REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-738/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Marko Gracin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKOG ELEKTRIČNOG TRAMVAJA d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, koga zastupa punomoćnica po zaposlenju HT, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja CT, odvjetničkog vježbenika, i punomoćnice tuženika, 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o. isplatiti tužitelju ST iznos od 4.713,93 EUR (slovima: četiri tisuće sedamsto trinaest eura i devedeset tri centa), te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu, koja teče na iznos od:

- 81,79 EUR od 11. srpnja 2019. do isplate,

- 112,19 EUR od 11. kolovoza 2019. do isplate,

- 126,03 EUR od 11. rujna 2019. do isplate,

- 125,37 EUR od 11. listopada 2019. do isplate,

- 126,22 EUR od 11. studenog 2019. do isplate,

- 119,21 EUR od 11. prosinca 2019. do isplate,

- 142,08 EUR od 11. siječnja 2020. do isplate,

- 136,79 EUR od 11. veljače 2020. do isplate,

- 125,83 EUR od 11. ožujka 2020. do isplate,

- 111,07 EUR od 11. travnja 2020. do isplate,

- 107,55 EUR od 11. svibnja 2020. do isplate,

- 114,38 EUR od 11. lipnja 2020. do isplate;

- 122,22 EUR od 11. srpnja 2020. do isplate,

- 119,51 EUR od 11. kolovoza 2020. do isplate,

- 119,09 EUR od 11. rujna 2020. do isplate,

- 131,69 EUR od 11. listopada 2020. do isplate,

- 126,88 EUR od 11. studenog 2020. do isplate,

- 125,86 EUR od 11. prosinca 2020. do isplate,

- 150,57 EUR od 11. siječnja 2021. do isplate,

- 116,87 EUR od 11. veljače 2021. do isplate,

- 108,25 EUR od 11. ožujka 2021. do isplate,

- 128,32 EUR od 11. travnja 2021. do isplate,

- 130,79 EUR od 11. svibnja 2021. do isplate,

- 117,25 EUR od 11. lipnja 2021. do isplate,

- 135,45 EUR od 11. srpnja 2021. do isplate,

- 134,13 EUR od 11. kolovoza 2021. do isplate,

- 126,72 EUR od 11. rujna 2021. do isplate,

- 131,89 EUR od 11. listopada 2021. do isplate,

- 132,47 EUR od 11. studenog 2021. do isplate,

- 128,77 EUR od 11. prosinca 2021. do isplate,

- 100,87 EUR od 11. siječnja 2022. do isplate,

- 99,68 EUR od 11. veljače 2022. do isplate,

- 124,18 EUR od 11. ožujka 2022. do isplate,

- 125,57 EUR od 11. travnja 2022. do isplate,

- 140,09 EUR od 11. svibnja 2022. do isplate,

- 146,90 EUR od 11. lipnja 2022. do isplate,

- 138,46 EUR od 11. srpnja 2022. do isplate,

- 122,94 EUR od 11. kolovoza 2022. do isplate,

sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ST u dijelu potraživanja po osnovi zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim bruto iznosima.

III Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o. naknaditi tužitelju ST trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: tisuću dvjesto pedeset) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 20. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 6. lipnja 2024. navodi da je od 10. lipnja 2019. zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača autobusa I u Autobusnom prometu Dubrava, s koeficijentom složenosti poslova 2,20. Nakon toga su stranke sklopile još dva ugovora o radu za isto radno mjesto (29. svibnja 2020. i 24. studenog 2020.). Tužitelj i tuženik su 22. srpnja 2022. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto vozač autobusa III, kojim je određeno da će se plaća tužitelja obračunavati prema koeficijentu složenosti poslova 2,40. Od zasnivanja radnog odnosa tužitelj prometuje redovnim autobusnim linijama tuženika koje su organizacijski raspoređene pod Autobusni promet Dubrava te u naravi obavlja isti posao s identičnim radnim zadacima. Smatra da je obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2,20 u razdoblju od 10. lipnja 2019. do 1. kolovoza 2022. (dan početka rada na radnom mjestu vozača autobusa III) diskriminiran u odnosu na druge radnike koji obavljaju isti posao. Diskriminacijski učinak je još jasniji ako se uzme u obzir da se radilo o radnom mjestu koje je organizirano kao rad u smjenama pri čemu je nerijetko bio slučaj da nakon odrađene smjene pojedinog vozača zamjenjuje drugi vozač koji nastavlja voziti isti autobus na istoj relaciji do završetka svoje smjene, obavljajući iste radne zadatke, ali pritom dobiva veću plaću od vozača kojeg je prethodno zamijenio jer mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,40, a ne 2,20. Ističe kako je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću za jednak rad i rad jednake vrijednosti, koje odredbe se, po mišljenju tužitelja, ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito na rad jednake vrijednosti. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 15. listopada 2024. predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 4.713,93 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to specificirano predmetnim podneskom te naknadu troška postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 25. lipnja 2024. osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe budući da se tužitelj nije, sukladno članku 133. Zakona o radu, prije podnošenja tužbe obratio tuženiku zahtjevom za zaštitu prava radnika pa predlaže odbaciti tužbu. Ne osporava da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača autobusa III u Autobusnom prometu Dubrava. Navodi da je tužitelju u utuženom razdoblju bio utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20 za radno mjesto vozač I. Katalogom radnih mjesta po grupama složenosti poslova, koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET d.o.o., utvrđena su radna mjesta vozač autobusa I (koeficijent složenosti poslova 2,20), vozač autobusa II (koeficijent složenosti poslova 2,30) i vozač autobusa III (koeficijent složenosti poslova 2,40), koji raspon koeficijenata složenosti poslova je u skladu s 71. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba, člankom 70. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. iz 2019. i trenutno važećeg Kolektivnog ugovora iz 2023. Plaća tužitelja je bila određena ugovorom o radu, u skladu s važećim aktima koje je donio tuženik, kao poslodavac, te je tuženik tako ugovorenu plaću obračunao i isplatio tužitelju u utuženom razdoblju. Smatra da su neutemeljeni i ničim dokazani navodi tužitelja da je u neravnopravnom položaju i diskriminiran u odnosu na druge zaposlenike tuženika budući da radnici na navedenom radnom mjestu imaju utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20 i primaju plaću u skladu s navedenim koeficijentom. Zaključno navodi da su neistiniti navodi tužitelja da tuženik neosnovano vrši korekciju za 0,20 jer tužitelj prima plaću u skladu s koeficijentom radnog mjesta za koje je potpisao ugovor o radu, a činjenica korekcije koeficijenta prilikom obračuna plaće je tehničke naravi zbog programa kojim se tuženik koristi za vođenje elektronske evidencije svih potrebnih osobnih podataka o radnicima. Ističe da postoje razlike između svih vozača tuženika prema radnom iskustvu, vještinama i radu koji obavljaju s obzirom da voze različite autobusne linije. Također navodi da iz opisa radnog mjesta vozača III proizlazi da isti obavlja poslove mentora u okviru svog radnog mjesta, dok taj posao nije u opisu poslova radnog mjesta vozača I i vozača II. Osporava visinu tužbenog zahtjeva i zahtjev tužitelja po osnovi zatezne kamate na porez na dobit i prirez, kao sastavni dio bruto plaće. Predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Sud je na ročištu održanom 12. prosinca 2024., na temelju odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), rješenjem utvrdio da je tužba tužitelja povučena za iznos od 984,17 EUR budući da je tužitelj podneskom od 15. listopada 2024. uredio tužbeni zahtjev sukladno dostavljenom izračunu od strane tuženika, na način da je smanjio ranije postavljeni tužbeni zahtjev, što predstavlja povlačenje tužbe za predmetni iznos (tako i VSRH u rješenju od 6. rujna 2022. poslovnog broja Rev 899/2022).

4. U odnosu na navod tuženika iz odgovora na tužbu da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe navodi se da je isti neosnovan. Naime, odredbom članka 133. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17; dalje: ZR) propisano je da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. citiranog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Budući da se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju radnika iz radnog odnosa, ocjena je ovog suda da se tužitelj nije bio dužan prije podnošenja ove tužbe obratiti zahtjevom za zaštitu prava radnika tuženiku, što bi predstavljalo procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe u ovom predmetu.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem ugovora o radu (list 10-21 spisa), dopisa od 29. prosinca 2017. (list 22 spisa), izvoda iz Pravilnika o radu tuženika iz studenog 2016. (list 23-26 spisa), izvoda iz Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002. (list 27-30 spisa), Dodatka V. Temeljnom kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od 30. srpnja 2013. (list 31-37 spisa), Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz prosinca 2019. (list 38-78 spisa), obračunskih isprava za isplatu plaća tužitelja (list 79-89 spisa), Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Zagrebački električni tramvaj (list 96-112 spisa), Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz veljače 2023. (list 117-157 spisa), karti radnog mjesta vozač autobusa I i III (list 170-171 spisa), izračuna (list 206 spisa), saslušani su svjedoci TT (list 237 spisa) i ET (list 237 spisa) te tužitelj ST (list 238 spisa).

6. Tužitelj je na ročištu održanom 19. rujna 2024. odustao od dokaznih prijedloga za pribavu dokumentacije od strane tuženika po kojim se koeficijentima obračunavala plaća svjedocima te ostalih podataka i dokumentacije navedene u tužbi, a na ročištu održanom 12. prosinca 2024. od saslušanja svjedoka DT. Slijedom navedenog, sud predmetne dokaze nije izvodio.

7. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao radnika tuženika, za isplatu razlike plaće zbog primijenjenog manjeg koeficijenta (2,20 umjesto 2,40) prilikom obračuna i isplate plaća u razdoblju od lipnja 2019. do srpnja 2022.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača autobusa. Nije sporna niti visina tužbenog zahtjeva.

10. Sporno je u ovom predmetu jesu li poslovi na radnom mjestu vozač autobusa I i vozač autobusa III kod tuženika u naravi isti poslovi, u smislu odredbe članka 91. ZR, za koje je poslodavac dužan isplaćivati jednaku osnovnu plaću za jednak rad, odnosno ima li tužitelj, slijedom toga, pravo na naknadu razlike u bruto plaći u iznosu razlike između koeficijenta 2,40 i 2,20 za utuženo razdoblje.

11. Odredbom članka 91. stavka 1. ZR propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok je odredbom članka 91. stavka 2. ZR propisano da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi.

12. Pri tome odredbe Zakona o radu o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola, nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, što je konkretno slučaj. Takvo shvaćanje proizlazi i iz sudske prakse (presuda Županijskog suda u Rijeci od 12. rujna 2022. poslovnog broja Gž R- 432/2020).

13. Iz obračunskih isprava za isplatu plaća tužitelju vidljivo je da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, s tim da je kao radno mjesto navedeno 04080 vozač autobusa u AP Dubrava s koeficijentom 2,40, a zatim je navedena korekcija koeficijenta -0,20.

14. Iz iskaza svjedoka TT i ET proizlazi da su dugogodišnji zaposlenici tuženika na radnom mjestu vozača autobusa u Autobusnom prometu Dubrava, da njihov posao obuhvaća vožnju autobusa, prodaju karata, brigu o vozilu, da im je koeficijent složenosti poslova od početka rada kod tuženika na radnom mjestu vozača autobusa iznosio 2,40 te da nema razlike u poslu koji obavljaju svjedoci od onog koji obavlja tužitelj.

15. Iz iskaza tužitelja ST proizlazi da je kod tuženika zaposlen od 10. lipnja 2019. na radnom mjestu vozača autobusa u Autobusnom prometu Dubrava, da mu je od početka zaposlenja kod tuženika pa narednih tri, tri i pol godine plaća bila obračunavana po koeficijentu 2,20, da u opis njegovog posla spada rad s putnicima, vožnja autobusa, pomoć invalidnim osobama, prodaja karata, da nema razlike u opisu njegovog posla i posla svjedoka, da nije obavljao poslove mentora kod tuženika.

16. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima navedenih svjedoka i tužitelja budući da su iskazivali uvjerljivo, životno logično te u suglasju jedni s drugima i materijalnom dokumentacijom u spisu.

17. Iz navedenih iskaza proizlazi da su svjedoci radnici tuženika koji rade na radnom mjestu vozača autobusa kao i tužitelj, no dok su saslušani svjedoci prema svojim iskazima u utuženom razdoblju primali plaću obračunatu prema koeficijentu 2,40, tužiteljev koeficijent za izračun plaće u istom razdoblju je iznosio 2,20, iako je radio iste poslove kao i svjedoci (vožnja autobusa, prodaja karata,). Iz navedenoga proizlazi da ne postoji razlika između obavljanja poslova na radnim mjestima vozača autobusa I i vozača autobusa III, kao što je to u postupku tvrdio tuženik, već da se radi o potpuno istim poslovima vozača autobusa na istim autobusima i istim autobusnim linijama.

18. Odredbom članka 91. stavka 4. ZR propisano je da je ništetna odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna članku 91. stavku 1. ZR. Stoga je za zaključiti da su ništetne i odredbe ugovora o radu koji je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojim je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu vozača autobusa utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tuženika na radnom mjestu vozača autobusa, te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača autobusa koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40.

19. Slijedom navedenoga, na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je u utuženom razdoblju tužitelj, kao zaposlenik tuženika na radnom mjestu vozača autobusa, primao plaću prema koeficijentu 2,20, dok su u isto vrijeme drugi radnici tuženika koji rade iste poslove vozača autobusa primali plaću prema koeficijentu 2,40, iako svi rade iste poslove vozača autobusa kao i tužitelj. Stoga je, na temelju citiranih zakonskih odredbi, odlučeno kao u stavku I izreke ove presude.

20. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

21. Tužitelju je na mjesečne iznose glavnog potraživanja dosuđena zatezna kamata, na temelju odredbe članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), koja, sukladno članku 87. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o., teče od jedanaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u bruto plaći. Stopa zatezne kamate je određena na temelju odredbe članka 29. stavaka 2. i 8. ZOO. Stoga je odlučeno kao u stavku I izreke presude.

22. Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu potraživanja po osnovi zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenoj bruto razlici plaće jer, prema odredbi članka 22. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunava zatezna kamata jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke ove presude.

23. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično odbijen u dijelu sporednog potraživanja (zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenoj bruto razlici plaće), to je ocjena ovog suda da isto ne utječe na uspjeh tužitelja u ovom sporu.

24. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.713,93 EUR.

25. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 29. kolovoza 2024. (kojim se očitovao na odgovor na tužbu) i od 15. listopada 2024. (kojim se očitovao na dostavljenu dokumentaciju tuženika i uredio tužbeni zahtjev) od 2x100 bodova (Tbr. 8/1) te pristupa na ročišta održana 19. rujna 2024. i 12. prosinca 2024. od 2x100 bodova (Tbr. 9/1), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 1.250,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke presude.

26. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO.

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. prosinca 2024.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku