REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-6638/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari prvotužiteljice UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužitelja SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], četvrtotužiteljice ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], petotužiteljice TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i šestotužiteljice CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa punomoćnica Sandra Dragičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, koga zastupa punomoćnica po zaposlenju OE, mag.iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2024., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Matije Klokočovnika, odvjetnika, a u odsutnosti tuženika, 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB isplatiti prvotužiteljici LE iznos od 925,96 EUR (slovima: devet stotina dvadeset pet eura i devedeset šest centi), te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom brutoiznosu, koja teče na iznos od:

- 90,17 EUR od 16. veljače 2016. do isplate,

- 65,84 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,

- 75,73 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,

- 73,85 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate,

- 80,35 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- 65,46 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,

- 64,98 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- 72,09 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,

- 70,39 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,

- 75,65 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

- 67,72 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,

- 73,19 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate;

- 50,53 EUR od 16. veljače 2017. do isplate, kao i parnični trošak u iznosu od 281,25 EUR (slovima: dvije stotine osamdeset jedan euro i dvadeset pet centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 20. prosinca 2024. do isplate, sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB isplatiti drugotužiteljici HE iznos od 1.084,14 EUR (slovima: tisuću osamdeset četiri eura i četrnaest centi), te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom brutoiznosu, koja teče na iznos od:

- 82,47 EUR od 16. veljače 2016. do isplate,

- 82,92 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,

- 91,60 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,

- 75,64 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate,

- 92,84 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- 74,34 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,

- 98,80 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- 90,62 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,

- 90,02 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,

- 77,46 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

- 80,75 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,

- 91,52 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,

- 55,14 EUR od 16. veljače 2017. do isplate, kao i parnični trošak u iznosu od 281,25 EUR (slovima: dvije stotine osamdeset jedan euro i dvadeset pet centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 20. prosinca 2024. do isplate, sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB isplatiti trećetužitelju BE iznos od 924,60 EUR (slovima: devet stotina dvadeset četiri eura i šezdeset centi), te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom brutoiznosu, koja teče na iznos od:

- 71,76 EUR od 16. veljače 2016. do isplate,

- 71,00 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,

- 68,15 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,

- 74,37 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate,

- 79,04 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- 67,83 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,

- 74,32 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- 76,31 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,

- 69,62 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,

- 76,88 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

- 70,78 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,

- 71,41 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,

- 53,13 EUR od 16. veljače 2017. do isplate, kao i parnični trošak u iznosu od 281,25 EUR (slovima: dvije stotine osamdeset jedan euro i dvadeset pet centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 20. prosinca 2024. do isplate, sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB isplatiti četvrtotužiteljici ŽE iznos od 885,61 EUR (slovima: osam stotina osamdeset pet eura i šezdeset jedan cent), te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom brutoiznosu, koja teče na iznos od:

- 69,22 EUR od 16. veljače 2016. do isplate,

- 69,54 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,

- 69,92 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,

- 69,88 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate,

- 70,04 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- 69,86 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,

- 69,93 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- 70,05 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,

- 69,93 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,

- 69,93 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

- 69,93 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,

- 69,76 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,

- 47,63 EUR od 16. veljače 2017. do isplate, kao i parnični trošak u iznosu od 281,25 EUR (slovima: dvije stotine osamdeset jedan euro i dvadeset pet centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 20. prosinca 2024. do isplate, sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB isplatiti petotužiteljici TE iznos od 1.247,17 EUR (slovima: tisuću dvjesto četrdeset sedam eura i sedamnaest centi), te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom brutoiznosu, koja teče na iznos od:

- 98,98 EUR od 16. veljače 2016. do isplate,

- 101,38 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,

- 92,41 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,

- 89,44 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate,

- 92,83 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- 94,37 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,

- 98,41 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- 107,05 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,

- 120,74 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,

- 95,76 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

- 97,48 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,

- 95,31 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,

- 63,01 EUR od 16. veljače 2017. do isplate, kao i parnični trošak u iznosu od 281,25 EUR (slovima: dvije stotine osamdeset jedan euro i dvadeset pet centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 20. prosinca 2024. do isplate, sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB isplatiti šestotužiteljici CE iznos od 890,08 EUR (slovima: osam stotina devedeset eura i osam centi), te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom brutoiznosu, koja teče na iznos od:

