Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1754/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Krunoslave Dropulić predsjednice vijeća, sutkinje Štefice Bukvić izvjestiteljice i članice vijeća i suca Tomislava Šimića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marija Grbavac, odvjetnica iz Zagreba, Prve Poljanice 15, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., [osobni identifikacijski broj], Magazinska 69, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćni odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5636/2021-26 od 17. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Žalbe tužitelja i žalba tuženika odbijaju se kao djelomično neosnovane i uvažavaju kao djelomično osnovane te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5636/2021-26 od 17. lipnja 2024.:

a) potvrđuje u pobijanim točkama I., II., III. i IV. izreke, te u odluci o trošku postupka pod točkom VI. izreke,

b) preinačava u odluci o trošku postupka pod točkom V. izreke tako da se rješava:

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.771,17 EUR-a sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja godine, počev od 17. lipnja 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se za iznos od 13,49 EUR- a zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojba na žalbu sa zateznom kamatom, odbija se kao neosnovan.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 2. Ugovora o [broj kredita] od dana 06. svibnja 2008. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba pod brojem: OV-8640/2008 dana 09. svibnja 2008. godine, koji glasi: "u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

II Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 7. točka 1. Ugovora o [broj kredita] od dana 06. svibnja 2008. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba pod brojem: OV-8640/2008 dana 09. svibnja 2008. godine, a koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, [osobni identifikacijski broj] da tužitelju PT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike uslijed ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 3.060,96 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom i to:

- na iznos od 1,30 eur od 30.06.2008. pa do isplate

- na iznos od 17,33 eur od 31.10.2008. pa do isplate

- na iznos od 5,66 eur od 01.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 20,49 eur od 31.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 22,77 eur od 02.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 23,80 eur od 02.03.2009. pa do isplate

- na iznos od 20,96 eur od 01.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 21,51 eur od 30.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 17,16 eur od 01.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 13,97 eur od 30.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 14,82 eur od 03.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 16,50 eur od 31.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 16,35 eur od 30.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 14,65 eur od 02.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 17,85 eur od 01.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 20,41 eur od 31.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 24,06 eur od 01.02.2010. pa do isplate

- na iznos od 23,22 eur od 01.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 28,17 eur od 01.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 27,23 eur od 30.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 29,06 eur od 01.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 44,90 eur od 01.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 41,64 eur od 02.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 51,60 eur od 31.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 48,15 eur od 30.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 42,62 eur od 03.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 54,30 eur od 01.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 69,15 eur od 03.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 58,63 eur od 01.02.2011. pa do isplate

- na iznos od 62,32 eur od 01.03.2011. pa do isplate

- na iznos od 57,63 eur od 01.04.2011. pa do isplate

- na iznos od 58,47 eur od 02.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 78,39 eur od 31.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 80,33 eur od 03.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 96,97 eur od 02.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 88,42 eur od 03.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 79,07 eur od 03.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 78,06 eur od 02.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 77,34 eur od 02.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 81,80 eur od 04.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 85,70 eur od 03.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 86,22 eur od 05.03.2012. pa do isplate

- na iznos od 83,52 eur od 03.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 85,34 eur od 02.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 86,58 eur od 01.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 84,49 eur od 02.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 85,04 eur od 31.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 83,47 eur od 04.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 80,09 eur od 01.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 83,70 eur od 02.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 85,43 eur od 03.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 84,22 eur od 03.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 77,40 eur od 04.02.2013. pa do isplate

- na iznos od 83,19 eur od 01.03.2013. pa do isplate

- na iznos od 83,70 eur od 02.04.2013. pa do isplate

- na iznos od 81,43 eur od 02.05.2013. pa do isplate

- na iznos od 74,37 eur od 31.05.2013. pa do isplate koje do 31.07.2015.g. teku po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, [osobni identifikacijski broj] da tužitelju PT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike radi ništetne odredbe o kamatnoj stopi isplati iznos od 231,62 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja do 31. prosinca 2007. godine teče po stopi određenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,u razdoblju od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskoga dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog preplaćenoga iznosa pa do isplate, i to:

- na iznos od 4,86 eur od 01.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 4,87 eur od 30.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 4,78 eur od 01.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 4,71 eur od 30.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 4,73 eur od 03.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 4,77 eur od 31.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 4,76 eur od 30.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 4,73 eur od 02.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 4,80 eur od 01.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 4,85 eur od 31.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 4,92 eur od 01.02.2010. pa do isplate

