Posl.br. P-152/2024-

Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Andrije Hebranga 9

20 350 Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Damiru Ujduru, u pravnoj stvari tužitelja ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Luka Šiljeg, odvjetnik u Pločama, protiv tuženice SO. PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Sandri Wagner, odvjetnici u Metkoviću, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon zaključene glavne rasprave 30. listopada 2024. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tužene, dana 09. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da ugovorom o kupoprodaji nekretnina, sklopljenim između tužitelja ĆO pok.Ć, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavatelja, i PO, pok.S, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predmet kupoprodaje nije bilo vlasništvo posebnoga dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina]- Tuštevac, upisane u zu broj:160, kao kat. čest. [katastarska čestica], i to baš garaže i dvorišnog prostora ispred te garaže, a koji dijelovi su opisani u nalazu vještaka mjernika, koji čini sastavni dio ove presude, pa mu je tuženica dužna dati pisanu suglasnost za uspostavu vlasništva nad određenim, u ovoj presudi opisanim posebnim dijelovima predmetne nekretnine, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženica nadoknaditi tužitelju parnične troškove,uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate-po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%, a koje kamate teku od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II Dužan je tužitelj naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 400,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem rješenja Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižni odjel broj: Z-965/2013/160 od 22.listopada 2013.godine, postao suvlasnikom, i to za 1/3 dijela, nekretnine položene u k. o. [katastarska općina]- [adresa], upisane u zu broj:160, kao kat. čest. [katastarska čestica]. Dana 19. rujna 2018. godine, tužitelj da je sa prednikom tuženice, sada pok. PO, sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnina, a predmet kojega ugovora je bila naprijed opisana nekretnina. Na temelju toga ugovora da se tuženica upisala, u zemljišnim knjigama suda kao nova suvlasnica opisanoga dijela predmetne nekretnine, a to temeljem ugovora o darovanju, sklopljenog sa njezinim, sada pok. suprugom PO. Rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Metkoviću broj:Z.2542/2023 (Z-1198/2019) od 2. svibnja 2019. godine, tuženica je uknjižena kao vlasnica 1/3 dijela opisane nekretnine. Protiv toga rješenja tužitelj je podnio žalbu, a koja žalba je odbijena, rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj:Gž Zk-25/2024-2 od 20.svibnja 2024.godine. Iako je protivno volji ugovornih strana, a poglavito tužitelja, u ugovoru o kupoprodaji nekretnina, naprijed citiranom, navedeno kako tužitelj prodaje tuženičinom predniku „1/3 dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa], zk. ul [broj ZK uloška], Zemljišnoknjižni odjel Metković, Općinski sud u Dubrovniku, u naravi kuću i dvorište“ završen citat, tužitelj je, predniku tuženice, stvarno prodao samo svoj suvlasnički dio, i to kat predmetne zgrade, dok je tužitelj zadržao pravo vlasništva na garaži, kao odvojenom dijelu predmetne nekretnine i dvorišnom prostoru, koji se proteže ispred navedene garaže. Da je tomu tako najbolje pokazuju sljedeće, krucijalne činjenice i odlučne okolnosti: -da je ugovorena kupoprodajna cijena u novčanoj svoti od 45.000,00 kuna, iako je stvarna cijena cjelokupnog suvlasničkog dijela, najmanje četverostruko veća, -da je tužitelj i prije sklapanja ugovora o kupoprodaji, pa sve do danas, u neprekinutom, mirnom posjedu garaže koja se nalazi na predmetnoj kat. čest. i dvorišnog prostora ispred te garaže, te da tuženica i njezin prednik, sada pok. PO nikada nisu osporavali pravo vlasništva na opisanim dijelovima predmetne nekretnine, tužitelju, -da je, prilikom vođenja pregovora oko kupoprodaje, točno određeno što je predmet kupoprodaje, a radi se o kupoprodaji kata predmetne zgrade. Dakle, da je iz navedenog razvidno da predmet kupoprodaje nisu bili: garaža, koja čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, te dvorišni prostor ispred te garaže, dakle, riječ je o posebnom dijelu nekretnine i njegovim pripadcima, a što je normirano člankom 67.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Slijedom čega tužitelj podnosi ovu tužbu, i predlaže da sud istu usvoji u cijelosti.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi predmetnoj tužbi i tužbenom zahtjevu, jer ista ne sadrži pravni osnov na kojem se tužba temelji. Tužena nadalje čini nespornim činjenicu da je suvlasnica naprijed opisane nekretnine u naravi kuće i dvorišta u k. o. [katastarska općina] – [adresa]. Ne spori ni tužbene tvrdnje da je pravo suvlasništva stekla temeljem ugovora o darovanju, koji je sklopila sa svojim pok. suprugom, dok je njezin suprug kuću kupio od tužitelja ĆO. Tužena spori tvrdnje iz tužbe da bi tužitelj ostao suvlasnikom točno određenog dijela prodane nekretnine, garaže i dvorišta ispred te garaže. Sam tužitelj je uz tužbu priložio ugovor o kupoprodaji nekretnina, kojim je na pravnog prednika tužene PO prenio pravo suvlasništva 1/3 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa], upisane u ZU 160 navedene k. o. [katastarska općina] – [adresa]. Ovaj ugovor da je sklopljen 2018. godine, te je ovjeren od strane JB Vedrana Plećaša pod brojem Ov- 3715/2018 od 19. rujna 2018. godine. Sam tužitelj da nadalje navodi kako je podnio žalbu na uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice, koja žalba je odbijena rješidbom ŽS Slavonski Brod od 20. svibnja 2024. godine pod brojem Gž Zk-25/2024. Ovom žalbenom postupku je prethodio postupak rješavanja prigovora ĆO na uknjižbu suvlasništva tužiteljice. Kao što je ŽS Slavonski Brod naveo, a koje stajalište prihvaća i tužena, tužitelj je njezinom pok. suprugu prodao 1/3 cijele nekretnine 2079/2. Iako se radi o tipskom obrascu ugovora o kupoprodaji, jasno je navedeno da se u naravi prodaju kuća i dvorište. Sastavni dio kuće je i garaža i dvorišni prostor, koji tužitelj sada želi vratiti natrag, iako je uredno primio kupoprodajnu cijenu, a tužiteljičin pravni prednik platio porez na promet nekretnina, te se uknjižio u zemljišnu knjigu. Tuženičin pravni prednik, njezin pok. suprug PO, na nju je prenio ugovorom o darovanju svoja suvlasnička prava i to u punom obimu, koje je stekao temeljem kupoprodajnog ugovora sa tužiteljem. To što sada u narativnom opisu tužbe tužitelj pokušava prikazati što je stvarno prodao, a što nije, je sasvim proizvoljno, jer tužitelj na okolnosti mana volje nudi kao dokaz priznanje tužene, te svjedokinje BO. Pritom tužitelj zaboravlja činjenicu da je najvjerojatnije on sam popunio obrazac kupoprodajnog ugovora, te da je otišao u javnobilježnički ured ovjeriti potpis na tom kupoprodajnom ugovoru, te je prihvatio i primio kupoprodajnu cijenu. Nitko tužitelja nije tjerao da prodaje svoj suvlasnički udio po naznačenoj cijeni od 45.000,00 HRK, već se na to sam odlučio, a sada smatra da bi mogao izvući još novca za ono što je već prodao, što je nedopustivo. Tužena ne zna tko je BO ali se vjerojatno radi o bliskoj rodbini tužitelja, jer ta osoba prebiva na istoj adresi kao tužitelj. Predmet kupoprodaje su suprotno tužbenim tvrdnjama bile garaža i dvorište, a ne radi se o nikakvom posebnom dijelu nekretnine koji nije bio predmetom spomenutog pravnog posla, a pozivajući se na odredbu čl.67 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužitelj ne dokazuje tužbene tvrdnje da predmetna garaža nije bila predmetom kupoprodaje. Kako je naprijed navedeno, tužitelj u tužbi ne predlaže nikakve dokaze, koji bi potvrdili činjenične navode tužbe, već samo puku tvrdnju da je prodao prvi kat kuće, a ne garažu i dvorište. Pa tužitelj nije niti mogao prodati pravnom predniku tužene čitav kat kuće, jer je u zemljišnim knjigama bio upisan samo za 1/3 idealnog dijela, tako da su te njegove tvrdnje potpuno neosnovane. Nadalje tužena smatra da uopće nije potrebno provoditi nikakav očevid na licu mjesta, niti saslušavati blisku rodbinu tužitelja, već se predlaže na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak, nastaviti s glavnom raspravom, odbiti tužitelja s njegovim tužbenim zahtjevom, te ga osuditi na plaćanje troškova postupka.

3. Predmet spora je utvrđenje da li je u Ugovoru o kupoprodaji sklopljen između tužitelja ĆO pok. Ć i PO pok. S predmet kupoprodaje bilo i vlasništvo posebnog dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] – [adresa] upisane u z.u br. 160 kao kat. čest. [katastarska čestica] i to baš garaže i dvorišnog prostora ispred garaže.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze pregledom zapisnika ZK odjela Općinskog suda u Metkoviću br. Z-965/2013/160 od 22.10.2013. godine (list 5- 7 spisa), pregledom ugovora o kupoprodaji između ĆO i PO od 19.9.2018. godine (list 8-10 spisa), ugovor o darovanju nekretnine između PO i SO od 02. 5. 2019. godine (list 11-12 spisa), presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž Zk-25/2024-2 od 20. svibnja 2024. godine (list 30-33 spisa) izvadak iz BZP-a ZK odjela Općinskog suda Metković za zk uložak br. [broj ZK uloška] od 19.6.2024. godine (list 34 spisa) te rješenje o izvedenom stanju, upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Metković KLASA: UP/I- 350-05/13-02/3650 od 10.11.2024. godine (list 35-37 spisa).

5. Odbijeni su prijedlozi za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka, očevidom na licu mjesta i vještačenjem, te saslušanje parničnih stranaka kao nepotrebno, jer je činjenično stanje izvedenim dokazima po ocjeni ovog suda u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

6. Na temelju ocjene izvedenih dokaza i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 3 Poslovni broj: 9 Gž-683/2020-2 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 7. Naime iz rješenje o izvedenom stanju, upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Metković KLASA: UP/I-350-05/13-02/3650 od 10.11.2014. godine (list 35-37 spisa), između ostalog proizlazi da su ĆO iz [adresa] i UO iz [adresa] zajednički podnijeli dana 22. svibnja 2013. godine zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje građevine iz točke 1. izreke navedenog rješenja koja je opisana kao etažna - prizemlje + kat (P+K), etaža povezana vanjskim stubištem, u kojoj se nalazi u prizemlju natkriveni prolaz, ostava i natkrivena terasa, na katu jedna stambena jedinica.

8. Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž Zk-25/2024-2 od 20. svibnja 2024. godine (list 30-33 spisa) odbijena je žalba žalitelja ĆO kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Metkoviću od 31. siječnja 2024. godine posl. br. Z-1198/2019.

9. Iz sadržaja Ugovora o kupoprodaji proizlazi da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje 1/3 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - [adresa] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća i dvorište.

10. U članku 1. Ugovora o darovanju navodi se da darovatelj daruje daroprimatelju svoj suvlasnički dio od 1/3 k. č. br. [katastarska čestica], koju je kupio od ĆO temeljem Ugovora o kupoprodaji od 19. rujna 2018. godine.

11. Iz izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vidljivo je da k. č. br. [katastarska čestica] označena - pod kućom, sa površinom od 63 m2 i sastoji se od dvorišta sa 44 m2 i kuće, prostor pod kućom k.b. 37 sa 19 m2, te je zadnje stanje upisa suvlasništvo tuženika za 1/3 dijela, te 2/3 je suvlasnički dio Republike Hrvatske – Javno vodno dobro u općoj uporabi.

12. Obzirom na navedeni sadržaj Ugovora o kupoprodaji i Ugovora o darovanju, te oznaku i opis k. č. br. [katastarska čestica] u zemljišnoj knjizi, po mišljenju ovog suda iz navedenog proizlazi da je tužitelj u cijelosti prodao svoj suvlasnički udio (1/3 dijela) na cijeloj k. č. br. [katastarska čestica] na toj nekretnini IO, odnosno navodi tužitelja da predmet kupoprodaje nije bilo vlasništvo posebnog dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] – [adresa] upisane u zu. br. 160 kao kat. čest. [katastarska čestica] i to baš garaža i dvorišni prostor ispred te garaže su neosnovani.

13. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/ 2022, 126/22 – dalje: Tarifa). Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu 200,00 € i zastupanje na ročištu 30. listopada 2024. godine 200,00 € pa trošak tuženika iznosi ukupno 400,00 Eura.

Metković, 09. prosinca 2024. godine.

S u d a c:

Damir Ujdur

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Luka Šiljeg, odvjetnik, Ploče

2. Sandra Wagner, odvjetnica, Metković