Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-2926/2019-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TO. OIB: [osobni identifikacijski broj], iz Pobri, Pužev breg 1d, zastupane po punomoćnici Antoneli Sesar, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB : 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 30. listopada 2024., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem objave od 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I-Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 396- 88/2007 od dana 26. ožujka 2007.godine sklopljenog između tužitelja i tuženika i potvrđenog po javnom bilježniku Mariji Grozdanić-Dekleva iz Rijeke pod brojem OV-6724/2007 u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika.

II-Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika preplaćeni iznos od 10.217,58 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011. godine, od 01.07.2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 % godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31%, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023.godine po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 7% godišnje, od 01. siječnja do 30 lipnja 2024. godine po stopi od 7,5%, od 01. srpnja 2024. godine po stopi od 7,25%, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, i to kako slijedi:

na iznos od 61,35 € od 2.2.2008 do isplate,

na iznos od 61,76 € od 1.3.2008 do isplate,

na iznos od 140,30 € od 1.4.2008 do isplate,

na iznos od 136,82 € od 1.5.2008 do isplate,

na iznos od 135,44 € od 3.6.2008 do isplate,

na iznos od 137,10 € od 1.7.2008 do isplate,

na iznos od 134,61 € od 1.8.2008 do isplate,

na iznos od 134,01 € od 2.9.2008 do isplate,

na iznos od 136,55 € od 2.10.2008 do isplate,

na iznos od 147,22 € od 1.11.2008 do isplate,

na iznos od 141,61 € od 3.12.2008 do isplate,

na iznos od 167,05 € od 3.1.2009 do isplate,

na iznos od 168,12 € od 3.2.2009 do isplate,

na iznos od 168,82 € od 3.3.2009 do isplate,

na iznos od 166,78 € od 1.4.2009 do isplate,

na iznos od 167,13 € od 1.5.2009 do isplate,

na iznos od 164,03 € od 2.6.2009 do isplate,

na iznos od 161,73 € od 1.7.2009 do isplate,

na iznos od 162,30 € od 1.8.2009 do isplate,

na iznos od 163,55 € od 15.9.2009 do isplate,

na iznos od 161,34 € od 13.10.2009 do isplate,

na iznos od 162,08 € od 3.11.2009 do isplate,

na iznos od 163,86 € od 11.12.2009 do isplate,

na iznos od 166,20 € od 12.1.2010 do isplate,

na iznos od 168,64 € od 2.2.2010 do isplate,

na iznos od 168,01 € od 2.3.2010 do isplate,

na iznos od 171,48 € od 1.4.2010 do isplate,

na iznos od 170,76 € od 1.5.2010 do isplate,

na iznos od 172,64 € od 12.6.2010 do isplate,

na iznos od 183,17 € od 1.7.2010 do isplate,

na iznos od 180,81 € od 14.8.2010 do isplate,

na iznos od 187,81 € od 2.9.2010 do isplate,

na iznos od 185,33 € od 1.10.2010 do isplate,

na iznos od 181,36 € od 3.11.2010 do isplate,

na iznos od 189,56 € od 1.12.2010 do isplate,

na iznos od 175,76 € od 1.1.2011 do isplate,

na iznos od 169,17 € od 1.2.2011 do isplate,

na iznos od 171,62 € od 1.3.2011 do isplate,

na iznos od 168,64 € od 1.4.2011 do isplate,

na iznos od 169,11 € od 1.5.2011 do isplate,

na iznos od 181,36 € od 1.6.2011 do isplate,

na iznos od 182,49 € od 1.7.2011 do isplate,

na iznos od 192,70 € od 2.8.2011 do isplate,

na iznos od 187,34 € od 1.9.2011 do isplate,

na iznos od 179,36 € od 12.10.2011 do isplate,

na iznos od 131,41 € od 1.11.2011 do isplate,

na iznos od 136,51 € od 1.6.2012 do isplate,

na iznos od 135,50 € od 1.7.2012 do isplate,

na iznos od 135,67 € od 1.8.2012 do isplate,

na iznos od 134,78 € od 4.9.2012 do isplate,

na iznos od 133,40 € od 13.10.2012 do isplate,

na iznos od 134,73 € od 9.11.2012 do isplate,

na iznos od 135,40 € od 13.12.2012 do isplate,

na iznos od 134,95 € od 12.1.2012 do isplate,

na iznos od 131,75 € od 1.2.2013 do isplate,

na iznos od 134,28 € od 1.3.2013 do isplate,

na iznos od 134,51 € od 16.4.2013 do isplate,

na iznos od 131,14 € od 16.5.2013 do isplate,

na iznos od 130,88 € od 22.6.2013 do isplate,

na iznos od 130,20 € od 31.7.2013 do isplate,

na iznos od 131,04 € od 30.8.2013 do isplate,

na iznos od 132,50 € od 1.10.2013 do isplate,

na iznos od 131,56 € od 17.10.2013 do isplate,

na iznos od 132,92 € od 29.11.2013 do isplate,

na iznos od 133,80 € od 28.12.2013 do isplate,

na iznos od 132,52 € od 28.1.2014 do isplate,

na iznos od 8,22 € od 28.2.2014 do isplate,

na iznos od 8,23 € od 29.3.2014 do isplate,

na iznos od 8,20 € od 30.4.2014 do isplate,

na iznos od 8,11 € od 29.5.2014 do isplate,

na iznos od 8,08 € od 28.6.2014 do isplate,

na iznos od 8,12 € od 24.7.2014 do isplate,

na iznos od 8,15 € od 31.8.2014 do isplate,

na iznos od 8,14 € od 30.9.2014 do isplate,

na iznos od 8,13 € od 31.10.2014 do isplate,

na iznos od 8,19 € od 28.11.2014 do isplate,

na iznos od 8,18 € od 30.12.2014 do isplate,

na iznos od 8,17 € od 14.1.2015 do isplate,

na iznos od 8,14 € od 24.2.2015 do isplate,

na iznos od 8,13 € od 31.3.2015 do isplate,

na iznos od 8,11 € od 29.4.2015 do isplate,

na iznos od 8,08 € od 29.5.2015 do isplate,

na iznos od 8,07 € od 19.6.2015 do isplate,

na iznos od 8,05 € od 30.7.2015 do isplate,

na iznos od 8,02 € od 26.8.2015 do isplate,

na iznos od 8,00 € od 29.9.2015 do isplate,

na iznos od 7,98 € od 24.10.2015 do isplate

III-Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 396- 88/2007 od dana 26. ožujka 2007.godine sklopljenog između tužitelja i tuženika i potvrđenog po javnom bilježniku Mariji Grozdanić-Dekleva iz Rijeke pod brojem OV-6724/2007 u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano u valutu švicarski franak po srednjem tečaju na dan plaćanja.