- na iznos od 4,91 eur od 01.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 5,01 eur od 01.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 4,99 eur od 30.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 5,03 eur od 01.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 5,35 eur od 01.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 5,29 eur od 02.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 5,49 eur od 31.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 5,42 eur od 30.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 5,31 eur od 03.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 5,55 eur od 01.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 5,86 eur od 03.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 5,64 eur od 01.02.2011. pa do isplate

- na iznos od 5,71 eur od 01.03.2011. pa do isplate

- na iznos od 5,62 eur od 01.04.2011. pa do isplate

- na iznos od 5,64 eur od 02.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 6,05 eur od 31.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 6,09 eur od 03.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 5,66 eur od 02.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 5,51 eur od 03.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 5,34 eur od 03.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 3,42 eur od 02.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 3,41 eur od 02.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 3,46 eur od 04.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,51 eur od 03.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,51 eur od 05.03.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,48 eur od 03.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,50 eur od 02.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,52 eur od 01.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,49 eur od 02.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,50 eur od 31.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,48 eur od 04.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,44 eur od 01.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,48 eur od 02.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,50 eur od 03.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,49 eur od 03.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 3,41 eur od 04.02.2013. pa do isplate

- na iznos od 3,48 eur od 01.03.2013. pa do isplate

- na iznos od 3,48 eur od 02.04.2013. pa do isplate

- na iznos od 3,46 eur od 02.05.2013. pa do isplate

- na iznos od 3,37 eur od 31.05.2013. pa do isplate sve u roku od 15 dana."

V Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., naknaditi tužitelju PT troškove parničnog postupka u iznosu od 1.784,66 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja tj. 17. lipnja 2024. g. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

VI Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate."

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkom IV. i V. izreke, pravovremenom žalbom, pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za trošak postupka u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Traži trošak sastava žalbe.

3. Navedenu presudu u dijelu pod točkom I., II., III., V., VI. izreke, pravovremenom žalbom, pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP-a, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači tako da se odbiju tužbeni zahtjevi te odredi da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude suda prvog stupnja do isplate, podredno ukine i odredi da se ponovno provede glavna rasprava. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja, kao i žalba tuženika, djelomično je osnovana.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanim dijelovima i odluci o trošku postupka, postupak koji je prethodio, žalbene navode tužitelja i tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima stranaka, presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja zanemario sve navode tuženika ovaj sud je cijenio kao pozivanje na povredu odredbe čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10; u daljnjem tekstu: Konvencija) kojom je strankama u postupku zajamčeno pravo na pravičan sud, pravo na dokaz i na obrazloženu sudsku odluku, jednakost oružja i dr.

8.1. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje sa aspekta prava na obrazloženu sudsku odluku, a koje od sudova zahtijeva da za svoju odluku, s obzirom na okolnosti svakog pojedinog slučaja, daju dostatne i relevantne razloge. Naime, pobijana presuda sadrži dostatne i pravno relevantne razloge što strankama pokazuje da je njihov predmet zaista ispitan te jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih tijela javne vlasti. Stoga se ne može govoriti o arbitrarnosti u odlučivanju i povredi prava na pravično suđenje.

8.2. Kako iz sadržaja obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud prvog stupnja presudu sastavio u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a, tuženik neosnovano smatra da je počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 1 ZPP-a. Pobijana presuda sadrži sve što mora sadržavati prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude izložio je zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, te je naveo i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio. Provedeni dokazni prijedlozi su valjano obrazloženi (čl. 8. ZPP-a). Tuženik je odustao od dokaza saslušanjem svjedoka OT. Teret dokaza da je korisnik kredita bio valjano informiran o svim aspektima valutne klauzule, o parametrima i metodi za izračun parametara koji utječu na promjenu stope kamate prije sklapanja Ugovora, na način razumljiv prosječnom potrošaču, da bi prosječni potrošač, a što je bio i korisnik kredita u konkretnom slučaju, uopće mogao dati informirani pristanak na sklapanje Ugovora, je na tuženiku, što tuženik nije dokazao (čl. 7. i 219. ZPP-a). To što je tuženik u ponudi imao kredite uz valutnu klauzulu kod koje je glavnica bila vezana za EUR-o ili USD te kredite u kunama, kako proizlazi iz preslika Zahtjeva za kredit i promotivnih uvjeta za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila (list 42 do 46 spisa), ne znači da je prilikom sklapanja Ugovora o [broj kredita] od 6. svibnja 2008., koji je solemniziran po javnom bilježniku Jasni Zorić iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-8640/2008 od 9. svibnja 2008. (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), pregovarao s korisnikom kredita i upozorio ga na rizike ugovaranja kredita uz valutnu klauzulu u CHF, kao i o parametrima i metodi za izračun parametara koji utječu na promjenu stope kamate. Stoga je razvidno da je tijekom postupka tuženik bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu te poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje, pa stoga u postupku pred sudom prvog stupnja nije doveden u nejednak položaj u odnosu na tužitelja.

9. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tuženika sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari (čl. 8. ZPP).

10. Predmet spora su zahtjevi tužitelja za:

- utvrđenje ništetnom dijela odredbe sadržanog u čl. 2. Ugovora o kreditu koji glasi: "u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora." (u daljnjem tekstu: ništetna odredba o promjenjivoj stopi kamate),

- utvrđenje ništetnim dijela odredbe sadržanog u čl. 7. toč. 1. Ugovora o kreditu koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“ (u daljnjem tekstu: ništetna odredba o valutnoj klauzuli),

- isplatu preplaćenog iznosa od 3.060,96 EUR-a s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je glavnica vezana uz CHF,

- isplatu preplaćenog iznosa od 231,62 EUR-a s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj stopi kamate.

11. Sud prvog stupnja usvaja tužbene zahtjeve za utvrđenjem ništetnosti sa zaključkom da pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.) donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovom postupku, temeljem Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07; u daljnjem tekstu: ZZP/07), u vezi s čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; u daljnjem tekstu: ZOO) te čl. 502.a. i c. ZPP-a.

12. Odredbom čl. 96. st. 1. i st. 2. ZZP/07, koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 102. st. 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

13. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesenoj povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja je u tom dijelu potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i u odnosu na u ovom predmetu tuženika, a na koju se tužitelj pozvao u ovom predmetu, utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima, koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik i korisnik kredita nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13; u daljnjem tekstu: ZZP/07) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a.

13.1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13.2. U presudi i rješenju poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio je da se odbija kao neosnovana i revizija tuženika protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je utvrđeno da su navedene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09,79/09, 89/09, 133/09, 78/12. i 56/13; u daljnjem tekstu: ZZP/07).

13.3. U navedenim presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača, sudovi su proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula, stopa kamate), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.

13.4. Presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača temelje se na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora. Odlukama broj U-III-2521/2015 i dr. od 13. prosinca 2016. i U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021., Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je ustavne tužbe tuženih banaka protiv navedenih presuda.

14. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama poslovni broj Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom na to da postoji na temelju čl. 502.c ZPP-a, kao i na temelju odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14. i 110/15.) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

14.2. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

15. Polazeći od navedenog, tužiteljevo pravo na pozivanje na pravna utvrđenja i stavove izražene u pravomoćnim odlukama donesenim u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača nikako ne znači apriori automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, već da je u njoj na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg su donesene pravomoćne presude u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor. U skladu s time, na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni Ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu – da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica CHF, o načinu promjene ugovorne kamatne stope odlukom kreditora nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, tj. da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača, i da se je o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, tuženik to u provedenom postupku nije dokazao niti je u tom pravcu sudu prvog stupnja ponudio odgovarajuće dokaze kojima bi bilo moguće utvrditi da su tužitelju pri sklapanju Ugovora o kreditu kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi, odnosno da su mu te odredbe učinili razumljivim, i to ne samo formalno i gramatički već razumljivima i suštinski kako ih poima i sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, ali i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, prema kojem razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke te da na temelju njih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Na navedene okolnosti tuženik nije predložio izvođenje nekog adekvatnog dokaza kojim bi se te okolnosti utvrdile, a kako je naprijed navedeno provođenje dokaza saslušanjem svjedoka OT je povukao.

16. Polazeći od izloženog, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak i odredbe o promjenjivoj stopi kamate o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 97. st. 1. i čl. 102. ZZP/07.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno otklonio primjenu odredbe čl. 326. st. 2. ZOO-a jer se u konkretnom slučaju ne radi o tome da bi uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, radi čega, iako je Ugovor u cijelosti ispunjen, tužitelj ima pravo isticati ništetnost ugovornih odredbi predmetnog Ugovora. Naime, predmetni Ugovor je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, radi se o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc).

18. Naloživši tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos od 3.060,96 EUR-a, po osnovi promjene tečaja valute CHF u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu, sud prvog stupnja je pravilno odlučio sukladno odredbama čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a, jer je riječ o stjecanju bez osnove.

19. Budući da je tuženik dosuđeni iznos primio od tužitelja na temelju nepoštene, a time i ništetne odredbe Ugovora o kreditu, neosnovano se poziva na svoje poštenje, jer je odredba Ugovora o kreditu o vezivanju otplate kredita uz švicarski franak utvrđena ništetnom. Ta je odredba Ugovora o kreditu ništetna od početka, pa se suprotno pravnom stajalištu tuženika, on ne može smatrati poštenim stjecateljem, jer je primio novčani iznos dosuđen tužitelju, na temelju ništetne odredbe Ugovora.

20. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja pravilno je ocijenio prigovor zastare neosnovanim jer prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su- IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

20.1. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se u konkretnom slučaju ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina, te da je do prekida zastare došlo podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. Glede restitucijskog zahtjeva s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara je počela teći ispočetka donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., pa kako je tužitelj tužbu podnio 2. srpnja 2021. zastara nije nastupila. Glede restitucijskog zahtjeva s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj stopi kamate zastara je počela teći ispočetka donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pa kako je tužitelj tužbu podnio 2. srpnja 2021. zastara je nastupila za taj restitucijski zahtjeva u iznosu od 231,62 EUR-a pa je pravilno sud prvog stupnja u točki IV. izreke presude suda prvog stupnja odbio taj tužbeni zahtjev.

20.2. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, odnosno u ovom slučaju, a povodom individualne parnice potrošača u kojoj se on poziva na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

21. Žalbenim navodima tužitelja i tuženika nisu dovedena u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja, jer se oni zapravo svode na ponavljanje razloga općenito korištenih u žalbi, a na koje je odgovoreno kako u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, tako i navođenjem stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske u tematski referentnim predmetima.

22. Sud prvog stupnja je primjenom odredbi čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a odlučio o parničnom trošku.

23. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o trošku postupka trebao primijeniti odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a i ne umanjivati ukupno odmjereni trošak od 2021,17 EUR-a (odmjereni trošak od 1.689,36 EUR-a + trošak vještaka od 331,81 EUR-a), a ne odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (nije uspio sa 7%), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Budući je tuženik uspio u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pravilno je sud u točki VI. izreke odbio zahtjev tuženika za naknadu troška postupka sa zateznim kamatama.

23.1. Odredbom čl. 52. st. 3. Tarife/23 koja se primjenjuje od 25. studenoga 2023., propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. U vrijeme donošenja pobijane presude kada je sud prvog stupnja odlučivao o trošku postupka na snazi je bila odredba Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa/23) prema kojoj je vrijednost boda iznosila 2,00 EUR-a. Stoga tuženik neosnovano osporava vrijednost boda od 2,00 EUR-a prema kojoj je sud prvog stupnja odmjerio trošak postupka.

23.2. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a kada je prema odredbi Tbr. 8. st. 4. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa/23), tužitelju odmjerio trošak za podnesak od 15. listopada 2021. u iznosu od 50,00 EUR-a (25 boda x 2 EUR-a). To iz razloga jer je dokaze (o plaćenoj pristojbi na tužbu; otplatni plan i karticu prometa koji su jasno čitljivi) dostavljene uz taj podnesak tužitelj trebao dostaviti uz tužbu. Osnovano tuženik u žalbi osporava trošak za podnesak od 8. studenoga 2023. odmjeren prema Tbr. 8. st. 1. Tarife/23 u iznosu od 200,00 EUR-a (100 bodova x 2 EUR-a), jer u tom podnesku ponavlja već iznesene navode pa taj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice. Prema navedenom, tužitelju ne pripada ukupno 250,00 EUR-a troška.

23.3. Kada se od ukupnog troška od 2021,17 EUR-a odbije 250,00 EUR-a troška, dobije se iznos od 1.771,17 EUR-a troška koji pripada tužitelju. Stoga je valjalo odluku o trošku postupka iz točke V. izreke presude suda prvog stupnja preinačiti.

24. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 373. toč 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

25. Tuženik je djelomično uspio sa žalbom i to u odnosu na sporednu tražbinu (dio troška postupka) pa mu nije priznat trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, kako je navedeno u točki II. izreke ove presude (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

26. Tužitelj je djelomično uspio sa žalbom i to u dijelu koji se odnosi na određivanje omjera uspjeha u sporu (7,00%) za odmjeravanje troška postupka pa mu nije priznat trošak za sastav žalbe, kako je navedeno u točki III. izreke ove presude, (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 20. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Krunoslava Dropulić