Poslovni broj: Gž-2359/2024-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, u pravnoj stvari tužitelja EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Alan Muraj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4367/2023-44 od 15. srpnja 2024., 20. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika kao osnovana, pa se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4367/2023-44 od 15. srpnja 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka preko iznosa od 1.641,40 eura do iznosa od 2.151,11 eura (za iznos od 509,71 eura), i sudi se:
"Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 509,71 eura."
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 80,00 eura, dok mu se za više traženi iznos zahtjev odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe članka 1., 2. i 4. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3214674828/08, kreditna partija 7104353046 sklopljenog 16. listopada 2008., u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.062,97 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke), kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 2.151,11 eura zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2024. do isplate (točka III. izreke).
2. Protiv točke III. izreke presude koja sadrži odluku o parničnom trošku kojom su tužitelju dosuđeni svi zatraženi troškovi za sastavljanje tužbe (100 bodova/ 200,00 eura), sastavljanje 3 obrazložena podnesaka (po 100 bodova/ 200,00 eura), zastupanje tužitelja na 3 ročišta (po 100 bodova/ 200,00 eura), te pristojbe na tužbu (67,32 eura) i presudu (134,71 eura) i troškova vještačenja (199,08 eura), žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima.
2.1. Na žalbu nije odgovoreno.
2.2. Žalba je djelomično osnovana.
3. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud presudom obvezao tuženika na isplatu tužitelju za cjelokupno tužbeno potraživanje i kod takve odluke o glavnoj stvari obvezao tuženika da tužitelju naknadi i troškove postupka u cijelosti, a koju odluku o troškovima postupka je prvostupanjski sud donio pozivom na odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.
5. U ovoj fazi postupka sporno pripada li tužitelju pravo na trošak sastavljanja podneska od 24. svibnja 2021. i podneska od 9. lipnja 2023., u visini od 100 bodova (200,00 eura), zatim je sporno pripada li mu pravo na troškove zastupanja na ročištima od 4. ožujka 2021. i 3. srpnja 2024. u visini od 100 bodova (200,00 eura), te pripada li tužitelju pravo na naknadu troškova pristojbe tužbe i presude u visini od 67,32 eura, odnosno 134,71 eura.
6. Tuženik u žalbi u bitnom ističe kako je trošak tužitelju trebalo obračunati srazmjerno uspjehu u sporu jer je djelomično povukao tužbeni zahtjev, zatim da se u slučaju podnesaka od 24. svibnja 2021. i podneska od 9. lipnja 2023. ne radi o podnescima koji su bili nužni za vođenje postupka jer je tim podnescima tuženik samo postavio tužbeni zahtjev u skladu s izračunom sudskog vještaka, odnosno uskladio ga s valutom euro, kao i da nije bilo mjesta obvezivanju tuženika na nadoknadu troškova zastupanja na ročištima od 4. ožujka 2021. i 3. srpnja 2024. u visini od 100 bodova jer se na njima raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Isto tako da nije bilo mjesta obvezivanju tuženika na nadoknadu troška sudskih pristojbi na tužbu i presudu, jer da je tužitelj plaćanja tih pristojbi oslobođen, pri čemu da u spisu niti nema dokaza da je pristojba na tužbu plaćena.
7. Sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Prema stavku 2. te odredbe, ako je propisana Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj Tarifi.
8. Neosnovano tuženik u žalbi prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju dosudio trošak smatrajući da je sa svojim tužbenim zahtjevom uspio u cijelosti, jer da je konačnim tužbenim zahtjevom povukao tužbu za iznos od 756,50 eura pa je tuženik imao pravo na naknadu troška srazmjerno uspjehu u parnici.
8.1. Navedeno iz razloga jer bi tuženik imao pravo na naknadu srazmjerog djela troška za onaj dio za koji je tužitelj povukao tužbeni zahtjev samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva, a što u konkretnom nije slučaj, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.
9. Isto tako neosnovano tuženik osporava pravilnost odluke prvostupanjskog suda u pogledu troškova zastupanja na ročištima od 4. ožujka 2021. i 3. srpnja 2024. jer se na pripremnom ročištu održanom 4. ožujka 2021. raspravljalo o glavnoj stvari te su se iznosili dokazni prijedlozi i zaključen je prethodni postupak, a na ročištu održanom 3. srpnja 2024. pregledavala sva dokumentacija u spisu te je raspravljanje zaključeno, pa je trošak za zastupanje na tim ročištima trebalo odmjeriti po Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/2023. – u daljnjem tekstu: Tarifa) u visini od 100 bodova (200,00 eura).
10. Također neosnovano tuženik prigovara da tužitelju ne bi pripadao trošak pristojbe na presudu, navodeći da u spisu nema dokaza da je tužitelj tu pristojbu platio, jer je dokaz o plaćenoj pristojbi prvostupanjskom sudu dostavljen uz tužbu 5. lipnja 2020.
11. Međutim, osnovano tuženik pobija pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke o parničnom trošku u pogledu podneska od 24. svibnja 2021. kojim tužitelj uređuje visinu tužbenog potraživanja u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, kao i u pogledu podneska od 9. lipnja 2023. kojim tužitelj uređuje svoj tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, jer se ne radi o podnescima za koje je trebalo priznati trošak primjenom Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023., dalje: Tarifa), već primjenom Tbr. 8.4. Tarife u visini od 25% kao trošak ostalih podnesaka.
11.1. Isto tako, osnovano tuženik prigovara da je pogrešno prvostupanjski sud tužitelju priznao naknadu troška plaćanja pristojbe za presudu, jer tu pristojbu tužitelj nije platio, a odredbom članka 11. stavka 1. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23.) propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a o kakvom postupku se u konkretnom slučaju radi.
12. Slijedom iznijetog, trebalo je žalbu tuženika u tom dijelu prihvatiti kao osnovanu i preinačiti odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u točki III. izreke presude te odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 509,71 eura kao neosnovan.
13. Budući da je tuženik djelomično uspio sa žalbom (cca 50%) u tom mu je omjeru trebalo na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a vezano uz odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a, a pozivom na Tbr. 10. točku 4. Tarife, priznati i trošak drugostupanjskog postupka u visini od 80,00 eura, dok mu je za više traženi iznos od 79,98 eura zahtjev trebalo odbiti, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.
14. Zbog navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Split, 20. prosinca 2024.
Sutkinja
Sanda Crljen Ivančić