IV-Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima preplaćeni iznos od 7.748,97 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011. godine, od 01.07.2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 % godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31%, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023.godine po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 7% godišnje, od 01. siječnja do 30 lipnja 2024. godine po stopi od 7,5%, od 01. srpnja 2024. godine po stopi od 7,25%, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, i to kako slijedi:

na iznos od 7,96 € od 1.4.2010 do isplate,

na iznos od 6,19 € od 1.5.2010 do isplate,

na iznos od 11,45 € od 12.6.2010 do isplate,

na iznos od 40,42 € od 1.7.2010 do isplate,

na iznos od 34,13 € od 14.8.2010 do isplate,

na iznos od 53,47 € od 2.9.2010 do isplate,

na iznos od 46,86 € od 1.10.2010 do isplate,

na iznos od 36,22 € od 3.11.2010 do isplate,

na iznos od 58,85 € od 1.12.2010 do isplate,

na iznos od 93,78 € od 1.1.2011 do isplate,

na iznos od 73,27 € od 1.2.2011 do isplate,

na iznos od 81,25 € od 1.3.2011 do isplate,

na iznos od 72,12 € od 1.4.2011 do isplate,

na iznos od 73,86 € od 1.5.2011 do isplate,

na iznos od 112,83 € od 1.6.2011 do isplate,

na iznos od 116,69 € od 1.7.2011 do isplate,

na iznos od 149,27 € od 2.8.2011 do isplate,

na iznos od 132,65 € od 1.9.2011 do isplate,

na iznos od 107,74 € od 12.10.2011 do isplate,

na iznos od 126,02 € od 1.11.2011 do isplate,

na iznos od 144,58 € od 1.6.2012 do isplate,

na iznos od 140,42 € od 1.7.2012 do isplate,

na iznos od 141,60 € od 1.8.2012 do isplate,

na iznos od 138,06 € od 4.9.2012 do isplate,

na iznos od 132,26 € od 13.10.2012 do isplate,

na iznos od 138,66 € od 9.11.2012 do isplate,

na iznos od 142,12 € od 13.12.2012 do isplate,

na iznos od 140,51 € od 12.1.2012 do isplate,

na iznos od 126,62 € od 1.2.2013 do isplate,

na iznos od 138,42 € od 1.3.2013 do isplate,

na iznos od 139,93 € od 16.4.2013 do isplate,

na iznos od 125,20 € od 16.5.2013 do isplate,

na iznos od 124,52 € od 22.6.2013 do isplate,

na iznos od 122,32 € od 31.7.2013 do isplate,

na iznos od 126,20 € od 30.8.2013 do isplate,

na iznos od 133,28 € od 1.10.2013 do isplate,

na iznos od 129,51 € od 17.10.2013 do isplate,

na iznos od 136,17 € od 29.11.2013 do isplate,

na iznos od 140,63 € od 28.12.2013 do isplate,

na iznos od 135,41 € od 28.1.2014 do isplate,

na iznos od 165,32 € od 28.2.2014 do isplate,

na iznos od 167,37 € od 29.3.2014 do isplate,

na iznos od 166,22 € od 30.4.2014 do isplate,

na iznos od 161,83 € od 29.5.2014 do isplate,

na iznos od 160,82 € od 28.6.2014 do isplate,

na iznos od 164,92 € od 24.7.2014 do isplate,

na iznos od 168,03 € od 31.8.2014 do isplate,

na iznos od 169,74 € od 30.9.2014 do isplate,

na iznos od 170,15 € od 31.10.2014 do isplate,

na iznos od 175,21 € od 28.11.2014 do isplate,

na iznos od 176,60 € od 30.12.2014 do isplate,

na iznos od 177,32 € od 14.1.2015 do isplate,

na iznos od 177,03 € od 24.2.2015 do isplate,

na iznos od 177,05 € od 31.3.2015 do isplate,

na iznos od 177,07 € od 29.4.2015 do isplate,

na iznos od 177,10 € od 29.5.2015 do isplate,

na iznos od 177,11 € od 19.6.2015 do isplate,

na iznos od 177,13 € od 30.7.2015 do isplate,

na iznos od 177,15 € od 26.8.2015 do isplate,

na iznos od 177,18 € od 29.9.2015 do isplate,

na iznos od 177,20 € od 24.10.2015 do isplate

V-Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju s osnove razlike u EUR glavnici definiranoj od strane banke u postupku konverzije na dan 30.09.2015. godine prema srednjem tečaju HNB-a i stanju CHF glavnice prema realiziranoj otplati na dan 30.09.2015. godine, a prema tečaju CHF/HRK tečaju isplate kredita, iznos od 5.750,49 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015. pa do isplate po stopi od 8,14% godišnje do 31. prosinca 2015. godine, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 % godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 01. srpnja 2022. godine po stopi od 5,31%, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023.godine po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 7% godišnje, od 01. siječnja do 30 lipnja 2024. godine po stopi od 7,5%, od 01. srpnja 2024. godine po stopi od 7,25%, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate.

VI-Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.318,54 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 7,25% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope u skladu s odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom zahtijevanom iznosu do ukupno 8.727,16 eur zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi, izjavljenoj 12. lipnja 2019., navodi da joj je tuženi Ugovorom o kreditu od 26. ožujka 2007., br. 396-88/2007, potvrđenim kod javnog bilježnika Marije Grozdanić – Dekleva u Rijeci, br. OV-6724/2007, odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 155.600,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, a koji se tužiteljica obvezala vratiti tuženiku u 360 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan dospijeća, odnosno dan plaćanja ukoliko se isto vrši prije dospijeća, zajedno s kamatom po godišnjoj kamatnoj stopi koja je ugovorena kao promjenjiva sukladno odluci tuženika. Međutim, zbog ove dvije međusobno povezane ugovorene odredbe, one o promjenjivoj kamatnoj stopi i one o valutnoj klauzuli u CHF, za vrijeme otplate došlo je do znatnog povećanja mjesečnih anuiteta.

2.Odredbom članka 6. Ugovora ugovorena je godišnja kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a koja je u trebutku sklapanja Ugovora iznosila 4,20% godišnje te je također temeljem iste odredbe tuženik bio ovlašten pismeno obavijestiti tužiteljicu o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom, a koja se mijenja sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika.

3.Tuženik je jednostrano mijenjao kamatnu stopu na način da je ista za vrijeme otplate kredita bila veća od prvotno ugovorene, a što je rezltiralo povećanjem mjesečnog anuiteta. Kamatna stopa mijenjana je jednostranom odlukom tuženika.

4.Tužiteljica se poziva na utvrđenja iz pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.

5.Ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednstarnom odlukom tuženika i o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, da je ništetna te da je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i odnosima potrošača i banke, zbog čega su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, pa samim time i ništetne. Tužiteljica nije mogla predvidjeti učinke rečene odredbe ugovora, čime da se radi o nerazumljivoj ugovornoj odredvi, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tužiteljica na isti nije imala utjecaja te joj je suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora.

6.U slučaju ništetnosti ugovorne odredbe, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem ništetne ugovorne odredbe. Tako je tuženik dužan vratitit tužiteljici sve iznose koje je naplatio na temelju povećane kamatne stope, umanjene za iznose koje bi joj naplatio po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi.

7.Nadalje, člankom 2. Ugovora ugovoreno je da je švicarski franak valuta uz koju je vezana glavnica. Tuženik je tužiteljici stavio na raspolaganje iznos u kunama koji je odgovarao protuvrijednosti od 155.600,00 CHF i to po srednjem tečaju za CHF važećem na dan korištenja kredita, dok je odredbom članka 4. tuženik obvezao tužiteljicu da dobiveni iznos, s kamatom, vrati kroz 360 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF važećem na dan plaćanja.

8.U početku je srednji tečaj CHF bio relativno stabilan, no tijekom otplate kredita naglo je krenuo rast tečaja s početnih 4,542 kn za 1 CHF, da bi tijekom otplate kredita dosegao 6,965 kn za 1 CHF, a što je rezultiralo povećanjem mjesečnog anuiteta,

9.Tužiteljica se poziva na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a o povredi interesa i prava potrošača korištenjem ništetnih i nepoštenih odredaba u ugovorima o kreditu na način da je ugovarana glavnica vezana uz valutu CHF, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Sve navedeno uzrokovalo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načeli savjesnosti i poštenja, zbog čega iste odredbe s valutnom klauzulom predstavljaju nepoštene i time ništetne ugovorne odredbe.

10.U slučaju ništetnosti ugovorne odredbe svaka ugovorna strana dužna je vratiti primljeno temeljem takve ništetne odredbe, pa je tuženik dužan tužiteljici vratiti sve one iznose koje joj je naplatio na ime povećanja srednjeg tečaja CHF u odnosu na početni srednji tečah CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita.

