno-bijelom formatu).

41.2. Imajući u vidu spisu predmeta priloženi potpuni z.k. izvadak te nalaz i mišljenja mjerničkog vještaka proizlazi da su u zemljišnoj knjizi formirane nove z.k. čestice i to čkbr. [katastarska čestica] te susjedne čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] sve u društvenom vlasništvu poljoprivrednog zadružnog kombinata Bjelovar, dana 11. siječnja 1979. zaprimljeno pod Z-71/79, potom je dana 10. prosinca 1982. zk. čestica 859/3, prenosi u novi zk. ul. [broj ZK uloška] u vlasništvo tužitelja (Z-4081/82).

Dana 11. ožujka 1983. zaprimljeno pod Z-812/83, u zemljišnoj knjizi, formiraju se nove zk. čestice, tako da uz čkbr. [katastarska čestica] dio dvorišta u pozadinskom dijelu posjeda tužitelja to zk. čestica 859/8 s 154 m2, uz susjednu 895/4 dio dvorišta u pozadinskom dijelu posjeda Ivana i NB to zk. čestica 859/7 s 142 m2 i uz susjednu 895/2 dio dvorišta u pozadinskom dijelu posjeda OB to zk. čestica 859/9 s 140 m2 sve u vlasništvu Općine Bjelovar (Z-812/83).

Nadalje, iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka da se susjedna zk. čestica 859/7 u zk. ul. [broj ZK uloška] dana 14. rujna 1982. pripisuje u vlasništvo Ivana i NB, a dana **.**.1983. susjedna zk. čestica 859/2 pripisuje su u zk. ul. [broj ZK uloška] u vlasništvo UB OB (Z-1218/83).

41.3. Nadalje, u odnosu na posjedovno stanje, mjernički vještak je naveo da je katastarska čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala dana 10. prosinca 1982. (skica parcelacije br. 1631 priložena u nalazu i mišljenju mjerničkog vještaka), koja je identična sa svojim oblikom, oznakom i površinom sve do danas. Tada su nastale i susjedne katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a od 1982. se kao posjednik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u katastru vode tužitelji koja je površine 842 m[2] .

41.4. Također, a kako su to osnovano tvrdili i tužitelji tijekom postupka, dana 19. listopada 1989. izvršen je upis visokoprizemne stambene zgrade, ali nisu mijenjane površine zk. čestica, već je samo izvršena promjena načina uporabe zk. čestice 895/3 k. o. [katastarska općina] iz oranice u visokoprizemna stambena zgrada i dvor kao što je stanje i danas (preslika skice br. 2017 u nalazu). Sadašnja susjedna kčbr. [katastarska čestica] (zk. broj 860/5) nastala je spajanjem kčbr. [katastarska čestica] (zk. broj 860/5) i kčbr. [katastarska čestica] (zk. broj 858/2) skicom br. 3821 od 4. listopada 2003. (preslika skice prilog nalazu). Vještak je utvrdio da stvarno stanje na terenu odgovara stanju u katastru u granicama tolerancije što se tiče oznaka, površine i oblika katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara postojećim ogradama na terenu u posjedu tužitelja, a što sve odgovara zbroju zk. čestica 859/3 i 859/8 k. o. [katastarska općina].

42. Sporna zk. čestica 859/8 s 154 m2 k. o. [katastarska općina] koja je dio katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije mijenjala svoj oblik, površinu, oznaku i uvijek se uživala kao dio dvorišta. Na fotografijama br. 1 i 2 prikazan je taj dio dvorišta koji je ograđen žičanom ogradom prema južnom susjedu (fotografija br. 3) i istočnom susjedu (fotografija br. 4) i betonskom ogradom prema zapadnom susjedu (fotografija br. 5). Na skici lica mjesta br. 1A prikazan je i avionski prikaz DOF 5.

43. Dakle, imajući u vidu prihvaćeni nalaz i mišljenje i skicu lica mjesta te priloženu dokumentaciju i fotografije (list 94-120) nedvojbeno proizlazi osnovanost navoda tužitelja da je sporna čkbr. [katastarska čestica] s 154 m2 k. o. [katastarska općina] koja je dio katastarske čestice [katastarska čestica] nije mijenjala svoj oblik, površinu, oznaku i uvijek se posjedovala kao dio dvorišta što upućuje na osnovanost navoda da bez obzira na činjenicu što su u zemljišnim knjigama upisane dvije čkbr. [katastarska čestica], iste na terenu i posjedovno čine jednu cjelinu, a koje su nekretnine nedvojbeno u posjedu tužitelja kako je to prethodno i obrazloženo.

