REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1686/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Gelenčiru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika CROSCO, naftni servisi, d.o.o., Zagreb, Lovinčićeva ulica 6B, OIB: 15538072333, zastupan po punomoćniku Ivani Božić, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tomić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 11. studenoga 2024. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Ivana Gelenčira, odvjetnika i punomoćnika tuženika Ivane Božić, odvjetnika, dana 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade izgubljene plaće za razdoblje od veljače 2018. pa sve do kolovoza 2023. ukupan neto iznos od 23.424,12 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog neisplaćenog mjesečnog iznosa, i to na iznos od:

- 85,07 eura od 6.3.2018.;

- 93,58 eura od 6.4.2018.;

- 149,88 eura od 7.5.2018.;

- 169,18 eura od 6.6.2018.;

- 155,81 eura od 5.7.2018.;

- 93,58 eura od 6.8.2018.;

- 96,61 eura od 6.9.2018.;

- 89,05 eura od 4.10.2018.;

- 96,65 eura od 8.11.2018.;

- 94,29 eura od 7.12.2018.;

- 89,32 eura od 8.1.2019.;

- 96,65 eura od 6.2.2019.;

- 397,87 eura od 6.3.2019.;

- 93,58 eura od 7.5.2019.;

- 96,65 eura od 6.6.2019.;

- 85,07 eura od 4.7.2019.;

- 96,65 eura od 7.8.2019.;

- 93,58 eura od 5.9.2019.;

- 89,32 eura od 4.10.2019.;

- 96,65 eura od 7.11.2019.;

- 89,32 eura od 6.12.2019.;

- 93,58 eura od 8.1.2020.;

- 97,83 eura od 6.2.2020.;

- 85,07 eura od 5.3.2020.;

- 318,89 eura od 4.6.2020.;

- 560,06 eura od 6.7.2020.;

- 606,52 eura od 7.8.2020.;

- 513,20 eura od 4.9.2020.;

- 559,83 eura od 6.10.2020.;

- 559,83 eura od 5.11.2020.;

- 513,20 eura od 7.12.2020.;

- 606,52 eura od 8.1.2021.;

- 513,20 eura od 4.2.2021.;

- 466,46 eura od 4.3.2021.;

- 606,52 eura od 7.4.2021.;

- 559,83 eura od 6.5.2021.;

- 513,42 eura od 7.6.2021.;

- 228,02 eura od 6.7.2021.;

- 559,83 eura od 9.8.2021.;

- 559,83 eura od 6.9.2021.;

- 559,83 eura od 6.10.2021.;

- 513,20 eura od 5.11.2021.;

- 559,83 eura od 7.12.2021.;

- 606,52 eura od 10.1.2022.;

- 513,20 eura od 3.2.2022.;

- 466,46 eura od 3.3.2022.;

- 606,52 eura od 5.4.2022.;

- 181,61 eura od 4.5.2022.;

- 537,64 eura od 3.6.2022.;

- 559,83 eura od 5.7.2022.;

- 513,20 eura od 3.8.2022.;

- 606,76 eura od 6.9.2022.;

- 537,64 eura od 5.10.2022.;

- 513,20 eura od 4.11.2022.;

- 559,83 eura od 6.12.2022.;

- 560,03 eura od 4.1.2023.;

- 560,03 eura od 3.2.2023.;

- 465,92 eura od 3.3.2023.;

- 607,57 eura od 5.4.2023.;

- 135,71 eura od 4.5.2023.;

- 607,57 eura od 5.6.2023.;

- 560,03 eura od 5.7.2023.;

- 514,42 eura od 3.8.2023.;

- 607,57 eura od 5.9.2023.,

pa do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, i to od dospijeća do dana 31.12.2022. u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1.1.2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/ 2022) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 4.335,66 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 20.12.2024. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je radnik tuženika temeljem zaključenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto „Klinaš“. Tužitelj je pretrpio ozljedu na radu dana 5.9.2015. na naftnom polju „Đeletovci“, prilikom obavljanja svoga redovnoga rada, na način da je pao sa visine od nekoliko metara sa rudarskog bušaćeg postrojenja i pretrpio teške tjelesne ozljede u vidu nekoliko prijeloma kostiju i natučenja, sa trajno zaostalim zdravstvenim posljedicama. Od dana pretrpljene ozljede na radu tužitelj neprestano koristi bolovanje uzrokovano ozljedom na radu. Tuženik je tužitelju određeno vrijeme koje je proveo na bolovanju uzrokovanom ozljedom na radu isplaćivao punu plaću, što je bio i obvezan. No u vremenskom periodu od veljače 2018. do studenog 2018., te iznova od travnja 2020. pa sve do danas, tuženik je neosnovano tužitelju umanjio isplatu naknade plaće u odnosu na onu koja mu pripada - puna plaća, te mu je za navedeni vremenski period isplaćivao polovicu iznosa plaće. Neposredno prije ozljede na radu tužitelj je ostvarivao prosječnu mjesečnu plaću od oko 7.300,00 kn neto, dok ne posjeduje sve potrebne platne liste kako bi imao informaciju o točnom bruto iznosu tri mjesečne plaće neposredno prije ozljede na radu. Stoga tužitelj potražuje iznos razlike u isplati naknade plaće povodom ozljede na radu između iznosa isplaćene naknade plaće i iznosa koji bi tužitelju pripao kao da do ozljede na radu nije niti došlo.

2. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom od 3.9.2024. potražuje od tuženika isplatu iznosa od 23.424,12 eura neto, s kamatama od dospijeća svakog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženik ističe da je isplaćivao plaću tužitelju sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i drugim propisima i računovodstvenim aktima koji reguliraju pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme dugotrajne privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad. Naime, Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je pravo na naknadu plaće u slučajevima dugotrajne privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad, a samo trajanje dugotrajne privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad i dijagnoza temeljem koje je isto određeno ima utjecaj na visinu naknade plaće koja se isplaćuje. Tako je primjerice odredbom članka 52. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano da je osiguranicima priznato ima pravo na naknadu plaće na teret Zavoda odnosno državnog proračuna za vrijeme privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad u trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti, u visini utvrđenoj u skladu sa Zakonom i općim aktima Zavoda, a nakon proteka 18 mjeseci je propisano pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće, sve dok za istu postoji medicinska indikacija (izuzev slučajeva iz stavka 3. koji se ne odnose na tužitelja.) Nadalje, ukoliko dođe do promjene dijagnoze bolesti, iznova teče rok za obračun naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti po istoj dijagnozi. Tuženik je stoga sukladno pozitivnim propisima izvršavao obračun i isplatu naknade plaće i sukladno primljenim doznakama s kojima je tužitelj nedvojbeno bio upoznat, pri čemu tužitelj nije podnosio prigovore poslodavcu nakon izvršenih isplata naknada plaća sve do sada, što je nelogično s obzirom da iz navoda tužbe proizlazi da tužitelj smatra da mu nisu pravilno isplaćene naknade plaće za razdoblje od čak veljače 2018. godine do studenog 2018. godine, te iznova od travnja 2020. godine pa sve do danas. Tuženik ističe i prigovor zastare dijela potraživanja tužitelja, koji isti potražuje tužbenim zahtjevom. Naime, iz navoda tužbe proizlazi da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu dana 5.9.2015. (a koju ozljedu na radu tuženik ne osporava) te da od tada neprekidno koristi bolovanje. Ukazuje se da se u konkretnoj situaciji primjenjuje trogodišnji zastarni rok s obzirom da se radi o povremenom potraživanju koje nastaje sukcesivno, stoga kod potraživanja naknade izgubljene zarade zastara počinje teći dan nakon isplate naknade za bolovanje. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani, te tužbu predlaže odbaciti odnosno predlaže sudu tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, te da naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o radu, Prijavu o ozljedi na radu od 5.9.2015. opomenu pred tužbu, sudsku praksu, obračune plaća, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Ručević vještačenja d.o.o. od 18.4.2024., izvršen je uvid u dokumentaciju, saslušan je tužitelj.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, kao u izreci presude.

6. Sud je dopustio preinaku tužbe kao u podnesku od 3.9.2024., sukladno čl.190. st.3. ZPP-a, obzirom je isto svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama.

7. Prigovor zastare istaknut po tuženiku je neosnovan. Prema odredbi čl.139. Zakona o radu, a koja se primjenjuje u konkretnom slučaju, obzirom se radi o potraživanju tužitelja prema tuženiku s osnova imovinske štete, odnosno potraživanju iz radnog odnosa, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, dok se prema čl.232. st.2. ZR odredbe toga zakona o zastari neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa kojima je rok zastare istekao prije stupanja na snagu toga zakona. Kako je isti zakon stupio na snagu dana 7.8.2014., a najstarije utuženo potraživanje tužitelja u ovom postupku je dospjelo 6.3.2018., to bi isto potraživanje bilo u zastari tek 6.3.2021., što znači da u vrijeme stupanja na snagu Zakona o radu iz 2014. nije još nastupila zastara, niti se isti primjenjuje u konkretnom slučaju. Stoga se ima primijeniti zastarni rok od pet godina iz čl.139. Zakona o radu (NN 93/14)., pa bi zastara za najstarije potraživanje nastupila tek 6.3.2023., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 2022., to je prigovor tuženika neosnovan u cijelosti.

8. Iz dokumentacije spisa i navoda stranaka proizlazi:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu "klinaš",

- da je tužitelj dana 5.9.2015. kod tuženika doživio ozljedu na radu,

- za je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda u toj nezgodi kontinuirano na bolovanju.

9. Među strankama je sporna visina naknade plaće tužitelja za razdoblje od veljače 2018. do kolovoza 2023. u slučaju da do štetnog događaja nije došlo. tj. da je tužitelj redovno radio kod tuženika u utuženom razdoblju.

10. iz iskaza tužitelja saslušanog u svojstvu stranke proizlazi da je kod tuženika doživio nezgodu na radu dana 5.9.2015. prilikom obavljanja svojih redovnih poslova na naftnom polju Đeletovci, kada je pao s visine i pretrpio ozljede. Od tada je na bolovanju sve do danas, a poslodavac mu je prve tri godine nakon toga isplaćivao punu plaću, onda jedno vrijeme mu je isplaćivao polovicu iznosa plaće, zatim je jedno vrijeme opet bila puna plaća, a nakon toga je opet uslijedila isplata polovice plaće i tako je sve do danas. Bolovanje na kojem se nalazi je zbog ozljede na radu koju je pretrpio kod tuženika kao poslodavca. Kod poslodavca se raspitivao zašto mu je smanjena plaća no nitko mu nije znao dati odgovor, rekli su da je to HZZO ukinuo, no ni tamo mu nitko znao ništa reći, pa je onda od knjigovodstvenog servisa koji obavlja poslove za tuženika saznao da ima pravo na punu plaću, ali da to mora ići sudskim putem.

11. Sud je iskaz tužitelja prihvatio kao životan i uvjerljiv, obzirom je u cijelosti u skladu s materijalnom dokumentacijom spisa.

12. Dakle, tužitelju uslijed gubitka zarade, koju čini razlika između plaće koju bi tužitelj ostvario da nije bio štetnog događaja na radu kod tuženika i naknade bolovanja koju je primao od nadležnog Zavoda za sporno razdoblje, pripada iznos koji potražuje temeljem čl.111. st.1. Zakona o radu, koja propisuje da je poslodavac dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom po općim propisima obveznog prava.

13. Temeljem odredbe čl.95. st.1. ZR, za razdoblja u kojima radnik ne radi iz opravdanih razloga ima pravo na naknadu plaće i to u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

14. Nadalje, odredbom čl.1095. st.1. ZOO-a propisano je da onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

15. Kako je tužitelj kao radnik tuženika dana 5.9.2015. doživio ozljedu na radu zbog koje je bio privremeno nesposoban za rad, odnosno na kontinuiranom bolovanju, te kako mu je nadležni Zavod isplaćivao pripadajuću naknadu plaće zbog bolovanja prema odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, to isti osnovano potražuje od tuženika kao poslodavca materijalnu štetu s osnova izgubljene zarade, u visini kako je to utvrdio sudski vještak u nalazu i mišljenju.

16. Dakle, poslodavac je dužan radniku isplatiti svu štetu koja je nastala uslijed ozljede na radu a koja se očituje i u izgubljenoj zaradi. To je u konkretnom slučaju razlika između iznosa koji je tužitelj primio u vidu naknade plaće za vrijeme bolovanja i onog iznosa koji bi ostvario u vidu plaće da je redovito radio.

17. Pritom valja naglasiti da se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete koja se dosuđuje u visini onoga što bi oštećeni po redovnom tijeku stvari mogao ostvariti da nije bilo štetnog događaja, zbog čega tužitelju pripadalo pravo na neto iznose s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate, jer se radi se o odgovornosti poslodavca za štetu uzrokovanu radniku koju je pretrpio ozljedu na radu i koja se isplaćuje po citiranim općim propisima obveznog prava. Naime, u ovom slučaju radi se o izgubljenoj zaradi kada tužitelj kao oštećenik zbog nesposobnosti za rad zbog liječenja uzrokovanom ozljedom na radu nije mogao raditi poslove svog radnog mjesta, a koja se određuje u visini razlike između onoga što bi ostvario kao zaradu iz radnog odnosa i primljene naknade za vrijeme bolovanja.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ručević vještačenja d.o.o. od 18.4.2024. proizlazi da je tužitelj 5.9.2015. pretrpio od tuženika ozljedu na radu, te da je zbog posljedica iste kontinuirano na bolovanju. Pritom je vještak dao mišljenje da izgubljena zarada kao razlika između plaća koje bi tužitelju bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih neto naknada za bolovanje, u razdoblju od veljače 2018. do kolovoza 2023., iznosi ukupno 23.424,12 EUR neto, razlike obveznih doprinosa iz plaća iznose ukupno 16.210,77 EUR, te nema razlike poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

19. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije stavljao primjedbi, već je u skladu s istim precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 3.9.2024., dok se tuženik očitovao na ročištu 11.11.2024., navodeći kako na nalaz i mišljenje vještaka nema primjedbi.

20. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, obzirom je izrađen stručno i u skladu sa spisu priležećom dokumentacijom.

21. Slijedom izloženog, tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom ukupnog iznosa od 23.424,12 eura neto s pripadajućim kamatama u cijelosti je ocijenjen osnovanim, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

22. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a do 31.7.2015., a od 1.8.2015. do isplate na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT), pa su tako tužitelju priznati troškovi: sastava tužbe - 250 bodova (Tbr.7.1.OT), sastava podnesaka od 24.11.2022., 3.9.2024., 4.11.2024. - svaki po 250 bodova (Tbr. 8.1. OT), podneska od 6.10.2023. - 25 bodova (Tbr.8.4. OT), pristupa na ročišta 9.10.2023., 11.1.2024.- svako po 250 bodova (Tbr.9.1. OT), ročišta za objavu presude - 50 bodova (Tbr.9.3. OT), odnosno ukupno 1.575 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 3.150,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 3.937,50 eura. Tome treba dodati i trošak financijskog vještačenja koji je bio nužan za postupak u iznosu od 398,16 eura, tako da ukupni troškovi tužitelja iznose 4.335,66 eura.

24. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka od presuđenja do isplate na temelju članka 30. stavak 2. OZ-a i čl.29. ZOO-a.

25. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao pod točkom II. izreci presude.

U Zagrebu 20. prosinca 2024.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika