REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-6397/2020-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ratku Žuriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika DJEČJA BOLNICA SREBRNJAK, Zagreb, Srebrnjak 100, OIB: 03547184733, zastupan po punomoćniku Marku Šebalju, odvjetniku u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. studenoga 2024., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Jakova Hadžije, odvjetnika i punomoćnika tuženika Marka Šebalja, odvjetnika, dana 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik DJEČJA BOLNICA SREBRNJAK, Zagreb, Srebrnjak 100, OIB: 03547184733 kao poslodavac na radnom mjestu radnom mjestu voditelja Znanstveno-istraživačkog odjela uznemiravao i diskriminirao radnika tužitelja TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] čime je tužitelju povrijeđeno dostojanstvo.

II. Nalaže se tuženiku DJEČJA BOLNICA SREBRNJAK, Zagreb, Srebrnjak 100, OIB: 03547184733 naknaditi tužitelju TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove vođenja ovog parničnog postupka. "

II./ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika zaposlen temeljem Ugovora o radu od 1.11.2005., naknadno izmijenjenog Aneksom Ugovora o radu na radnom mjestu voditelja Znanstveno-istraživačkog odjela. Tužitelj je dana 10.6.2020. tuženiku podnio pritužbu radi povrede dostojanstva radnika protiv v.d. ravnatelja tuženika, gospođe TDL. Dana 18.6.2020. gospođa BD, osoba koja je uz poslodavca ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane uz dostojanstvo radnika sastavila je zaključak Urbroj: 01-1662/04-20 na pisanu pritužbu radi povrede dostojanstva radnika u kojem je navedeno da u postupku nije utvrđeno postojanje uznemiravanja uslijed nekog od navedenih diskriminatornih razloga. S obzirom da tuženik kao poslodavac nije tužitelju kao radniku pružio zaštitu zatraženu Pritužbom, tužitelj u roku i iz razloga navedenih u čl. 134. Zakona o radu u vezi sa čl. 17. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine 85/2008, 112/2012) podnosi tužbu. Tužitelj nije iskoristio svoje pravo na prekid rada, nego i dalje dolazi na rad kod tuženika.

2. Dalje navodi da je čl.134. ZR-a propisano da radnik ima pravo na zaštite dostojanstva od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja i da mu je takvu zaštitu dužan osigurati poslodavac. Definicija „uznemiravanja“ sadržana je u čl. 3. ZSD-a koji propisuje da je „uznemiravanje svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.“ Članak 1. istoga zakona propisuje da se jamči zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. U konkretnom slučaju, tužitelj je na radnom mjestu diskriminiran po osnovi društvenog položaja - konkretno, zbog okolnosti da je bio blizak suradnik i pomoćnik smijenjenog ravnatelja tuženika, gospodina ZD. Iz istog je razloga pritužbu za zaštitu od uznemiravanja i posljedično tužbu podnio još jedan radnik tuženika, ČD, a sudsku zaštitu, prema informacijama koje ima tužitelj, potražuje i sam gospodin ZD. Dapače, zbog iste je diskriminatorne osnove s pozicije povjerenice za zaštitu dostojanstva faktično smijenjena (iako se u Zaključku navodi da je sama dala ostavku) i gospođa ID i na tu poziciju postavljena gđa. BD, radnica bliska trenutnoj v.d. ravnatelja. Naime, nakon što je u prosincu 2019. gospodin ZD naprasno smijenjen s mjesta ravnatelja tuženika, tuženik je poduzeo niz radnji usmjerenih na uznemiravanje i diskriminiranje njegovih dotadašnjih bliskih suradnika, između ostaloga i tužitelja.

3. Dalje tužitelj navodi da je sustavno uznemiravanje na radnom mjestu započelo najprije smjenjivanjem tužitelja s dužnosti pomoćnika ravnatelja odlukom Upravnog vijeća od 28.2.2020. kad je s navedene dužnosti smijenjen bez ikakvog obrazloženja (osim usmenog da je smjena osobne naravi), dok je na mjesto pomoćnika ravnatelja postavljena nedovoljno kvalificirana osoba - medicinska sestra - sa zvanjem magistar sestrinstva. Time što je smijenilo i na mjesto postavilo nekompetentnu osobu, Upravno vijeće tuženika postupalo je s ciljem da tužitelja ponizi pred cijelim radnim kolektivom, ali i ostalim kolegama iz medicinske struke s kojima redovito surađuje. Nakon navedenog događaja, tužitelju je dodatno onemogućen rad na kardiopulmonalnoj dijagnostici, u pogledu čega je u svibnju 2020. u nekoliko navrata podnosio prijedloge za reorganizaciju uz argumentirane razloge, ali bez ikakvog odgovora nadležnih tijela tuženika. Tijekom istog vremena tužitelju je zabranjen i rad u ambulantama usprkos jasnim kompetencijama (alergološka i pulmološka kompetencija), iako je te poslove obavljao 15 godina bez ijedne pritužbe, te uz pohvale svih pacijenata. Tijekom zadnjih 15 godina tužiteljev rad nikada nije osporavan od strane bilo koje inspekcije (Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske) niti je vraćena bilo koja faktura poslana za tužiteljev rad u navedenim ambulantama. Dodatno, 2018. godine su mu navedene kompetencije priznate i od strane Stručnog vijeća bolnice i Stručnog društvo HLZ-a čiji je dugogodišnji član. Šikaniranje, diskriminiranje i uznemiravanje tužitelja nastavljeno je i odlukama donesenim na sjednici Upravnog vijeća tuženika od 8.6.2020. kojima je, bez ikakvih argumentiranih razloga, unatoč dugogodišnjim kompetencijama i postignutim dobrim rezultatima rada, kako na osobnoj razini, tako i na razini rada, tužitelj naprasno smijenjen s pozicije predsjednika Povjerenstva za unutarnji nadzor, člana Etičkog povjerenstva te člana Povjerenstva za kvalitetu DB Srebrnjak. Uoči navedene sjednice Upravnog vijeća tuženika, tužitelju je 5.06.2020. osobno uručen poziv tuženika na iznošenje obrane u odnosu na povrede obveza i dužnosti iz radnog odnosa, u odnosu na koje, da su se doista i dogodile, ne bi dovele do tužiteljeve osobne odgovornosti prema zakonskim i internim propisima DB Srebrnjak. Tužitelj je obranu iznio dana 10.06.2020. Zaključkom su svi navodi iz tužiteljevog Prigovora odbijeni bez ikakvog valjanog i „opipljivog“ argumenta. Dapače, u Zaključku su samo suhoparno navedeni članci zakona i internih akata tuženika, bez da ih se i na kakav način stavi u kontekst navoda iz Pritužbe, odnosno da se objasni zbog čega su opisane radnje poduzete upravo u odnosu na tužitelja i to sve u razdoblju od svega nekoliko mjeseci i to baš, indikativno, mjeseci koji su uslijedili nakon naprasne smjene ravnatelja ZD. Sama okolnost da tuženik kao poslodavac ima ovlast poduzeti neku radnju ne znači da ta radnja ne predstavlja diskriminiranje i uznemiravanje ako je poduzeta isključivo u odnosu na konkretnog radnika i isključivo s ciljem da se diskreditira i minorizira uloga toga radnika u radnom kolektivu poslodavca. Sve prethodno navedene okolnosti, odnosno način postupanja tuženika, realizirane u prvom redu postupanjima Upravnog vijeća i vršiteljice dužnosti ravnatelja, evidentno ukazuju na sustavno i uporno uznemiravanje i šikaniranje počinjeno s namjerom da se tužitelja sustavno ponižava i onemogućava u stručnom radu, kao i da se marginalizira njegov radni doprinos u radu i razvoju bolnice. Sve ove radnje tuženik čini isključivo s ciljem i namjerom da tužitelja prisili da sam da otkaz, a kako bi se iz radnog kolektiva uklonili svi radnici bliski smijenjenom ravnatelju ZD.

4. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u tužbi, odnosno na ročištu 11.6.2024. tužitelj predlaže utvrditi da je tuženik uznemiravao i diskriminirao tužitelja, čime je tužitelju povrijeđeno dostojanstvo, sve uz naknadu parničnog troška.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe u cijelosti, odnosno osporava da bi postojala bilo kakva povreda dostojanstva ili diskriminacija tužitelja od strane tuženika, po bilo kojem osnovu. Suprotno navodima tužitelja, tuženik nikada nije počinio niti jednu radnju koja bi imala za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva tužitelja, a koje bi uzrokovalo strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje". Naime, da bi se radilo o diskriminaciji, potrebno je da postoji nejednako postupanje po jednom od zakonom utvrđenih osnova propisanih člankom 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (dalje u tekstu ZSD). U svojoj tužbi tužitelj je jednostavno nanizao pojedine situacije kojima daje karakter vlastitog doživljaja navodne diskriminacije. Pritom nije naveo niti jedan osnov koji je zakonom propisan kao osnov diskriminacije, pa je očito da je tužbeni zahtjev već zbog toga neosnovan. Tužitelj u pobijanoj tužbi citira odredbe ZSD bez konkretnog zakonskog osnova te navodi općenite tvrdnje koje su potpuno neutemeljene. Tako iz tužbe proizlazi da je tužitelj u stvari nezadovoljan organizacijom rada kod tuženika. Međutim, tužitelj zanemaruje činjenicu kako je pravo poslodavca da utvrdi i organizira svoje poslovanje na način za koji smatra da je najbolji za tuženika te optimalan za ostvarenje maksimalne učinkovitosti. Dalje tuženik navodi, u odnosu na navod tužitelja kako je sustavno uznemiravanje započelo smjenjivanjem s dužnosti pomoćnika ravnatelja odlukom Upravnog vijeća od 28.2.2020., da se ne radi ni o kakvom uznemiravanju, povredi dostojanstva ili diskriminaciji tužitelja nego o pravu poslodavca da utvrdi, organizira i vodi svoje poslovanje, a koje proizlazi i iz čl. 29 Statuta tuženika. Tako je navedenim člankom medu ostalim propisano: Ravnatelj organizira i vodi poslovanje, predstavlja i zastupa Bolnicu. Pomoćnike ravnatelja imenuje i razrješava ravnatelj bolnice. Mandat pomoćnika ravnatelja traje četiri godine a prati mandat ravnatelja bolnice". Stoga, tuženik je postupio upravo u skladu sa citiranim člankom. Budući je mandat bivšeg ravnatelja prestao, tada je sukladno čl. 29 statuta mandat prestao i njegovom pomoćniku odlukom v.d. ravnatelja, a ne Upravnog vijeća.

6. Dalje tuženik navodi kako tužitelj također navodi kao je tuženik na mjesto Pomoćnika ravnatelja za kvalitetu postavio nedovoljno kvalificiranu, nekompetentnu osobu. Ovakav stav tužitelja štoviše je zapanjujući budući je tuženik upravo BDL e-mailom pružio podršku te apostrofirao na njezinu ljubav prema poslu i znanju, te među ostalim istaknuo „Ako bih htio da me itko iz kuće naslijedi na poziciji koju sam do sada obavljao onda ste to vi". Toliko o vjerodostojnosti samog tužitelja. Međutim, unatoč ranije navedenom te pravu poslodavca da uredi i vodi poslovanje na način za koji smatra da je najbolji, BDL je i više nego kvalificirana za navedene mjesto, a za što je dostavljena i sva dokumentacija.

7. Nadalje, tuženik ističe kako su neosnovani navodi tužitelja kako mu je onemogućen rad na kardiopulmonalnoj dijagnostici bez ikakvog odgovora nadležnih tijela te da mu je zabranjen rad i u ambulantama. Da su ovakvi navodi tužitelja neistiniti proizlazi iz očitovanja tadašnje v.d. Ravnateljice ZDL tužitelju, te više dopisa upućenih HZZO-u, Ministarstvu zdravstva ostalim ovlaštenim osobama. Međutim, za vrijeme trajanja epidemije COVID 19, obustavljeno je pružanje usluga spiroergometrije i to po uputi Ministarstva zdravstva. Naposljetku, potrebno je napomenuti kako tužitelj ne ispunjava formalne uvijete za rad u pedijatrijskim alergološkim i pulmološkim ambulantama budući je isti i specijalist medicine rada bez specijalizacije iz pedijatrije i bez subspecijalizacije iz pedijatrijske pulmologije.

8. Dalje, ističe kako tužitelj neosnovano ulazi u ovlasti i način organizacije te poslovanja tuženika. Člankom 85. toč. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (dalje u tekstu ZZZ) definirano je; Ravnatelj organizira i vodi poslovanje, predstavlja i zastupa zdravstvenu ustanovu i odgovoran je za zakonitost rada", dok iz čl. 34. Statuta tuženika proizlazi kako... Ravnatelj zastupa bolnicu...., imenuje i razrješuje povjerenstva..." itd. Stoga, razrješenje tužitelja iz Povjerenstava za unutarnji nadzor, kvalitetu te etičkog povjerenstva, spada u autonomne odluke organizacije poslovanja tuženika sukladno važećim zakonskim aktima kao i aktima poslodavca, te se nikako ne može smatrati da bi takve odluke poslovanja predstavljale razlog uznemiravanja, povredu dostojanstva ili diskriminaciju tužitelja. Također iz navoda tužbe proizlazi da se tužitelj smatra diskriminiranim jer mu je tuženik uputio poziv na obranu u odnosu na povrede obveze i dužnosti radnog odnosa. Međutim, uputiti poziv na obranu radniku zbog povrede radne obveze, obveza je poslodavca propisana zakonom o radu. Stoga se ni u tom pogledu ne može raditi o diskriminatornom ili uznemiravajućem ponašanju tuženika naspram tužitelja. Tužitelj svojim neutemeljenim, netočnim i paušalnim navodima iz tužbe nije učinio vjerojatnim da bi u bilo kojem pogledu došlo do nejednakog postupanja tuženika u odnosu na tužitelja koje bi imalo za cilj ili stvarno predstavljalo povredu dostojanstva tužitelja, a koje bi uzrokovalo strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Tuženik stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

9. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika od 10.6.2020., Zaključak na pisanu pritužbu radi povrede dostojanstva radnika od 18.6.2020., Odluku o razrješenju predsjednika Povjerenstva za kvalitetu od 29.5.2020., Odluku o razrješenju člana Povjerenstva za kvalitetu od 8.6.2020., Poziv na obranu od 4.6.2020., odgovor na poziv na obranu od 10.6.2020., Odluku o razrješenju s dužnosti pomoćnika ravnatelja za kontrolu kvalitete zdravstvene zaštite od 27.2.2020.,e-mail tužitelja od 18.2.2020. upućen ĆD, životopis BDL, uputu Ministarstva zdravstva od 13.3.2020., naputak Ministarstva zdravstva od 10.4.2020., priopćenje za pacijente i roditelje od 15.3.2020., Zapisnik sa sastanka povjerenstva za obranu od zaraze korona virusom od 13.3.2020., mišljenje Hrvatskog društva za pedijatrijsku pulmologiju od 8.8.2018., dopis Hrvatskog liječničkog zbora od 27.6.2018., zamolbu, Mišljenje ravnatelja Bolnice od 11.6.2018., mišljenje Stručnog vijeća Bolnice od 11.5.2018., dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 1.7.2020., odluku o imenovanju etičkog povjerenstva od 27.4.2015., Dopis Ministarstva zdravstva od 27.5.2020., odluku o osnivanju Radne skupine Ministarstva zdravlja za sportsku medicinu, Rješenje Ministarstva zdravstva od 1.7.2019., Odluku od 27.5.2019., odgovor Ministarstva zdravstva od 28.12.2020., dopis od 22.7.2020., odluku o imenovanju Povjerenstva za unutarnju nadzor od 27.4.2015., odluku o imenovanju Povjerenstva za kvalitetu od 14.1.2020., odluku o imenovanju Povjerenstva za kontrolu kvalitete od 21.9.2016., Odluku o razrješenju predsjednika Povjerenstva za unutarnji nadzor od 8.6.2020., Odluku o razrješenju predsjednika Povjerenstva za kvalitetu od 29.5.2020., saslušani su svjedoci ČD, ID, TDL, ČDL, BDL, ZD, te je saslušan tužitelj.

10. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka IDL, obzirom je i bez provođenja toga dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja.

11. Cijeneći rezultate dokaznog postupka u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, kao u izreci presude.

12. Prema čl.1. st.1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine 85/08,112/12; dalje u tekstu: ZOSD) određena je zaštita od diskriminacije na osnovi rasne ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, dok se prema st.2. istoga članka diskriminacijom smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1., kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

13. Pritom tužitelj tvrdi da je po osnovi društvenog položaja isti stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, odnosno druge zaposlenike tuženika i to po osnovi društvenog položaja, odnosno da je prema njemu po tom osnovu - jer je bio bliski suradnik i pomoćnik smijenjenog ravnatelja ZD - izvršena izravna diskriminacija u smislu čl.2.st.1., te uznemiravanje iz čl.3.st.1. ZOSD (stvaranjem ponižavajućeg i uvredljivog okruženja prema njemu) - budući je tužitelj smijenjen s dužnosti pomoćnika ravnatelja odlukom Upravnog vijeća od 28.2.2020., dok je na mjesto pomoćnika ravnatelja postavljena nedovoljno kvalificirana osoba, odnosno medicinska sestra AD, tužitelju je dodatno onemogućen rad na kardiopulmonalnoj dijagnostici, a također mu je zabranjen i rad u ambulantama usprkos jasnim kompetencijama (alergološka i pulmološka kompetencija), iako je te poslove obavljao 15 godina, tužitelj je smijenjen s pozicije predsjednika Povjerenstva za unutarnji nadzor, člana Etičkog povjerenstva te člana Povjerenstva za kvalitetu tuženika, bez ikakvih valjanih razloga.

14. Međutim, neovisno o navedenom, tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen je neosnovanim u cijelosti.

15. Naime, ovaj sud je utvrdio, temeljem provedenih dokaza, kako tuženik radnjama i postupcima koje tužitelj opisuje u tužbi nije izvršio izravnu diskriminaciju prema tužitelju po osnovi društvenog položaja, kako to tužitelj tvrdi, budući je tuženik dokazao kako tužitelj nije po navedenoj osnovi, odnosno zato što je bio bliski suradnik ZD, smijenjenog ravnatelja tuženika, stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, odnosno ostale zaposlenike tuženika.

16. Uvidom u Zaključak na pisanu pritužbu radi povrede dostojanstva radnika, koji je donio tuženik povodom pritužbe tužitelja dana 18. lipnja 2020., utvrđeno je da je tužitelj podnio pritužbu za sustavno uznemiravanje koje je započelo razrješenjem s pozicije pomoćnika ravnatelja temeljem odluke v.d. ravnatelja od 27.2.2020., te da je tuženik utvrdio kako je takva odluka donesena temeljem čl.29. Statuta tuženika, a vezano za zabranu rada u ambulantama usprkos javnim kompetencijama, tuženik se poziva na Dopis Ministarstva zdravstva od 27.5.2020., te navodi da tužitelj ne ispunjava formalne uvjete za rad u pedijatrijskim alergološkim i pulmološkim ambulantama. Nadalje, vezano za pritužbu tužitelja da je naprasno smijenjen s pozicije predsjednika Povjerenstva za unutarnji nadzor, člana Etičkog povjerenstva i člana Povjerenstva za kvalitetu, utvrđeno je da je isto provedeno sukladno zakonu o zdravstvenoj zaštiti i Statutu tuženika. Zaključno tuženik navodi kako nije utvrđeno postojanje uznemiravanja prema tužitelju uslijed nekog od diskriminatornih razloga iz čl.1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

17. Uvidom u rješenje Ministarstva zdravstva od 1.7.2019. utvrđeno je da se u istom navodi kako je tužitelj kao specijalist medicine rada i sporta podnio zahtjev Ministarstvu zdravstva za priznavanje statusa specijalista iz uže specijalizacije iz pedijatrijske pulmologije. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 62/16) propisuje pedijatrijsku pulmologiju kao užu specijalizaciju iz osnovne specijalizacije iz pedijatrije, a ne medicine rada i sporta. Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 111/09) propisuje specijalizaciju iz medicine rada i sporta kao osnovnu specijalizaciju bez uže specijalizacije. Sijedom navedenog, navodi se kako nije na snazi važeći zakonski propis kojim specijalistima medicine rada i sporta omogućuje stjecanje statusa specijalista iz uže specijalizacije, pa je stoga odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa specijalista iz uže specijalizacije iz pedijatrijske pulmologije.

18. Uvidom u Odluku tuženika od 27.2.2020. utvrđeno je da je tužitelj razriješen dužnosti pomoćnika ravnatelja za kontrolu kvalitete zdravstvene zaštite s danom 27.2.2020., te da je ista odluka potpisana po v.d. ravnatelja TDL.

19. Uvidom u dopis Ministarstva zdravstva od 27.5.2020. utvrđeno je da se u istom navodi kako u ugovorenim specijalističkim i subspecijalističkim ordinacijama djelatnost mogu obavljati doktori medicine određene specijalizacije, odnosno subspecijalizacije koji za to imaju odobrenje za samostalna rad (licencu). Stoga se navodi kako liječnici specijalisti, odnosno subspecijalisti djelatnost mogu obavljati samo u okviru i u skladu sa svojom specijalizacijom, odnosno subspecijalizacijom.

