Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pr-125/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sucu Davoru Liščiću, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika – specijalista Marijana Šakote, u pravnoj stvari tužitelja RTĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Vedran Stanić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi isplate, na glavnoj raspravi koja je zaključena 28. studenoga 2024. u prisustvu tužiteljevog opunomoćenika, tužitelja i zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Osijeku, i koja je objavljena 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: „I/ Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju RTĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 7.477,53 eura (sedam tisuća četiristo sedamdeset sedam eura pedeset tri centa) na ime razlike do pune posebne naknade sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 30. studenoga 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određene u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB : 52634238587, nadoknaditi tužitelju RTĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.”

II. Nalaže se tužitelju RTĆ da u roku 15 (petnaest) dana, od primitka prijepisa presude, plati tuženici Republici Hrvatskoj 600,00 eura (šesto eura) troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj RTĆ podnio je 13. rujna 2022. tužbu kojom zahtijeva isplatu 6.797,14 eura sa zateznim kamatama od 30. studenoga 2017. do isplate, kao i troškove parničnog postupka, a kako je to navedeno pod točkom I. izreke. Isplatu zahtijeva po osnovi razlike posebne naknade koja pripada djelatnoj vojnoj osobi upućenoj na izobrazbu i obuku u inozemstvo. Smatra da mu pripada posebna naknada u iznosu 95,00 USD dnevno, što je 100% posebne naknade a ne 20% te naknade, koliko mu je tuženica isplaćivala, jer mu tijekom izobrazbe nije bila osigurana besplatna dnevna prehrana. U tužbi navodi da mu pripada naknada u punom iznosu jer je isplaćena naknada koja je manja od 95,00 američkih dolara (USD). Navodi kako mu je po osnovi posebne naknade isplaćeno 19,00 USD te da je taj iznos isplaćivala tuženica Republika Hrvatska, za svaki dan boravka u inozemstvu. Isto tako, navodi kako je država primateljica Sjedinjenje Američke Države (SAD), država u kojoj se provodila izobrazba i obuka, isplaćivala 24,85 USD za svaki radni dan i 41,00 USD tijekom vikenda i nacionalnih blagdana po osnovi dnevnice.

2. Tuženica Republika Hrvatska, u odgovoru na tužbu koji je zaprimljen 20. prosinca 2022., osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi kako je tužitelju RTĆ tijekom boravka u SAD-u isplaćena novčana naknada za troškove prehrane u iznosu 24,25 USD,dnevno, i 41,00 USD tijekom vikenda i nacionalnih blagdana. Taj iznos platila je država primateljica, dok je tužiteljica isplaćivala ugovoreni iznos posebne naknade od 19,00 USD dnevno. Navodi kako je isplatom 19,00 USD u cijelosti ispunila obvezu iz ugovora. Smatra da tužitelju ne pripada razlika iznosa posebne naknade jer mu je tijekom školovanja bila osigurana dnevnica umjesto ručka i večere. Navodi da je država primateljica preuzela obvezu kojom je bila dužna osigurati dnevnu prehranu u vidu ručka i večere. Na koji način će polaznicima izobrazbe biti osigurana prehrana, stvar je postupanja države primateljice, odnosno SAD-a. Navodi da tužitelj RTĆ nema pravo na puni iznos posebne naknade jer mu je umjesto dnevnog obroka država primateljica isplaćivala novčanu naknadu, koja je obuhvaćala i troškove prehrane. Predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan jer je tuženica ispunila svoju obvezu isplatom 20% posebne naknade, odnosno isplatom 19,00 USD dnevno.

3. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Tužitelj RTĆ je 4. studenoga 2024. postavio tužbeni zahtjev, u skladu s člankom 191. stavkom 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/2019., 80/2022. i 114/2022. – u nastavku: ZPP), nakon što mu je dostavljen vještački nalaz i mišljenje. Vještačkim nalazom utvrđen je iznos razlike posebne naknade u razdoblju od 13. lipnja 2017. do 8. prosinca 2017. Tužitelj zahtijeva isplatu 7.477,53 eura sa zateznim kamatama od 30. studenoga 2017. do isplate, kao i troškove parničnog postupka.

5. Radi odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva bilo je potrebno utvrditi činjenice koje su vezane za to je li tužitelj RTĆ tijekom školovanja i izobrazbe u inozemstvu imao osiguranu besplatnu dnevnu prehranu u vidu ručka i večere, a kako bi se utvrdilo pripada li mu pravo na posebnu naknadu u punom iznosu, odnosno 100% neto iznosa naknade koja se određuje u odnosu na visinu dnevnice za službeno putovanje, a u skladu s odlukom Vlade Republike Hrvatske o visini takve dnevnice. Bilo je potrebno i utvrditi je li tuženica Republika Hrvatska preuzela obvezu da mu osigura prehranu tijekom izobrazbe u inozemstvu ili je to bila obveza države primateljice.

6. S obzirom na to da je među strankama sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva, kao i iznos, sud je na pripremnom ročištu odredio izvođenje dokaza financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem, a kako bi se utvrdio točan iznos tužbenog zahtjeva. Iz vještačkog nalaza i mišljenja proizlazi da bi u razdoblju od 13. lipanja 2017. do 8. prosinca 2017. razlika posebne naknade iznosila 7.477,53 eura. Stranke nisu istaknule prigovore na utvrđenja iz nalaza i mišljenja te su na glavnoj raspravi suglasno izjavile kako nije potrebno da vještak usmeno iznese nalaz i mišljenje.

7. Na glavnoj raspravi pročitani su sljedeći dokazi: zahtjev za mirno rješenje spora od 10. lipnja 2022., ugovor o školovanju KLASA: 805-14/17-01/44 od 7. lipnja 2017., odluka Ministarstva obrane KLASA: 805-14/17-01/44 od 5. travnja 2017., odluka Ministarstva obrane KLASA: 805-14/17-01/44 od 3. svibnja 2017., odluka o posebnoj naknadi djelatnoj vojnoj osobi upućenoj na izobrazbu i vojnu obuku u inozemstvu i djelatnoj vojnoj osobi upućenoj na izobrazbu izvan mjesta prebivališta u [adresa], poruke elektroničke pošte koju je tužitelj RTĆ uputio Ministarstvu obrane (stranica 26 do 37 spisa), dopis Ministarstva obrane KLASA: 805-14/17-01/44 od 21. rujna 2017., elektronička poruka koju je tužitelj RTĆ uputio Upravi za ljudske resurse 11. listopada 2017. (stranica 40 spisa), dopis Ministarstva obrane KLASA: 114-01/22-01/104 od 30. rujna 2022., dopis Ministarstva obrane KLASA: 401-04/22-01/2 od 7. listopada 2022., ovjereni prijevod Memoranduma za upravu za ljudske potencijale Ministarstva obrane RH i Zapovjedništva američkih snaga za Europu od 29. rujna 2022. (stranica 124 do 126 spisa) te nalaz i mišljenje sudske vještakinje Dajane Vuković od 4. rujna 2024. Na raspravi je izveden i dokaz saslušanjem tužitelja RTĆ.

8. Čitanjem ugovora od 7. lipnja 2017. utvrđeno je da tužitelju RTĆ, u skladu s člankom 3., za vrijeme školovanja pripada posebna naknada od 19,00 USD dnevno, dnevnica od 95,00 USD na dan putovanja na izobrazbu i povratka, kao i predujam od 530,00 USD za pokriće troškova protokolarnih obveza. Nije utvrđeno da je tuženica Republika Hrvatska ugovorom preuzela obvezu da mu tijekom izobrazbe osigura dnevne obroke u vidu ručka i večere. Uzimajući u obzir članak 1. ugovora, u kojem je navedeno da se utvrđuju prava i obveze koje proizlaze iz odluke o upućivanju tužitelja na izobrazbu u SAD (odluke od 5. travnja 2017. i 3. svibnja 2017.) bilo je potrebno utvrditi je li u odluci navedeno da će tuženica Republika Hrvatska tužitelju osigurati dnevne obroke tijekom izobrazbe. Čitanjem točke V. odluke utvrđeno je da troškove prehrane, smještaja i prijevoza u cijelosti pokriva država domaćin. U tom smislu odgovornost za osiguranje dnevne prehrane u vidu ručka i večere, obveza je države primateljice, odnosno SAD-a. Među strankama nije sporno da su tužitelju isplaćene sve naknade navedene u točki VI. odluke, odnosno članku 3. ugovora.

9. Imajući u vidu da je odgovornost za osiguranje dnevne prehrane obveza države primateljice, pročitan je ovjereni prijevod Memoranduma za upravu za ljudske potencijale Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Zapovjedništva američkih snaga za Europu od 29. rujna 2022. (stranica 124 do 126 spisa). Iz navedenog dokaza utvrđeno je da je država primateljica, u skladu s točkom 2., preuzela obvezu financiranja troškova obuke međunarodnih vojnih polaznika koji se odnose na: a. školarinu, b. troškove života (dnevnice) koji se sastoje od tri potkategorije: 1. prehrana, 2. smještaj i 3. sporedni izdatci, kao i c. troškove liječenja. Isto tako, u skladu s točkom 3. tuženica Republika Hrvatska dogovorila je sudjelovanje u plaćanju svih putnih troškova. Analizirajući navedeni dokaz, u odnosu s odredbama ugovora i odluke, sud je utvrdio kako je tužitelju umjesto dnevne prehrane država primateljica plaćala troškove života. Ti troškovi plaćeni su u vidu dnevnica, zbog čega tužitelju država primateljica nije osigurala dnevne obroke.

10. Kako je već navedeno, na glavnoj raspravi izveden je dokaz saslušanjem tužitelja RTĆ. Iz njegovog iskaza utvrđeno je da mu je nadležno tijelo u SAD-u isplatilo sve naknade pa tako i dnevnicu od 24,85 USD za radne dane, dok je vikendom, blagdanom i neradnim danom isplaćeno 41,00 USD. Smatra kako su se ti troškovi odnosili na higijenske potrepštine, ali ne i na prehranu. Naveo je kako mu je tuženica Republika Hrvatska bila dužna osigurati dnevni obrok, iako to nije navedeno u ugovoru jer ta obveza proizlazi iz odluke o upućivanju na izobrazbu. U tom dijelu sud nije prihvatio iskaz tužitelja jer je suprotan ranije navedenim dokazima, koji su pročitani na glavnoj raspravi, a posebice ugovoru od 7. lipnja 2017. i odluci od 5. travnja 2017. Kako je već ranije navedeno, na temelju tih dokaza sud je izveo zaključak o odlučnim činjenicama koje su vezane za troškove prehrane, smještaja i prijevoza, odnosno tuženičine odgovornosti i obveze da mu osigura dnevnu prehranu tijekom izobrazbe u inozemstvu. Utvrđeno je da to nije bila njezina obveza, već da te troškove u cijelosti pokriva država primateljica. U tom smislu, tuženica nije bila dužna osigurati prehranu jer je nadležno tijelo u SAD-u preuzelo obvezu isplate dnevnice za pokriće troškova prehrane, smještaja i sporednih izdataka. Među strankama nije sporno da je ta dnevnica u cijelosti isplaćena, a radi se o 24,85 USD za radne dane i 41,00 USD za vikende, blagdane i neradne dane.

11. Na temelju članka 8. ZPP-a, analizom dokaza koji su navedi pod točkama 7. do 10. obrazloženja, utvrđeno je da tužitelju RTĆ ne pripada naknada u skladu s točkom III. Odluke Ministarstva obrane Republike Hrvatske o posebnoj naknadi djelatnoj vojnoj osobi upućenoj na izobrazbu i vojnu obuku u inozemstvo i djelatnoj vojnoj osobi upućenoj na izobrazbu izvan mjesta prebivališta u [adresa] („Narodne novine” broj 131/2013. – u nastavku: Odluka). Nije sporno da tužitelju pripada naknada u skladu s člankom II. stavkom 1. Odluke, a koja iznosi 19,00 USD niti je sporno da je ta naknada isplaćena. U odnosu na primjenu članka III. Odluke, a što bi predstavljalo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, potrebno je navesti da se tim člankom propisuju slučajevi u kojima država primateljica osigurava naknadu koja je jednaka ili viša od posebne naknade koja se isplaćivala tužitelju, odnosno naknadu koja je niža od naknade koja se isplaćivala tužitelju. U tom smislu, a s obzirom da je tužitelju isplaćena dnevnica koja je iznosila 24,85 USD za radne dane i 41,00 USD za vikende, blagdane i neradne dane, smatra se da je tužitelju država primateljica osiguravala naknadu koja je viša od 19,00 USD isplaćene naknade, zbog čega tužitelj nema pravo na isplatu 100% neto iznosa dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo, a kako je to tužbenim zahtjevom zatraženo. Isto tako, u postupku je utvrđeno da je država primateljica bila obvezna tužitelju osigurati prehranu, ali da je umjesto prehrane tužitelju isplaćivala dnevnice. Isplata dnevnica, a kako je već navedeno, obuhvaća troškove prehrane, smještaja i sporedne izdatke zbog čega se ne može smatrati da je tuženica Republika Hrvatska morala tužitelju osigurati prehranu u SAD-u, a što nesporno proizlazi i iz točke V. odluke od 5. travnja 2017. u kojoj je navedeno da troškove prehrane u cijelosti pokriva država domaćin.

12. Imajući u vidu da je prvo trebalo donijeti odluku o pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva te da je utvrđeno kako tužitelj nema pravo na isplatu 100% posebne naknade, nije bilo potrebno obrazlagati dokaze koji su usmjereni na utvrđivanje iznosa tužbenog zahtjeva, a posebice što je utvrđeno vještačkim nalazom i mišljenjem. Navedenim dokazom bilo je potrebno samo utvrditi razliku iznosa posebne naknade koja je isplaćena i iznosa od 95,00 USD, a koji predstavlja 100% iznosa te naknade. Isto tako, nije bilo potrebno analizirati ostale dokaze iz kojih proizlazi da je tužitelj RTĆ, putem elektroničke pošte, obavijestio tuženicu Republiku Hrvatsku kako mu u SAD-u nije osigurana dnevna prehrana.

13. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a tužitelj RTĆ je dužan tuženici Republici Hrvatskoj naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka jer je u cijelosti izgubio parnicu. U skladu s člankom 163. ZPP-a zastupnica tuženice ima pravo na nagradu u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 138/2023. - u nastavku: Tarifa). O troškovima se odlučuje bez raspravljanja, a u skladu sa zahtjevom koji je zastupnica postavila na glavnoj raspravi. Zastupnica je zatražila troškove za sastavljanje odgovora na tužbu i dva podneska (podnesak od 28. veljače 2023. i 25. listopada 2024.) te za zastupanje na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi, potražuje ukupno 1.000,00 eura. U skladu s Tbr. 8. Tarife zastupnici pripada nagrada od 100 bodova za sastavljanje odgovora na tužbu. Pripada joj nagrada po 100 bodova za zastupanje na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi, u skladu s Tbr. 9. Tarife. Zastupnici ukupno pripada 300 bodova nagrade pa kako je vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), pripada joj 600,00 eura nagrade.

14. Na temelju članka 155. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova nije prihvaćen u dijelu u kojem se zahtijeva po 200,00 eura za sastavljanje ranije navedenih podnesaka. U podnesku od 28. veljače 2023. zastupnica ponavlja navode iz odgovora na tužbu o obvezama države primateljice. Isto tako, u podnesku od 25. listopada 2024. zastupnica ne osporava utvrđenja iz vještačkog nalaza i mišljenja, već samo naglašava da se radi o pravnom pitanju, a što je isticala tijekom postupka. Uzimajući u obzir da se radi o navodima koje je zastupnica mogla iznijeti na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi, sud smatra da troškovi sastavljanja tih podnesaka nisu bili potrebni za vođenje parnice, zbog čega je u tom dijelu zahtjev za naknadu troškova neosnovan.

15. Slijedom navedenog, a na temelju članka 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 20. prosinca 2024.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u tri istovjetna pisana primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženici po zakonskoj zastupnici