11.Tužiteljica tužbenim zahtjevom, preciziranim nakon provedenog financijskog vještačenja, potražuje kao što je odlučeno u izreci persude.

12.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.Tuženik osporava tužiteljici pravni interes za podnošenje kondemnatorne tužbe te ukazuje na Presudu Županijskog suda u Varaždinu Gž-3317/15 od 7. srpnja 2017. Tužiteljica da je provedbom konverzije sukladno ZID ZPK u potpunosti već ostvarila pravnu zaštitu koju traži u ovom postupku.

13.Tuženik osporava da bi odredbe osnovnog ugovora koje se odnose na kamatnu stopu i vezanje glavnice uz valutu CHF bile ništetne, no pitanje vraćanja iznosa koje tužiteljica traži da je konačno i sporazumno riješeno temeljem Aneksa ugovora sklopljenog između stranaka. Postupak konverzije da je proveden sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i tužiteljica da je obeštećena za iznose koje potražuje tužbom. Navedeni iznos odgovara iznosu preplate utvrđenom u članku 2. Aneksa. Tužiteljici su plaćene odnosno priznate preplaćene svote u navedenom iznosu na način da su iskorištene za podmirenje obroka prema novom otplatnom planu.

14.Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare utuženih tražbina navodeći da je sukladno članku 226. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima, nastupila zastara protekom roka od tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Zastara da je nastupila i ukoliko se potraživanje osniva na stjecanju bez osnove.

15.Tuženik nabvodi i da tužiteljica nakon izvršene konverzije nema pravo zahtijevati od tuženika vraćanje bilo kakvih iznosa koje je platipla po osnovnom ugovoru. Ista je prihvatila tuženikov prijedlog konverzije osnovnog ugovora te je time ugovor s valutnom klauzulom u CHF u cijelosti promijenjen u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eur na način kao da je u svimaspektima i bio sklopljen u eur od samog početka. Konverzijom je prvotni CHF ugovor pretsao postojati obzirom da konverzija ima pravni učinak ex tunc. Korisnik kredita doveden je u položaj u kojem bi bio da je umjesto kredita u CHF sklopio odgovarajući kredit u eur. Aneksom, odnosno novim ugovorom utvrđen je novi opseg i sadržajno drugačija obveza primatelja kredita te da više ne postoje sporne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, pa da se iste ne mogu više utvrditi ništetnima niti se na temelju istih može više tražiti plaćanje po osnovi stjecanja bez osnove.

16.Tuženik nadalje ističe da su odredbe osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi valjane, odnosno da tužiteljica ničim ne dokazuje da bi sporne odredbe bile ništetne. Sporne odredbe da više ne postoje pa da tužiteljica nema pravni interes tražiti od suda utvrđenje ništetnosti istih. Konverzijom su prestala postojati prava i obveze, a time i obveznopravni odnos između stranaka temeljem spornih odredaba osnovnog ugovora. Nakon sklapanja aneksa između stranaka postoji obveznopravni odnos isključivo temeljem aneksa.

17.Kolektivnom tužbom da se štite prava građana na apstraktan način i podnositelj kolektivne tužbe da ne ostvaruje povrijeđen subjekitvno pravo potrošača. Cilj kolektivne zaštite je preventivan i nije mu funkcija ostvarivanje subjektivih prava pojedinačnih potrošača. Činjenica pravomoćnosti presuda iz kolektivnog spora da ne znači automatski ipso iure da su odredbe osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne. Pri ocjeni ništetnosti odredaba osnovnog ugovora potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta.

18.Zakon o obveznim odnosima izričito dozvoljava ugovaranje valutme klauzule u članku 22. stavak 1. i ugovaranjem iste stranke su dobrovoljno pristale na rizik promjenjivosti tečaja. Valutna klauzula da je u osnovnom ugovoru uočljiva, jasna i razumljiva te ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu. O istoj se između stranaka pojedinačno pregovaralo te ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Tuženik tvrdi da nije postupao suprotno načelu savjesnoti i poštenja.

19.Tuženik ističe i da ni odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna, nije zabranjena niti je protivna ijednom prisilnom pravnom propisu. O ništetnosti bi se moglo govoriti samo u slučaju da je visina kamate premašila najvišu dopuštenu stopu propisanu u članku 26. ZOO-a, a što ovdje nije slučaj.Visina ugovorene kamatne stope je unutar granica predviđenih zakonom. I ove odredbe da su uočljive, jasne i razumljive, o istima se pojedinačno raspravljalo te ne uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik nije bez primjene adekvatnih kriterija mijenjao kamatne stope.

20.Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnih troškova.

21.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine br. 396-88/2007 od 26. ožujka 2007., solemniziranog 27. ožujka 2007. kod javnog bilježnika, u Aneks tom ugovoru od 27. siječnja 2016.otplatni plan, obavijesti banke, odnosno u svu kreditnu dokumentaciju, financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec., uvidom u nalaz i mišljenje vještaka te saslušanjem istoga, kao i osobnim saslušanjem tužiteljice.

22.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužiteljica, kao korisnik kredita (te FO kao sudužnik i založni dužnik i tuženik, tada Hypo Alpe – Adria Bank d.d.) dana 26. ožujka 2007. zaključili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine br. 396-88/2007, sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama :

-U članku 2. ugovoren je kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 155.600,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke tuženika važećem na dan korištenja kredita, a za izgradnju kuće na k.č. 729/290 k.o. Pobri

-U članku 3. ugovoreno je da se na iznos odobrenog kredita obračunavaju kamate od 4,20% dekurzivno godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete.

-U članku 4. ugovoren je rok otplate kredita od 30 godina te se otplaćuje u 360 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 760,92 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF banke tuženika na dan plaćanja.

-U članku 6. ugovoreno je da banka ugovorenu kamatnu stopu iz članka 3. ugovora neće mijenjati do 31. prosinca 2007. ako se korisnik kredita pridržava svih odredbi ugovora. Banka je ovlaštena za cijelo vrijeme otplate kredita promijeniti kamatnu stopu u komercijalnu ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ugovora. Kamatna stopa mijenja se sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe – Adria Bank d.d. ili drugog akta banke. Korisnik kredita suglasn je i bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

23.Banka je izradila plan otplate, a vještak je imao na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.

24.Stranke su sklopile Aneks rečenom Ugovoru dana 27. siječnja 2016, kojim na temelju pisanog prihvata konverzije od strane korisnik kredita, reguliraju konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Sukladno izračunu konverzije, stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u eur na dan 30. rujna 2015. iznosi 86.165,76 eur.

25.Ugovorne strane suglasno utvrđuju da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 15.576,65 kn te se ista može promijeniti u prijelaznom razdoblju o čemu će banka pisanim putem obavijestiti korisnika odmah po provedbi aneksa u poslovnim knjigama banke. Iznos preplate koristi se za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjleog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi. Rok vraćanje kredita je 30. rujna 2037.

26.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec. na okolnost visine potraživanja po kreditu koji je podignut u kunama sa valutnom klauzulom CHF, a za vrijeme kojeg ugovornog odnosa je došlo do promjene tečaja i kamatne stope.

27.Zadaća vještaka je bila izračunati:

-Po prijedlogu tužitelja:

a)preplatu s osnova promjene kamatnih stopa te prelatu s osnova tečajnih razlika (valutne klauzule) na način da u izračunu uzme u obzir kamatnu stopu koja je bila na snazi (ugovorena) na dan sklapanja ugovora o kreditu i tečaj CHF na dan isplate kredita te da sačini izračun preplate po svakom anuitetu izraženo u kunama. Zatim iskazati preplatu koja predstavlja razliku nastalu uslijed izračuna plaćene kamate u odnosu na kamatu koju bi tužitelj bio u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu do 31. prosinca 2013. te daljnju preplatu plaćene kamate od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2015. primjenom zakonske kamate 3,23%, te navedenu razliku iskazati primjenom srednjeg tečaja kreditora na dan dospjele obveze.

b)Zatim izračunati razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i početnog anuiteta po tečaju na dan isplate CHF kredita, do 31. prosinca 2013., odnosno primjenom zakonske kamate 3,23% od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2015. te navedenu razliku umanjiti za već prikazanu razliku po preplaćenim kamatama po odgovarajućem datumu dospijeća/plaćanja.

c)Zatim utvrditi razliku u eur glavnici definiranoj od strane banke u postupku konverzije na dan 30. rujna 2015. prema srednjem tečaju HNB-a i stanju CHF glavnice prema realiziranoj otplati na dan 30. rujna 2015., a prema CHF/HRK tečaju isplate kredita.

-Po prijedlogu tuženika:

d)napraviti izračun u kojem će koristiti kamate koje su vrijedile za kunske kredite u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, a kako je to tuženik predložio u podnesku od 20. listopada 2020. (listovi 279-281 spisa)

e)da se vještak očituje i na okolnost ispravnosti izračuna konverzije.

28.Vještaku je dostavljena slijedeća financijska dokumentacija: Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 396-88/2007 od 26.03.2007., Aneks uz Ugovor o kreditu broj 396-88/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, Metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama HAAB d.d., Metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s potrošačima HAAB d.d., Opći uvjeti za poslovanje sa građanima, Preliminarni izračun,Obavijest o ukupno plaćenoj glavnici, redovnoj kamati, zateznoj kamati i troškovima za razdoblje od 01.10.2015 do 02.07.2019., Obavijest o promjenama kamatne stope po kreditu broj 396-88/2007, partija 25300488, Popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30.09.2015., Otplatni plan za kredit, od 02.07.2019., Obavijest o promjenama kamatne stope po kreditu broj 396-88/2007, partija 25305062, Specifikacija uplata - 396-88/2007, partija 25305062, Obavijesti o promjeni kamatne stope od 04.12.2008, 05.11.2010, 09.09.2011, 05.04.2012, 21.01.2014, 15.06.2016, 14.12.2016, 02.06.2017. 04.12.2017, 05.12.2018, 01.07.2019, 04.12.2019., Obavijest o parametrima kamatne stope od 28.08.2013., Izračun konverzije na dan 30.09.2015., Prihvaćanje izračuna konverzije, Tablica G1 (HNB) – Kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule, Obavijest o provedenoj konverziji, Simulacija kredita sa stopom 9,17%. Vještak je koristio i arhivsku tečajnu listu tuženika, dostupnu na web stranici www.addiko.hr

29.Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljica dana 26.03.2007. godine sklopila ugovor o kreditu broj 396-88/2007(solemniziran 27.03.2007) sa Hypo Alpe-Adria Bank d.d. (sada Addiko bank d.d.), sa sljedećim bitnim odredbama kredita:

Korisnik kredita TO

Kreditor Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria Bank d.d.)

Ugovor/ kreditna parija 396-88/2007 , partija 25300488

Datum ugovora 26.3.2007

Iznos kredita 155.600,00 CHF/ 708.913,58 HRK

Iznos kredita koji se vraća u anuitetima 155.600,00 CHF

Isplata kredita 29.3.2007.

Tečaj CHF na dan puštanja kredita u otplatu 4,556000

Rok otplate (mjeseci) 360

Rok otplate godine 30

Kamatna stopa prilikom potpisa Ugovora 4,200%

Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 760,92 CHF

Iznos anuiteta na dan puštanja kredita 3.466,75 HRK

Tečaj po ugovoru srednji tečaj banke

Zatvaranje kredita konverzija 30.09.2015.

Stanje nedospjelog duga na dan konverzije/otplate 86.165,76 CHF

30.Kamatna stopa koja je iskazana u Ugovoru i na otplatnom planu koji je dostavljen tužiteljici prilikom plasmana kredita iznosila je 4,200 % godišnje, sa primijenjenom proporcionalnom metodom obračuna. Tužiteljica je ugovorila iznos od 155.600,00 CHF te joj je dana 29.03.2007 isplaćen iznos od 708.913,58 HRK , prema tečaju 4,556000 HRK za 1 CHF.

31.Prema ugovoru, kredit se otplaćuje u 360 mjesečnih anuiteta u visini od 760,92 CHF, a sve prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Anuiteti dopijevaju na naplatu posljednjeg dana u mjesecu. Za anuitete koji dospijevaju u periodu 30.11.2011 do 30.04.2012 ugovoren je moratorij sa naknadom u iznosu od 1% nedospjele glavnice, koja je pripisana glavnici. Konačni rok otplate produžen je za odgovarajući period trajanja moratorija (6 mjeseci).

32.Tuženik je u periodu otplate kredita šest puta mijenjao kamatnu stopu te se ona kretala kako slijedi:

29.03.2007 do 01.01.2008 4,20% 30.04.2007 760,92 CHF

01.01.2008 do 01.03.2008 5,00% 31.01.2008 833,87 CHF

01.03.2008 do 01.12.2008 5,99% 31.03.2008 928,20 CHF

01.12.2008 do 01.12.2010 6,20% 31.12.2008 948,45 CHF

01.12.2010 do 01.10.2011 5,95% 31.12.2010 925,50 CHF

01.10.2011 do 01.11.2011 5,45% 31.10.2011 881,39 CHF

01.11.2011 do 01.05.2012 0,00% 30.11.2011 - CHF

01.05.2012 do 01.01.2014 5,45% 31.05.2012 890,20 CHF

01.01.2014 do 30.09.2015 3,23% 31.01.2014 714,84 CHF

33.Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više plaćene kamate, te potraživanje na ime više uplaćenoga s osnova tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju.

34.Vještak je, s obzirom na zadaću, rekonstruirao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 30.04.2007. do 31.10.2011. godine, primjenom ugovorene kamatne stope od 4,20% godišnje, simulirao moratorij na inicijalni otplatni plan u istom periodu kada je primijenjen i na realizirani otplatni plan (30.11.2011. do 30.04.2012.), sa naknadom u iznosu od 1% nedospjele glavnice, koja je pripisana glavnici. Na tako uvećanu glavnicu, primijenjene su ugovorne odredbe o kamati u nastavku otplate od 31.05.2012. do 31.12.2013., a nakon 01.01.2014. rekonstruiran je period do 30.09.2015 primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% godišnje. Korištena dokumentacija : Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 396-88/2007 od 26.03.2007. Prikaz u Tablici 3.

35.Otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 30.04.2007. do 30.09.2015. godine, izrađen na temelju dostavljene dokumentacije:

Obavijest o promjenama kamatne stope po kreditu broj 396-88/2007, partija 25300488, Popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30.09.2015., Obavijesti o promjeni kamatne stope od 04.12.2008, 05.11.2010, 09.09.2011, 05.04.2012, 21.01.2014, Obavijest o parametrima kamatne stope od 28.08.2013., prikaz u Tablici 4.

36.Prva zadaća vještaka je izračunati preplatu s osnova promjene kamatnih stopa na način da u izračunu uzme u obzir kamatnu stopu koja je bila na snazi (ugovorena) na dan sklapanja ugovora o kreditu, te da sačini izračun preplate koja predstavlja razliku nastalu uslijed izračuna plaćene kamate u odnosu na kamatu koju bi tužiteljica bila u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu do 31. prosinca 2013. te daljnju preplatu plaćene kamate od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2015. primjenom zakonske kamate 3,23%, te navedenu razliku iskazati primjenom srednjeg tečaja kreditora na dan dospjele obveze.