20. Prema čl.85. točka 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ravnatelj organizira i vodi poslovanje, predstavlja i zastupa zdravstvenu ustanovu i odgovoran je za zakonitost rada, pa isti prema aktima tuženika prema tome i imenuje i razrješuje povjerenstva.

21. Uvidom u e-mail tužitelja od 18.2.2020. upućen ĆD utvrđeno je da u istom tužitelj navodi da ako bi htio da ga itko iz kuće naslijedi, da je onda to ĆD, jer da je predanost nešto što se ne može naučiti, te da će ista uvijek imati njegovu podršku.

22. Saslušan kao stranka tužitelj je iskazao da je kod tuženika radio do 1.9.2022. kao voditelj znanstvenoistraživačkog odijela i liječnik. U vrijeme dok je za v.d. ravnatelja imenovana TDL može reći da je on do njezinog imenovanja bio pomoćnik ravnatelja za kvalitetu, u to vrijeme ravnatelj je bio ZD. Naveo je da je on bolnici osigurao ISO standard i međunarodni akreditacijski standard za bolničke ustanove, radi se o najvišoj razini standarda koji je osigurao bolnici što govori o njegovim kvalifikacijama, budući 95% bolničkih ustanova u RH nema taj standard. Također zna da je bolnica sada ostala bez tih standarda što također govori o njegovim kvalifikacijama, dok je BDL od strane TDL bila u to vrijeme imenovana na njegovu funkciju pomoćnika ravnatelja za kvalitetu samo da se njega u toj situaciji ponizi, jer ona nije mogla procijeniti sigurnost pacijenata kao medicinska sestra. On je 15 godina obavljao poslove u alergološkoj i pulmološkoj pedijatrijskoj ambulanti tuženika, niti jedan račun koji je kao liječnik u tom periodu uputio HZZO nije bio vraćen, a također Hrvatsko društvo za pedijatrijsku pulmologiju je prema njegovom zahtjevu dalo odgovor da on može biti subspecijalistom pedijatrijske pulmologije. On je bio svjetski ekspert u tom području, izdao je više od 300 publikacija i nije bilo niti jedne pritužbe na moj rad. Na upit je li postupanje koje je opisao prema njemu odnosno to što je smijenjen s funkcije pomoćnika ravnatelja za kvalitetu dolaskom TDL za v.d. ravnatelja bilo u kakvoj vezi s time što je bio suradnik ZD, bivšeg ravnatelja, navodi da ako toliki niz godina obavljate funkciju pomoćnika ravnatelja morate biti bliski suradnik s ravnateljem, a posebice što se ta dužnost koju je on obavljao prije zvala pomoćnik ravnatelja za kvalitetu i sigurnost, te je u okviru te funkcije on bio zadužen za sigurnost i u slučaju ugroze osoba ili pacijenata, mogao je čak i iznad osobe ravnatelja zabraniti određene aktivnosti u takvom slučaju. Ono zbog čega je on smijenjen i zbog čega je počela "hajka" na njega je to što je on bio ujedno i član upravnog vijeća i često je upozoravao na nezakonitosti u postupanju, pa tako i u pogledu smjene bivšeg ravnatelja ZD a također i na nezakonitosti i u drugim aktivnostima koje su se provodile kod tuženika. Tako je TDL ušla u bolnički sustav u kojem nikada nije radila niti imala licencu te je ona postala v.d. ravnatelja. Na daljnji upit je li od strane TDL ili od strane drugih zaposlenika tuženika prema njemu bilo uznemiravanja i šikaniranja navodi kako direktno ne, ali smjena iz svih povjerenstava u kojima je bio je također određena vrsta šikaniranja prema čemu navodi da je to značajno poremetilo i rad same bolnice, primjerice na mjesto predsjednika etičkog povjerenstva imenovana je osoba koja nikada nije radila na kliničkim studijama, dok je on imao 25 godina rada na takvim studijama, odnosno na to povjerenstvo imenovani su pravnici i laici za medicinu, što je dovodilo do zakidanja pacijenata za određene terapije jer oni nisu mogli dobro procijeniti situaciju. Odluke o njegovoj smjeni iz povjerenstava čiji je bio predsjednik a to su povjerenstvo za unutarnji nadzor, povjerenstvo za kvalitetu i etičko povjerenstvo, s tim da je u ova dva posljednja povjerenstva bio član, a ne predsjednik, donesene su od strane TDL, a njezinu odluku potvrdilo je upravno vijeće. Članovi upravnog vijeća bili su većinom predstavnici Grada primjerice ĆDL, on je kao član upravnog vijeća konstanto bio zakidan za informacije koje su ostalim članovima bile dostupne kako ne je morao sam tražiti prije sjednica da mu se te informacije dostave. Razlog za ovakvo postupanje prema njemu bio je što sam je bio suradnik ZD i što su oni upozoravali na protuzakonitosti koje su se događale kod tuženika, i oni su dobili opomene pred otkaz i on i ZD i ČD. ČD je u vrijeme dok je za v.d. ravnatelja došla TDL podnijela ostavku na mjesto zamjenice ravnatelja iz razloga što je bila osupnuta cijelom tom situacijom i protuzakonitom smjenom ZD jer razloga za njegovu smjenu s mjesta ravnatelja koji bi bili zakoniti nije bilo, ČD smijenjena je također iz svih povjerenstava u kojima je bila, a zna da je nedavno dobila opomenu pred otkaz kako bi je se onemogućilo da se javi za natječaj za odjela zavoda ili klinike. Na upit tko utvrđuje kompetencije o kojima je govorio u bolnici navodi da to utvrđuje stručno vijeće, a na daljnji upit je li podnosio zahtjev ministarstvu zdravstva navodi da je i oni su odgovorili i oni nisu osporili njegove kompetencije nego su naveli kako ne postoji administrativna mogućnost da mu se upiše ta subspecijalizacija. Na daljnji upit da li je zaprimio očitovanje Ministarstva zdravstva na listu 69 spisa navodi nakon uvida u isto da je to očitovanje Ministarstva i da su oni naveli kako što je rekao da je to administrativno nemoguće i nisu osporili njegove kompetencije. Na daljnji upit je li BDL uputio mail od 18.2.2020. na listu 29 spisa navodi kako je. Na upit zašto smatra da je diskriminiran obzirom je na njegovo mjesto imenovana BDL da li zato što je ona med. sestra a on liječnik, navodi kako je ona njemu bila izvanredan suradnik, ali ona da bi obavljala poslove pomoćnika ravnatelja ne može kao medicinska sestra procijeniti situacije koje treba osigurane jer za to nema kompetencije, ona ne može procjenjivati postupke liječnika već samo postupke u okviru svojih kompetencija. Želi još napomenuti u pogledu svojih kompetencija da poslove sa pedijatrijskim pacijentima ne obavljaju samo liječnici pedijatri, nego od najranije dobi i liječnici obiteljske medicine, što govori o tome tko može raditi s pedijatrijskim pacijentima u Hrvatskoj. Osim toga on nije radio u nekakvoj izdvojenoj ambulanti nego u okviru bolnice, te je uvijek u slučaju potrebe konzultirao kolege pedijatre, pri čemu nije radio s mlađom djecom, obzirom su to radili drugi kolege. Također želi napomenuti da o stavu njegovih kolega najbolje govori činjenica da nije nikada opozvan od strane stručnog vijeća s mjesta delegata stručnog vijeća u upravnom vijeću.

