Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-807/2022-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja JĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. DĐ, odjv. u Hvaru, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732. koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz odvj. društva Matulić i Bilić d.o.o., odvj. u Splitu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 13. studenog 2024. u prisutnosti tužitelja sa punomoćnikom i zamj. pun. tuženika Nikolom Dragun odvj. vježbenikom u OD Matulić i Bilić d.o.o., na ročištu za objavu presude održanom 20. prosinca 2024. god.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnima pojedine odredbe Ugovora o kreditu, broj 9012190485 , od 22. prosinca 2006. godine, sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita : JĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika, kao kreditora :
PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB : 02535697732, i to odredba :
- članka 4.1. - u dijelu : ''koja je je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana'' ;
- članka 6.2. - u cijelosti ;
- članka 11. točka 9. - u cijelosti ; odnosno u svakom dijelu istog u kojem se spominje promjenjiva kamatna stopa i/ili valutna klauzula
II. Nalaže se tuženiku : PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, tužitelju: JĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata ništetno naplaćenih iznosa temeljem Ugovora o kreditu, broj 9012190485, od 22. prosinca 2006. godine, ništetno ugovorenom valutnom klauzulom, isplatiti iznos od 4.315,39 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom :
na iznos od - od dana dospijeća do
EUR
3,28
31.03.08.
isplate
24,19
31.10.08.
isplate
0,32
30.11.08.
isplate
5,86
08.12.08.
isplate
25,65
31.12.08.
isplate
29,19
31.01.09.
isplate
3,99
28.02.09.
isplate
28,69
06.03.09.
isplate
3,36
31.03.09.
isplate
20,00
04.04.09.
isplate
3,43
30.04.09.
isplate
18,70
09.05.09.
isplate
2,66
31.05.09.
isplate
15,64
09.06.09.
isplate
1,91
30.06.09.
isplate
14,36
04.07.09.
isplate
2,03
31.07.09.
isplate
15,95
22.08.09.
isplate
19,20
31.08.09.
isplate
17,12
06.10.09.
isplate
0,14
07.11.09.
isplate
16,8
07.11.09.
isplate
0,18
04.12.09.
isplate
19,92
04.12.09.
isplate
0,23
26.01.10.
isplate
27,52
26.01.10.
isplate
0,93
15.03.10.
isplate
27,76
15.03.10.
isplate
2,57
17.04.10.
isplate
33,65
17.04.10.
isplate
4,20
19.05.10.
isplate 39,12
19.05.10.
isplate 7,15
24.06.10.
isplate 54,11
24.06.10.
isplate 54,11
24.06.10.
isplate 0,07
30.06.10.
isplate 57,36
17.07.10.
isplate 1,59
27.09.10.
isplate
72,58
27.09.10.
isplate
1,53
21.10.10.
isplate
70,42
21.10.10.
isplate
3,58
21.10.10.
isplate
71,35
26.11.10.
isplate
6,47
26.11.10.
isplate
86,41
21.12.10.
isplate
8,95
21.12.10.
isplate
80,43
26.01.11.
isplate
9,16
26.01.11.
isplate
81,45
23.02.11.
isplate
10,92
23.02.11.
isplate
76,15
28.03.11.
isplate
11,64
28.03.11.
isplate
76,97
27.04.11.
isplate
12,52
27.04.11.
isplate
96,12
26.05.11.
isplate
10,91
26.05.11.
isplate
106,32
30.06.11.
isplate
3,91
28.07.11.
isplate
133,46
28.07.11.
isplate
10,05
06.09.11.
isplate
166,07
06.09.11.
isplate
0,16
06.09.11.
isplate
119,37
28.09.11.
isplate
12,02
28.09.11.
isplate
0,56
14.10.11.
isplate
58,18
24.10.11.
isplate
46,13
26.10.11.
isplate
12,41
26.10.11.
isplate 62,80
28.11.11.
isplate 43,83
20.12.11.
isplate 14,59
20.12.11.
isplate 60,84
21.12.11.
isplate 46,57
22.12.11.
isplate 21,99
22.12.11.
isplate 45,16
13.03.12.
isplate 59,85
19.03.12.
isplate 5,25
19.03.12.
isplate 123,10
21.03.12.
isplate 128,39
21.03.12.
isplate
128,39
21.03.12.
isplate
0,32
31.03.12.
isplate
55,43
05.04.12.
isplate
70,65
19.04.12.
isplate
129,42
30.04.12.
isplate
131,58
31.05.12.
isplate
128,15
30.06.12.
isplate
0,19
31.07.12.
isplate
129,34
04.08.12.
isplate
127,37
31.08.12.
isplate
122,46
30.09.12.
isplate
1,61
31.10.12.
isplate
127,94
16.11.12.
isplate
3,21
30.11.12.
isplate
123,73
14.01.13.
isplate
1,83
14.01.13.
isplate
120,30
06.02.13.
isplate
3,73
06.02.13.
isplate
117,66
08.03.13.
isplate
2,78
08.03.13.
isplate
13,22
31.07.13.
isplate
100,94
20.08.13.
isplate
3,63
20.08.13.
isplate
- za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena ;
- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. siječnja 2022. godine, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
- za razdoblje nakon 1. siječnja 2023. godine do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.697,09 Eura, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
obrazloženje
1. U tužbi se navodi da je 22. prosinca 2006. godine, tužitelj je kao korisnik kredita sa PRIVREDNOM BANKOM ZAGREB d.d., kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu, broj 9012190485, kojim je kreditor korisniku odobrio isplatu iznosa od 38.495,68 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, po ''srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita'' (članak 1.), dakle primjenom valutne klauzule, sa rokom otplate. Također ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, koja je tada iznosila 4,99 %, koja se promjena određuje temeljem odluke samog kreditora i koja je tijekom trajanja ugovornih obveza mijenjana jednostranim odlukama tuženika.
1.1. Navedeni Ugovor o kreditu, da je ništetan u pogledu odredbi koje se odnose na ugovaranje promjenljive kamatne stope i valutne klauzule s time da traži isplatu određenih novčanih iznosa iz osnove preplaćenog po odredbi o valutnoj klauzuli, dok ne potražuje preplaćeno po osnovi ništetne odredbe o promjenljivoj kamtnoj stopi Ističe da sve odredbe predmetnog ugovora o načinu promjene kamatne stope i o valutnoj klauzuli su ništetne jer tužitelju nisu bile jasne i razumljive, a kao takve su bile dio standardiziranog i unaprijed pripremljenog ugovora tuženika o kojima se nije pregovaralo. Također, učinci, rizici i posljedice istih nisu uopće pojašnjene tužitelju. Navedeno postupanje tuženika uzrokovalo je značajnu neravnotežu među ugovornim stranama na štetu tužitelja.
1.2. Poziva se na Presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž- 6632/2017, odnosno odluku u kolektivnom sporu, u kojoj je kao 2. tuženik naveden ovdje prednik tuženika, kao i Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revt- 249/2014, od 9. travnja 2015. godine, potvrđena je Presuda Trgovačkog suda Zagreb, broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013. godine, te drugostupanjska Presuda i Rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/2013, od 13. lipnja 2014. godine, u dijelu odluke o ništetnosti odredbe o ugovornoj kamati s promjenjivom kamatnom stopom kod kredita ugovorenog u švicarskim francima, te Odluku Ustavnog
suda Republike Hrvatske, broj U-III-2521/2015, od 13. prosinca 2016. kojom je potvrđena odluka Vrhovnog suda, kao i Zakon o zaštiti potrošača.
1.3. Tužbeni zahtjev je preciziran podneskom od 22. ožujka 2024. god. sukladno izrađenom financijskom vještvu.
2. U odgovoru na tužbu tužena ističe prigovor zastare i prekluzije isticanja ništetnosti, osporava osnovi i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti prestao isplatom i zatvaranjem kredita s danom 28.08.2013.g, dakle, više godina prije podnošenja tužbe, pa da je nastupila prekluzija podnošenja tužbe. Naglašava da je ugovaranje valutne klauzule izričito dopušteno odredbom čl. 22. ZOO-a. Naposljetku, da se radi o tužbi radi stjecanja bez osnove, pa da korisnik kredita može povrat više plaćenog tražiti prvog dana kada je obavio tu isplatu i tada počinje teći petogodišnji zastarni rok, zbog čega da je nastupila zastara potraživanja. Napominje da je zakonskim odredbama izričito dopušteno ugovaranje promjenljive kamatne stope i valutne klauzule.
3. U dokaznom postupku pregledana je cjelokupna pisana dokumentacija u spisu, provedeno financijsko vještačenje i saslušana tužitelj.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovor o kreditu, broj 9012190485, na temelju kojega je tuženik, stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 38.495,68 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika, važeće na dan isplate s kamatom od 4,99% godišnje promjenjivo i to o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj kaluzuli, te isplata određenih iznosa na ime onoga što je tuženik neosnovano stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Dakle, predmet tužbenog zahtjeva je restitucijski zahtjev tužitelja za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu.
6. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan.
6.1. Zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost.
6.2. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. slijedi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Navedeno shvaćanje doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ugovora općenito neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (Rev-2245/2017). Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajnom istovjetnim ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
6.3. Dakle, zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018, dok restitucijski zahtjevi iz čl. 1111. ZOO zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina. Dakle, kako zastara počinje teći od dana donošenja navedene presude, a tužba je podnesena 28.02.2022. to nije zastupila zastara, a prigovor tuženika je u tom dijelu neosnovan.
6.4. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne. Ta odluka je postala pravomoćna s 13. lipnja 2014. kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 28.02.2022., dakle, nakon proteka roka od 5 godina od dana pravomoćnosti navedene Presude, pa je u odnosu na potraživanja iz osnove promjenljive kamatne stope nastupila zastara, no tužitelj niti ne potražuje isplatu iz tog osnova, već samo utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi iz predmetnog ugovora o kreditu.
6.5. Odredbom čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156722 i 155/23
- dalje: ZOO), propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dok je odredbom čl. 328. ZOO propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
6.6. Odredbom čl. 187. st. 1. ZPP određeno je da tužitelj može u tužbi za utvrđenje tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Prema st. 2. istog članka takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Kako pravo na isticanje ništetnosti ima svaka zainteresirana osoba, a tužitelj koji je potpisnik predmetnog Ugovora o kreditu to nesumnjivo jest, to je i tužbeni zahtjev u točki I a.) kao takav dopušten.
7. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
8. Naprijed navedene presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
9. Temelj za pozivanje u individualnoj parnici na navedene odluke proizlazi iz odredbe članka 138.a. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme pokretanja postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku u kojem potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kao i iz odredbe članka 502.c. ZPP-a kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na utvrđenje iz kolektivnog spora, te u tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tužitelj se mogao pozvati na navedena utvrđenja bez obzira što se ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača.
10. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
11. Slijedom navedenog, temeljem citiranih zakonskih odredbi i kako pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u spisu broj P-1401/12, kao i Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018, obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženik proizlazila bi osnovanost tužbenog zahtjeva iz točke I. za utvrđenjem ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.
12. Ipak, na okolnost provjere da li su stranke pregovarale o spornim odredbama prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, je li tuženik informirao tužitelja na prikladni način o ugovornim odredbama i njihovom značenju, a kako je navedeno pod točkom 9. i 9.1. provedeno i saslušanje tužitelja.
12.1. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. zauzeo je pravni stav da tuženiku treba omogućiti dokazivanje da je tužitelj kao potrošač bio obaviješten, prije zaključenja ugovora, o značenju promjenljive kamatne stope, i da su potrošaču od strane banke dani svi relevantni podaci i obavijesti o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima po kojima se ista mijenja. Dakle, ne dolazi do automatske primjene utvrđenja suda iz odluka donesenih u kolektivnom sporu, već tuženik ima pravo u pojedinačnim parnicama pa tako i u ovom postupku dokazivati da se je prilikom sklapanja ugovora s tužiteljicom pregovarao o spornim odredbama i da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštenim, odnosno na tuženiku je teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu.
12.2. Tužitelj je naveo da je 2006. godine odlučio kupiti novi auto Peugeot 407 u auto kući Davor. Iz auto kuće su ga uputili da kredit za kupnju vozila podigne u PBZ- u pa je tako otišao u poslovnicu PBZ-a. Tu su mu rekli da može podići traženi iznos ali isključivo u švicarcima. Kada je došao potpisati ugovor već je isti bio unaprijed pripremljen i svi papiri su ga dočekali spremni za potpis, tako da nije mogao ništa mijenjati niti o ičemu pregovarati sa bankom. Tada da su mu uručili i otplatni plan, a ne sjeća se da li se što posebno spominjalo u vezi kamate i kamatne stope, donosno njenog mijenjana. Upitan je li pitao u banci zbog čega ne može dignuti kredit u kunama, eurima ili nekoj drugoj valuti, zašto baš mora biti u CHF, kazao je da jest, ali su mu rekli da za malo veći iznos daju samo kredite u CHF. Bankovni službenik da ga nije upozorio o rizicima valute švicarskog franka, niti temeljem čega se može mijenjati kamatna stopa.
12.3. Iskaz tužitelja logičan je i uvjerljiv. Neupitno je da kao laik po pitanju financijskih i bankarskih poslova ne zna i ne mora znati značenje pojedinih bankarskih izraza i odredbi, a iz njegova iskaza proizlazi da mu ništa u vezi samog ugovora nije objašnjeno, da mu je kupnja automobila pomoću kredita bila od strane Auto Kuće Davor uvjetovanja zaključenjem ugovora u CHF i to upravo sa Privrednom bankom Zagreb d.d.
12.4. Svakako iz iskaza tužitelja, te ostale dokumentacije u spisu, pa i samog Ugovora o kreditu (čl.2. – 2.1.) proizlazi da je tužitelj nastupao kao potrošač prilikom zaključenja spornog ugovora, da je kredit podigao za kupnju automobila i da je iznos kredita doznačen na račun prodavatelja. Iz iskaza tužitelja također, kao i priložene dokumentacija u spisu proizlazi da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, da se prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama čiju pravnu valjanost tužiteljica osporava u ovom postupku, te posebno da tužitelju u pregovorima koji su prethodili zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu nije pružena točna i potpuna informacija u pogledu značaja i posljedica ugovaranja promjene kamatne stope.
13.. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.; dalje ZZP, kojeg obzirom na vrijeme zaključenja ugovora treba primijeniti) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Po st. 2. toga članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
13.7. Prema odredbi čl. 102. st. 1. ZZP/07 nepoštena ugovorna odredba je ništetna.
14. Ovdje svakako valja napomenuti vezano za navode tuženika iz odgovora na tužbu da bi Zakonom o obveznim odnosima u čl. 22. izričito bilo dopušteno ugovaranje valutne klauzule, da sud zaključuje kako nije nepoštena, a time i ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli, koja je dopuštena odredbom članka 22. ZOO-a, nego je nepoštena, a time i ništetna odredba o valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu, jer ne samo da se o istoj niti nije pregovaralo, već ujedno tuženik, trgovac nije informirao potrošače, a time i tužitelja, o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF što rezultira time da je vezano uz predmetni ugovor o kreditu valjan početni tečaj CHF koji je važio na dan isplate kredita.
15. Radi utvrđenja iznosa preplaćenih po osnovi valutne klauzule, odnosno razlike između dospjelih anuiteta kredita po izvršenom otplatnom planu sa stvarno plaćenim iznosima, provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskom vjštaku za računovodstvo i financije LĐ.
16. Vještvo je izrađeno stručno i detaljno, a konkretnih prigovora na vještvo stranke nisu imale. Naprotiv, tuženik je iskazao da nema računskih prigovora na vještvo, dok osporava sam osnov postavljenog tužbenog zahtjeva.
17. Sukladno utvrđenju vještaka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 33.03.2024., koji se stoga i slijedom svega naprijed navedenog ukazuje osnovanim.
18. Pri tome, tužitelj osnovano potražuje zakonske zatezne kamate od uplate svakog pojedinog više plaćenog iznosa do isplate. Naime, tuženik je nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zakonske zatezne kamate od dana stjecanja pa do dana plaćanja. Ovo stoga što je tuženik profesionalac i u obveznom odnosu dužan je ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena.
19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika i popisu troška tužitelja.
19.1. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku -odvjetniku i to: za sastav tužbe 100 bodova, sastav podneska od 11.10.2023. i 22.03.2024. po 100 bodova i zastupanje na ročištu od 12.02.2024. i 13.11.2024. po 100 bodova ukupno 500 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura daje 1.000,00 EURa, uvećano za 25% na ime PDV-a daje 1.250,00 Eura, te uvećano za troškove vještačenja u iznosu od 400,00 Eura, te plaćenu pristojbu tužbe od 47,09 Eura, daje ukupno 1.697,09 Eura, pa je odlučeno kao u točki III izreke.
U Splitu, 20. prosinca 2024. godine
SUTKINJA
Maja Vukmir
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).
DNA:
- pun. tužitelja,
- pun. tuženika.