37.Vještak pojašnjava da načelno promjena kamatne stope rezultira većim iznosom povećanja kamate u odnosu na rast anuiteta. Razlog tome je to što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice, tj. isplaćenog kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Pri tome povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta. To znači da kada se poveća kamatna stopa, plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje i novi povećani iznos kamate, ali iznos povećanja plaćene kamate je veći od povećanja iznosa ukupnog anuiteta i to upravo onoliko koliko se istovremeno smanjila otplata glavnice od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu.

38.Kako je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice, tj povećanjem kamate, usporio smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, tako se može zaključiti da je razlika plaćene kamate novoga otplatnog plana i inicijalnoga otplatnog plana unutar anuiteta, zapravo ona razlika koja se traži, budući da se nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir, jer isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita, dok razlika preplaćenoga iznosa temeljem promjene kamate nastaje upravo u vrijeme kada je korisnik uplatio.

39.Tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu, i to da bi dostigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Razdoblje manje i veće otplate glavnice se do eventualne konačne otplate neutraliziraju, ali u slučaju prijevremene otplate ili konverzije kredita, zatečena glavnica u tome trenutku različita je od one u početnom otplatnom planu i to kao posljedica gore opisanoga.

40.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita, kamata se mijenjala šest puta, te se kretala u rasponu od 3,23 do 6,20 postotnih bodova. U prvi obračun su uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi (manje uplaćenih nije ni bilo jer izmijenjena kamata nije niti u jednom trenutku bila niža od početne ili zakonske), iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljičino potraživanje.

41.Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan, pod pretpostavkom da je kamatna stopa do 31.12.2013. jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu (4,20%),a za period 01.01.2014 do 30.09.2015 jednaka zakonskoj (3,23%) koristeći pri tome ugovoreni tečaj, odnosno prosječni tečaj prema stvarnim uplatama, te prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno te ih prikazuje u tablici 5. Uplate na ime zateznih kamata i troškova nisu se uzimale u obzir kao uplate za zatvaranje dospjele glavnice i redovne kamate.

42.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da je do 31.12.2013 bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, te primjenom zakonske kamate nakon 01.01.2014., tužiteljica je preplatila na ime kamate iznos od 76.984,34 HRK.

43.Druga zadaća vještaku je bila izračunati preplatu s osnova tečajnih razlika (valutne klauzule) na način da u izračunu uzme tečaj CHF na dan isplate kredita te da sačini izračun preplate po svakom anuitetu izraženo u kunama. Potrebno je iskazati razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i početnog anuiteta po tečaju na dan isplate CHF kredita, do 31. prosinca 2013., odnosno primjenom zakonske kamate 3,23% od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2015. te navedenu razliku umanjiti za već prikazanu razliku po preplaćenim kamatama po odgovarajućem datumu dospijeća/plaćanja.

44.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita tečaj CHF je oscilirao, te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita ,a u nastavku su navedeni iznosi potraživanja za period kada je tečaj dospijeća anuiteta bio viši od tečaja prilikom isplate kredita. Kredit je i isplaćen i otplaćivan prema srednjem tečaju banke, a potraživanje tužiteljice predstavljaju vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini pozitivna razlika plaćenog anuiteta i početnog anuiteta prema tečaju na dan puštanja kredita (4,556000 HRK za 1 CHF), umanjeno za pripadajuće već prikazane preplaćene kamate, a sve prema datumu kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datumu dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno.

45.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužiteljica je tako preplatila na ime tečajnih razlika iznos od 58.384,65 HRK, a razlike se prikazuju u Tablici 6.

46.Slijedeća zadaća vještaka prije analize konverzije je da se napravi izračun u kojem će se koristiti kamate koje su vrijedile za kunske kredite u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, a kako je to tuženik predložio u podnesku od 20. listopada 2020. (listovi 279-281 spisa). Tuženik tako navodi da „na predmetni ugovor o kreditu trebalo bi primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK, a zbog čega i tuženik predlaže da se financijsko vještačenje provede primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu u HRK na dan sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, a iznosila je 9,17 %“.

47.Sukladno tome, vještak je simulirao otplatni plan primijenivši Ugovorne odredbe o ročnosti i iznosu kredita, te prosječnu kamatnu stopu banaka na kunske kredite bez valutne klauzule, koja je za taj period (ožujak 2007.), a prema uvidu u Tablicu G1 HNB-a, Kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule, iznosila 9,17 % za dugoročne kredite stanovništvu.

48.Kako je tužiteljica ugovorila iznos od 155.600,00 CHF te joj je dana 29.03.2007. isplaćen iznos od 708.913,58 HRK , prema tečaju 4,556000 HRK za 1 CHF, sa primjenom kamate od 9,17%, kredit bi se otplaćivao u 240 mjesečnih anuiteta u visini od 1.271,07 CHF, što bi prema tečaju isplate iznosilo 5.790,99 HRK, a anuiteti kao i po Ugovoru dopijevaju na naplatu posljednjeg dana u mjesecu.

49.Vještak je, s obzirom na zadaću, simulirao početni otplatni plan u CHF za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 30.04.2007. do 31.10.2011. godine, primjenom kamatne stope od 9,17% godišnje, simulirao moratorij na inicijalni otplatni plan u istom periodu kada je primijenjen i na realizirani otplatni plan(30.11.2011. do 30.04.2012.), sa naknadom u iznosu od 1% nedospjele glavnice, koja je pripisana glavnici. Na tako uvećanu glavnicu, primijenjena je opet kamatna stopa od 9,17% u nastavku otplate od 31.05.2012. do 30.09.2015. godine, a sve je prikazano u tablici 7. Korištena je slijedeća dokumentacija : Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 396-88/2007 od 26.03.2007., Tablica G1 (HNB) – Kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule.

50.Za usporedbu sa simuliranim inicijalnim planom, realizirani otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 30.04.2007. do 30.09.2015. godine, već je prikazan u poglavlju 2.2., u tablici 4 - Otplatni plan u CHF prema obračunu banke.

51.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita, kamata se mijenjala šest puta, te se kretala u rasponu od 3,23 do 6,20 postotnih bodova. Kako je simulirana inicijalna kamata veća od tog raspona, u obračun su uzeti negativni, manje plaćeni iznosi (više uplaćenoga nije niti moglo biti jer se izmijenjena kamata nije niti u jednom trenutku bila više od početne), iskazani kao manje plaćeno na ime kamate. Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su manje plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan pod pretpostavkom fiksne kamatne stope jednake prosječnoj kamatnoj stopi banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (9,17%), koristeći pri tome inicijalni tečaj, te prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno te ih prikazuje u tablici 8.

52.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa jednaka prosječnoj kamatnoj stopi banaka na kunske kredite bez valutne klauzule, tužiteljica je manje platila na ime kamate iznos od 226.843,90 HRK.

53.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita tečaj CHF je oscilirao, te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita ,a u nastavku su navedeni iznosi potraživanja za period kada je tečaj dospijeća anuiteta bio viši od tečaja prilikom isplate kredita. Kredit je i isplaćen i otplaćivan prema srednjem tečaju banke, a potraživanje tužitelja predstavljaju vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,556000 HRK za 1 CHF).

54.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužiteljica je tako preplatila na ime tečajnih razlika iznos od 82.978,17 HRK, a razlike se prikazuju u Tablici 9 ).

55.U nastavku su navedeni i iznosi za period kada je prosječni tečaj plaćenog anuiteta bio manji od tečaja prilikom isplate kredita, odnosno vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i anuiteta i negativne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,556000HRK za 1 CHF), a sve prema datumu plaćanja, odnosno datumu kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza. U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako manje platio na ime tečajnih razlika iznos od 712,71 HRK, a razlike se prikazuju u Tablici 10.

