Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-614/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o., Zagreb, Miševečka 15/a, OIB: 15907062900, zastupan po punomoćniku Zoranu Tomiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tomić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tužene ĆĆL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik, suprug ĆĆ, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6835/2019- 50 od 18. travnja 2024., 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I.) Žalba tužene se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6835/2019-50 od 18. travnja 2024. godine u točki I. i točki III. izreke.

II.) Točka II. izreke, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1.) Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6835/2019- 50 od 18. travnja 2024. godine održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Jurline iz Zagreba poslovni broj Ovrv-997/18 od 28. ožujka 2018., u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 302,17 EUR zajedno sa zateznim kamatama po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a teku kako slijedi: na iznos od 40,50 EUR od 27. travnja 2017., na iznos od 30,20 EUR od 27. svibnja 2017., na iznos od 186,34 EUR od 24. lipnja 2017., na iznos od 13,68 EUR od 22. srpnja 2017., na iznos od 13,58 eur od 25. kolovoza 2017., na iznos od 13,88 EUR od 27. rujna 2017., na iznos od 22,98 EUR od 27. listopada 2017., na iznos od 31,64 EUR od 29. studenog 2017., na iznos od 47,77 EUR od 28. prosinca 20217., na iznos od 63,15 EUR od 27. siječnja 2018. pa do isplate (točka I. izreke).

1.1.) Istom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Jurline iz Zagreb poslovni broj Ovrv-997/18 od 28. ožujka 2018. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 133,72 EUR zajedno sa zateznim kamatama a koje teku kako slijedi: na iznos od 76,89 EUR od 1. ožujka 2017. i na iznos od 56,83 EUR od 28. ožujka 2017. pa do isplate te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

1.2.) O troškovima postupka je odlučeno tako da je naloženo tuženoj da plati tužitelju iznos od 448,08 EUR (točka III. izreke), i tako da je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (točka IV. izreke).

2.) Protiv navedene presude (točke I. i III. izreke) žalbu izjavljuje tužena zbog bitnih povreda postupka iz čl.354.st.2.t.1., t.2., t.4., t.6., t.8., t.9., t.10. i t.11. te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži i pobijanu presudu ukine.

3.) Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.) Žalba nije osnovana.

5.) Predmet spora je novčana tražbina u iznosu od 3.284,18 kuna za toplinsku energiju isporučenu posebnom dijelu (stanu) stambene zgrade na obračunskom mjernom mjestu na adresi: [adresa], sa šifrom krajnjeg kupca broj 33670651211, za vremensko razdoblje od mjeseca siječnja pa zaključno do mjeseca prosinca 2017. godine.

6.) Pobijanim dijelom (točka I. izreke) presude sud prvog stupnja navedeni zahtjev u iznosu od 302,17 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, ocjenjuje osnovanim jer:

-nalazi pravno neutemeljenim prigovor promašene pasivne legitimacije tužene budući se utužena tražbina odnosi na posebni dio – stan garsonijeru broj 52 na IV. katu, površine 27,86 m2, u zgradi u [adresa], čiji je vlasnik tužena, što nedvojbeno proizlazi iz izvoda iz zemljišne knjige;

-jer nalazi da je tužitelj tuženoj za isporučenu toplinsku energiju u navedenom vremenskom razdoblju ispostavio račune, a tužena nije ničime dokazala da bi utuženi iznos po navedenim računima platila;

-jer nalazi neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, budući da je tuženik opskrbljivač toplinskom energijom za predmetnu zgradu po ugovoru o isporuci toplinske energije iz 1994. godine, a tužena nije sudu prezentirala niti jedan dokaz na okolnost da bi suvlasnici predmetne zgrade, u skladu sa odredbom čl.53.st.5. Zakona o tržištu toplinskom energijom (NN broj 80/13., 14/14., 102/14., 115/14., 95/15., 102/15., 76/18., 86/19. i 118/19. – dalje: ZTTE), sklopili ugovor sa drugim kupcem toplinske energije kao opskrbljivačem krajnjeg kupca, pa je tužitelj, u skladu sa čl.1. Uredbe o dopuni Zakona o tržištu toplinske energije (NN broj 102/14 – dalje: Uredba), i nadalje opskrbljivač toplinskom energijom predmetne zgrade; i

-jer nalazi neosnovanim prigovor zastare za utužene tražbine koje dospijevaju nakon 28. ožujka 2018. godine (tražbina za razdoblje od mjeseca ožujka do mjeseca prosinca 2017. godine) budući da za navedenu tražbinu rok zastare od jedne godine propisan odredbom čl.232.st.1.t.1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/11. 114/22. i 155/23. – dalje: ZOO/05) nije protekao računajući od dospijeća svake pojedine tražbine pa do podnošenja prijedloga za ovrhu.

