REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-6299/2021-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Moniki Ferić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Poliklinika za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju iz Zagreba, Draškovićeva 13, OIB: 16648329652, zastupan po punomoćniku Dražanu Crnkoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Poliklinika za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju iz Zagreba, Draškovićeva 13, OIB: 16648329652 da tužiteljici NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 573,56 eura bruto sa zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim kako slijedi:

- na iznos od 46,29 eura od 16.02.2016. do isplate,

- na iznos od 53,51 eura od 16.03.2016. do isplate,

- na iznos od 47,87 eura od 16.04.2016. do isplate,

- na iznos od 52,65 eura od 16.05.2016. do isplate,

- na iznos od 49,65 eura od 16.06.2016. do isplate,

- na iznos od 47,90 eura od 16.07.2016. do isplate,

- na iznos od 46,37 eura od 16.08.2016. do isplate,

- na iznos od 48,46 eura od 16.09.2016. do isplate,

- na iznos od 46,51 eura od 16.10.2016. do isplate,

- na iznos od 46,37 eura od 16.11.2016. do isplate,

- na iznos od 44,63 eura od 16.12.2016. do isplate,

- na iznos od 10,54 eura od 16.01.2017. do isplate,

- na iznos od 32,81 eura od 16.02.2017. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku Poliklinika za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju iz Zagreba, Draškovićeva 13, OIB: 16648329652 naknaditi tužiteljici NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 281,25 eura bruto sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je u vremenskom razdoblju od siječnja 2016 g. do siječnja 2017.godine bila zaposlena kod tuženika, i obavljala je poslove medicinske sestre. Plaća tužiteljice u navedenom razdoblju bila je definirana Zakonom o plaćama u javnim službama, a članak 4. glasi: “Plaća službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen I osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.” U spornom razdoblju, osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, u članku 2.: Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.” U navedenom vremenskom razdoblju ( 2016.g.) na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama i Sporazum Vlade RH i Sindikata javnih službi. Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23.studenog 2006.godine je osnovica za obračun plaće od 2009.godine iznosila 5.415,37 kn. Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.svibnja 2009.godine je određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009.godini sa 5.415,37 kuna na 5.108,84 kuna i vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011.g. je u čl.3. određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno ( u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto ( mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Državni zavod za statistiku RH je dana 27.11.2015.g. objavio priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojega je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015.realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015.realan međugodišnji rast BDP-a iznosio je 2,8% iz kojih podataka slijedi da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP- iznosio točno 2%. Nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku, Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016.g., jer je na snazi bio TKU i Sporazumi o osnovici kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. g. bila određena na 5.415,37 kuna, sukladno članku 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Unatoč tomu, tuženik je sve plaće, u 2016.g. i siječnju 2017 g. obračunavao sa osnovicom u iznosu od 5.108,84 kune. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 143/13, 96/15 ) se u spornom razdoblju primjenjivao prilikom obračuna tužiteljičine plaće, prema kojemu je osnovica za obračun plaće temelj i osnov za obračun svakog dijela tužiteljičine plaće ( za redovan rad, prekovremeni rad, obračun ugovorenih dodataka, za obračun naknade plaće i ostalo ), pa je primjenom obračuna plaće s nižom osnovicom, tuženik pogrešno obračunao strukturu plaće odnosno svaki elemenat tužiteljičine plaće za rad u 2016.godini. Na temelju navedenog, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom vremenskom periodu, budući da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto ), pa iz tog proizlazi razlika bruto plaće tužiteljice za sporno razdoblje iznos 15.000,00 kuna. Tuženik je tužiteljici isplatio umanjene plaće za razdoblje od 1.1.2016. do 31.12.2016.g. do siječnja 2017.,i to na način da je sve plaće pogrešno obračunao sa osnovicom od 5.108.84 kuna, umjesto sa 5.415,37 kune, odnosno umanjio osnovicu za 6%. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 17.3.2023. zahtijeva da joj tuženik isplati iznos od 573,56 eura bruto, te parnični trošak, sve s pripadajućim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tužiteljica tužbom potražuje naknadu s osnova povećanja osnovice, odnosno navodi da je tuženik pogrešno obračunavao osnovicu u iznosu od 5.108,84 kn, dok je pravilno trebalo računati osnovicu u iznosu od 5.415,37 kn bruto. Tužiteljica ove navode temelji na odredbama Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011.g., a kojima je dogovoreno da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukaže na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Tuženik osporava valjanost predmetnih Izmjena i Dodatka Sporazuma, te osporava da bi bio ispunjen uvjet za uvećanje osnovice. Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama potpisane su do strane sedam potpisnika, dok je Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu potpisan od strane osam potpisnika, što znači da Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma nisu potpisale sve ugovorne strane. S obzirom da izmjene i dopune Dodatka Sporazuma nisu potpisane od svih stranaka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu, tada su takve odredbe izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma ništave, te ne mogu proizvesti pravne učinke. S obzirom na ništavost i neobvezujuće odredbe Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, nije postojala obveza za uvećanje osnovice plaće, odnosno za uvećanje osnovice plaće na iznos od 5.415,37 kn bruto, a kako to neosnovano navodi tužiteljica. S obzirom da ne postoji osnova za uvećanje osnovice plaće tužiteljice, tada je tužbeni zahtjev i u navedenom dijelu neosnovan. Ukoliko pak Naslovni sud smatra da se predmetne izmjene i dopune Dodatka sporazuma primjenjuju, nije ispunjen niti osnovni uvjet za uvećanje osnovice plaće, a to je rast međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više %. Naime, u čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma utvrđeno je ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III do V Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. S obzirom da je od 26. listopada 2011.g., a prema podacima Državnog zavoda za statistiku BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini u odnosu na tromjesečje prethodne godine, zabilježio 12 razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011.g. zaključno s trećim tromjesečjem 2014.g. nesporno proizlazi da se uskladba prema čl. III do V. izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, treba odgoditi za 12 uzastopnih tromjesečja počevši od siječnja 2016.g. pa nadalje, što znači da okolnosti predviđene kao uvjet za rast osnovice plaće nisu nastupile. S obzirom da je sukladno čl. XI Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma utvrđeno da se Dodatak Sporazumu i izmjene i dopune Dodatka smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina (počevši od dana sklapanja Izmjena i dopuna 26. listopada 2011.g.), te s obzirom na odgodu uskladbe sukladno čl. VII izmjena i dopuna Dodatka počevši od siječnja 2016.g. pa nadlaje, jasno je da je u periodu od 5 godina koje je vrijeme ugovoreno kao vrijeme trajanja ugovora, nisu bile ispunjenje pretpostavke za uvećanje osnovice na iznos od 5.415,37 bruto. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže po provedenom postupku odbiti tužbeni zahtjev, te obvezati tužiteljicu na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u platne liste, izračun tužiteljice.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Na ročištu 20.11.2024. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za utuženo razdoblje.

7. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika, te da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivao plaću po osnovici 5.108,84 kn. Suprotno navodima tuženika, tuženik je javna ustanova pa se na tuženika kao poslodavca sukladno čl. čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama, primjenjuju odredbe tog zakona.

8. Sporno je u ovom postupku pravno pitanje - da li je tuženik tužitelju za utuženo razdoblje bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. te arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

9. Za odlučivanja u ovom premetu mjerodavne su slijedeće odredbe materijalnog prava:

- dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.

- dana 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

- dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama., a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017..

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

10. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12) kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. U navedenom smislu je odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 115/10) i bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njege proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, s tim da je u tom smislu bilo propisano i odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12). Stoga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužitelj poziva u pogledu svog zahtjeva za isplatu razlike plaće predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, s tim da isto proizlazi i iz činjenice što su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu, uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. spomenutih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011..

11. Iz podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. godine realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, te da je tromjesečni BDP u četvrtom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,9 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Dakle, aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a je 2% (što predstavlja jednostavnu matematičku operaciju. Stoga je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je tim izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna) primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu pa se osnovica plaće u tom smislu u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

12. Tako je tuženik, kao poslodavac, u obvezi isplatiti sporno potraživanje, pri čemu nije odlučno da li su tuženiku kao poslodavcu za predmetnu isplatu osigurana proračunska sredstva jer navedena okolnost ne utječe na individualno pravo koje tužitelj ima prema tuženiku temeljem Ugovora o radu. S druge strane upravo je tužitelj kao radnik tuženika aktivno legitimiran da zahtijeva razliku neisplaćene plaće.

13. U predmetnom slučaju nisu ispunjeni ni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do IV. navedenih Izmjena i dopuna, uskladba se u tom slučaju odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Naime, odredba čl. VII st.1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda uskladbe nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanim u čl. III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a, s tim da iz odredbe čl. III. proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, tj. ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima, a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, vidljivo je da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već upravo suprotno, vidljivo je da je BDP stalno rastao. U tom smislu navedena odredba čl. VII. st. 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. se ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., niti se tako može tumačiti, već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu, dok je namjera ugovaratelja prema pravnom stajalištu ovog suda bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn.

13. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je iskorištena kroz odredbu čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III., da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje.

14. Dakle, tuženik je tužitelju, sukladno svemu naprijed iznesenom, u utuženom razdoblju počevši od siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, uzimajući u obzir odredbu čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

16. Sve naprijed navedeno je u skladu sa pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u presudi poslovni broj Rev 1111/2020 od 1. prosinca 2020. koja je donesena u činjenično i pravno istovjetnom predmetu.

15. Uzimajući dakle u obzir naprijed navedeno, kao i okolnost da među strankama nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva, kako je to tuženik izričito izjavio na ročištu 20.11.2024., to je sud usvojio tužbeni zahtjev tako da je tužitelju valjalo dosuditi ukupni iznos od bruto 573,56 eura, odnosno pojedinačne mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

16. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno članku 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. i 78/15. - dalje ZOO) i čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. - dalje: ZR), kao pod točkom I. izreke presude.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 50 bodova, ročište 20.11.2024. po Tbr. 9/1 - 50 bodova, podnesak od 17.3.2023. po Tbr. 8/4 - 12,5 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 225,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 281,25 eura. Valja reći da tužitelju nije priznat trošak podneska od 18.10.2021. i 8.11.2024. jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP, budući je tužiteljica već u tužbi bila dužna postaviti tužbeni zahtjev i dostaviti svu potrebnu dokumentaciju, a nije bio potreban ni trošak podneska koji sadrži troškovnik jer je isti tužitelj mogao predati na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava. Također, tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude budući isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave kada je isti zatražen, a nije izvjesno da li će punomoćnik na isto pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 20. prosinca 2024.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (članak 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. spis