44. Tuženik nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje te skicu lica mjesta mjerničkog vještaka, a kako je to navedeno i u podnesu od 11. lipnja 2024. (list 127).

45. Da su doista tužitelji u zakonitom, nesmetanom i mirnom posjedu prijeporne čkbr. [katastarska čestica], nedvojbeno proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka te iskaza 1. tužitelja EB, dok nije izveden dokaz saslušanjem 2. tužitelja JB, s obzirom da se od njenog saslušanja odustalo zbog njene bolesti.

46. Nadalje, iz iskaza 1. tužitelja EB proizlazi da se isti poziva na dokumentaciju priloženu uz tužbu i to najprije na Ugovor od 13. prosinca 1982. kojim je od prednika tuženika Općine Bjelovar kupio neizgrađeno građevinsko zemljište čkbr. [katastarska čestica] sa 688 m2 upisano u zk. ul. Br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na kojoj je nekretnine nedvojbeno izgrađena stambena zgrada i prema kojem su Ugovoru tužitelji u cijelosti ispunili svoju Ugovorom preuzetu obvezu iz čl. 3. Ugovora platili naknadu za dodijeljeno zemljište, o čemu je dostavljen i dokaz (list 10), a koja činjenica nije niti bila sporna između stranaka.

Također, tužitelj se poziva i na rješenje Skupštine Općine Bjelovar od 30. lipnja 1983. (list 11).

46.1. Tužitelj su bili uvedeni u posjed od strane ČB, koji je tada radio u Komitetu za urbanizam i građevinarstvo kao pravnik, a 1. tužitelj EB kontaktirao je i sa TB koji je radio Skupštini Općini Bjelovar vezano za kupljenu nekretninu, obzirom da je prema Ugovoru kupio gradilište, no međutim 1. tužitelj EB naveo je da mu nije prodano gradilište, već smetlište. Obzirom da je na cijeloj kupljenoj nekretnini bilo oko 50 kubika zemlje i raznog otpada, a kako su bili uvedeni u posjed 1982./1983., 1. tužitelj EB pitao je tko će tu nekretninu očistiti, jer su tužitelji kupili gradilište, rekli su mu da ne radi probleme, jer se iza nalazi čestica (misleći pritom na čkbr. [katastarska čestica]) i da će ista pripasti tužiteljima, a u odnosu na koju su uvedeni u posjed.

46.2. Da su tužitelji doista uvedeni u posjed u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] (koja je kupljena prema Ugovoru od 13. prosinca 1982.), a i u odnosu na spornu čkbr. [katastarska čestica], nedvojbeno proizlazi iz Rješenja od 30. lipnja 1983. iz kojeg proizlazi da su se u katastarskom operatu mijenjali podaci zemljišta u odnosu na te dvije čestice koje su spojene u jednu i čine jedinstvenu cjelinu pod katastarskom oznakom 2638/3 s površinom od 842 m2, a koja površina nedvojbeno predstavlja zbroj površina navedenih zk. čestica kako je to obrazloženo pod obrazloženjem 29., te 41.4., a što je nedvojbeno i utvrđeno na uviđaju dana 20. ožujka 2024.

Dakle, osnovanost navoda 1. tužitelja EB da mu je prilikom uvođenja u posjed u odnosu na obje čestice od strane ČB i od strane TB obećano da će mu pripasti i sporna čkbr. [katastarska čestica], jer se na istoj nalazila zemlja i otpad kao i na kupljenom građevinskom zemljištu čkbr. [katastarska čestica], nedvojbeno proizlazi iz Rješenja od 30. lipnja 1983., u kojem je u katastru izvršeno spajanje navedenih čestica u jednu, a u odnosu na koje Rješenje pravni prednik tuženika nije podnosio žalbu niti pokretao nikakove postupke.

46.3. Imajuću u vidu navedeno, po ocjeni suda osnovano 1. tužitelj EB tvrdi i smatra da su tužitelji vlasnici sporne čkbr. [katastarska čestica] koja je nekretnina upisana kao vlasništvo tuženika.

Nadalje, iz njegovog iskaza nedvojbeno proizlazi da od 1982. kada je kupio čkbr. [katastarska čestica] i kada je uveden u posjed i u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] koje je nekretnine prije izgradnje kuće očistio, a svakako od 30. lipnja 1983. kada je sporna čkbr. [katastarska čestica] spojena sa čkbr. [katastarska čestica] u jednu cjelinu u katastru, nesmetano posjeduje i održava, a da od tog vremena pa sve do veljače 2023., kada se je izašlo na teren od strane djelatnika tuženika i geodete iz Metre d.o.o., a povodom podnesenog Prigovora po tuženiku, niti pravni prednik tuženika, a niti tuženik nisu bili u posjedu sporne čkbr. [katastarska čestica], koja je sada u naravi vrt s voćnjakom i šupom.

