REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
ZAGREB
Broj: IR-181/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. IF, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, broj: Pp-3950/2024 od 13. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okr. IF i potvrđuje pobijano rješenje.
O b r a z l o ž e n j e
1.Pobijanim rješenjem, okr. IF je na temelju odredbe čl. 130. st. 1. i st. 2. t. 2. i t. 3. i st. 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13, 10/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), određena mjera opreza zabrane približavanja mlt. ŽF, mlt. VF, mlt. NF, mlt. OF i KF na udaljenost manju od 100 metara i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s navedenim osobama, te je produljena mjera opreza zabrane posjećivanja stadionu na Šubićevcu u ulici Bana Josipa Jelačića 9 na udaljenost ne manju od 10 metara, a koje mogu trajati najdulje do pravomoćnosti odluke.
2.Protiv tog rješenja okr. IF je pravodobno putem branitelja Ringa Špalete, odvjetnika u Drnišu, podnio žalbu zbog svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje.
3.Žalba nije osnovana.
4.Razmotrivši predmet, uz ocjenu navoda žalbe, odlučujući sukladno odredbi čl. 211. st. 3. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da su postojale zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja o određivanju predmetnih mjera opreza te da okrivljenik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost pobijane odluke.
5.Okr. IF u žalbi navodi okolnosti zbog kojih je okrivljenik smatrao da ne čini prekršaj, odnosno, da postoji zabluda o protupravnosti iz čl. 29. PZ-a kao i zabluda o biću prekršaja i zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost iz čl. 30. PZ-a jer je on spriječio prodaju ulaznica na Zapadnu tribinu na kojoj je zabranjen pristup gostujućim navijačima čime je zapravo spriječena i radnja težih posljedica i većih razmjera. Ističe i da je „presuda“ (koja još nije donesena) utemeljena na nezakonitim dokazima jer su „policajci došli u posjed snimke“, a da nije utvrđen način, te dalje ističe pogrešno i nepotpuno činjenično utvrđenje.
5.1.Međutim, u odnosu na navode žalbe kojima okr. IF osporava krivnju za prekršaj koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret, ističe se da se u ovoj fazi prekršajnog postupka ne odlučuje o krivnji, o kojoj će se odlučiti tek po pravomoćnom okončanju postupka, već se određivanjem odnosno produljenjem navedenih mjera opreza samo preveniraju moguće situacije, u kojima bi se okr. IF u budućnosti, do pravomoćnog okončanja ovog prekršajnog postupka, odnosno do pravomoćnosti presude, mogao na sličan način protupravno ponašati.
5.2. Stoga, budući je protiv okr. IF podnesen optužni prijedlog zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a čl. 130. st. 1. PZ-a propisano je, između ostalog, da u postupku za prekršaje propisane zakonom, nakon što je podnesen optužni prijedlog, sud može, po službenoj dužnosti ili na prijedlog tužitelja obrazloženim rješenjem odrediti da se protiv okrivljenika primjeni jedna ili više mjera opreza ako je to potrebno radi sprječavanja okrivljenika da, između ostalog, čini nove prekršaje, ispunjene su zakonske pretpostavke za određivanje mjere opreza. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno i zakonito rješenjem odredio i produljio okrivljeniku predmetne mjere opreza s ciljem sprječavanja okrivljenika u daljnjem činjenju prekršaja.
5.3.Okolnost koju okrivljenik ističe u žalbi, a tiče se činjenice da okrivljenik niti ne poznaje osobe kojima se ne smije približiti (pa ne bi mogao znati kome se ne smije približiti ili s kim ne smije uspostaviti vezu), ne utječe na pravilnost i zakonitost određene mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanje ili održavanja veze jer se kršenje mjere ne ostvaruje slučajnim susretom već voljnom radnjom kršenja mjera opreza. Nadalje, svrha zabrane okrivljeniku da posjećuje stadion na Šubićevcu u Šibeniku za vrijeme trajanja ovog postupka se nalazi upravo u činjenici da je prekršaj koji mu se stavlja na teret optužbom usko povezan s nogometnim utakmicama (verbalni i tjelesni napad na četiri maloljetne osobe koje su kupovale karte na prodajnom mjestu za nadolazeću nogometnu utakmicu između HNK Šibenik – HNK Hajduk 22. prosinca 2024.). Osim toga, i činjenica da je okrivljenik višestruko osuđivana osoba zbog prekršaja iz domene javnog reda i mira i javne sigurnosti, od čega i za isti prekršaj (prema potvrdi Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije, osuđen zbog prekršaja čl. 6. i čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, te iz prometnih prekršaja - str. 30 spisa), opravdava bojazan da bi okrivljenik mogao ponovno činiti prekršaje, što se može izbjeći određivanjem obaju mjera opreza dok traje ovaj postupak.
5.4. Stoga, s obzirom na težinu i značaj prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret i ovaj sud smatra osnovanom odluku prvostupanjskog suda da se okrivljeniku privremeno, a najduže do pravomoćnosti odluke o prekršaju, određenim mjerama opreza privremeno zabrani posjećivanje predmetnog stadiona i približavanje i uspostavljanje veze s osobama prema kojima je mjera određena, a kako bi ga se spriječilo u činjenju novog prekršaja
5.5.U smislu čl. 130. st. 5. PZ-a sud će tijekom trajanja prekršajnog postupka ispitivati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za istima te mjere opreza produljiti ili ukinuti ako je za njima prestala potreba ili ako više nema zakonskih uvjeta za njihovu primjenu.
6.Ovdje je potrebno napomenuti da iako se načelo razmjernosti prema kojem „svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju“ u čl. 51.a PZ-a propisuje kao imperativ samo u odnosu na izrečene zaštitne mjere koje su prekršajnopravne sankcije, a ne i na mjere opreza koje po svom sadržaju i prirodi nisu sankcije već predstavljaju mjere osiguranja u tijeku postupka radi prevencije okrivljenika da, između ostaloga, počini novi prekršaj, ovaj sud smatra da su predmetne mjere opreza po svom sadržaju primjerene okolnostima prekršaja koji joj se stavljaju na teret s ciljem sprječavanja iste u daljnjem činjenju prekršaja za vrijeme trajanja ovog postupka.
7.Iz navedenih razloga, na temelju čl. 211. st. 2. t. 2. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 20. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
Za točnost opravka – ovlašteni službenik
Upraviteljica sudske pisarnice:
Edita Vrkljan