- 85,47 EUR od 16. veljače 2016. do isplate,

- 71,52 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,

- 33,42 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,

- 75,24 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate,

- 67,02 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- 70,92 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,

- 79,12 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- 79,15 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,

- 72,43 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,

- 71,21 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

- 61,23 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,

- 67,70 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,

- 55,65 EUR od 16. veljače 2017. do isplate, kao i parnični trošak u iznosu od 281,25 EUR (slovima: dvije stotine osamdeset jedan euro i dvadeset pet centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 20. prosinca 2024. do isplate, sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII Odbijaju se tužbeni zahtjevi prvo do šestotužitelja u dijelu potraživanja po osnovi zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim bruto iznosima.

VIII Odbija se zahtjev prvo do šestotužitelja za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 562,50 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbama od 14. veljače 2021. navode da su u utuženom razdoblju bili zaposleni kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, odnosno medicinskog tehničara. Navode da im je tuženik, koji predstavlja javnu službu, u utuženom razdoblju plaću obračunavao po osnovici od 678,06 EUR/5.108,84 kn, umjesto po osnovici od 718,74 EUR/5.415,37 kn, sukladno članku III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama pa postoji dug tuženika prema tužiteljima s osnove razlike u plaći. Tužitelji se pritom pozivaju na Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. sklopljen između Vlade RH i sindikata javnih službi (kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini), Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 678,06 EUR/5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice sporazumno odgođeno sukladno članku III. Dodatka Sporazuma) te Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Nastavno tužitelji navode da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu. Navode da je člankom III. Izmjena i dopuna određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 718,74 EUR/5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razbolje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Tužitelji navode da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a 4. prosinca 2015. Tužitelji smatraju da, s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, da je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a, a kako je člankom VII.c stavkom 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno. Slijedom navedenog, konačno uređenim tužbenim zahtjevima iz podneska od 10. ožujka 2023. tužitelji predlažu da sud prihvati njihove tužbene zahtjeve i naloži tuženiku da im naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbe od 13. veljače 2023. osporava osnovu i visine tužbenih zahtjeva. Opreza radi ističe prigovor zastare. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom da je tuženik plaće i sve dodatke tužiteljima isplaćivao sukladno pozitivnim propisima te nije bio dužan niti ovlašten samoinicijativno izvršiti sporno uvećanje plaća. Osporava pravnu valjanost pravnih izvora na koje se tužitelji u tužbama pozivaju. Smatra da se nisu ispunile pretpostavke za uvećanje osnovice za 6%. Navodi da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama nije sklopio jedan od potpisnika Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske) pa iste smatra pravno nevaljanim, odnosno ništetnim i nepostojećim. Nadalje, osporava navode tužbi da je u primjeni članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. od prosinca 2015., kako to navode tužitelji, s obzirom da je člankom VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. regulirano da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, trajao. Prema stajalištu tuženika, s obzirom da je u određenom razdoblju realni tromjesečni rast BDP-a bio negativan, proizlazi da se uskladba primjenom članaka III. do V. Izmjena i dopuna Sporazuma iz 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, a budući da Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma iz 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, isto je isteklo 25. listopada 2016., što ukazuje da do "uskladbe" osnovice plaća u javnim službama temeljem navedenih Izmjena ne bi ni došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Posebno se protivi osnovanosti potraživanja tužitelja za siječanj 2017. budući da je 1. siječnja 2017. određena osnovica u visini od 691,62 EUR/5.211,02 kn, temeljem čega je tužiteljima i izvršen obračun plaća. Na temelju svega navedenog, tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbe i tužbene zahtjeve uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Sud je tijekom postupka spojio parnice tužitelja radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke, budući da je to, po ocjeni ovog suda, bilo ekonomično i svrsishodno, a na temelju odredbe članka 313. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

4. Rješenjem od 6. lipnja 2024. poslovnog broja Pr-6638/2021-31, na temelju odredbe članka 98. stavka 4. ZPP, odbačene su tužbe KE, GE, FE i ĐE od 14. veljače 2021. Predmetno rješenje steklo je svojstvo pravomoćnosti 11. srpnja 2024.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost DZS-a te izračuna razlike plaća tužitelja sačinjenih od strane tuženika.