46.4. Sud je prihvatio iskaz 1. tužitelja EB kao istinit, vjerodostojan i logičan, jer je u suglasju sa dokumentacijom priloženom uz tužbu, a vjerodostojnost koja nije osporavana po tuženiku, a posebice je prihvaćen kao logičan iskaz u djelu gdje je navedeno da do veljače 2023. nije imao razloga utvrđivati zemljišnoknjižno stanje niti sumnjati da je stanje u zemljišnim knjigama različito od stanja u katastru i stanja na terenu, odnosno da bi čkbr. [katastarska čestica]/ bila vlasništvo tuženika, obzirom u odnosu na tužiteljev nesmetan i miran posjed cijele nekretnine.

46.4. Također, a što je i prethodno obrazloženo prema nalazu i mišljenju mjerničkog vještaka i priložene skice lica mjesta, iz iskaza 1. tužitelja EB proizlazi da se do sporne čkbr. [katastarska čestica] može pristupiti jedino s glavne [adresa] preko dvorišta uz kuću tužitelja preko čkbr. [katastarska čestica], jer drugog pristupa nema. Sve to jer su te nekretnine u odnosu na susjedne ograđene, jer gledajući s glavne ceste prema dvorištu tužitelja susjedne nekretnine s lijeve strane u vlasništvu su UB koje nekretnine dijeli zid, s desne stane su nekretnine E i ĆB koje su dijelom omeđene zidom, a dijelom ogradom, a u donjem dijelu do kraja vrta su nekretnine GB i koje nekretnine dijeli ograda. Dakle, cijeli posjed tužitelja je i ograđen pa sve i to upućuje na osnovanost navoda tužitelja da tuženik niti njegov pravni prednik od 1982 od kada su tužitelj uvedeni u posjed, nikada nisu spornu čkbr. [katastarska čestica] posjedovali, obrađivali niti su pristupali na istu, jer pristupa na istu, osim kroz tužiteljevo dvorište nema.

46.5. Isto tako, tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi on ili njegov pravni prednik pokretao kakav postupak u kojim bi se tužiteljima osporavao pravo na posjed sporne čkbr. [katastarska čestica], a od trenutka kada su po pravnom predniku tuženika tadašnje Općine Bjelovar od 1982., uvedeni u posjed, odnosno od 30. lipnja 1983. kada je Rješenjem Skupštine Općine Bjelovar nastala nova katastarska čestica [katastarska čestica] (čime su spojene zk. čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] u jednu cjelinu), a koja je činjenica za tužitelje postala tek poznata u veljači 2023. kada je izvršena izmjera da bi čkbr. [katastarska čestica] prema zemljišnoknjižnom u stanju (ali ne i posjedovnom) pripadala tuženiku, a ne tužiteljima. Također, iz iskaza 1. tužitelja EB proizlazi da je UB napravio na svojoj nekretnini kuću poslije tužitelja, a prednik E i ĆB, KB par godina prije tužitelja te su njegovi susjedi kupili svoje nekretnine i posjeduju ih kao i tužitelji. U odnosu na površine cijele nekretnine tužitelja kako ju posjeduje, susjedna nekretnina UB je identična, a nekretnina prednika susjeda ĆB, F po obliku je drugačija jer je u gornjem dijelu šira, a u donjem djelu prema vrtu uža, no dužne linije prema nekretninama koje idu prema ulici Matije Gupca su identične.

46.6. Isto tako, da su osnovani navodi 1. tužitelja EB da su tužitelji u nesmetanom, mirnom, zakonitom i poštenom posjedu i sporne čkbr. [katastarska čestica], proizlazi iz činjenice što su tužitelji proveli legalizaciju kod tuženika Grada Bjelovara tijekom 2016., zajedno sa svim objektima, pa tako i u odnosu na šupu – spremište koje se nalazi na spornoj čkbr. [katastarska čestica], a koju činjenicu tuženik nije osporio tijekom postupka niti je predložio dokaze iz kojih bi to proizlazilo.

Nadalje, osim što je iskaz 1. tužitelja EB potkrijepljen priloženom dokumentacijom uz tužbu te nalazom i mišljenjem, te skicom lica mjesta mjerničkog vještaka Ivana Tomljanovića, dipl. ing. geodezije u suglasju je sa iskazima nesrodnih svjedoka GB i CB koji o posjedu tužitelja koji je nesmetan, miran, pošten i zakonit imaju neposredna saznanja.

47. Iz njihovih suglasnih iskaza koji su susjedi i to GB, a CB do 2005., svojim iskazima potvrđuju da je nekretnina tužitelja u vrijeme kad je kupljena bila smetlište na kojoj je bila hrpa kamenja koja je očišćena po tužiteljima, a nakon toga napravljena kuća, a potom šupa i nadstrešnica. Vrt tužitelja (sporna čkbr. [katastarska čestica]) graniči sa vrtom svjedoka GB koji je ograđen i koji je vrt u nedvojbeno u posjedu tužitelja i na koji nije moguć pristup jedino preko dvorišta tužitelja iz [adresa], dok drugi javni pristup ili eventualno iz ulice Matije Gupca ne postoji. Tužitelji na spornoj nekretnini sade vrt te imaju voćnjak (jabuke i trešnje). Svjedoku CB nije bila poznata činjenica da bi dio tužiteljevih nekretnina tj. vrt i voćnjak bili vlasništvu tuženika ili nekog trećeg, sve do trenutka dok ga 1. tužitelja EB nije pitao da li ga može predložiti kao svjedoka, jer je smatrao da su tužitelji isključivi vlasnici nekretnine na kojoj se nalazi kuća s garažom, a iza vrt i voćnjak. Osim toga nekretnine su ograđene kako s lijeve tako i sa desne strane, te je ograđen i vrt do susjeda koji ima nekretninu do ulice Matije Gupca i pristup nije moguć jedino kroz dvorište tužitelja.

48. Dakle, kad se ima u vidu iskaz 1. tužitelja EB, iskazi svjedoka nalaz i mišljenje i skica lica mjesta mjerničkog vještaka, dokumentacije priložene spis predmeta, nedvojbeno proizlazi zaključak da su tužitelji u nesmetanom, zakonitom, mirnom i poštenom posjedu sporne čkbr. [katastarska čestica], da s obzirom na Rješenje Skupštine Općine Bjelovar od 30. lipnja 1983., nisu imali razloga sumnjati da je posjedovno i stanje u katastru drugačije od stanja u zemljišnim knjigama, odnosno da nisu upisani kao vlasnici sporne čkbr sve do trenutka kada ja povodom podnesenog Prigovora tuženika izvršena izmjera u 27. veljače 2023. kada su bili tužitelji te svjedoci LB i HB, a sve obzirom na činjenicu da je doneseno Rješenje 30. lipnja 1983. kojim su obje čkbr. [katastarska čestica] spojene u jednu.

Stoga je po ocjeni suda nedvojbeno utvrđeno da je posjed sporne čkbr. [katastarska čestica] tužitelja zakonit, istinit i pošten, pa su suprotno tvrdnjama tuženika ispunjene pretpostavke iz čl. 18. st. 1-4 ZOV-a., dok tuženik nije dokazao pretpostavku iz čl. 18. st. 5. ZOV-a.

49. Odredbom čl. 159. st. 2. i 4. ZOV-a propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave zakonit, istinit i pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a prema st. 3. i 4. istoga članka samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave čiji je posjed barem pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 40 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Sukladno čl. 160. st. 2. toga Zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

50. Odredbom čl. 388. st. 4. ZOV-a propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja poteklo prije toga dana. Ova odredba na snagu je stupila 20. prosinca 2001. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 114/01), koji je donesen nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom od 17. studenoga 1999. (Narodne novine broj 137/99) ukinuo raniji čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja poteklo prije toga dana.

51. Odredbom čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima (Službeni list br. 6/80 i 36/90 te Narodne novine br. 53/91) propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a st. 4. istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

52. Prema čl. 30. st. 2. toga Zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici. Temeljem čl. 72. toga Zakona posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, time da se savjesnost posjeda pretpostavlja. Temeljem čl. 29. toga Zakona pravo vlasništva na stvari u društvenom vlasništvu nije se moglo steći dosjelošću (ova odredba stavljena je izvan snage Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima; Narodne novine broj 53/91).

53. Sukladno navedenom utvrđenju, tužitelji su u posjedu sporne čkbr. [katastarska čestica] od 1982., odnosno od 30. lipnja 1983.

Ranija odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisivala je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, a Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenoga 1999. ukinuo je tu odredbu kao neustavnu zbog štetnih posljedica koje je uzrokovala suprotstavljenim pravima trećih osoba.

U ovoj situaciji opravdano je priznati pravne učinke ukinute odredbe u korist tužitelja u razdoblju do 17. studenoga 1999., jer je pravu tužitelja suprotstavljeno samo pravo države, a opisana neustavna odredba donesena je pogreškom državnih tijela pa rizik takve pogreške može ići samo na teret države, država iz takve pogreške ne može za sebe izvoditi pogodnosti, a učinci pogreške ne mogu se ispravljati na štetu pojedinca. Sukladno tome, valja zaključiti da su tužitelji u poštenom posjedu sporne nekretnine od 1983. pa nadalje i da im posjed nitko nije osporavao, da su bili do ukidanja te neustavne odredbe do 17. studenoga 1999. pa i nadalje su tužitelji nastavili posjedovati spornu nekretninu kao pošteni, istiniti i zakonski posjednici, a tužitelji bi se s obzirom na tvrdnje tuženika smatrali tek nepoštenim posjednicima tek u veljače 2023., (a kada su već ispunjene zakonske pretpostave za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na spornoj nekretnini) kada je izvršen uviđaj povodom podnesenog Prigovora tuženika za spornu nekretninu.

Međutim, imajući u vidu činjenicu da tužiteljima posjed nitko nije osporavao, bez obzira na to što je tuženik upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, to su po ocjeni suda ispunjene pretpostavke iz čl. čl. 159. st. 2. i 4. ZOV-a.

Tuženik u ovoj parnici nije dokazao da su tužitelji bili nepošteni posjednici sporne nekretnine baš suprotno, tužiteljima nikada nitko nije osporavao ni posjed ni vlasništvo nekretnine.

Stoga je tužbu i tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i presudu kao pod točkom I. izreke presude.

54. Tužitelji su podnijeli tužbu (bez punomoćnika, a kasnije tijekom postupka dali punomoć za zastupanje odvjetniku), međutim, tužbenim zahtjevom zahtijevali sud a im tuženik izda ispravu podobnu za upis njihovih prava vlasništva, odnosno, suvlasništva, na spornu nekretninu, no kako je utvrđeno da je osnov tužbenog zahtjev stjecanje vlasništva dosjelošću na spornoj čkbr. [katastarska čestica] iz zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a ne pravni posao, to je u tom dijelu, valjalo odbiti tužbeni zahtjev, a kako je presuđeno pod toč. II. izreke presude.

55. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 5 ZPP-a u svezi čl. 155 ZPP- a.

Tužitelji u postupku nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi (odbijajući dio tužbenog zahtjeva toč. II. izreke presude) pa mi je tuženik u obvezi nadoknaditi troškove koji se sastoje od zastupanje na raspravi dana 07. prosinca 2023., na uviđaju dana 20. ožujka 2024. i na raspravi 04. prosinca 2024., za svakog u iznosu od 100,00 eura (Vps. 1.000,00 eura) uvećano za troškove zastupanja za 2. tužitelja u iznosu od 30,00 eura (u omjeru od 10%, Tbr. 40.), troška PDV-a u iznosu od 82,50 eura, pristojbe na tužbu u iznosu od 19,90 eura (tbr. 1. toč. 1., čl. 13. st. 1. u svezi čl. 3. Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18 i 51/23,dalje:ZSP, obzirom da je 1. tužitelj oslobođen od plaćanja pristojbi temeljem čl. 11. st. 1. toč. 5. ZSP, pa se navedena pristojba odnosi na 2. tužitelja), pristojbe na presudu u iznosu od 19,90 eura (Tbr. 2. toč. 1, čl. 13. st. 1. u svezi čl. 3. ZSP), predujma za mjerničko vještačenje u iznosu od 381,43 eura, u ukupnom iznosu od 833,73 eura, a koji je trošak bio potreban za ove parnice sukladno čl. 155 ZPP-a, a kako je presuđeno u toč. III. izreke presude.

Parnični troškovi odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a troškovi sudske pristojbe prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18 i 51/23).

56. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podnesak od 26. prosinca 2023. kojim se podneskom obavještava sud o uplati predujma, obzirom da se navedena obavijest o uplati dostavlja od računovodstva ovog suda, pa navedeni troškovi nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

57. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru 20. prosinca 2024.

S u d a c:

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Bjelovaru. Žalba se podnosi putem ovoga suda pisano u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Naredba:

Presudu dostavi:

- punomoćniku 1. i 2. tužitelja FB, e-komunikacijom

- tuženiku Grad Bjelovaru, e-komunikacijom

2. Tužitelj JB po punomoćniku u obvezi platiti pristojbe na tužbu u iznosu od 19,90 eura (tbr. 1. toč. 1., čl. 13. st. 1. u svezi čl. 3. ZSP.) i pristojbu na presudu u iznosu od 19,90 eura (tbr. 2. toč. 1., čl. 13. st. 1. u svezi čl. 3. ZSP.)