Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-101/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Ivana Stipčića predsjednika vijeća, Marijanke Salopek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Košir Skračić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-587/19-35 od 14. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice Zagrebačke banke d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-587/19-35 od 14. lipnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženice za nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

»I. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka čl. 1 st.2., čl.2. i čl. 6. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3207288245 kreditna partija 7103281130 od 2. rujna 2006. zaključenog između tužitelja OZ iz [adresa] kao korisnika kredita i Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 kao davatelja kredita u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 isplatiti tužitelju LZ iz [adresa] iznos od 5.890,56 kn po osnovi razlike preplaćenih kamata sve sa pripadajućim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate koja na svaki preplaćeni mjesečni iznos teče od dana dospijeća do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1.kolovoza 2015. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose od:

-60,55 kn od 20.11.2007. do isplate

-112,67 kn od 17.11.2010. do isplate -58,85 kn od 13.12.2007. do isplate

-114,87 kn od 17.12.2010. do isplate -59,80 kn od 15.01.2008. do isplate

-111,82 kn od 19.01.2011. do isplate -58,89 kn od 15.02.2008. do isplate

-108,98 kn od 21.02.2011. do isplate -89,60 kn od 15.03.2008. do isplate

-106,89 kn od 17.03.2011. do isplate -87,76 kn od 14.04.2008. do isplate

-102,23 kn od 21.04.2011. do isplate -84,35 kn od 15.05.2008. do isplate

-104,50 kn od 25.05.2011. do isplate -84,18 kn od 18.06.2008. do isplate

-104,75 kn od 14.06.2011. do isplate -83,71 kn od 17.07.2008. do isplate

-108,87 kn od 22.07.2011. do isplate -81,56 kn od 14.08.2008. do isplate

-104,94 kn od 25.08.2011. do isplate -80,69 kn od 15.09.2008. do isplate

-94,85 kn od 22.09.2011. do isplate -83,22 kn od 14.10.2008. do isplate

-90,54 kn od 12.10.2011. do isplate -85,27 kn od 14.11.2008. do isplate

-87,41 kn od 19.11.2011. do isplate -80,06 kn od 15.12.2008. do isplate

-84,34 kn od 03.12.2011. do isplate -85,27 kn od 14.01.2009. do isplate

-83,65 kn od 23.01.2012. do isplate -84,90 kn od 16.02.2009. do isplate

-80,35 kn od 11.02.2012. do isplate -81,56 kn od 16.03.2009. do isplate

-76,42 kn od 15.03.2012. do isplate -80,54 kn od 20.04.2009. do isplate

-73,14 kn od 05.05.2012. do isplate -79,94 kn od 15.05.2009. do isplate

-69,64 kn od 16.05.2012. do isplate -77,83 kn od 18.06.2009. do isplate

-66,49 kn od 13.06.2012. do isplate -76,95 kn od 15.07.2009. do isplate

-62,44 kn od 13.07.2012. do isplate -129,58 kn od 21.08.2009. do isplate

-58,88 kn od 10.08.2012. do isplate

-128,27 kn od 07.09.2009. do isplate

-54,80 kn od 12.10.2012. do isplate

-124,30 kn od 28.10.2009. do isplate

-51,33 kn od 19.10.2012. do isplate

-123,83 kn od 15.11.2009. do isplate

-47,86 kn od 15.11.2012. do isplate

-123,24 kn od 24.12.2009. do isplate

-43,77 kn od 13.12.2012. do isplate

-122,73 kn od 21.01.2010. do isplate

-39,24 kn od 17.01.2013. do isplate

-121,53 kn od 23.02.2010. do isplate

-35,88 kn od 12.02.2013. do isplate

-121,27 kn od 23.03.2010. do isplate

-32,03 kn od 13.03.2013. do isplate

-119,15 kn od 26.04.2010. do isplate

-28,65 kn od 13.04.2013. do isplate

-119,73 kn od 15.05.2010. do isplate

-23,90 kn od 20.06.2013. do isplate

-119,06 kn od 21.06.2010. do isplate

-20,09 kn od 12.08.2013. do isplate

-117,71 kn od 21.07.2010. do isplate

-16,19 kn od 12.08.2013. do isplate

-115,33 kn od 11.08.2010. do isplate

-12,24 kn od 12.09.2013. do isplate -120,69 kn od 15.09.2010. do isplate

-8,33 kn od 05.10.2013. do isplate

-114,34 kn od 15.10.2010. do isplate

-4,16 kn od 21.11.2013. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 isplatiti tužitelju LZ iz [adresa] iznos od 18.387,66 kn po osnovi razlike po osnovi valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve s pripadajućim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate koja na svaki preplaćeni mjesečni iznos teče od dana dospijeća do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1.kolovoza 2015. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose od:

-14,18 kn od 14.11.2008. do isplate

-440,06 kn od 14.06.2011. do isplate -51,29 kn od 14.01.2009. do isplate

-518,53 kn od 22.07.2011. do isplate -64,28 kn od 16.02.2009. do isplate

-564,52 kn od 25.08.2011. do isplate -27,25 kn od 16.03.2009. do isplate

-441,51 kn od 22.09.2011. do isplate -29,90 kn od 20.04.2009. do isplate

-422,85 kn od 12.10.2011. do isplate -39,97 kn od 15.05.2009. do isplate

-427,44 kn od 19.11.2011. do isplate -23,64 kn od 18.06.2009. do isplate

-433,53 kn od 03.12.2011. do isplate -29,80 kn od 15.07.2009. do isplate

-494,07 kn od 23.01.2012. do isplate -3,35 kn od 21.08.2009. do isplate

-499,42 kn od 11.02.2012. do isplate -11,92 kn od 07.09.2009. do isplate

-491,15 kn od 15.03.2012. do isplate -10,12 kn od 15.11.2009. do isplate

-500,01 kn od 05.05.2012. do isplate -27,71 kn od 24.12.2009. do isplate

-503,25 kn od 16.05.2012. do isplate -46,66 kn od 21.01.2010. do isplate

-518,66 kn od 13.06.2012. do isplate -59,58 kn od 23.02.2010. do isplate

-508,11 kn od 13.07.2012. do isplate -83,38 kn od 23.03.2010. do isplate

-513,26 kn od 10.08.2012. do isplate -86,90 kn od 26.04.2010. do isplate

-503,67 kn od 12.10.2012. do isplate -122,97 kn od 15.05.2010. do isplate

-514,55 kn od 19.10.2012. do isplate

-145,59 kn od 21.06.2010. do isplate

-528,26 kn od 15.11.2012. do isplate

-161,01 kn od 21.07.2010. do isplate

-517,70 kn od 13.12.2012. do isplate

-163,39 kn od 11.08.2010. do isplate

-492,46 kn od 17.01.2013. do isplate

-270,11 kn od 15.09.2010. do isplate

-512,04 kn od 12.02.2013. do isplate

-220,95 kn od 15.10.2010. do isplate

-510,93 kn od 13.03.2013. do isplate

-235,57 kn od 17.11.2010. do isplate

-546,86 kn od 13.04.2013. do isplate

-307,37 kn od 17.12.2010. do isplate

-493,44 kn od 20.06.2013. do isplate

-305,99 kn od 19.01.2011. do isplate

-504,12 kn od 12.08.2013. do isplate

-307,52 kn od 21.02.2011. do isplate

-508,01 kn od 12.08.2013. do isplate

-321,64 kn od 17.03.2011. do isplate

-522,42 kn od 12.09.2013. do isplate

-295,05 kn od 21.04.2011. do isplate

-555,19 kn od 05.10.2013. do isplate

-381,77 kn od 25.05.2011. do isplate

-552,78 kn od 21.11.2013. do isplate

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 naknaditi tužitelju LZ iz [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 14.593,00 kn sa zateznim kamatama od dana 14.lipnja 2022. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.«

2. Protiv navedene presude pravovremeno je podnijela žalbu tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu naknade tuženici troškova postupka prema podnesenom troškovniku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenljivosti kamatne stope i odredbi o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3207288245 (dalje: Ugovor), pobliže navedene pod točkom I. izreke pobijane presude, a koji Ugovor su 2. rujna 2006. sklopili tuženica kao Kreditor i tužitelj kao korisnik kredita kojim je tužitelju odobren namjenski kredit za kupnju osobnog automobila u iznosu od 20.470,01 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, kao i isplata preplaćenih kamata jer je ugovorena promjenljiva kamatna stopa u visini od 5.20 % temeljem Odluke o kamatnim stopama Kreditora zbog čega je ugovorena kamata višekratno mijenjana, kao i isplate razlike u tečaju valute CHF, jer se radilo o ništetnim i nepoštenim odredbama Ugovora.

6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio.

7. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toče 11. ZPP i na koje povrede ovaj sud isto pazi po službenoj dužnosti jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa tako niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženica u žalbi. Presuda ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude.

8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno članku 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8. i 220. ZPP na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženica.

9. Nije u pravu tuženica kada navodi da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer je u točki II. izreke presude dosuđen iznos od 5.890,56 kuna /781,81 eura, dok zbroj pojedinačnih iznosa daje iznos od 5.740,54 kuna /761,90 eura.

9.1. Naime, okolnost da je zbroj pojedinačnih iznosa (na koje teče zatezna kamata) manji od ukupno zahtijevanog iznosa ne predstavlja bitnu povredu odredaba postupka zbog koje se presuda ne bi mogla ispitati jer tužitelj ne mora zahtijevati kamatu na cjelokupan iznos.

10. U odnosu na žalbene navode tuženice da je u podnesku od 12. ožujka 2020. istaknut prigovor promašene aktivne legitimacije jer da iz prometa po kreditu je razvidno da za brojne uplate nema podataka o osobi uplatitelja, ovaj sud smatra da time što prvostupanjski sud o tom prigovoru se nije "osvrnuo", kako to navodi tuženica, ne predstavlja bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zbog koje se presuda ne bi mogla ispitati, a kako tuženica ne čini spornim sklapanje Ugovora, kao i da je kredit otplaćen uplatama na račun tuženice to se prigovor promašene pasivne legitimacije ukazuje neosnovanim.

11. Neosnovan je žalbeni prigovor da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 190. stavka 1. ZPP jer je tužitelj u podnesku od 15. listopada 2021. preinačio tužbu u fazi glavne rasprave povećanjem zahtjeva za isplatu nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem i koju preinaku je prvostupanjski sud osnovano dopustio u smislu članka 190. stavka 1. ZPP, iako o tome nije donio posebno rješenje. Tužitelj nije mogao postaviti tužbeni zahtjev bez provedenog vještačenja do zaključenja prethodnog postupka, a imajući u vidu da se postavljeni tužbeni zahtjev zasniva na istom činjenično stanju, tj. da nije došlo do promjene činjeničnih navoda u tužbi. Konačno, i prema zaključku sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenoga 2021. u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

12. Nadalje, tužitelj je u podnesku od 8. travnja 2022. preinačio tužbu i postavio konačni tužbeni zahtjev tako da umjesto zahtjeva za sumarnu, jedinstvenu isplatu po dvije različite osnove kao u tužbenom zahtjevu od 15. listopada 2022., zahtjeva isplatu pojedinačno po osnovi promjenjive kamatne stope i po osnovi valutne klauzule, a kako proizlazi iz spisa prema nalogu prvostupanjskog suda na ročištu od 6. travnja 2022. da razdvoji potraživanje za isplatu po osnovi promjenljive kamatne stope i valutne klauzule. Prvostupanjski sud je osnovano dopustio preinaku tužbe, iako o tome nije donio posebno rješenje, a sve to jer se i taj tužbeni zahtjev zasniva na istom činjeničnom stanju i tužitelju je dosuđen novčani iznos koji bi mu bio i dosuđen prema tužbenom zahtjevu od 15. listopada 2022.

13. Stoga, prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP jer presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev (kako je to konačno postavljen tijekom postupka, u svezi čega je i dopuštena preinaka tužbe), a kako se to neosnovano navodi u žalbi.

14. Neosnovan je žalbeni navod da tužitelj nije potrošač u smislu Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03., dalje: ZZP/03) jer prema članku 3. toga Zakona potrošač je svaka osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnog aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Naime, predmetni Ugovor tužitelj je sklopio kao fizička osoba za kupnju osobnog automobila te u spisu nema podataka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti i što je tužitelj potvrdio u stranačkom iskazu navodeći da je osobni automobil koristio za osobne potrebe,a tuženica nije dokazala da tužitelj ne bi bio potrošak, a teret dokaza je na tuženici.

15. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora na snazi je bio ZZP/03 koji je u članku 81. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. tog Zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Navedena materija jednako je regulirana u odredbama članaka 96. i 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09., dalje: ZZP/07).

16. Na žalbene navode tuženice valja navesti da je prema članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i ZZP/07 u članku 138.a. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

16.1. Navedeno stoga što sukladno članku 502.a stavku 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Člankom 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja, u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

17. Nepoštenost promjenjive kamatne stope utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (o kojoj je odlučeno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.), presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., a istovjetno stajalište iskazao je i Sud EU u presudi poslovni broj C 26/2013 od 30. travnja 2014., vezano za tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive Vijeća EU 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. U konkretnom slučaju posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu članka 269. stavka 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., 155/23., dalje: ZOO), a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je neodređena i neodrediva te nije razumljiva.

18. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kao i Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da je tuženica u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

19. Tuženica u ovom postupku nije dokazala da bi se o ugovornim odredbama ugovora o kreditu na ništetnosti kojih tužitelj temelji svoj zahtjev za isplatom pojedinačno pregovaralo, odnosno da su tužitelju protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice tih ugovornih odredbi to jest da joj je te odredbe tuženica učinila razumljivima, i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud EU u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku.

20. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženice iz kojih bi proizlazilo da nije postupala na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, upućujući na teret dokazivanja koji da je na tužitelju i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi, neosnovano ukazujući pri tome da je propušteno pravilno primijeniti Direktivu Vijeća 93/13/EEZ (članak 1. stavak 2.) i tumačenje prava EU. koje je dao Sud Europske unije od 9. srpnja 2020. br. C-81/19 koju presudu ujedno i interpretira u žalbi.

21. Zbog naprijed navedenih razloga nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 502.c ZPP.

22. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema članku 323. stavku 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je člankom 1111. stavkom 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

23. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženice na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita nastala šteta, a tuženica je stekla nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženica primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužna vratiti tužitelju jer je u smislu članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine. Pri tome se ukazuje da tuženica nije dokazala da anuitete prema Ugovoru nije platio tužitelj.

24. Budući da je tuženica sastavila predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga ona predložila prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženica je nepošten stjecatelj, kakvim ju je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekla na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

25. Tuženica neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba članka 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26. Visina zahtjeva tužitelja je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke.

27. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženice pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio:„Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

28. Tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa s osnova ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđeno da su banke (među kojima je i tuženica), mijenjale kamatne stope bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Za razliku od prve presude Visokog trgovačkog suda RH, drugom presudom donesenom u tom postupku poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 13. lipnja 2018. taj sud je potvrdio prvostupanjsku odluku kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuju ništetnim ugovorne odredbe u dijelu kojim se glavnica kredita valutnom klauzulom veže uz valutu švicarski franak. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega zastarni rok na podnošenje zahtjeva za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći od 13. lipnja 2014. Budući da je tužba u ovom postupku podnesena 5. lipnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz članka 371. ZOO s osnova promjenjive kamatne stope. Presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli, pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. Budući da je tužba i za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule u ovom postupku također podnesena 5. lipnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe članka 371. ZOO.

29. U vezi žalbeni navoda da sud se nije osvrnuo na primjedbe tuženice u podnesku od 2. veljače 2022. da je kod odluke o visini tužbenog zahtjeva potrebno uzeti u obzir kada je tužitelj platio manje u odnosu na početni plan, tj. tkz. negativne razlike kod odluke o visini tužbenog zahtjeva, treba istaknuti da tuženica nije istaknula prigovor prijeboja, niti je podnijela protutužbu. Pri tome se ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-549/2023. od 18. prosinca 2023. koje glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita."

30. Odluka o troškovima parničnog postupka priznatih tužitelju donesena je pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presude te je pravilna po visini i osnovi tužitelju dosuđenih troškova, pri čemu su mu priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice između stranaka, a suprotni žalbeni navodi tuženice nisu osnovani.

31. Na žalbene navode valja i odgovoriti da činjenica što je tužitelj troškovnik u odnosu na troškove parničnog postupka nadoknadu kojih je pravovremeno zatražio predao neposredno sudu na ročištu 12. svibnja 2022., a ne putem e-komunikacije, ne ukazuje da je pri donošenju odluke o troškovima parničnog postupka počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 106.a ZPP jer to nije imalo nikakvog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke o troškovima. Pri tome valja ukazati i na odredbu članka 164. stavka 1. ZPP kojom je propisano da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke bez raspravljanja.

32. Radi navedenog valjalo je primjenom članka 368. stavka 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

33. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa joj niti ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe te je takav njen zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom članka 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP., kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Sisku 20. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić