REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4822/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, Ilica 191F, protiv tuženika METIS d.d. Kukuljanovo, Kukuljanovo 414, OIB: 19158233033, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs u Zagrebu, Smičiklasova 18/III, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv dijela odluke o troškovima sadržane u točki II. izreke presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-390/2024-24 od 13. studenog 2024., 20. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-390/2024-24 od 13. studenog 2024. u pobijanom dijelu u iznosu od 41.885,80 EUR.

II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-390/2024-24 od 13. studenog 2024. u odnosu na dosuđene troškove u iznosu od 8.540,31 EUR i rješava:

Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 8.540,31 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Rijeci u predmetu poslovni broj P-390/2024-24 presudom na temelju odricanja od 13. studenog 2024. odbio je tužbeni zahtjev (točka I. izreke), te je naložio tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 70.743,61 EUR (točka II. izreke). Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredaba članka 155. i 158. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP) te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).

2. Protiv točke II. izreke presude o troškovima postupka žalbu je podnio tužitelj, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi parničnog postupka, preko iznosa od 20.317,50 EUR, dakle za iznos od 50.426,11 EUR.

2.1. Prema mišljenju tužitelja, svi tuženikovi podnesci nakon danog odgovora na tužbu 6. listopada 2015., dostavljani tijekom trajanja prethodnog postupka, i koje je tuženik nazivao dopunama odgovora na tužbu i osvrtima na dosadašnji tijek postupka te dostavama presuda iz drugih predmeta se imaju smatrati jednim odgovorom na tužbu jer prethodni postupak nikada nije zaključen.

2.2. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud navedene troškove priznao tuženiku protivno odredbi članka 155. ZPP-a jer isti predstavljaju ponavljanje već iznesenih navoda.

2.3. U odnosu na tu tvrdnju, navodi da prvostupanjski sud pogrešno priznaje tuženiku trošak podneska od 8. veljače 2016. kojim tuženik dopunjuje odgovor na tužbu te podnesak od 4. studenog 2024. kojim tuženik ponavlja već izrečene navode u punom iznosu, jer se ne radi o podnescima koji su bili potrebni za vođenje postupka.

2.4. Nadalje, prema mišljenju žalitelja pripremno ročište zakazano za 1. lipnja 2016. nije održano, već je isto odgođeno temeljem suglasnosti stranaka, pa tuženiku propada nagrada od 50 bodova prema Tbr. 9. točki 5. Tarife.

2.5. Osim navedenog, osporava i dosuđeni trošak pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 663,61 EUR.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode žalitelja, navodi da su osporeni podnesci obrazloženi i da su isti bili potrebni za vođenje postupka, da je pripremno ročište održano te da je pristojba za odgovor na tužbu plaćena. Predlaže odbiti žalbu te traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. O ovoj žalbi sud nije odlučivao presudom, s obzirom na to da se istom pobija isključivo odluka o trošku postupka, koja je sadržana u izreci presude, što se smatra žalbom protiv rješenja u skladu s odredbom članka 129. stavka 5. ZPP-a. Prema toj odredbi, ako se žalitelj žali samo protiv dijela presude koji se odnosi na trošak postupka, takva žalba ne predstavlja žalbu protiv presude već žalbu protiv rješenja.

6. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. i članka 381. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Suprotno navodima žalitelja, podnesci tuženika od 8. veljače 2016. te od 4. studenog 2024. i prema mišljenju ovog suda predstavljaju obrazložene podneske iz Tbr. 8. točke 1. Tarife, jer u istima tuženik, između ostaloga, iznosi nove činjenice i tvrdnje koje nije isticao u ranijim podnescima, pa je tužiteljeva žalba u odnosu na ove podneske neosnovana.

8. Naime, u podnesku od 8. veljače 2016. tuženik ističe nove činjenice koje su se dogodile nakon davanja odgovora na tužbu, dok u podnesku od 4. studenog 2024. daje obrazloženo očitovanje na tijek postupka i odnos između stranaka, u razdoblju nakon donošenja rješenja o prekidu postupka.

9. Stoga je tužiteljeva žalba neosnovana u odnosu na ova dva podneska, koje je prvostupanjski sud pravilno priznao u punom iznosu, primjenom odredbe Tbr. 8. točke 1. Tarife.

10. No, žalitelj pravilno ukazuje da je pripremno ročište zakazano za 1. lipnja 2016. odgođeno prije početka, jer su stranke, prije iznošenja bilo kakvih činjenica ili navoda, suglasno predložile da se postupak prekine do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, a sud je donio rješenja da će sljedeću odluku donijeti pismeno.

11. Prema tome, žalitelj pravilno ukazuje da se radi o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja, te da tuženiku za to ročište pripada nagrada od najviše 100,00 EUR uvećano za PDV (50 bodova), a ne iznos od 8.002,00 EUR, koliko je dosudio prvostupanjski sud, što znači da osnovano osporava iznos dosuđenih troškova postupka za ročište 1. lipnja 2016. za iznos od 7.877,00 EUR.

12. Nadalje, tužitelj osnovano osporava i dosuđeni trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 663,61 EUR, jer ista nije plaćena, niti je, primjenom odredbe članka 4. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95., 57/96., 137/02., 125/11., 112/12., 157/13 i 110/15.), koji je bio na snazi u trenutku davanja odgovara na tužbu, tuženik bio dužan platiti pristojbu odmah po poduzetoj radnji.

13. Naime, prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama, „Narodne novine“ broj 157/13, od 1. siječnja 2014. pristojbe za odgovor na tužbu plaćaju se po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

14. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. u vezi s člankom 381. te člankom 368. stavkom 2. ZPP-a tužiteljeva je žalba djelomično odbijena kao neosnovana, a pobijana odluka potvrđena u ožaljenom dijelu za iznos od 41.885,80 EUR, dok je žalba djelomično uvažena i odluka o troškovima preinačena za iznos od 8.540,31 EUR, u kojem je dijelu tuženikov zahtjev za naknadu troškova odbijen (članak 380. stavak 2. ZPP-a).

15. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer bi odluka bila jednaka i da tuženik nije podnio odgovor na žalbu, pa isti nije bio potreban za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

Zagreb, 20. prosinca 2024.

Sudac

Mladen Šimundić