6.1.) Zbog navedenog sud prvog stupnja prihvaća dio zahtjeva za isplatu iznosa od 302,17 EUR održavanjem na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom dosuđenom u skladu sa odredbom čl.29.st.1. i st.2. u svezi čl.183. ZOO/05.

6.2.) Za dio utužene tražbine (točka II. izreke) koja se odnosi na mjesec siječanj i veljaču 2017. godine, zbog prihvaćanja prigovora zastare, sud prvog stupnja ukida platni nalog sadržan u rješenju u o ovrsi javnog bilježnika.

6.3.) O troškovima postupka sud prvog stupnja je odlučio razmjerno uspjehu stranaka u sporu primjenom odredbe čl.154.st.2. i čl.155. ZPP-a, pa je tužitelju dosudio dio troška potrebnog za vođenje predmetne parnice.

7.) Predmetna parnica predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458.st.1. u svezi čl.460. ZPP-a, jer se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 1.320,0 EUR, a u takvim sporovima dopušteno je, u skladu sa odredbom čl.467.st.1. ZPP-a, žalbom pobijati presudu samo zbog bitnih povreda postupka iz odredbe čl.354.st.2. izuzev t.3 navedenog stavka, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

8.) Tužena u žalbi navodi da ju izjavljuje zbog bitnih povreda postupka iz čl.354.st.2.t.1., t.2., t.4., t.6., t.8., t.9., t.10. i t.11. ZPP-a, no navedene žalbene tvrdnje ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene.

8.1.) Izjavljujući žalbu zbog žalbenog razloga bitne povrede iz čl.354.st.2.t.1. ZPP-a, tužena u žalbi, osim što ističe da je u donošenju presude sudjelovao sudski savjetnik, ne ukazuje jasno na neke druge okolnosti zbog kojih bi postojala navedena bitna povreda postupka.

8.1.1.) Vezano za tvrdnju o sudjelovanju u predmetnom postupku sudske savjetnice, tuženoj valja odgovoriti da time nije učinjena bitna povreda postupka iz navedene zakonske odredbe jer je odredbom čl.110. Zakona o sudovima (NN broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24. - dalje: ZS) propisano da sudski savjetnici, viši sudski savjetnici i viši sudski savjetnici – specijalisti sudjeluju u suđenju i ovlašteni su samostalno provoditi određene sudske postupke, ocjenjivati dokaze i utvrđivati činjenice (st.1.); da na temelju tako provedenog postupka sudski savjetnik, viši sudski savjetnik i viši sudski savjetnik – specijalist podnosi sucu, kojeg na to ovlasti predsjednik suda, nacrt na temelju kojeg sudac donosi odluku, a po ovlaštenju suca sudski savjetnik, viši sudski savjetnik odnosno viši sudski savjetnik – specijalist objavljuje tako donesenu odluku (st.2.); i da sudski savjetnici, viši sudski savjetnici odnosno viši sudski savjetnici – specijalisti ovlašteni su na provođenje postupka i predlaganje nacrta odluka u smislu stavaka 1. i 2. ovoga članka u parničnim postupcima u sporovima za isplatu novčane tražbine ili naknadu štete u kojima vrijednost predmeta spora ne prelazi 13.300,00 eura te u trgovačkim sporovima u kojima vrijednost predmeta spora ne prelazi 66.400,00 eura (st.4.).

8.1.2.) Dakle, u predmetnoj parnici koja predstavlja spor male vrijednosti sudski savjetnik je bio ovlašten provoditi postupak, tj. održavati rasprave, utvrđivati činjenice izvođenjem dokaza te sudjelovati u donošenju pobijane odluke izradom nacrta iste te podnošenjem tog prijedloga sucu. Stoga, sudjelovanjem sudskog savjetnika u predmetnom postupku nije počinjena bitna povreda postupka iz naprijed navedene odredbe.

8.2.) Što se pak tiče žalbenih tvrdnji o postojanju ostalih bitnih povreda postupka – iste tužena samo numerički označava, ali u obrazloženju žalbe te tvrdnje ne konkretizira, odnosno ne navodi u čemu bi se ogledalo njihovo postojanje. Stoga su navedene tvrdnje već zbog toga neosnovane kada je riječ o bitnim povredama postupka (čl.354.st.2.t.6., t.10. ZPP-a) na koje se ne pazi po službenoj dužnosti, a glede onih bitnih povreda (čl.354.st.2.t.2., t.4., t.8., t.9. i t.11. ZPP-a), na koje se pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud drugog stupnja je pobijanu presudu ispitao i po službenoj dužnosti, ali postupajući na taj način nije našao niti jednu okolnost zbog koje bi bilo ostvareno postojanje neke od navedenih bitnih povreda.

9.) Neosnovane su i žalbene tvrdnje o postojanju žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl.356. ZPP-a. Naime postojanje toga žalbenog razloga tužena temelji na tvrdnji da tužitelj nema svojstvo opskrbljivača toplinske energije, a to jedino zbog činjenice jer ne postoji pisani ugovor o opskrbi i potrošnji toplinske energije koji su sa njime, kao kupcem i opskrbljivačem, sklopili suvlasnici zgrade kao krajnji kupci i potrošači toplinske energije. Međutim niti navedene tvrdnje ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene.

10.) Naprijed navedeno stoga jer sud prvog stupnja nalazi utvrđenim da tužitelj isporučuje toplinsku energiju predmetnoj zgradi u kojoj se nalazi predmetni stan u vlasništvu tužene, i to temeljem ugovora o isporuci toplinske energije sklopljenim sa stanarima zgrade još 1994. godine. Navedeno nije osporavala tužena ni tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom a to ne osporava niti podnesenom žalbom. Isto tako, pri tome treba imati u vidu i činjenicu da tužena tijekom postupka nije dokazala, niti je to tijekom postupka ustvrdila, da su suvlasnici predmetne zgrade po njihovu izabranom predstavniku, nakon stupanja na snagu ZTTE 2013. godine, zaključili ugovor o isporuci toplinske energije sa nekom drugom osobom kao kupcem i opskrbljivačem toplinske energije.

10.1.) Naime, od 06. srpnja 2013. godine na snazi i u primjeni su odredbe već naprijed spomenutog ZTTE, kojim je u čl.11. propisano da djelatnost kupca toplinske energije obavlja pravna ili fizička osoba koja u ime i za račun vlasnika i/ili suvlasnika zgrade/građevine, koja se sastoji od više samostalnih uporabnih cjelina, kupuje energent za proizvodnju toplinske energije u samostalnom toplinskom sustavu, odnosno kupuje toplinsku energiju od opskrbljivača toplinske energije u zatvorenom ili centralnom toplinskom sustavu (st.1.); da ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem pravnoj ili fizičkoj osobi iz stavka 1. ovoga članka, za obavljanje djelatnosti kupca, isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika (st.3.); i da na temelju odluke iz stavka 3. ovoga članka, ovlašteni predstavnik suvlasnika sklopit će ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom iz stavka 1. ovoga članka, koji se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade /građevine (st.5.).

10.2.) Prijelaznom i završnom odredbom čl.53.st.4. i st.5., u tekstu važećem u vrijeme stupanja na snagu navedenog zakona 2013. godine, bili su propisani rokovi za postupanje u smislu naprijed citirane odredbe čl.11., pa je tako bilo određeno da su suvlasnici samostalnih korisničkih cjelina dužni donijeti odluku iz članka 11.stavka 3. ovoga zakona do 1. veljače 2014. za ogrjevnu sezonu 2014./2015. godinu, odnosno da su ovlašteni predstavnici suvlasnika i gospodarskog subjekta koji se registrira za obavljanje djelatnosti iz članka 3.stavka 2. točke 6. ovoga zakona, dužni sklopiti ugovor o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije do 1. lipnja 2014. godine.

10.2.1.) Naknadno je navedena prijelazna odredba čl.53.st.4. i st.5. ZTTE nadopunjavana Uredbom o dopuni Zakona o tržištu toplinske energije (NN broj 102/14. dalje: Uredba/14), na način da je u njenom čl.1. bilo propisano da se u čl.53. iza st.5. dodaje novi stavak 6. kojim je bilo propisano da „do sklapanja ugovora o potrošnji toplinske energije od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika i gospodarskog subjekta koji je registriran za obavljanje djelatnosti kupca, za kupca toplinske energije određuje se dosadašnji opskrbljivač toplinskom energijom koji opskrbljuje krajnje kupce toplinskom energijom“, i Uredbom o dopuni Zakon o tržištu toplinske energije (NN broj 95/15. – dalje: Uredba/15), kojom je u njenom čl.12. propisano da se čl.53. iza st.12. dodaju dva nova stavka – st.13. i st.14., kojima je propisano da su ovlašteni predstavnik suvlasnika i gospodarski subjekt koji je registriran za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije dužni sklopiti ugovor o potrošnji toplinske energije najkasnije do 1. rujna 2016. godine (st.13.), i da do sklapanja ugovora o potrošnji toplinske energije od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika i gospodarskog subjekta koji je registriran za obavljanje djelatnosti kupca, za kupca toplinske energije određuje se dosadašnji opskrbljivač toplinskom energijom koji opskrbljuje krajnje kupce toplinskom energijom (st.14.).

10.3.) Dakle, iz navedenih citiranih zakonskih odredbi bi proizlazila obveza sklapanja ugovora o potrošnji toplinske energije između kupca toplinske energije i predstavnika suvlasnika kao krajnjih kupaca, pri čemu je propisan krajnji rok (01.09.2016.) za to, ali je propisano i to da dosadašnji opskrbljivač (koji je u tom svojstvu bio prije stupanja na snagu ZTTE) je kupac toplinske energije sve dok se ne zaključi navedeni ugovor, bilo sa postojećim opskrbljivačem ili nekim drugim po izboru suvlasnika.

11.) Okolnost što navedeni ugovor između predstavnika suvlasnika predmetne zgrade i tužitelja nije sklopljen u pisanoj formi u skladu sa navedenim u prethodnoj točki (do 01.09.2016. a ni kasnije), i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u predmetnom slučaju nije od značaja za postojanje aktivne legitimacije tužitelja. To ne samo zbog naprijed citiranih zakonskih odredbe već i s obzirom na odredbu čl.294. ZOO/05, kojom je propisano je da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

11.1.) Člankom 84.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., - dalje: ZVDSP) propisano je da kad dužnik obveze povremenog davanja za komunalne usluge u svezi s korištenjem nekog posebnog dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga.

12.) Imajući u vidu da je u postupku utvrđeno da je tužena vlasnik posebnog dijela predmetne zgrade (stan) za koji je tužitelj u utuženom razdoblju nesporno isporučivao toplinsku energiju, jednako kao što to tužitelj čini i za ostale posebne dijelove predmetne zgrade u kojoj se nalazi stan tužene, iz čega proizlazi da su tužena i ostali vlasnici posebnih dijelova (suvlasnici zgrade) krajnji kupac toplinske energije sukladno članku 2. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (NN 35/14. i 129/15., - dalje: Opći uvjeti) i članku 53. stavku 14. ZTTE, iz čega onda proizlazi da između njih egzistira usmeni ugovor o potrošnji toplinske energije koji se izvršava (tužitelji vrši isporuku toplinske energije suvlasnicima zgrade a oni tužitelju navedenu uslugu plaćaju), pa ih stoga sve i obvezuje.

13.) Prema tome, budući da nije sporno da tužena utuženi iznos, kao krajnji kupac i potrošač toplinske energije, nije podmirila to je onda sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom djelomično prihvatio tužbeni zahtjev.

13.1.) Pravilna je i odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka, o kojim je odlučeno razmjerno uspjehu stranaka u sporu, sve to u skladu a odredbom čl.154.st.2. ZPP-a.

14.) Zbog izloženog valjalo je, temeljem odredbe čl.368.st.1. ZPP-a, žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

Bjelovar, 20. prosinca 2024.

Sudac

Antun Dominko