Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
31 000 Osijek
Europske avenije 7
Poslovni broj: P Ob-496/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
N A T E M E L J U P R I Z N A N J A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Jadranki Oroz, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po opun. Željki Radoš Radičević, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opun. Ivani Ostović, odvjetnici u OD BMD j.t.d. Osijek, radi uzdržavanja, izvan ročišta, dana 20. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da za uzdržavanje tužiteljice ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], doprinosi svakomjesečni iznos od 650,00 eura (šeststotinapedeseteura) počevši od dana podnošenja tužbe, odnosno od 14. studenoga 2024. godine, pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da dospjele obroke plati odjednom, u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude, odnosno od 20. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, za koje se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve na račun tužiteljice.
II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je po opun. dana 14. studenog 2024. podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da su roditelji tužiteljice, tuženik EK, i majka Z rođ. E razveli se prije više od 3 godine. Tužiteljica je ostala živjeti u kućanstvu sa majkom dok je tuženik već prije razvoda braka odselio te živi sa novom partnericom u zajedničkom kućanstvu. Tužiteljica je sada punoljetna, starosti je 20 godina (rođ. **.**.2004. godine), no redovno se školuje kao studentica na Veleučilištu Lavoslava Ružičke u Vukovaru, Smjer – Stručni prijediplomski studij – Fizioterapija, na kojem je nastavnom studiju 1. godina te također na Veleučilištu Lavoslava Ružičke u Vukovaru, Smjer – Stručni prijediplomski studij – Trgovina, na kojem je studiju 1. nastavna godina. Tuženik od razvoda braka doprinosi tužiteljici za njeno uzdržavanje i to mjesečnim uplatama po vlastitom nahođenju jer stranke do sada nisu formalno regulirale međusobna prava i obveze temeljem čl. 290. Obiteljskog zakona (NN 103/15). Tuženik ostvaruje redovna mjesečna primanja koja su veća od 3.000,00 EUR mjesečno. Tužiteljica smatra da je tuženik s obzirom na svoje mjesečne prihode i uzrast punoljetnog djeteta koje se fakultetski školuje u mogućnosti doprinositi iznosom za njene potrebe od minimalno 650,00 EUR koji je iznos uvažavajući sve okolnosti, primanja tuženika te prosječne potrebe tužiteljice, a sukladno važećim Orijentacijskim kriterijima, primjeren za uzdržavanje i dob tužiteljice. Kako su troškovi života tužiteljice kao studenta i to na 2 fakulteta, opravdani, a tuženik ostvaruje mjesečna primanja od najmanje 3,000,00 EUR, to je traženi iznos od 650,00 EUR u skladu sa propisanim parametrima Ministarstva socijalne politike i mladih o visini uzdržavanja po dobi djeteta kao uzdržavane osobe. Nadalje, napominje da tužiteljica u kućanstvu živi sa majkom, koja je od prekida faktične zajednice života te razvoda braka gotovo samostalno uzdržavala tužiteljicu i vodila skrb o njenim osobnim i životnim potrebama, dok se tuženik kasnije uključio na način da je po svojim nahođenjima uplaćivao tužiteljici iznose za njeno uzdržavanje i školovanje. Potrebe tužiteljice i to cjelokupne opreme za studij na 2 fakulteta (knjige, bilježnice, skripte i dr. pribor), troškove za prijevoz u Vukovar gdje pohađa nastavu, troškove mobilnog uređaja, interneta, potrebe za užinu – džeparac, higijenske potrepštine, ljetovanja i dr. odjeće, obuće, ekskurzije, upisa na vozački ispit i drugih životnih potreba. Osim toga, majka tužiteljice skrbi o istoj i doprinosi za njeno uzdržavanje na način da joj kuha (sprema obroke), pere rublje, glača i obavlja druge poslove u zajedničkom kućanstvu kako bi tužiteljica mogla neometano izvršavati svoje fakultetske obveze. Tužiteljica svakodnevno putuje iz Osijeka u Vukovar na fakultet, javnim prijevozom ili u nedostatku istog u slučaju neusklađenosti prijevoznih linija i na druge načine – privatnim prijevozom. Uz tužbu prilaže elektronički zapis iz matice rođenih, potvrdu Veleučilišta „Lavoslav Ružika“ u Vukovaru.
2. U odgovoru na tužbu od 17. prosinca 2024. tuženik u cijelosti priznaje tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da tuženik prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, priznaje tužbu i tužbeni zahtjev u točki I., odnosno u dijelu koji se odnosi na određivanje obveze uzdržavanja u visini od 650,00 EUR mjesečno počev od dana podnošenja tužbe, odnosno 14. studenog 2024. godine pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Međutim, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u točki II., odnosno obvezi plaćanja troškova parničnog postupka. Naime, tuženik samoinicijativno od faktičkog prekida bračne zajednice sa majkom tužiteljice redovito svakomjesečno doprinosi za uzdržavanje tužiteljice, iako predmetno pitanje nije niti bilo regulirano sudskom odlukom, a što ne spori niti sama tužiteljica, slijedom čega tuženik nije niti dao povod za tužbu i pokretanje ovog postupka, jer tužiteljica u niti jednom trenutku nije bila onemogućena ili uskraćena u ostvarivanju svojih prava s naslova obveze uzdržavanja. Pored toga, tužiteljica se prije pokretanja ovog postupka nije niti obratila tuženiku neposredno, niti putem punomoćnika kako bi riješili pitanje određivanja i reguliranja predmetne obveze uzdržavanja sudskom odlukom, slijedom čega bi obzirom tuženik nije dao povod za tužbu i obzirom je isti priznao tužbeni zahtjev prije upuštanja o raspravljanje o glavnoj stvari, upravo tužiteljica trebala nadoknaditi tuženiku parnične troškove sukladno odredbi čl. 157. Zakona o parničnom postupku. Kako je u konkretnom slučaju tužiteljica dijete tuženika, to isti ne potražuje trošak postupka u ovoj pravnoj stvari, te predlaže da sud u što kraćem roku bez održavanja rasprave donese presudu na temelju priznanja, kao i da svaka strana snosi svoj trošak postupka.
3. Slijedom navedenog, a obzirom na tuženikovo izričito priznanje tužbenog zahtjeva, sud je bez daljnjeg raspravljanja, tužbeni zahtjev usvojio u cijelosti i na temelju članka 290. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023 - dalje: ObZ-a), a u svezi članka 331. stavak 1. i članka 338. stavak 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23; dalje ZPP-a) donio presudu na temelju priznanja i presudio kao pod točkom I. izreke presude.
4. Nadalje, odredbom članka 285. ObZ-a propisano je da osoba koja prima uzdržavanje i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se okolnosti promijenile, dok je odredbom članka 430. stavak 1. istoga Zakona propisano da ako je pravo za uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom zahtijevati da sud smanji iznos uzdržavanja čim nastanu okolnosti zbog kojih je do toga došlo, da je u toj tužbi dužan naznačiti smanjeni iznos za koji smatra da ga je još uvijek dužan plaćati.
5. Kako ni jedna stranka svojim postupanjem nije utjecala na trajanje ovog postupka, niti je svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio uzrokovala dodatne troškove protivnoj stranci, temeljem odredbe članak 366. ObZ-a odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, odnosno odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
6. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.
U Osijeku, 20. prosinca 2024.
SUTKINJA
JADRANKA OROZ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku istog. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (članak 353. stavak 3. ZPP-a).
Dostaviti:
1. opun. tužiteljice
2. opun. tuženika