6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi tužitelja djelomično osnovani.

7. Predmet spora su zahtjevi tužitelja, kao radnika tuženika, za isplatu razlika plaća temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011.

8. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da su tužitelji u utuženom razdoblju bili zaposleni kod tuženika, da je tuženik, kao poslodavac, predstavljao javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj: 27/01, 39/09) te da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljima isplaćivao plaće po osnovici od 678,06 EUR /5.108,84 kn. Nisu bile sporne niti visine tužbenih zahtjeva.

9. Sporno je u ovom postupku pravno pitanje - je li tuženik tužiteljima u utuženom razdoblju bio dužan obračunavati i isplaćivati plaće prema osnovici od 718,74 EUR/5.415,37 kn, a koje zahtjeve tužitelji temelje na odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011.

10. Za odlučivanje u ovom premetu mjerodavno je sljedeće:

- 23. studenog 2006. Vlada RH i sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- 13. svibnja 2009. Vlada RH i isti sindikati javnih službi zaključili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama temeljem kojeg su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 678,06 EUR/5.108,84 kn bruto, s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 718,74 EUR/5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u članku IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- 26. listopada 2011. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama su promijenjeni članci III. I IV. Dodatka, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta. Promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u člancima III. do V. citiranih Izmjena i dopuna

- člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu propisano je da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14) primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017.

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.,

- 28. prosinca 2012. Vlada RH i sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli su Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, i to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu.

11. Slijedom navedenog, za zaključiti je da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, sklopljen sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, a potvrđen odredbama članka 51. stavka 4. Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 115/10; dalje: TKU/10), ("Narodne novine" broj: 141/12; dalje: TKU/12). U tom smislu, uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

12. Neosnovan je prigovor tuženika o nevaljanosti tj. ništetnosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Naime, odlučno je to da izmjene kolektivnih ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, već pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Ovo pravno stajalište proizlazi iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12 od 3. travnja 2013., Revr-847/10 od 7. prosinca 2011., Revr-1797/09 od 7. veljače 2012.) te Odluke Ustavnog suda RH broj U-III-3535/13 od 5. ožujka 2015. Tuženik nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja (što bi onda predstavljalo povredu tog postupka), to tim više što je navedeni sindikat parafirao Izmjene dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

13. Nadalje, valja reći da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kad zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima, a koje stajalište je zauzeto i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Gž-13/02. U konkretnom slučaju, niti jedna od potpisnica, a osobito Vlada Republike Hrvatske u zakonski predviđenom postupku ničim nije osporila niti osporavala valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu pa je neosnovan spomenuti prigovor ništetnosti, istaknut u tom pravcu od strane tuženika u ovom postupku.

14. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, valja navesti da je iz službenih pokazatelja DZS, a na koje se članak III. i poziva, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. pa stoga jasnim proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 718,74 EUR/5.415,37 kn bruto.

15. Suprotno tuženikovim prigovorima, u predmetnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do IV. navedenih Izmjena i dopuna, uskladba se u tom slučaju odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Naime, odredba članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu propisuje da odgoda uskladbe nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanim u člancima III. -V. bio zabilježen negativan rast BDP-a, s tim da iz odredbe članka III. proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, tj. ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP- a u navedenim razdobljima, a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, vidljivo je da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već upravo suprotno, vidljivo je da je BDP stalno rastao. U tom smislu navedena odredba članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. se ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., niti se tako može tumačiti, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

16. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je iskorištena kroz odredbu članka IV. stavka 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. jer je odredbom članka IV. stavka 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje.

17. U odnosu na tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, navodi se da je poslodavac, sukladno odredbi članka 7. stavka 1. ZR, obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Slijedom navedenog, neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije budući da je nesporno postojanje radnog odnosa između tužitelja, kao radnika, i tuženika, kao poslodavca, pa je tuženik kao poslodavac jedini odgovoran za isplatu plaće tužiteljima, kao svojim radnicima.

18. Dakle, tuženik je tužiteljima, sukladno svemu naprijed navedenom, počevši od prosinca 2015. bio u obvezi obračunavati i isplaćivati plaće po osnovici od 718,74 EUR/5.415,37 kn, uzimajući u obzir odredbu članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

19. Sve naprijed navedeno je u skladu s pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim u presudi poslovnog broja Rev 1111/2020 od 1. prosinca 2020., koja je donesena u činjenično i pravno istovjetnom predmetu.

20. Budući da se najstarija potraživanja tužitelja odnose na siječanj 2016., koja su dospjela 15. veljače 2016., a tužbe su u ovom predmetu podnesene 14. veljače 2021., to je, sukladno odredbi članka 139. ZR, tuženikov prigovor zastare neosnovan.

21. Slijedom svega navedenog, kao i okolnost da među strankama nisu bile sporne visine tužbenih zahtjeva jer su tužitelji konačne tužbene zahtjeve uredili sukladno internim izračunima tuženika, djelomično su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja te je odlučeno kao u stavcima I-VI izreke ove presude.

22. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužiteljima je dosuđena zatezna kamata koja teče od 16. u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) i članka 92. stavka 3. ZR, kako je to navedeno u stavcima I-VI izreke presude.

23. Odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja u dijelu potraživanja po osnovi zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer, prema odredbi članka 22. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunava zatezna kamata jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće. Stoga je odlučeno kao u stavku VII izreke ove presude.

24. Budući da su tužbeni zahtjevi tužitelja djelomično odbijeni u dijelu sporednog potraživanja (zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenoj bruto razlici plaće), to je ocjena ovog suda da isto ne utječe na uspjeh tužitelja u ovom sporu.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti svakog pojedinog tužbenog zahtjeva, sukladno odredbi članka 37. stavka 2. ZPP (tako i Županijski sud u Zagrebu u rješenju od 14. travnja 2022. poslovnog broja Gž R-1125/2022-2 i Županijski sud u Splitu u rješenju od 8. srpnja 2022. poslovnog broja Gž R-364/2022).

26. Kako je svaki tužitelj podnio pojedinačnu tužbu, a s obzirom na vrijednost predmeta spora koja kod svih tužitelja iznosi između 664,01-1.327,00 EUR, tako tužiteljima pripada trošak sastava tužbe od 75 bodova (Tbr. 7/1), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46), iznosi 187,50 EUR.

27. Nakon donošenja rješenja o spajanju parnica, a budući da su tužitelji zastupani po istoj punomoćnici, pripada im pravo na trošak zastupanja po odvjetniku za svaku poduzetu radnju uvećanu prema Tbr. 40/1, tj. uz povišenje za 50%. Tako je tužiteljima priznat trošak sastava podneska od 10. ožujka 2023. od 75 bodova (Tbr. 8/1) te pristupa na ročište održano 12. prosinca 2024. od 75 bodova (Tbr. 9/1), budući da u ovom predmetu najviša vrijednost predmeta spora iznosi 1.247,17 EUR (tako i Županijski sud u Rijeci u rješenju poslovnog broja Gž R-493/2022-2 i Županijski sud u Zagrebu u rješenju poslovnog broja Gž R-1599/2022-2). S obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR, uz uvećanje od 50% i trošak PDV-a od 25%, sve ukupno iznosi 562,50 EUR. Navedeni iznos valja podijeliti na šest tužitelja, tako da je svakom tužitelju valjalo dosuditi iznos od 93,75 EUR. Slijedom navedenog, po osnovi ukupnog parničnog troška valjalo je svakom tužitelju dosuditi iznos od 281,25 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavcima I-VI izreke ove presude.

28. Tužiteljima nije priznata razlika preko dosuđenog iznosa za radnje navedene u točkama 26. i 27. obrazloženja presude budući da su iste u troškovniku zatražene u previsokom iznosu. Stoga je odlučeno kao u stavku VIII izreke presude.

29. Na dosuđeni parnični trošak, tužiteljima je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO.

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. prosinca 2024.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).

DNA:

1. Tužiteljima po pun.

2. Tuženiku