REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1938/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Marina Veljak, u pravnoj stvari tužitelja NAPREDNI MODELI d.o.o., Zagreb, Cvijete Zuzorić 49, OIB: 48965117880, kojeg zastupa punomoćnik Imon Choudhury, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i Partneri iz Zagreba, Ribnjak 12 - 14, protiv tuženika PRIMA BON d.o.o., Zagreb, Gradišćanska 32, OIB: 08557585356, kojeg zastupa punomoćnica Gorana Grubišić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić iz Zagreba, Radnička cesta 52, radi isplate iznosa od 6.138,43 EUR / 46.250,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1624/2020 od 27. veljače 2023., 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1624/2020 od 27. veljače 2023. u točkama I., III. i V. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je 26. rujna 2019. donio javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba, Šoštarićeva 10, poslovni broj Ovrv-32203/2019 u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.138,43 EUR / 46.250,00 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na: - iznos od 3.069,21 EUR / 23.125,00 kn teku od 15. ožujka 2017. pa do isplate, - iznos od 3.069,21 EUR / 23.125,00 kn teku od 16. travnja 2017. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 300,70 EUR / 2.265,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2019. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od osam dana (točka I. izreke), djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je 26. rujna 2019. donio javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba, Šoštarićeva 10, poslovni broj Ovrv-32203/2019 u djelu u kojem je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 9,95 EUR / 75,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2019. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 141,02 EUR / 1.062,50 kn, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.227,69 EUR / 9.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana (točka III. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu 440,06 EUR / 3.315,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao neosnovan (točka IV. izreke), odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu 1.663,72 EUR / 12.534,54 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao neosnovan (točka V. izreke).

2. Sud je donio takvu odluku jer je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da su stranke 28. listopada 2016. sklopile Ugovor o poslovnoj suradnji kojim je ugovoreno pružanje usluga i to inicijalno istraživanje i priprema kampanje, analiza tržišta i konkurencije, kreativa i koncept digitalne kampanje, upitnici za postojeće korisnike – priprema i slanje, optimizacija rezultata na internetskim tražilicama, razvoj i priprema digitalnih sadržaja, tzv. A/B testiranje (2 varijante), dnevna i tjedna optimizacija kampanje, dnevni i tjedni nadzor kampanje, zakup oglasnog prostora, generiranje kontakata, isporuke dodatnih 100 kontakata (potencijalne prodaje) besplatno, izrada prodajnih modela putem društvenih mreža, napredne Linkedin postavke, generiranje prodajnih poruka i optimizacija prodajnog sadržaja, razvoj i priprema digitalnog sadržaja uključujući tehničko-marketinšku podršku, edukacija i dodatno savjetovanje, izvještavanje na mjesečnoj razini, itd. od strane tužitelja kao izvođača, tuženiku kao naručitelju i to za paušalnu mjesečnu naknadu u iznosu od 26.250,00 kn do 17. studenoga 2016., odnosno od 28. studenoga 2016. do 31. ožujka 2017. u iznosu od 23.125,00 kn, te da je na temelju predmetnog Ugovora, tužitelj uredno izvršavao svoje ugovorne obveze. Sud je, uzimajući u obzir nespornu činjenicu da tuženik nije platio utuženi iznos, ocijenio da je tuženik na temelju odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) i čl. 9. ZOO-a dužan platiti utuženi iznos.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv te presude pobijajući je zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Iznosi da tužitelj svoju tražbinu temelji na računima koji predstavljaju jednostranu ispravu tužitelja pa stoga isti ne mogu biti dokaz nastanka obveznopravnog odnosa te da bi dokaz nastanka obveznopravnog odnosa bio primjerice pisani ugovor koji tužitelj nije dostavio. Ukazuje da je sud pobijanu presudu donio isključivo na temelju personalnih dokaza - iskaza svjedoka, koji nemaju neposredna saznanja o sadržaju poslovnog odnosa. Također, tuženik smatra da je sud uslijed pogrešne odluke o glavnoj stvari donio i pogrešnu odluku o troškovima postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

6. Predmetno je riječ o sporu male vrijednosti pred trgovačkim sudom u kojem se presuda ili rješenje kojim se završava spor može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. u vezi s čl. 502. st. 1. ZPP-a) pa žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a nije dopuštena žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.138,43 EUR / 46.250,00 kn, na ime neplaćene naknade za izvršene usluge vođenja i dizajna kampanje na stranicama Facebooka i Linkedina od strane tužitelja tuženiku po računima tužitelja br. 10-1-1 od 28. veljače 2017. i br. 13-1-1 od 31. ožujka 2017.

8. Uvidom u ispis e-mail komunikacije stranaka sud je utvrdio da je 5. svibnja 2017. zakonski zastupnik tuženika OŠ u e-mailu upućenom zakonskom zastupniku tužitelja ŽŠ naveo da sukladno dogovoru na jučerašnjem sastanku time i formalno raskida Ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen između stranaka 28. listopada 2016. te da je zakonski zastupnik tužitelja ŽŠ **.**.2017. e-mailom dostavio utuženi račun tužitelja broj 10-1-1, a koji je bio zametnut i nije bio dostavljen tuženiku, što je i sam zakonski zastupnik tuženika naveo, kao i da je tuženik svojom krivnjom zametnuo račun tužitelja broj 16-1-1 i da je upravo podmirio račun tužitelja broj 4-1-1, te da je u više e-mailova zakonski zastupnik tužitelja ŽŠ upućenih zakonskom zastupniku tuženika OŠ do kraja 2017. godine molio plaćanje zaostataka od strane tuženika sukladno dostavljenoj kartici partnera.

9. Prvostupanjski sud je iz iskaza svjedoka TŠ utvrdio da je isti vodio tim koji je vodio predmetni projekt u ime tužitelja za tuženika te da su vodili kampanju preko Facebook-a i Google Display mreže, da se sjeća da je u zimi 2016. godine bio ugovoren posao između stranaka, te da se isti odvijao tijekom 2016. i 2017. godine, da su usluge od strane tužitelja redovno izvršavane, te da je redovito komunicirao sa zakonskim zastupnikom tuženika, a kako bi se usluge uredno izvršile, te ukoliko bi bilo kakvih primjedbi od strane tuženika, da bi iste ispravili, a obzirom da mu je prekinut radni odnos s tužiteljem u ožujku ili travnju 2017., da ne zna što se dalje odvijalo između stranaka. Nadalje, svjedok je iskazao da se kampanja odnosila na prikupljanje kontakata za tuženika, a koji bi mogli biti njegovi potencijalni klijenti, na način da je na internetskoj stranici tuženika otvorena podstranica na kojoj bi osobe ispunjavale svoje podatke, a koje podatke bi tužitelj onda slao tuženiku, da misli da je bilo troje ili četvero ljudi konstantno aktivno na projektu, da se uglavnom radilo za tuženika, međutim da su znale paralelno raditi i određene sugestije za cijelu PRIMA GRUPU, a kako bi se poboljšale usluge iz perspektive marketinga, da je tuženika kontaktirao po potrebi, odnosno sigurno barem dva puta mjesečno, a po potrebi i više puta ukoliko bi se pojavili problemi u kampanji, te da unutar društva tužitelja postoji tim poslovnog razvoja, koji sukladno uputama klijenta daje upute posebnom tima zaduženom za dizajn i da ujedno postoji još i treći tim koji je konkretno zadužen za vođenje kampanje za klijenta, kao i da je unutar društva tužitelja bio organiziran programerski tim koji je bio zadužen za rješavanje tehničkih problema, da su se radile promjene vizuala tijekom suradnje između stranaka i da se uobičajeno radilo na način da je njegov tim osmišljavao tekstualni dio objave, dok je dizajnerski tim osmišljavao vizual, te da se sjeća da u pravilu u jednom mjesecu ne bi bio konkretan broj objava ili promjena, već da bi u nekom mjesecu bilo više vizualnih promjena koje bi se onda prelile u idući mjesec, te da misli da se za ugovorene usluge plaćala paušalna mjesečna naknada, no da mu nije poznato da li je tuženik podmirivao fakture koje je tužitelj izdavao. Ujedno, svjedok je iskazao da ne zna koliko od prikupljenih kontakata od strane tužitelja i dostavljenih tuženiku, je konkretno postalo klijentima tuženika, odnosno s kojima je tuženik sklopio ugovore, ali da je zakonski zastupnik tuženika znao dati određene primjedbe u odnosu na navedeno, a na što je tužitelj konstantno pokušavao poboljšati kvalitetu usluge, kako bi konkretno došlo do većeg broja klijenata tuženika, međutim, istaknuo je da se na navedeno ne može konkretno utjecati, budući da ne ovisi samo o tužitelju, odnosno o izvršavanju njegove usluge.

10. Nadalje, sud je iz iskaza svjedokinje ĆŠ utvrdio da je ista u predmetnom razdoblju bila zaposlena kod tužitelja te da se sjeća da je tuženik bio jedan od važnijih klijenata tužitelja, da je radila cca 6 mjeseci kod tužitelja i to od rujna 2016. do ožujka 2017. i da nije puno radila na samom projektu u početku istog, već da je za isti bio zadužen TŠ koji je vodio sve projekte vezano uz tuženika, a koji su se sastojali od web dizajna, vođenja društvenih mreža, kao i oglašavanja za tuženika, već da je jedino radila dizajn, odnosno promjenu vizualnog dizajna za tuženika, kada se tuženik preselio u drugi ured kat ispod, da se sjeća da su svaki ponedjeljak imali sastanke, da je bila i osobno prisutna na dva do tri sastanka, a vezano za izvršavanje usluga koje su bile ugovorene za tuženika, budući da je tuženik bio jedan od važnijih klijenata tužitelja, te da je na poslovima za tuženika radilo četvero do petero ljudi koje je vodio TŠ, u kojem timu su bili uključeni dizajner, copywriter (osoba koja piše tekstualni sadržaj oglasa), a da je svjedokinja bila uključena kao zamjenik voditelja projekta. Ujedno, je iskazala da nije bila na potpisivanju pisanog ugovora, pa da ne zna da li je postojao pisani ugovor, te da joj nije poznato za koje usluge i za koji period su izdani utuženi računi tužitelja, svjedokinja odgovara da joj nije poznato i da nije sudjelovala u uslugama koje se nazivaju generiranjem upita, odnosno kontakata, te da se više od iskazanog ne sjeća, s obzirom na protek godina.

11. Također, sud je tijekom postupka saslušao zakonskog zastupnika tužitelja ŽŠ te je utvrdio da je on iskazao da su usluge na temelju ugovora sklopljenog s tuženikom uredno izvršene, no da je neovisno o navedenom, na zajedničkom sastanku s tuženikom u svibnju 2017. zakonski zastupnik tuženika izjavio da raskida predmetni ugovor, a što je tužitelja začudilo, budući da nisu osjetili nezadovoljstvo od strane tuženika, a vezano za izvršavanje usluga, te da je tužitelj krajem ožujka 2017., dobio zahtjev za novu ponudu od strane tuženika ili PRIMA GRUPE, da se ne može konkretno sjetiti, međutim, da je tužitelju navedeno upućivalo da tuženik želi daljnju suradnju, te da je tužitelj, a kako bi zadržao dobre poslovne odnose s tuženikom i u budućnosti ostvario druge projekte s istim, utužene račune izdao u umanjenom iznosu, te je račun za mjesec travanj znatno umanjen zbog nezadovoljstva tuženika, no predmetni račun je i podmiren od strane tuženika, te da su odrađene i dodatne aktivnosti, odnosno projekt dizajna za uređenje ureda i dizajn materijali, te priprema za tisak besplatno za tuženika. Nadalje, zakonski zastupnik tužitelja je iskazao da je ugovor sklopljen s tuženikom u studenom ili prosincu 2016., te da se odnosio na usluge prikupljanja kontakata, kao i usluge tehničkog, dizajnerskog i marketinškog ostvarenja navedenog cilja, a kako bi isti kontakti mogli biti potencijalni klijenti tuženika, za cijenu usluge od cca 18.000,00 kn, odnosno svakako manje od iznosa od 20.000,00 kn, da se radilo o mjesečnoj paušalnoj naknadi, da nije osobno sudjelovao u operativi projekta, međutim, da bi na tjednoj bazi bio obaviješten o stanju samog projekta, od strane tima tužitelja i tuženika, da nije bilo primjedbi od strane tuženika vezano za izvršavanje usluga iz utuženih računa, da se sjeća se da je od svjedoka TŠ bio obaviješten da je održan sastanak sa zakonskim zastupnikom tuženika, a da bi se poboljšala konkretna realizacija pribavljanja klijenata tuženiku, s obzirom na to da je projekt bio u početnoj fazi, te da su tužitelju pri izvršavanju usluga bile potrebne povratne informacije od strane klijenta, odnosno tuženika, a vezano za količine upita i kvalitetu istih, sve kako bi tužitelj mogao poboljšati svoju uslugu pa da je uvjeren da je tuženik bio upoznat s uslugama iz utuženih računa, a obzirom na to da su iste usluge pružene neposredno nakon predmetnog sastanka, odnosno u veljači i ožujku 2017. Ujedno, zakonski zastupnik tužitelja je iskazao da je tužitelj izdao i druge račune prije utuženih tuženiku, te da su isti računi podmireni sa zakašnjenjem od tuženika, da su računi dostavljani tuženiku na način da bi bili ostavljani u poštanskom sandučiću tuženika, obzirom da stranke imaju poslovne prostore u istoj zgradi, ili putem e-maila, neki puta i oboje, te da misli da ga je tuženik obavijestio da račun broj 10-1-1 nikada nije zaprimio krajem 2017. godine, kao i da mu zakonski zastupnik tuženika nije odgovarao na e-mailove, a vezano uz podmirenje utuženih računa.

12. Sud je iz iskaza zastupnika tuženika OŠ utvrdio da je u svom iskazu potvrdio višemjesečni poslovni odnos s tužiteljem te da su stranke imale sklopljen ugovor za usluge oglašavanja, dobavljanja kontakata, odnosno zakonski zastupnik tuženika je potvrdio sve što su svjedok TŠ i zakonski zastupnik tužitelja iskazali na istom ročištu 8. prosinca 2021., međutim, istaknuo je da je predmetno ugovorena usluga bila puno kompleksnija od onoga što je iskazivano, te da spori utužene račune tužitelja, budući da je zbog prirode usluge koje su, prilično neopipljive, sve usluge koje je tužitelj pružio tuženiku, podmirene od strane tuženika, te da drži da tuženik nema nepodmirenih usluga prema tužitelju, da su se ugovorene usluge između stranaka sastojale od: inicijalnog istraživanja i priprema kampanje, analize tržišta i konkurencije, kreative i koncepta digitalne kampanje, upitnika za postojeće korisnike – priprema i slanje, optimizacija rezultata na internetskim tražilicama, razvoj i priprema digitalnih sadržaja, tzv. A/B testiranje (dvije varijante), dnevna i tjedna optimizacija kampanje, dnevni i tjedni nadzor kampanje, zakup oglasnog prostora, generiranje kontakata, isporuke dodatnih 100 kontakata (potencijalne prodaje) besplatno, izrada prodajnih modela putem društvenih mreža, napredne Linkedin postavke, generiranje prodajnih poruka i optimizacija prodajnog sadržaja, razvoj i priprema digitalnog sadržaja uključujući tehničko-marketinšku podršku, edukacija i dodatno savjetovanje, izvještavanje na mjesečnoj razini, itd. Ujedno, zakonski zastupnik tuženika je iskazao da je na temelju suradnje između stranaka tuženik isplatio tužitelju iznos od cca 320.000,00 kn, te u odnosu na utužene račune tužitelja, konkretno račun broj 10-1-1, da ga tuženik nikada nije zaprimio, pa da nije niti zaveden u poslovnim knjigama tuženika, te da je o navedenom obavijestio i tužitelja e-mailom, dok račun tužitelja broj 13-1-1 tuženik nije odmah osporio, odnosno prigovorio istome, budući da kako je tužitelj točno rekao, da je u svibnju 2017. održan zajednički sastanak vezano uz eventualnu daljnju poslovnu suradnju, te stoga radi mogućnosti zadržavanja dobrih poslovnih odnosa s tužiteljem, nije mu odmah prigovorio, iako je tuženik smatrao da se radi o usluzi koja nije isporučena ili je eventualno podmirena, što je radi prirode ugovorenih usluga konkretno teško utvrditi jesu li zaista izvršene i da je za to potrebno i određeno vrijeme, kao i se usluga iz oba utužena računa odnosi na usluge izvršene u veljači 2017., te da su zbog promjena unutar društva tužitelja usluge koje su ugovorene, lošije izvršavane, odnosno da je problem u komunikaciji nastao kada su drugi članovi drugih timova tužitelja, a koji su bili zaduženi za projekt tuženika, prekinuli radni odnos s tužiteljem, kao i svjedok TŠ, a zbog čega je došlo i do raskida poslovnog odnosa između stranaka, te da je tijekom veljače i ožujka 2017. bio u kontaktu s tužiteljem, da je tada iznosio primjedbe gospodinu TŠ, odnosno svoje nezadovoljstvo količinom ostvarenih kontakata i kvalitetom izvršene usluge, no da se ne sjeća količine dobivenih kontakata u utuženom periodu, te da je ožujku 2017. tužitelju upućen novi zahtjev za poslovnu suradnju, iz istog razloga zato što se nastojalo nastaviti poslovnu suradnju s tužiteljem, te je iz istog razloga održan sastanak u svibnju 2017., no da tuženik u tom trenutku još nije imao konkretnih saznanja koje su usluge za njega izvršene od strane tužitelja. Nadalje, isti je iskazao da je utuženi račun tužitelja broj 13-1-1 nesporno zaprimljen, kao i da je tuženik podmirio račune za siječanj i travanj 2017., budući da je tužitelj uredno izvršio usluge iz predmetnih računa, a koje usluge je tuženik mogao i vidjeti.

13. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je sud iskaze svjedoka TŠ, ĆŠ i zakonskog zastupnika tužitelja ŽŠ u cijelosti prihvatio kao logične, životne i uvjerljive. Sud obrazlaže da su ti iskazi u skladu s materijalnom dokumentacijom priloženoj spisu te s nalazom i mišljenjem stalnom sudskog vještaka za financije koje je provedeno u ovom postupku. Ovaj sud prihvaća kao logično obrazloženje prvostupanjskog suda da prihvaća iskaze navedenih svjedoka kao logične i uvjerljive jer se navedeni iskazi podudaraju, a da svjedoci TŠ i ĆŠ, kao bivši zaposlenici tužitelja, nisu osobno zainteresirani za uspjeh stranaka u sporu. Isto tako, ovaj sud je na jasan način obrazložio koje dijelove iskaza zakonskog zastupnika tuženika je prihvatio, a koje nije te je za isto dao logično obrazloženje. Naime, prema mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud je savjesno ocijenio navedeni iskaz.

14. Sud je utvrdio da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije DRAGON REVIZIJA d.o.o. proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu u razdoblju od 2016. godine do 17. srpnja 2017., a što proizlazi iz tuženikove analitičke kartice dobavljača NAPREDNI MODELI d.o.o. te tužiteljeve analitičke kartice kupca PRIMA BON d.o.o., kao i da je početno stanje na dan 1. siječnja 2017. na analitičkim karticama tužitelja i tuženika u cijelosti usklađeno i iznosi 98.750,00 kn, a odnosi se na račune tužitelja broj: 64-1-1 od 17. listopada 2016. u iznosu od 26.250,00 kn, 66- 1-1 od 17. studenoga 2016. u iznosu od 26.250,00 kn, 71-1-1 od 28. studenoga 2016. u iznosu od 23.125,00 kn i 76-1-1 od 28. prosinca 2016. u iznosu od 23.125,00 kn, koje račune tužitelja iz 2016. godine je tuženik platio u 2017. godini i to sa zakašnjenjem po pojedinom računu od 87 do 123 dana, dok je u 2017. godini tužitelj izdao tuženiku četiri računa na ukupan iznos od 73.121,25 kn i to broj: 4-1-1 od 26. siječnja 2017. u iznosu od 23.125,00 kn, 10-1-1 od 28. veljače 2017. u iznosu od 23.125,00 kn, 13-1-1 od 31. ožujka 2017. u iznosu od 23.125,00 kn i 16-1-1 od 30. travnja 2017. u iznosu od 3.746,25 kn, koji računi su izdani za siječanj, veljaču i ožujak 2017. u istom iznosu od 23.125,00 kn, kao i za studeni 2016., odnosno za prosinac 2016., pozivajući se na uslugu „Kampanja – Kreativa, vođenje i dizajn:

Promocija paketa i generiranje upita/kontakata - Veljača 2017 - sukladno Ugovoru“, a račun za travanj 2017. je izdan na iznos od 3.746,25 kn, te da na računu broj 13-1-1 od 31. ožujka 2017. u opisu stoji „Veljača 2017“, dok u napomeni stoji „Usluga za ožujak 2017“, te da obzirom da dostavljenoj dokumentaciji i spisu nije priložen Ugovor na koji se pozivaju stranke, da se ne vidi na koji način se usluga trebala obračunavati, no budući da je mjesečna usluga tužitelja uvijek fakturirana u istom iznosu (bilo 26.250,00 kn do 17. studenoga 2016. ili 23.125,00 kn od 28. studenoga 2016. do 31. ožujka 2017.), da se može zaključiti da se radilo o unaprijed dogovorenom iznosu na mjesečnoj bazi (paušalna naknada), kao i da je razvidno kako je tuženik sve nesporne račune plaćao s velikim zakašnjenjem, što ukazuje na činjenicu da je isti imao problema s likvidnošću.

15. Nadalje, sud je utvrdio da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da je tuženik u svojim poslovnim knjigama evidentirao sporni račun broj 13- 1-1 od 31. ožujka 2017. na iznos od 23.125,00 kn, te da je po njemu iskoristio odbitak pretporeza, kao i da ga nije reklamirao tužitelju u razumnom roku, niti je proveo ispravak odbijenog pretporeza, dok tuženik u svojim poslovnim knjigama nije evidentirao sporni račun broj 10-1-1 od 28. veljače 2017. na iznos od 23.125,00.

16. Ovaj sud prihvaća kao ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka izrađen stručno, jasno, detaljno i argumentirano te su skladu s pravilima struke i znanosti. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je vještak otklonio primjedbe tuženika.

17. Uzimajući u obzir navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su stranke bile u ugovornom odnosu s osnove ugovora o djelu, a da je tužitelj uredno izvršavao svoje ugovorne obveze. Prema odredbi čl. 590. ZOO-a, ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Prema tome, ugovor o djelu je konsenzualni neformalni ugovor pa je neosnovan je tuženikov žalbeni navod da se ugovorni odnos u konkretnom slučaju dokazuje isključivo pisanim ugovorom.

18. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 20. prosinca 2024.

Sudac

Marina Veljak