23. Svjedok ČD iskazala je da kod tuženika radi od 2003. kao voditelj odjela za alergologiju i pulmologiju. Poznaje tužitelja, on radi samo kao liječnik u bolnici, ne zna da li ima kakvu drugu funkciju, sada nije voditelj odjela, a prije je bio. S tužiteljem svakodnevno radi u istoj bolnici, te joj je poznato da se odnos prema tužitelju od strane nadređenih odnosno uprave promijenio od kada je smijenjen bivši ravnatelj bolnice ZD. Od tada su tužitelju zabranili da obavlja određene djelatnosti, njoj nitko nije rekao, no ona smatra da je to vjerojatno iz razloga smjene bivšeg ravnatelja. Takvo postupanje bilo je primarno prema bivšim članovima uprave, među kojima je osim tužitelja bila i ona, tužitelj je bio pomoćnik ravnatelja za kvalitetu i radio je u ambulanti za pulmologiju, te su svi zaposlenici koji su bili povezani sa smijenjenim docentom ZD smjenjivani, ona je konkretno dala ostavku na funkciji zamjenika ravnatelja, a ne može se sjetiti je li još netko smijenjen s pozicije voditelja, misli da nije. Može navesti još da su primjerice smijenjeni tajnica ravnatelja ID i MD, oni su smijenjeni odlukom v.d. ravnatelja a to je bila ŠD. Radnje koje može navesti a koje predstavljaju uznemiravanje i šikaniranje tužitelja na određeni način od strane nadređenih odnosno uprave su da je on bio prozivan isto kao i ona i smijenjeni dr. ZD, na stručnim sastancima, za radnje koje su poduzete za vrijeme dok je ZD bio ravnatelj, a prozivanja su bila javna od strane v.d. ravnateljice ŠD, Također, poznato joj je da je tužitelju bilo zabranjeno da obavlja redovne poslove, konkretno da radi u pulmološkoj ambulanti koje poslove je radio više od 15 godina, te joj je poznato da nije bilo pritužbi na njegov rad, već samo pohvale, a to mu je zabranila v.d. ravnateljica ŠD jer je ona odgovorna za organizaciju rada kod tuženika. Također zna da je tužitelj smijenjen s dužnosti pomoćnika ravnatelja za kvalitetu, a na njegovo mjesto došla je također odlukom v.d. ravnateljice, medicinska sestra ADL. Također zna da je tužitelj bio član određenih povjerenstava i to etičkog povjerenstva, povjerenstva za lijekove, ne zna je li još nekog, te je također smijenjen s pozicija člana tih povjerenstava, isto kao i ona, on je ostao samo član upravnog vijeća zato što je to stručno vijeće bolnice koje ne bira ravnatelj već struka. Želi napomenuti da je tužitelj dok je radi u pulmološkoj ambulanti obavljao dijagnostičke pretrage koje je samo on znao obavljati, pa je prestankom njegovog rada došlo i do prestanka obavljanja dijagnostičkih pretraga čime je nanesena direktna šteta bolnici. Napominje da neslužbeno zna iz priča da je bilo traženo mišljenje da li od ministarstva ili HZZO- a može li tužitelj obzirom nije specijalist pedijatar raditi u ambulanti, no ne zna što je u vezi toga na kraju odgovoreno. Tužitelj je specijalist medicine rada i sporta. Na upit je li tužitelj radnjama tuženika konkretno na službenim sastancima bio ponižen pred radnim kolektivom, navodi kako je prema njezinom mišljenju i doživljaju tužitelj bio ponižen pred kolektivom, te da kao primjer može navesti da je na sastanku bilo prisutno oko 35 ljudi, a da se temeljem izvješća koja su stizala iz HZZO-a izdvajaju dijelovi iz kojih se htjelo pokazati da su to radnje koje su direktno povezane s bivšom upravom, ili da se bivša uprava proziva za nadriliječništvo, pa su se oni tu osjećali konkretno prozvani. Ti su sastanci održavani redovito, ponedjeljkom ili petkom ujutro, ne sjeća se točno na kojem je to sastanku bilo, to je bilo negdje prije godinu dana, ali to nije bilo samo na jednom sastanku. Na daljnji upit navodi da ona također vodi spor protiv tuženika radi diskriminacije.

24. Svjedok ID iskazala je da je kod tuženika zaposlena oko 27,28 godina, i trenutno obavlja poslove višeg savjetnika u službi javne nabave. Poznaje tužitelja, te joj je poznato da je krajem 2019. kod tuženika došlo do promjene ravnatelja, te da je tužitelj tada ostao samo član Upravnog vijeća dok je maknut s funkcija koje je do tada obavljao a to su: pomoćnik ravnatelja za kvalitetu, i bio u etičkom povjerenstvu misli da u povjerenstvu za lijekove, uglavnom tada je maknut s tih pozicija. Nema saznanja je li tužitelj bio uznemiravan i na koji način od nadređenih, niti ima saznanja o odnosu njega i tadašnje v.d. ravnateljice TDL, jer je tada dosta radila od kuće, odnosno nije bila prisutna nikakvom takvom događaju između njih. Pretpostavlja da je razlog smjene tužitelju bio što je on bio suradnik dotadašnjeg ravnatelja ZD. Ona je također tada bila maknuta odnosno premještena na novo radno mjesto, kod tuženika je bila donesena nova sistematizacija radnih mjesta, bilo je još radnika koji su dobili druga radna mjesta odnosno maknuti s dosadašnjih radnih mjesta, a to su uglavnom bili oni koji su bili bliski suradnici dotadašnjeg ravnatelja ZD, ona je također bila dobra s njim, a njoj je v.d. ravnateljice rekla samo da je ona "kolateralna žrtva", drugo ništa nema za iskazati jer je to bilo davno. Na upit da li je dala ostavku s pozicije povjerenice za zaštitu dostojanstva u to vrijeme navodi kako je ona sama dala neopozivu ostavku na tu funkciju kada su predane pritužbe tužitelja i dr. ČD radi zaštite dostojanstva, tako je odlučila jer je imala neugodan razgovor s tadašnjom v.d. ravnateljice i dvije djelatnice odnosno šefice računovodstva i javne nabave, pa je odlučila dati neopozivu ostavku. Radilo se o neugodnom razgovoru, detalje ne bi iznosila. Na upit na kojem radnom mjestu je radila u vrijeme razrješenja tužitelja navodi kako se sada više ne sjeća točno, misli da je tada još bila voditelj pravne službe, a nakon promjene sistematizacije da su ju maknuli u javnu nabavu. Ta promjena sistematizacije u odnosu na smjenu tužitelja uslijedila je otprilike skoro godinu dana nakon što je on smijenjen s pozicije ravnatelja, i ona je tek tada premještena na drugo radno mjesto. Nakon što je došlo do smjene vlasti odnosno promjene ravnatelja ona je ponovno vraćena na svoje dotadašnje radno mjesto voditelja pravne službe a to je bilo negdje 11. mj. 2021. Poznato joj je da prema statutu tuženika čl. 29. mandat pomoćnika ravnatelja traje 4 godine i on prati mandat ravnatelja. BDL bila je magistar sestrinstva i ona je imenovana na mjesto pomoćnika ravnatelja nakon što je tužitelj razriješen s tog radnog mjesta. Ne može odgovoriti je li ona bila kvalificirana za to radno mjesto, ali zna da je ona prije radila kao glavna sestra u jedinici za kvalitetu.

