REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2443/2023-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u [adresa] to: ĐU, OIB [osobni identifikacijski broj], VU, OIB [osobni identifikacijski broj], NU, BU, OIB [osobni identifikacijski broj], AU, OIB [osobni identifikacijski broj], RU, OIB [osobni identifikacijski broj], ŠU, OIB [osobni identifikacijski broj], ĐUI, OIB: [osobni identifikacijski broj], TU, OIB [osobni identifikacijski broj], LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], ČU, OIB [osobni identifikacijski broj], HU, OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa upravitelj RUMAT d.o.o., OIB:79513253561, a njega punomoćnica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Danijel Klobučar, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tuženika, dana 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sanje Ledić u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 139/20 od 19. listopada 2020. kojim je tuženici PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naloženo isplatiti tužiteljima EU, RU, ŠU, VUI, LU, ČU i KU, tražbinu u iznosu od 647,36 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka te se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Prekida se postupak u odnosu na drugo tužitelja VU zbog smrti.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu kojim tužitelji potražuju isplatu zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog računa do 6. rujna 2019.

III. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sanje Ledić u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 139/20 od 19. listopada 2020. u odnosu na tužitelje NU, BU, AU i OU te se utvrđuje da je u odnosu na navedene tužitelje povučena tužba.

IV. Ne dopušta se proširenje tužbe, kako je učinjeno podneskom od 27. rujna 2024., na nove tužitelje MU, JU, ĆU, CU, NUI, ZU i GU.

V. Nalaže se tužiteljima EU, RU, ŠU, VUI, LU, ČU i KU naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eura u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji zastupani po upravitelju, kao suvlasnici zgrade u [adresa], dana 8. svibnja 2020. podnijeli su javnom bilježniku Sanji Ledić iz Sesveta prijedlog za ovrhu na temelju izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga u kojem navode da im tuženica duguje iznos od 8.779,50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose, a koji se odnosi na iznos neplaćenih sredstava zajedničke pričuve za razdoblje od rujna 2015. do svibnja 2019. Budući da tuženica nije dobrovoljno podmirila svoja dugovanja, to predlažu da javni bilježnik donese rješenje o ovrsi kojim će se naložiti tuženici isplatiti tužiteljima navedeni iznos sa zateznom kamatom tekućom od 6. lipnja 2019. do isplate, te trošak ovrhe za zateznom kamatom od izdavanja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Tuženica je 30. listopada 2020. protiv navedenog rješenja o ovrsi podnijela prigovor u kojem ističe da je prijedlog za ovrhu neuredan obzirom da ne sadrži adrese i osobne identifikacijske brojeve stranaka, slijedom čega da nije niti bilo uvjeta za donošenje pobijanog rješenja o ovrsi. Nadalje ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije obzirom da uz prijedlog za ovrhu nije dostavljen zemljišnoknjižni izvadak iz kojega bi bilo razvidno je li ovaj postupak pokrenut u ime samo nekih ili svih suvlasnika stambene zgrade, posebice stoga što uvidom u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od zk.č.br. 5711/1 u naravi stambena zgrada br. 10, 11, 12 Poljana Dragutina Kalea, ne proizlazi da bi bilo koji od naznačenih ovrhovoditelja, a niti sama ovršenica, bili upisani kao suvlasnici predmetne zgrade. Tuženica nadalje ističe i prigovor zastare navodeći da se ukupno utuženi iznos odnosi za razdoblje od rujna 2015. do svibnja 2019. dok da je prijedlog za ovrhu podnesen 8. svibnja 2020. Također navodi, da ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu predlaže odrediti ovrhu radi naplate tražbine u ukupnom iznosu od 8.779,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 6. rujna 2019. dok u historijatu prijedloga za ovrhu navodi da se radi o troškovima zajedničke pričuve za razdoblje od rujna 2015. sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate. Iz priložene vjerodostojne isprave naznačeno je da se radi o dugovanju pričuve bivšeg upravitelja, dok da sama tuženica nije nikada obavljala poslove upravitelja. Tuženica također prigovara i dijelu odluke o trošku navodeći da troškovi poštarine / dostave nisu niti nastali.

3. Povodom prigovora tuženice rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Povrv-4556/20-2 od 11. veljače 2021. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelji su se očitovali podneskom od 9. ožujka 2021. (a vezano uz odredbu čl. 461.a st. 3. ZPP) navodeći da sukladno odredbama Ovršnog zakona nije potrebno navoditi OIB [osobni identifikacijski broj]ove svakog suvlasnika, da upravitelj stambene zgrade u ovoj pravnoj stvari ne nastupa kao stranka nego je zastupnik tužitelja. Nadalje, a sukladno istaknutom prigovoru zastare, tužitelji su djelomično povukli svoje potraživanje za mjesečne iznose u razdoblju od 21. svibnja 2015. do 21. travnja 2017. te nastavno navode da je tuženica stekla izvanknjižno vlasništvo nad predmetnom nekretninom iza pok. DU te je kao korisnik nekretnine dužna plaćati zajedničku pričuvu. Tužitelji predlažu provesti dokaz saslušanjem tuženice.

5. Sukladno odredbi čl. 461. a st. 4. ZPP, tuženica se na navode tužitelja očitovala podneskom od 21. travnja 2021. osporivši u cijelosti tražbinu tužitelja posebice stoga što tužitelji u ovoj pravnoj stvari nisu predložili provođenje niti jednog dokaz ili zk. izvadak iz kojeg bi proizlazilo njihovo pravo vlasništva posebnih dijelova stambene zgrade na adresi [adresa], a radi dokazivanja sporne aktivne legitimacije tužitelja. Također, navodi da tužitelji nisu dokazali postojanje, visinu niti dospijeće tražbine čiju naplatu putem ovog postupka nastoje ishoditi. Naime, iz prijedlogu za ovrhu priloženog izvoda iz poslovnih knjiga društva RUMAT d.o.o. od dana 2. ožujka 2020. ni na koji način ne proizlazi da bi tuženica dugovala iznos od 8.779,50 kn, i to s osnova neplaćenih troškova zajedničke pričuve za razdoblje od rujna 2015.g. do svibnja 2019. U tom se izvodu kao vjerovnici uopće ne spominju tužitelji, niti se napominje da bi društvo RUMAT d.o.o. djelovalo u njihovo ime i za njihov račun, kao što to tužitelji navode u svom prijedlogu za ovrhu, nego se navodi da iznos od 8.799,50 kn predstavlja „dugovanje pričuve bivšeg upravitelja“, a ne tuženice. Pored svega navedenog, tuženica ističe da tužitelji predmetnim izvodom nisu uopće odredili vrstu, opseg niti vrijeme odnosno dospijeće ispunjenja novčane obveze. Potpuno je nejasno na temelju kojih računa, za koje mjesece i po kojoj osnovi tužitelji zahtijevaju iznos od 8.779,50 kn, ili bilo koji drugi iznos. Tuženica nadalje navodi kako vjerodostojna isprava, odnosno izvadak iz poslovnih knjiga ne predstavlja vjerodostojan dokaz o postojanju i visini tražbine jer nema dokaznu snage javne isprave predviđenu čl. 230. ZPP-a, niti se u pogledu dokazne snage može izjednačiti s takvom ispravom, te da tužitelji nisu dostavili nijedan drugi dokaz kojim bi se mogla utvrditi osnovanost, visina i dospijeće tražbine čiju naplatu nastoje ovim postupkom ishoditi, to je sasvim jasno da takva tražbina u odnosu na tuženicu ne postoji. Stoga se naslovnom sudu predlaže primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP te donijeti odluku kojom se u cijelosti ukida platni nalog. U odnosu na navode da je tuženica kao korisnica nekretnine dužna plaćati zajedničku pričuvu, tuženica ističe da ona nije, niti je ikada bila korisnica predmetne nekretnine, već je to od smrti DU njegova bivša supruga, UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja na toj adresi živi od 2007. S tim u vezi, ovršenica napominje da je na spomenutom izvodu iz poslovnih knjiga društva RUMAT d.o.o pogrešno naznačena njezina adresa jer ona nikada nije stanovala na adresi [adresa]. Na kraju, a u odnosu na usvojeni prigovor zastare, tuženica, uz osporavanje same osnovanosti tražbine, ističe da nakon usvajanja njezinog prigovora zastare ostaje nejasno u kojem je iznosu navodno ostala u obvezi prema tužiteljima, a sve zbog toga što joj tužitelji, osim izvoda iz poslovnih knjiga nisu dostavili nijedan račun ili dokaz o postojanju njezine obveze.

6. U ovom je predmetu bila donesena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev, koja odluka je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 2054/2023-2 od 29. kolovoza 2023. u cijelosti te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u fazu prethodnog postupka.

7. Uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba RH utvrđeno je da je preminuo drugo tužitelj VU, pa je valjalo u odnosu na njega prekinuti postupak sukladno odredbi čl. 212. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP).

8. Sud nije dopustio proširenje tužbe kako je učinjeno podneskom tužitelja od 27. rujna 2024., kojim se tužba proširuje na nove tužitelje MU, JU, ĆU, CU, NUI, ZU i GU, s obzirom da je isto učinjeno protivno odredbi čl. 196. st. 2. ZPP-a. Naime, navedenom je odredbom propisano da do zaključenja prethodnog postupka može, uz uvjete iz stavka 1. ovog članka, uz tužitelja pristupiti novi tužitelj ili tužba može biti proširena na novog tuženika s njegovim pristankom. Kako je naveden proširenje učinjeno nakon zaključenja prethodnog postupka isto nije dopušteno sukladno citiranoj odredbi.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga (list 3 spisa), djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo RUMAT d.o.o. (list 5 spisa), potvrdu o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu za tuženicu (list 6 spisa), neslužbenu kopiju Izvatka iz zemljišne knjige (listovi 12-15 spisa), presliku Međuvlasničkog ugovora od 25. veljače 2019. (listovi 54-62), spis ovog suda broj Z-7435/19 (preslika u spisu na listovima 172-216), povijesne zk izvatke (listovi 229-254) te je saslušao svjedoka IU (list 224).

9.1. Sud nije uzeo u obzir dokazne prijedloge dostavljene u podnesku tužitelja od 18. siječnja 2024., jer je riječ o dokazima koje je tužitelj predložio suprotno odredbi čl. 461.a st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje ZPP/19) prema kojoj je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Isto tako sud nije uzeo u obzir činjenične navode i dokaze koje je tuženica iznijela tek na ročištu 20. studenog 2024. u odnosu na ništetnost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju temeljem kojeg je tuženica bila upisana u zemljišne knjige kao vlasnik, s obzirom da su isti iznijeti suprotno gore citiranoj odredbi, a nije riječ o činjenicama i dokazima koje tuženice nije mogla ranije iznijeti iz opravdanih razloga.

9.2. Sud nije izveo ni dokaz saslušanjem tuženice budući da tuženica u dva navrata nije došla na ročišta zakazana radi njezinog saslušanja niti je dostavila dokaz kojim opravdava navedene izostanke.

9.3. Konačno valja reći da je sud uzeo u obzir povijesne zemljišnoknjižne izvatke koje je tužitelj dostavio u podnesku od 27. rujna 2024., s obzirom da su navedeni dokazi zapravo sadržani u dokaznom prijedlogu tužitelja da se izvrši u vid u zemljišne knjige te da se pribave zk izvadci, koji dokazni prijedlog je tužitelj postavio već u prijedlogu za ovrhu.

10. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja ŽU, RU, ŠU, VUI, LU, ČU i HU neosnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu neplaćenih troškova pričuve za razdoblje od svibnja 2017. do svibnja 2019. godine u ukupnom iznosu 647,36 eura za stambeni prostor na adresi [adresa].

12. U ovoj fazi postupka sporno je je li tuženica u obvezi plaćati zajedničku pričuvu za stambeni prostor na adresi [adresa], za razdoblje od svibnja 2017. do svibnja 2019., te je s tim u vezi sporna aktivna i pasivna legitimacija, kao i visina potraživanja.

13. Prema odredbi članka 89. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje ZVDSP) troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

14. Odredbom čl. 375. st. 1. ZVDSP-a propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor). Dok je odredbama st. 3. i 4. propisano da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Odredbe međuvlasničkoga ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkoga ugovora.

15. Slijedom navedenog, da bi sukladno citiranim odredbama međuvlasnički ugovor i odluka o upravljanju bila obvezujuća za suvlasnike isti mora biti sklopljen većinom suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

16. Radi utvrđenja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva u odnosu na troškove zajedničke pričuve koji se potražuju za razdoblje od svibnja 2017. do svibnja 2019. kada je prema navodima tužitelja na snazi bio Međuvlasnički ugovor za zgradu u [adresa] iz 2015. godine te Ugovor o upravljanju zgradom u [adresa] iz lipnja 2015., tadašnjeg upravitelja K-index d.o.o., sud je izvršio uvid u navedene isprave (priklopom spisa ovog suda Z—7435/2019), čije se preslike nalaze na listovima 273-277 spisa i 192-195 spisa.

16.1. Iz predmetnog Međuvlasničkog ugovora proizlazi da istom prileži Popis suvlasnika s utvrđenim površinama (list 277), međutim, bez ijednog potpisa suvlasnika. Slijedom navedenog, kako tužitelji nisu dokazali da bi Međuvlasnički ugovor iz 2015., bio potpisan od strane suvlasnika sukladno odredbi čl. 375. ZVDSP- a, to isti, kao ni Ugovor o upravljanju iz 2015., ne obvezuje suvlasnike, slijedom čega tužitelji nisu dokazali osnovanost ni visinu tražbine koju potražuju.

17. Iz Međuvlasničkog ugovora od 25. veljače 2019. (listovi 204-213) proizlazi da isti stupa na snagu 1. lipnja 2019., dok iz odredbe čl. 15. st. 1. predmetnog ugovora proizlazi da obveza plaćanja doprinosa zajedničke pričuve dospijeva 25. u mjesecu za prethodni mjesec. Stoga kako se zadnje utuženo potraživanje odnosni na svibanj 2019. s datumom dospijeća 25. lipnja 2019., razvidno je da se Međuvlasnički ugovor iz 2019. godine ne primjenjuje na potraživanja tužitelja u konkretnom predmetu.

18. Slijedom navedenog, kako je sud na temelju isprava koje prileže spisu zaključio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila od teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a budući da tužitelji nisu dokazali osnovu i visinu potraživanja, to se sud nije upuštao u ocjenu ostalih iznesenih prigovora.

19. Prema tome, a sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i odbiti tužbeni zahtjev pa je odlučeno kao u izreci presude.

20. Slijedom navedenog, tuženica ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) prema troškovniku predanom na ročištu održanom 20. studenog 2024., i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav prigovora na rješenje o ovsi u iznos 150,00 eura (Tbr.11.1) , sastav podneska od 21. travnja 2021. i 4. prosinca 2023., svaki u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8.1.), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 3. ožujka 2022., 1. lipnja 2022., 16. ožujka 2023., 6. ožujka 2024., 25. rujna 2024., i 20. studenog 2024. svaki u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9.1.), za ročište 8. rujna 2022. iznos od 75,00 eura (Tbr. 9.2), te za ročišta 12. listopada 2022 i 22. veljače 2023. iznos od 37,50 eura (Tbr. 9.5. Tarife), ukupno 1.500,00 eura, što uvećano za PDV (25%), iznosi 1.875,00 eura.

20.1. Tuženici nije dosuđen trošak sudske pristojbe u iznosu od 39,82 eura s obzirom da nije određeno navela na što se odnosi navedena pristojba niti iz stanja spisa proizlazi da je tuženica platila pristojbu u navedenom iznosu.

21. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tužiteljima naknaditi tuženoj ukupan trošak postupka u iznosu od 1.875,00 eura.

U Zagrebu, 20. prosinca 2024.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda donesena u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP- a.

DNA:

- tužitelji po punomoćniku

- tuženik po punomoćniku