REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-476/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Bilušić kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jelene Busija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠH, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog ŠH, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 23. listopada 2024. broj K-563/2024-13, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 20. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ŠH kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu optuženi EH je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci. Primjenom članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11., optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava šest mjeseci, dok se dio kazne u trajanju jedne godine neće izvršiti ako optuženik za vrijeme četiri godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Prilikom donošenja te nepravomoćne presude, prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog ŠH iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. rujna 2024. pa nadalje. Pod točkom III. izreke, istražni zatvor prema tom rješenju može trajati najdulje do pravomoćnosti presude, odnosno do upućivanja na izdržavanje kazne po pravomoćnoj presudi, ali ne dulje od isteka maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. stavka 3. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi EH putem branitelja Matije Kolaka, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti, odnosno istražni zatvor zamijeniti nekom od mjera opreza.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno jamstvom ili mjerama opreza.
6. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima, izloženi jasni, valjani i dovoljni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju upire žalitelj, paušalnim tvrdnjama kako u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da su izloženi razlozi nejasni.
7. Protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od bijega i nedostupnosti optuženika.
7.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, optuženik je državljanin Ukrajine, dok prebivalište ima u [adresa]. Optuženik u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno niti prebivalište, niti boravište, niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Razvidno je kako je optuženik u Republiku Hrvatsku došao isključivo radi počinjenja kaznenog djela zbog kojeg je nepravomoćno proglašen krivim i u cilju stjecanja imovinske koristi. Izloženo, imajući na umu i visinu kazne na koju je optuženik nepravomoćno osuđen, što je moguća dodatna motivacija za napuštanje područja Republike Hrvatske, pravilan je zaključak suda prvog stupnja o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
7.2. Kraj takvog stanja stvari, upiranje žalitelja na optuženikovo priznanje kaznenog djela te njegovo kajanje, ne predstavlja relevantne okolnosti kojima bi bila dovedena u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. O ovoj okolnosti je prvostupanjski sud vodio računa prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne u nepravomoćnoj presudi.
7.3. Isto tako, ističe se žalitelju kako, imajući u vidu sve ostale utvrđene okolnosti koje upućuju na opasnost od optuženikove nedostupnosti, prebivalište optuženika u [adresa], kao jednoj od država članica Europske unije, nije okolnost koja bi dovela u sumnju pravilnost produljenja primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika. Naime, treba imati u vidu kako je optuženik državljanin države koja nije članica Europske unije, a pri tomu ovaj institut, sam po sebi, ne predstavlja garanciju otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega, a istim bi bilo otežano provođenje kaznenog postupka.
8. Sve navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, s obzirom na njihovu kakvoću, brojnost i značenje, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje vjerojatnosti da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv optuženika neophodna daljnja primjena istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja postojeće opasnosti od nedostupnosti optuženika. Protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako se ista svrha ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera pa tako niti jamstvom.
8.1. S tim u vezi, neovisno o tomu što je istražni zatvor "najstroža" mjera osiguranja okrivljenikove prisutnosti, napominje se žalitelju kako je iz pobijanog rješenja razvidno je da je prvostupanjski sud, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., pazio da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
9. Isto tako, ističe se žalitelju kako nije utvrđeno da bi optuženiku bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.). Napominje se žalitelju kako odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu prava optuženika, kako se to u žalbi neosnovano nastoji prikazati. Pri tomu, sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada, pretežu nad pravom na slobodu optuženika.
10. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene ostale povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 20. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Ivana Bilušić