25. Svjedok TDL iskazala je da je kod tuženika u periodu od 6.12.2019. do negdje srpnja 2020. bila v.d. ravnatelja, i više nije zaposlena kod tuženika. Tužitelj je u tom periodu dok je ona obavljala funkciju v.d. ravnatelja bio pomoćnik za kvalitetu ravnatelja i radio je kao liječnik. Ona je imenovana za v.d. ravnatelja nakon što je ZD bio razriješen dužnosti ravnatelja, on je tu funkciju obnašao do njenog imenovanja. Prema njezinim saznanjima nije bilo diskriminacije tužitelja temeljem toga što je on bio bliski suradnik smijenjenog ZD, odnosno tužitelj po toj osnovi nije bio stavljen u nepovoljniji položaj, a također ni ostali radnici koji su bili bliski suradnici ZD. Poznato joj je da su neki radnici podnijeli zahtjev za zaštitu dostojanstva tuženiku, razlozi su bili različiti, to su bili tužitelj, dr. ČD i ZD, oni su se očitovali po tim zahtjevima i negirali povrede koje su se tamo navodile, koliko joj je poznato svi su oni pokrenuli poslije sudske postupke. Ona je tužitelja razriješila dužnosti pomoćnika ravnatelja, ne sjeća se točnog datuma, no to je bilo imenovanje na jednomandatno razdoblje te za te poslove nije postojao natječaj, procijenila je obzirom ravnatelj imenuje i razrješuje pomoćnike da bi bilo bolje da netko drugi obavlja tu funkciju, uglavnom to razrješenje tužitelja nije bilo vezano uz to što je on bio suradnik ZD. Tužitelju nije zabranjen rad u ambulantama, nego je istom dana uputa da on može nastaviti raditi sukladno svojim kompetencijama, budući je on po svojoj specijalizaciji specijalist medicine rada i sporta i kao takav nije mogao raditi kao specijalist pedijatar, subspecijalist pulmologije i propisivati terapije djeci. Tužitelj je prije toga radio duži period te poslove, međutim ona je tražila očitovanje nadležnog ministarstva te joj je odgovoreno da liječnik može obavljati svoje poslove u okviru svoje specijalizacije za koje ima odobrenje za rad. To što on više nije mogao obavljati te poslove nije bilo ni na koji način vezano uz ED, odnosno to što je tužitelj bio njegov suradnik. Moguće je da je tužitelj smijenjen s pozicija predsjednika povjerenstava i to za unutarnji nadzor, za kvalitetu i etičkog povjerenstva, obzirom su to povjerenstva koja imenuje upravno vijeće na prijedlog ravnatelja, vjerojatno on nije bio jedini član tih povjerenstava koji se mijenjao. Nema saznanja da bi bilo tko od zaposlenika tuženika uznemiravao ili šikanirao tužitelja, a njezin osobni odnos prema njemu bio je profesionalan i oni nisu bili ni u kakvom sukobu. Također može reći da nije primijetila niti da bi od strane članova upravnog vijeća bilo kakvog diskriminatornog postupanja prema tužitelju. Također može reći da su bivši suradnici smijenjenog ravnatelja ZD svi nastavili raditi kao liječnici u bolnici, ne sjeća se jesu li smijenjeni iz kakvih povjerenstava, zamjenica bivšeg ravnatelja dr. ČD je podnijela sama ostavku, odnosno zahtjev za razrješenje, a primjerice pomoćnica za sestrinstvo koja je tu funkciju obavljala i za vrijeme ravnatelja ZD a to je mag. DD, ona je i dalje ostala raditi na toj funkciji, nju je zadržala, dakle nisu prestali raditi suradnici bivšeg ravnatelja. Ona je kao što je već navela razriješila tužitelja s dužnosti pomoćnika za kvalitetu. Na upit temeljem čega odnosno kojih kvalifikacija je procijenila da bi netko drugi bolje obavljao poslove pomoćnika za kvalitetu od tužitelja navodi da to nije bilo temeljem kvalifikacija jer je bilo puno suradnika koji su ispunjavali potrebne kvalifikacije, već je to bila stvar povjerenja koju je ona kao v.d. ravnatelja trebala imati u pomoćnika u kvalitetu koji je zapravo trebao biti desna ruka v.d. ravnatelja, međutim ona takav odnos s tužiteljem nije razvila. Na upit jesu li postojali kakvi konkretni razlozi zašto s tužiteljem nije razvila odnos povjerenja navodi kako je on radio kao što je već ranije u iskazu rekla poslove za koje nije imao specijalizaciju pa nije u takvu osobu mogla imati povjerenja. On je mogao uz mentora obavljati te poslove, no bespredmetno je bilo tražiti od ministarstva da jedan liječnik uz mentorstvo drugog liječnika koji su oboje specijalisti obavlja određeni posao. BDL bila je kvalificirana osoba za te poslove pomoćnika ravnatelja za kvalitetu.

26. Svjedok ČDL iskazala je da radi kod tuženika od 2002., trenutno obavlja posao glavne sestre jedinice za kvalitetu i sestre za bolničke infekcije, te poslove obavlja godinu dana. Za vrijeme dok je ravnatelj tuženika bio ZD obavljala je poslove pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo, te je dolaskom nove ravnateljice TDL, ostala na toj poziciji, odnosno i dalje je obavljala te poslove. Zna da su svi voditelji odjela također ostali na tim pozicijama, dakle oni su radili te poslove i za vrijeme ZD kao ravnatelja i za vrijeme TDL. Zna da je nekima istekao mandat pa su zato imenovani drugi iz tog razloga, dok je ČD koja je bila zamjenica ravnatelja sama dala otkaz. Zna da je tužitelj bio pomoćnik ravnatelja za kvalitetu za vrijeme ravnatelja ZD, te da je nova ravnateljica svima ponudila suradnju no njemu je istekao mandat i prestao je obavljati te poslove. Ne sjeća se da li je netko od zaposlenika bolnice smijenjen zna samo da je nekima istekao mandat. Nije bilo nikakvog stavljanja u nepovoljniji položaj bilo kojeg radnika bolnice pa tako ni tužitelja po osnovi toga što bi oni bili bliski suradnici dotadašnjeg ravnatelja ZD. Nema saznanja da bi tužitelj bio šikaniran, diskriminiran i uznemiravan po bilo kojem osnovu.