56.S obzirom na sve navedeno, može se zaključiti kako bi kombinirani efekt primjene početne kamatne stope od 9,17% rezultirao manje uplaćenim iznosom od 226.843,90 HRK na ime kamate, više uplaćenim iznosom od 82.978,17 HRK na ime tečajnih razlika, te 1.317,76 HRK manje na ime tečajnih razlika, odnosno zbrojeno, manje plaćenim iznosom tužiteljice (potplatom) od 145.183,49 HRK.

57.Zadaće vještaku po oznakama c) i e) odnose se na provedenu konverziju. Zadatak je tako vještaka: c) utvrditi razliku u EUR glavnici definiranoj od strane banke u postupku konverzije na dan 30. rujna 2015. prema srednjem tečaju HNB-a i stanju CHF glavnice prema realiziranoj otplati na dan 30. rujna 2015., a prema CHF/HRK tečaju isplate kredita, e) da se vještak očituje i na okolnost ispravnosti izračuna konverzije.

58.Vještak je analizirao odrađenu konverziju temeljem slijedeće dokumentacije : Aneks uz Ugovor o kreditu broj 396-88/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, Popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30.09.2015., Izračun konverzije na dan 30.09.2015., Prihvaćanje izračuna konverzije, Obavijest o provedenoj konverziji.

59.Tuženik je proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Suština konverzije jest da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita, koji za pretpostavku ima slijedeće:

- Početni iznos jest stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, tj 708.913,58 HRK, odnosno 96.149,95 EUR

- Ročnost, odnosno trajanje kredita je ista kao i kod CHF kredita

- Banka na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite, a ona za navedeni kredit iznosi i kreće se prema Tablici 11.

Period kamatne stope Kamatna stopa

29.03.2007 do 31.08.2007 6,10%

31.08.2007 do 31.12.2014 6,60%

31.12.2014 do 30.06.2015 6,35%

30.06.2015 do 30.09.2015 6,15%

60.S takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužiteljica izvršila u periodu otplate, do trenutka konverzije. Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konvertiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 30.09.2015.godine, naveden u Aneksu Ugovora o kreditu broj 396-88/2007 jest 86.165,76 EUR, odnosno 658.205,76 HRK po primijenjenom tečaju 7,638832 HRK za 1 EUR. Navedeni iznos ostatka glavnice neovisan je o uplatama tužiteljice, već predstavlja stanje glavnice po simuliranom EUR kreditu. Preostala glavnica prema stvarno realiziranom otplatnom planu iznosi 134.960,20 CHF, odnosno primjenom tečaja CHF/HRK na dan isplate kredita 614.878,67 HRK. Razlika gore navedenih iznosa, odnosno preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita stoga je jednaka razlici 658.205,76 HRK - 614.878,67 HRK, što iznosi 43.327,09 HRK na dan 30.09. (zadaća c), odnosno tablično -Tablica 12.

61.Tuženik je u obzir uzeo sve uplate tužiteljice po CHF kreditu, te ih stavio u odnos sa uplatama koje su bile potrebne da bi se namirila potraživanja po simuliranom EUR kreditu, te primijenjenim tečajem EUR/HRK na dan pojedinih uplata tužiteljice, a što je vidljivo u dokumentaciji „Izračun konverzije kredita na dan 30.09.2015.godine.

62.Tuženik u Aneksu Ugovoru, osim navedene preostale glavnice navodi da je tužiteljica sa svim svojim realiziranim uplatama premašila iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te da isti iznosi 15.576,65 HRK na dan 30.09.2015 . Vještak daje pregled navedenoga u Tablici 13.

63.Slijedom svega navedenoga tuženik proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) (zadaća e), te je na taj način matematički izjednačio tužiteljicu sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. No, to je usporedba sa simuliranim EUR kreditom, a ukoliko se sve uplate u kunama koje je tužiteljica izvršila na ime otplate glavnice i kamate po kreditu usporede sa kreditom sa valutnom klauzulom u CHF uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi, kreditna obveza tužitelja provedbom konverzije nije svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi a čega su predmet točke zadaće vještačenja a), b) i c).

64.Uvidom u mišljenje vještaka utvrđeno je slijedeće :

1.Pod pretpostavkom da je u periodu do 31.12.2013. bila primijenjena početna kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, a od 01.01.2014. do 30.09.2015. zakonska kamatna stopa, tužiteljica je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatila 76.984,34 HRK (zadaća a).

2.Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika, više uplatila 58.384,65 HRK(zadaća b).

3.Prema Aneksu uz Ugovor o kreditu broj 396-88/2007, tuženik je u konvertiranom kreditu odredio novu glavnicu na dan 30.09.2015. veću za 43.327,09 HRK (zadaća c) u odnosu na stanje CHF glavnice prema realiziranoj otplati, a prema CHF/HRK tečaju na dan isplate.

4.Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita bila primijenjena kamatna stopa u visini kamatne stope koja odgovara prosječnoj kamatnoj stopi na kunske dugoročne kredite stanovništvu bez valutne klauzule, tužiteljica bi imala manje uplaćeni iznos 226.843,90 HRK na ime kamate, više uplaćeni iznos od 82.978,17 HRK na ime tečajnih razlika, te 1.317,76 HRK manje na ime tečajnih razlika, odnosno zbrojeno, ukupna potplata tj. manje plaćeni iznos tužiteljice bi iznosio 145.183,49 HRK (zadaća d) .

5.Tuženik je proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) (zadaća e).

65.Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno istome i uredila tužbeni zahtjev. Sud je rješenjem s ročišta od 27. ožujka 2023. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva.

66.Tuženik se na nalaz i mišljenje očitovao podneskom od 10. svibnja 2021. u kojem navodi da u cijelosti pobija isti. Naime, tuženik je izveo simulaciju izračuna iz koje je razvidno kako razlika u kamatama iznosi 77.019,18 kn, dok je razlika u tečaju 53.747,22 kn, odnosno, prema simulaciji je više plaćeno 58.601,58 kn, a manje plaćeno 4.854,35 kn.

67.Kod kunske simulacije vještak je koristio početnu visinu kamatne stope kroz cijelo razdoblje otplate kredita, dok je tuženik kunsku simulaciju izradio prema promjenjivoj kamatnoj stopi. Tuženik navodi kako je sud pogrešno odredio zadatak vještaku financijsko knjigovodstvene struke obzirom je zadatak vještaku određen na način da isti izračuna razliku stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju prema kojemu je kredit isplaćen. Drugim riječima, vještaku je naloženo sačiniti izračun primjenom fiksne kamatne stope, i to u onom iznosu koliko je ista iznosila u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu (tzv. početno ugovorena kamatna stopa). S tim u vezi, tuženik ističe kako se isti već u odgovoru protivio takvom prijedlogu tužitelja, a obzirom namjera ugovornih strana nije bila ugovoriti fiksnu, već promjenjivu kamatnu stopu.

68.Također, tuženik ističe kako presuda koju će donijeti sud, mora biti pravilna i zakonita, kako istu drugostupanjski sud, uslijed nepotpuno/pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno povreda parničnog postupka ne bi ukinuo i vratio na ponovni postupak. Naime, ako sud slobodnom ocjenom dokaza utvrdi činjenično stanje na način da valorizira Nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, profesionalan, nepristran te sačinjen sukladno pravilima struke i u skladu sa zadatkom koji mu je odredio, sud će takovim postupanjem pogrešno utvrditi činjenično stanje, posljedično presuda neće imati onu kvalitetu koja je potrebna kako ista povodom žalbenog postupka ne bi bila ukinuta i vraćena na ponovni postupak.

69.Volja ugovornih stranaka nije bila ugovoriti fiksnu/početnu kamatnu stopu, nego ugovoriti kredit s promjenjivom kamatnom stopom. Tuženik naglašava kako bi bilo protivno prisilnim propisima i sporazumu stranaka „nadomjestiti“ ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi na način kako to sugerira tužitelj, a obzirom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zabranjena, što je utvrđeno i u kolektivnom sporu. Naime, bitno je istaknuti kako ni tužitelj u kolektivnom sporu konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od dana 01. prosinca 2012. godine nije zahtijevao da se promjenjiva kamatna stopa u ugovorima u kreditu u valutnoj klauzuli u CHF zamijeni fiksnom kamatnom stopom. Upravo suprotno, tužitelj je u kolektivnom sporu inzistirao na primjeni promjenjive kamatne stope (a što je sasvim logično obzirom je isto i bila namjera tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu) ali uz jasno definiranje parametara i metoda izračuna tih parametara na temelju kojih banka izračunava i mijenja kamatnu stopu.

70.Sukladno iznad navedenim činjenicama, kao i aktualnoj sudskoj praksi, tuženik navodi kako je Naslov kao početnu kamatnu stopu morao primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK sukladno javno dostupnim podacima objavljenim u biltenima Hrvatske narodne banke, a zbog čega i tuženik predlaže da se financijsko vještačenje provede primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu u HRK na dan sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Jedino tako presuda bi imala pravilnost, odnosno jedino na taj način sud bi u potpunosti utvrdio činjenično stanje koje bi odgovaralo pravoj volji stranaka. Upravo je naprijed navedeno predložio tuženik još u odgovoru na tužbu kada se protivio prijedlogu tužitelja za provođenjem vještačenja na način da vještak sačini izračun uzimajući u obzir isključivo početnu ugovorenu kamatnu stopu.

71.Upravo stoga, tuženik je mišljenja kako je sud, neodlučujući o prijedlogu tuženika, počinio apsolutno bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354., stavak 2., točka 6. ZPP-a.

72.Tuženik je stava kako Nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića ne može biti osnova za utvrđivanje činjeničnog stanja u ovoj pravnoj stvari.

73.Nadalje tuženik navodi, pod pretpostavkom da je volja ugovornih stranaka bila ugovoriti fiksnu kamatnu stopu, da je Nalaz i mišljenje sastavljen suprotno materijalnoj dokumentaciji u spisu. Nadalje, tuženik navodi kako Nalaz i mišljenje moraju uvijek biti obrazloženi, sukladno odredbi članka 260. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91 - 70/19, u daljnjem tekstu: „ZPP“). Naime vještak, kao osoba koja raspolaže posebnim znanjem kojim ne raspolaže sud, mora uvijek obrazložiti nalaz i mišljenje kako bi se vidjelo na temelju kojih pravila nauke, vještine ili metoda je vještak izveo određeni zaključak, odnosno kako je došao do izračuna pretplate u ovom konkretnom primjeru. Nalaz i mišljenje vještaka su u cijelosti neobrazloženi, a obzirom nalaz i mišljenje sadržava jedino tablice u kojem su uneseni određeni brojevi, bez ikakvog objašnjenja na koji način i kakvim izračunom je vještak došao do takvih podataka, odnosno brojeva.

74.Slijedom navedenog, tuženik navodi kako predmetni Nalaz i mišljenje pobija u cijelosti jer je isti prije svega sačinjen pogrešnom primjenom činjenica relevantnih za ovaj postupak, zatim, isti je neobrazložen, odnosno arbitraran te sačinjen suprotno pravilima struke. Nadalje opet naglašava kako bi vještak trebao kao početnu kamatnu stopu primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK sukladno javno dostupnim podacima objavljenim u biltenima Hrvatske narodne banke, a zbog čega i tuženik predlaže da se financijsko vještačenje provede primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu u HRK na dan sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

75.Pri tome, tuženik predlaže da vještak izradi nalaz i mišljenje korištenjem kamate primjenjive na kunske kredite. Naime, i sam Zakon o potrošačkom kreditiranju iz 2015. godine, prilikom konverzije kredita, naložio je primjenu kamatne stope jednake kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju su banke primjenjivale na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Jedino tako, nalaz i mišljenje vještaka bio bi sačinjen u skladu sa stvarnom namjerom stranaka te bi na taj način i sam sud bio u mogućnosti pravilno utvrditi činjenično stanje u ovom postupku. Tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

76.Vještak se očitovao na primjedbe tuženika navodeći da, obzirom na istaknute razlike u izračunima, vještak ističe da tuženik razdvaja specifikaciju uplata od pregleda prometa (knjigovodstvene kartice), tj u samoj specifikaciji uplata nije vidljivo na što se pojedina uplata odnosi (znači redovna kamata- glavnica-zatezna kamata), te je vještak prikazao uplate sukladno navedenim knjiženjima u knjigovodstvenoj kartici prikazujući prosječni tečaj (znači tečaj nije korišten, nego je prikazan kao prosjek prema stvarnoj kunskoj uplati kako je to tuženik i evidentirao u poslovnim knjigama)po takvim uplatama, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno.

77.Knjiženja u knjigovodstvenoj kartici su temelj za vještačenja, jer je samo iz njih vidljivo kako se pojedina uplata raščlanjuje, kako po CHF potraživanjima, tako i po kunskim potraživanjima. Kada se tako cjelovito zatvoreno potraživanje, naplaćeno u kunama podijeli sa onim koje je nominirano u CHF tada se prikazuje prosječni tečaj stvarne proknjižene uplate, a što nije moguće učiniti prema samoj specifikaciji uplate.

78.Dostavljajući specifikaciju uplata koja nije usklađena sa knjigovodstvenom karticom, tuženik uvijek može dostaviti i izračun različit od vještakovog, pozivajući se uvijek na onaj dio dokumentacije koja mu u tom trenutku odgovara.

79.S druge strane, zbog relativno urednog plaćanja takve razlike ne mogu biti znatne, što je upravo vidljivo na ovom primjeru. Naime prema simulaciji tuženika razlika u preplaćenoj kamati iznosi 77.019,18 kn, dok je prema izračunu vještaka ona 76.984,34, dakle 34,84 kn razlike.

80.Kod tečajnih razlika, osim već navedenoga, većina razlike proizlazi iz činjenice da je tuženik u simulaciji prikazao pozitivne i negativne razlike, odnosno preplate i potplate, dok je vještak iskazao preplate, a kako je i traženo zadanom zadaćom.

81.Stoga vještak ostaje pri svojem Nalazu i mišljenju u potpunosti i ne ulazi u pravna tumačenja, koja obuhvaćaju ostale tuženikove navode.

82.Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedokinje ĆO, djelatnice banke.

83.Tužiteljica TO, osobno saslušana, izjavila je da su živjeli u stanu od supruga. Roditelji su joj darovali teren te su se odlučili izgraditi obiteljsku kuću. Krediti u valuti CHF reklamirali su se na televiziji, radiju, plakatima na cesti, po svim dostupnim medijima. Suprug radi u Italiji i prima plaću u eurima, no nikada im nije bio ponuđen kredit u eurima već isključivo u CHF. U razgovoru u banci rečeno im je da većina građana uzima te kredite. Kredit u CHF imao je najnižu kamatu stopu i to je tada bila najmanje rizična valuta. Vjerujući bankaru odlučili su se za to što im je ponuđeno te su podigli kredit 2007.g. Samo u početku, prve 3 do 4 rate iznosile su kao što je u početku i ugovoreno da bi se počele drastično dizati. Uzimajući kredit namjeravala je da joj rata iznosi polovicu plaće. Znala je da to donekle može varirati. Plaća joj je iznosila 6.000,00 kn i mogla je podnijeti ratu od 3.000,00 kn. U jednom trenutku to je toliko naraslo da je rata iznosila više od njenih primanja,odnosno preko 6.000,00 kuna. Da ju je bankar upozorio na mogućnost da rata iznosi više od 100% od ugovorene, nikada se ne bi odlučila za taj kredit. Inače radi u autokući i u to vrijeme su autokrediti bili u CHF te su leasing kuće davale kredite u CHF. Život im se preokrenuo u potpunosti. Tad su se uselili i kod roditelja. U tom jednom periodu ne može ni opisati što su sve proživljavali. Ona je čak 2018. doživjela blagi moždani udar, pretpostavlja da je i to utjecalo. Proživjeli su osramoćenje, ogovaranje, osjećali su se izigrani, sklopljen je aneks, prihvatili suo bilo što da im se smanji ta rata kredita.

84.Pri sklapanju ugovora o kreditu službenik banke nije ništa detaljnije objašnjavao u vezi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Nije joj objašnjeno što bi utjecalo na kamatu i zašto bi se ona mijenjala. Nije joj dana mogućnost pregovaranja o pojedinim odredbama ugovora. Ugovor je pripremila banka. Tu nekretninu koju su gradili nisu iznajmljivali. U istoj žive.

85.Tužbeni zahtjev je osnovan.

86.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

87.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17.

88.Tužbu je tužiteljica podnijela 12. lipnja 2019. dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

89.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

90.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

91.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. 92.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

93.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

94.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

95.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

96.Tužiteljica je postavila kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe.

97.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i time ništetne.

98.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

99.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

100.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima. Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužiteljice iz čijeg iskaza proizlazi da joj je jedino ponuđen predmetni kredit u CHF, koji da uzima većina građana, s najnižom kamatnom stopom i tada najmanje rizičnom valutom. Vjerovala je bankaru. Nije uopozorena na mogućnost taliko porasta iznosa anuiteta, više od 100 %. U banci joj nije ništa podrobnije pojašnjavano prilikom sklapanja ugovora vezano za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. niti razlozi koji utječu na promjene. Ugovor je pripremila banka i tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj istog.

101.U kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora. 102.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, a odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF također su ništetne, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao. 103.Na konkretan slučaj odnosno predmetne ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).

104.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

105.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

106.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

107.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

108.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

109.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi, navedene u izreci, su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.

110.Predmetni ugovor o kreditu sklopljeni je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužiteljice, a koji je prethodno citiran. 111.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

112.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

113.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

114.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.

115.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.

116.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja, a kako bi isti donio razboritu i informiranu odluku.

117.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

118.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

119.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

120.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, navedene u izreci, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne.

121.Tužiteljica u svom iskazu navodi da joj je tuženik ponudio kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, a iz njenog iskaza proizlazi da nije upozorena na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen i da nije imala utjecaja na njegov sadržaj.

122.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

123.Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno uredila te ga postavila nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogla učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud istu dopušta, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

124.Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužitelj je svoj tužbeni zahtjev i postavio sukladno istom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem, a kojim je utvrđeno slijedeće :

-pod pretpostavkom da je u periodu do 31.12.2013. bila primijenjena početna kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, a od 01.01.2014. do 30.09.2015. zakonska kamatna stopa, tužiteljica je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatila 76.984,34 HRK.

-pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika, više uplatila 58.384,65 HRK.

125.Tužiteljica navedene iznose osnovano zahtijeva u toč. II i IV tužbenog zahtjeva, koji je podneskom od 30. listopada 2024. postavila u službenoj valuti u Republici Hrvatskoj, odnosno u valuti eur, sve sa zateznom kamatom tekućom za svaki mjesec plaćanja, pa do isplate.

126.Sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule.

127.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR. Rečenim zakonom određena je metodologija izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale s uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK). Tužitelj je potpisao dodatak ugovora. Time je osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

128.Cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u valuti EUR. Tužitelj se nije odrekao svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je i propisano odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano). Cilj ZID ZPK bio je prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji, a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Primjenom tog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

129.Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

130.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku broj Gos 1/2019 4. ožujka 2020. donio odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te Rješenjem broj U-I-3685/20'15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona. Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

131.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako ukazuje na to da presuda T ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi, a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna.

132.Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

133.Prema praksi Suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju, niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

134.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

135.Iz presude C-452/18 proizlazi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

136.Temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Dunai i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao, a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

137.Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. navodi da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

138.Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

139.U presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

140.Iz predmeta C-452/18 od 9. srpnja 2020. slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče. Tužitelj se, kako to proizlazi i iz njegovog iskaza, sklapanjem dodatka ugovora nije odrekao tog prava niti je dao niti je mogao dati slobodan i informiran pristanak te se nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano. Da je i dao takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja dodatka ugovora valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom.

141.Potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovom postupku obzirom se niti odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa te se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope.

142.Zakonom se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka.

143.To što su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, ne upućuje na to da je tužitelju vraćen iznos razlike između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

144.Ovaj sud je ocijenio, a temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, da provedena konverzija nije dovela do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama.

145.Prihvaćajući nalaz i mišljenje kao stručno i nepristrano, ovaj je sud utvrdio da, prema Aneksu uz Ugovor o kreditu broj 396-88/2007, tuženik je u konvertiranom kreditu odredio novu glavnicu na dan 30.09.2015. veću za 43.327,09 HRK u odnosu na stanje CHF glavnice prema realiziranoj otplati, a prema CHF/HRK tečaju na dan isplate.

146.Stoga tužiteljica osnovano zahtijeva u toč. V tužbenog zahtjeva isplatu navedenog iznosa, a sve s pripadajućom zateznom kamatom od 1. listopada 2015.

147.Obzirom da je utvrđeno kako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužiteljica ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

148.Tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istoj vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

149.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

150.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju.

151.U odnosu na niži tečaj i tzv. negativne razlike, tužiteljica zbog nižeg tečaja nije ništa primila, niti je onda dužna išta vraćati. Stoga nije uzeta u obzir negativna razlika valutnog tečaja, a također tuženik niti nije postavio prigovor prijeboja.

152.Tužiteljica je dakle u cijelosti uspjela u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).

153.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužiteljice. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava obrazloženih podnesaka od 7. siječnja 2020., 8. travnja 2020., 29. rujna 2020. i 27. listopada 2020. (tbr.8.st.1.) i zastupanja na ročištima od 27. listopada 2020., 20. siječnja 2021., 27. ožujka 2023. i 30. listopada 2024. (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 500,00 eur po radnji, ukupno 4.500,00 eur. Za podneske od 6. travnja 2021., 6. veljače 2023. i 30. listopada 2024. Priznat je trošak 50% tarife (tbr.8.st.3.) u iznosima od po 250,00 eur po radnji, ukupno 750,00 eur . Za sastav žalbe od 6. travnja 2021. odmjeren je trošak po tbr. 10 st. 5. u iznosu od 250,00 eur, a za dva kraća podneska od 5. srpnja 2019. i 5. veljače 2021. u iznosima od po 50,00 eur (tbr.8.st.4.). To ukupno iznosi 5.600,00 eur, koji iznos je uvećan za PDV od 25%, odnosno za iznos od 1.400,00 eur. U trošak je uračunat i trošak vještačenja od 265,45 eur i trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 eur. Tužiteljica nije obveznim plaćanja sudske pristojbe za presudu.

154.Sveukupno je tuženik dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.318,54 eur, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a u preostalom zahtijevanom iznosu do ukupno 8.727,16 eur zahtjev je odbijen kao neosnovan.

155.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 20. prosinca 2024.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Pun. tuženika