27. Svjedok ĆD iskazala je da kod tuženika radi 20 godina, trenutno obavlja poslove glavne sestre Klinike za pedijatriju. U vrijeme dok je ravnatelj bolnice bio ZD ona je bila glavna sestra Jedinice za kvalitetu, uglavnom uvijek je bila na pozicijama glavne sestre u bolnici. Smjenom ZD ravnateljica je postala dr. TDL, te je vrlo brzo nakon njezinog imenovanja ona imenovana za pomoćnicu ravnatelja za kvalitetu. Te poslove do tada je obavljao tužitelj, njemu je prestao mandat na tim poslovima te ih nije nastavio obavljati i zbog nesuradnje s novom postavom uprave. To što on nije nastavio obavljati te poslove nije bilo u nikakvoj vezi s time što je on bio bliski suradnik dotadašnjeg ravnatelja, a niti za ostale radnike kojima je prestao mandat to nije bilo iz tog razloga. Svi voditelja odjela, glavne sestre i voditelji službi koji su bili na tim funkcijama u vrijeme ZD i dalje su ostali raditi te poslove i za vrijeme nove ravnateljice TDL. Ne zna da bi netko drugi dobio otkaz, jedino zna da je ČD podnijela ostavku s mjesta zamjenice ravnatelja ali to nije bilo iz razloga uznemiravanja ili diskriminacije iste od strane tuženika. Nema saznanja da bi tužitelj od bilo koga u bolnici bio šikaniran ili uznemiravan. Tužitelj niti u pogledu napredovanja na poslu ili bilo kojih poslova koje je obavljao u bolnici nije bio stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike iz razloga što je bio suradnik ZD, a također niti itko drugi od radnika nije s tog osnova bio stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge. Na upit koji su njene kvalifikacije odnosno kompetencije s obzirom na imenovanje na mjesto pomoćnice ravnatelja za kvalitetu navodi da je ona sveučilišni mag. sestrinstva, zatim apsolventica menadžmenta u zdravstvu postdiplomskog studija, asistent za kvalitetu, lead auditor, interni auditor, dobitnica je dva priznanja liječničkog društva za kvalitetu za sigurnost pacijenata, dopredsjednica je društva za kvalitetu hrvatske udruge medicinskih sestara, asistent na nekoliko sveučilišta u Hrvatskoj, u jednom navratu supredavač na sveučilištu sjever iz kolegija kvalitete zdravstva i asistent na kolegiju kvalitete na Libertasu. 2013. godine u bolnici Srebrnjak započela je postupak certifikacije prema normi ISO 9001, te nakon toga 2018. uvela je međunarodnu akreditaciju za bolnice također sama. Na upit da li je ikada bila pohvaljena od strane tužitelja TD navodi kako ju je on vrlo često pohvaljivao i govorio da je pokretač svega. Na upit koje su od nabrojanih kvalifikacija koje je danas navela postojale u vrijeme smjene ZD, navodi kako sve osim postdiplomskog studija kojeg je upisala odmah po imenovanju. Na upit da li je kao mag. sestrinstva kvalificirana analizirati rad drugih liječnika odnosno adekvatno procijeniti situaciju navodi kako da, obzirom u niz drugih bolnica ne samo u Hrvatskoj nego i vani na mjestu pomoćnika ravnatelja za kvalitetu su upravo mag. sestrinstva, a osim toga ona je studirala na medicinskom fakultetu čijim je kurikulumom određeno da se upravo mag. sestrinstva školuju za rad na kvaliteti. Navodi da sada više ne obavlja te poslove pomoćnika ravnatelja za kvalitetu, budući je nakon odlaska TDL ravnatelj bio dr. SD, a statutom je određeno da imenovanjem novog ravnatelja se imenuje i novi pomoćnik ravnatelja za kvalitetu, tako da je te poslove njegovim dolaskom preuzela druga osoba. Osim toga ni jedan pomoćnik ravnatelja ne djeluje samostalno, već postoji povjerenstvo za kvalitetu u kojem se nalaze liječnici, radiolozi, laboranti odnosno obuhvaćene su sve struke, te sve odluke donosi povjerenstvo za kvalitetu a ne sam pomoćnik ravnatelja za kvalitetu. Napominje da dolaskom novog ravnatelja je ona dala ostavku a nije smijenjena dok je došao dr. SD.

28. Svjedok ZD iskazao je da ne radi više u bolnici Srebrnjak, ravnatelj te bolnice bio je 23 godine, te je njegov pomoćnik bio tužitelj odnosno TD, a zamjenica ravnatelja bila je ČD. Tužitelj je bio pomoćnik ravnatelja za kvalitetu. U to vrijeme bolnica je bila jedina javna ustanova koja je dobila međunarodnu akreditaciju, bila je bolnica s najvišim nivoom kvalitete, a sustav akreditacije uveo je upravo tužitelj. Od strane tadašnjeg gradonačelnika T i prof. UD došlo je do toga da je on smijenjen s dužnosti ravnatelja i kompletna uprava je također bila smijenjena. Kao razlog za njihovu smjenu je navedeno da je bilo pogrešnog zapošljavanja i nadriliječništva što je kasnije od inspekcije ministarstva zdravstva utvrđeno da svega toga nije bilo. Kada je on smijenjen s mjesta ravnatelja tužitelj je također smijenjen s mjesta pomoćnika ravnatelja za kvalitetu, te je na njegovo mjesto došla BDL, ona je bila medicinska sestra koja nikada nije radila u praksi niti je imala licencu. Ona je do tada pomagala tužitelju i također je bila jedna od ključnih aktera vezano uz akreditaciju, no njezinim imenovanjem na tu poziciju može navesti da je to ponižavanje tužitelja, te da je to isto kao da na mjesto kirurga se imenuje instrumentarka. Osim njega i tužitelja smijenjena je ČD i oni su dobili opomene pred otkaz, tužitelju je zabranjeno dalje raditi s pacijentima s obrazloženjem da nije pedijatar a 20 godina je radio taj posao, a bilo je još radnika koji su smijenjeni a bilo je i onih koji su ostali raditi kao što su npr. AD i DD ali su se oni morali prilagoditi novoj upravi. Tužitelju je zabranjen rad kao što je naveo a to je bilo zato jer je on bio njegov pomoćnik, a postupanje prema ČD također je bilo takvo da je dobila dvije opomene pred otkaz zato što je bila njegova zamjenica. On je nakon smjene i dalje ostao raditi u bolnici uz sva poniženja do 65 godine nakon čega mu nisu produžili ugovor mada su to mogli, radio je tada u bolnici kao liječnik. Obzirom nedostaje pedijatara svi su drugi pedijatri njih 12,13 kroz taj period dobili ili produženje ugovora ili rad na četiri sata, jedino on nije dobio, njega su potjerali u mirovinu.

29. Stoga, iako tužitelj tvrdi da je njegovo razrješenje s dužnosti pomoćnika ravnatelja, a također i iz povjerenstava čiji je bio član, ili predsjednik, uslijedilo isključivo zbog njegovog društvenog položaja, odnosno zato što je bio bliski suradnik smijenjenog ravnatelja ZD, iz provedenih dokaza takvi navodi ne proizlaze.

30. Ravnatelj, odnosno v.d. ravnatelja, ovlaštena je i odgovorna osoba Bolnice, te je kao takva ovlaštena i donositi odluke vezano uz rad Bolnice, a sve sukladno čl.85. točka 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, pa okolnost što je tužitelj nesporno smijenjen s dotadašnjih funkcija koje je obavljao za vrijeme bivšeg ravnatelja tuženika, ne ukazuje na diskriminaciju prema istome po osnovi društvenog položaja, već na pravo svakog ravnatelja da organizira rad Bolnice na način da se što bolje i kvalitetnije obavljaju poslovi bolnice kao zdravstvene ustanove.

31. To što je na dotadašnje mjesto tužitelja imenovana BDL, odluka je tadašnje ravnateljice tuženika, pa razmatranje kompetencija navedene osobe za tu dužnosti i nije u nadležnosti ovoga suda, no za ukazati je da je i sam tužitelj u svojem e-mailu a od 18.2.2020. upućenom ĆD naveo da ako bi htio da ga itko iz kuće naslijedi, da je onda to ĆD, jer da je predanost nešto što se ne može naučiti, te da će ista uvijek imati njegovu podršku, a što je u suprotnosti s iskazom tužitelja u ovom postupku, gdje tvrdi da se radi o nekompetentnoj osobi, te da i njezino imenovanje na njegovo dotadašnje mjesto s kojeg je smijenjen predstavlja diskriminaciju, a što u ovom postupku, kako je prethodno navedeno, nije utvrđeno.

32. Pritom valja naglasiti kako kompetencije i doprinosi tužitelja radu tuženika na koje se isti poziva u ovom postupku nisu sporne, no iz provedenih dokaza proizlazi kako tužitelj ne ispunjava formalne uvijete za rad u pedijatrijskim alergološkim i pulmološkim ambulantama budući je isti i specijalist medicine rada bez specijalizacije iz pedijatrije i bez subspecijalizacije iz pedijatrijske pulmologije, a što jasno proizlazi iz rješenja Ministarstva zdravstva od 1.7.2019. u kojem se navodi kako Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 62/16) propisuje pedijatrijsku pulmologiju kao užu specijalizaciju iz osnovne specijalizacije iz pedijatrije, a ne medicine rada i sporta, te da Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 111/09) propisuje specijalizaciju iz medicine rada i sporta kao osnovnu specijalizaciju bez uže specijalizacije, pa da slijedom toga nije na snazi važeći zakonski propis kojim se specijalistima medicine rada i sporta omogućuje stjecanje statusa specijalista iz uže specijalizacije, uslijed čega je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa specijalista iz uže specijalizacije iz pedijatrijske pulmologije. Također, i iz dopisa Ministarstva zdravstva od 27.5.2020. proizlazi da da se u istom navodi kako u ugovorenim specijalističkim i subspecijalističkim ordinacijama djelatnost mogu obavljati doktori medicine određene specijalizacije, odnosno subspecijalizacije koji za to imaju odobrenje za samostalna rad (licencu). Stoga se navodi kako liječnici specijalisti, odnosno subspecijalisti djelatnost mogu obavljati samo u okviru i u skladu sa svojom specijalizacijom, odnosno subspecijalizacijom.

33. Iz navedenog jasno proizlazi kako postupanje tuženika u svezi navedenog nije diskriminatorno, kako to neosnovano navodi tužitelj, već u skladu s pozitivnim propisima, neovisno o tome koliko je dugo godina prije toga tužitelj navedene poslove u alergološkoj i pulmološkoj pedijatrijskoj ambulanti obavljao kod tuženika.

34. Uz to, bivši suradnici smijenjenog ravnatelja ZD su nastavili raditi kao liječnici u bolnici, zamjenica bivšeg ravnatelja dr. ČD je podnijela sama ostavku, a primjerice pomoćnica za sestrinstvo koja je tu funkciju obavljala i za vrijeme ravnatelja ZD a to je mag. ČDL, i dalje je ostala raditi na toj funkciji, dakle nisu prestali raditi suradnici bivšeg ravnatelja. Isto jasno proizlazi iz iskaza svjedoka TDL, te ČDL, koja je sama iskazala da je za vrijeme dok je ravnatelj tuženika bio ZD obavljala poslove pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo, te da je dolaskom nove ravnateljice TDL, ostala na toj poziciji, odnosno i dalje je obavljala te poslove, kao i da zna da su svi voditelji odjela također ostali na tim pozicijama, dakle oni su radili te poslove i za vrijeme ZD kao ravnatelja i za vrijeme TDL.

35. Iz navedenog jasno proizlazi da drugi radnici nisu stavljani u nepovoljniji položaj uslijed toga što su bili bliski suradnici ZD koji je smijenjen s dužnosti ravnatelja, već da su ostali i dalje raditi kod tuženika, i imenovanjem nove ravnateljice TDL. Pritom je ista jasno iskazala da je ona razriješila tužitelja s dužnosti pomoćnika za kvalitetu, te da je bilo puno suradnika koji su ispunjavali potrebne kvalifikacije, no da je to bila stvar povjerenja koju je ona kao v.d. ravnatelja trebala imati u pomoćnika u kvalitetu koji je zapravo trebao biti desna ruka v.d. ravnatelja, međutim ona takav odnos s tužiteljem nije razvila, a koji dio iskaza prihvaća i ovaj sud, te smatra kako je ista kao v.d. ravnatelja imala ovlasti imenovati novog pomoćnika ravnatelja, temeljem svojih zakonskih ovlaštenja, te da isto ni na koji način ne ukazuje na navodnu diskriminaciju upravo prema tužitelju koji je te poslove obavljao za vrijeme dotadašnjeg ravnatelja.

36. Dakle, sud je u ovom postupku nedvojbeno utvrdio, temeljem svih provedenih dokaza, kako diskriminacije, odnosno stavljanja tužitelja u nepovoljniji položaj po osnovi društvenog položaja od strane tuženika u konkretnom slučaju nije bilo, i to kako izravne diskriminacije u smislu čl.2. ZOSD, tako ni uznemiravanja u smislu čl.3. spomenutog zakona (koje bi predstavljalo ponižavajuće i uvredljivo okruženje), u odnosu na društveni položaj, a kako to neosnovano u tužbi navodi tužitelj, obzirom radnje, odnosno postupci tuženika, na koje ukazuje tužitelj, nisu uvjetovani diskriminatornom osnovom iz čl.1. ZOSD, a kako je već prethodno obrazloženo. 37. Iz navedenog je razloga i zahtjev tužitelja ocijenjen je neosnovanim u cijelosti, kao pod točkom I. izreke presude.

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.1. ZPP-a pa su tuženiku priznati troškovi u visini 250 bodova (za četiri radnje u postupku - sastav odgovora na tužbu, pristupa na ročište 1.12.2020., sastava podneska od 21.12.2020., pristupa na ročište 10.2.2021.), sukladno Tbr.7.2. OT, te za daljnje radnje u visini po 50 bodova, sukladno Tbr.7.2. OT, i to: pristup na ročišta 22.10.2021., 24.11.2023., 11.6.2024., 30.9.2024., 13.11.2024., odnosno ukupno 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 1.250,00 eura.

39. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 20. prosinca 2024.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika