Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1658/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku u Novoj Gradiški, kao nasljednika iza pok. AZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Sava osiguranje, društvo za osiguranje, d.d. – Podružnica Hrvatska, OIB 45237012600, Zagreb (Grad Zagreb), R. Frangeša Mihanovića 9, zastupanog po punomoćnici ČZN, kao pravni slijednik Ergo osiguranje d.d. Zagreb, Radnička cesta 80, OIB 90874864964, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Pn-241/2018-45 od 12. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Pn-241/2018-45 od 12. svibnja 2023. potvrđuje u točki III izreke.

II Žalba tuženika odbija se kao neosnovana dok se djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje citirana presuda u točki IV i V izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku na ime parničnih troškova isplatiti tužitelju iznos od 1.120,55 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. svibnja 2023. godine do isplate, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija te zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u cijelosti.

III Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I izreke obvezan je tuženik na ime naknade štete isplatiti tužitelju pored već isplaćenog iznosa od 796,74 eur/6.000,00 k, daljnji iznos od 705,42 eur / 5.315,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. rujna 2018. godine do isplate po stopi i tijeku kako je to navedeno u izreci, točkom II obvezan je isplatiti mu na ime dospjele a neplaćene zakonske zatezne kamate na navedeni nesporno isplaćeni iznos od 9,08 eur / 68,39 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 31. kolovoza 2020. do isplate po stopi i tijeku kako je to navedeno u izreci, sve u roku od 15 dana.

2. Točkom III izreke tužitelj je odbijen sa preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 834,16 eur / 6.285,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 20. rujna 2018. do isplate te sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos iz točke I izreke za razdobljem od 20. do 24. rujna 2018. i zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos iz točke II izreke za razdoblje od 14. studenog 2018. do 31. kolovoza 2020.

3. Točkom IV izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku na ime troškova postupka iznos od 77,39 eur / 583,09 kn s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok su točkom V stranke odbijene sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova.

4. Protiv navedene presude u odbijajućem dijelu te odluci o parničnim troškovima (točke III, IV i V) žalbu je podnio tužitelj pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), dok tuženik podnosi žalbu protiv odluke o troškovima postupka iz točke IV i V pobijane presude pozivajući se sadržajno na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava te predlažu da se pobijana odluka preinači sukladno žalbenim navodima.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe nisu osnovane, osim žalbe tužitelja u odnosu na odluku o troškovima postupka.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 4. rujna 2018. u kojoj je sada pok. AZ njegov prednik zadobio teške tjelesne ozljede s time da je i u fazi žalbenog postupka prijeporna visina pripadajućeg iznosa jer tužitelj ustraje kod tvrdnji da bi mu sukladno zaostalim posljedicama uslijed zadobivenih ozljeda na ime pravične novčane naknade pripao cjelokupni utuženi iznos.

8. Sud prvog stupnja utvrđuje te proizlazi iz sadržaja spisa slijedeće:

- tužitelj je stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 4. rujna 2018. u mjestu Kovačevac, kod kućnog broja 41 kada je prelazio preko pješačkog prijelaza a na njega je motociklom reg. oznake [registarska oznaka] naletio osiguranik tuženika EZ,

- isti ga je udario u potkoljenicu zbog čega je došlo do njegova pada na asfalt kada je izgubio svijest pa je prebačen na liječenje u bolnicu te je nakon saniranja ozljeda i promatranja (šivanja čela i potkoljenice) pušten na kućnu njegu, da bi potom nastavio kontrolne preglede te se 11 puta javio u bolnicu radi njihova saniranja,

- prema nalazu vještaka medicinske struke dr. Zorana Jukića, kirurga, tužitelj je zadobio nagnječenje glave, udarno gnječnu ranu na glavi, nagnječenje lijeve podlaktice i udarno gnječnu ranu lijeve potkoljenice zbog čega mu je u kirurškoj ambulanti učinjena primarna kirurška obrada rane i antitetanusna zaštita, a nakon toga je primljen na opservaciju (promatranje) na kirurški odjel Opće bolnice Nova Gradiška.

- pretrpio je primarni strah jakog intenziteta, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 3 dana te slabog intenziteta 15 dana, a vezan uz možebitni loš ishod liječenja, moguću invalidnost kao posljedicu štetnog događaja, te eventualne odbačenosti od okoline. Trpio je i fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg 3 dana, te slabog intenziteta 15 dana, s time da trajnih posljedica nije zaostalo. Uslijed navedenog bila mu je potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od prvih 15 dana po ozljeđivanju po 2 sata dnevno a daljnjih mjesec dana po jedan sat dnevno, odnosno ukupno 60 sati i to kod obavljanja svakodnevnih aktivnosti u održavanju osobne higijene, oblačenja, obuvanja, odlaska liječniku na kontrole, kupovanja osnovnih potrepština, te pripremanja hrane i sl.

- tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio predniku tuženika sa odštetnim zahtjevom te mu je isti i to nakon podnošenja tužbe isplatio iznos od 6.000,0 kn na ime naknade neimovinske štete te 750,00 kn na ime troškova sastava odštetnog zahtjeva.

9. Sud prvog stupnja cijeneći naprijed opisana utvrđenja te iskaz tužitelja i svjedoka GZ te sadržaj priložene dokumentacije i rezultate provedenog vještačenja po očitovanju vještaka u odnosu na primjedbe iznesene na njegov nalaz, zaključuje da s obzirom na utvrđene zaostale posljedice uslijed zadobivenih ozljeda tuženik nije tužitelju isplatio cjelokupnu pripadajuću štetu na ime pravične novčane naknade i imovinske štete. Stoga cijeneći sve naprijed navedene kriterije primjenom odredbe čl. 19. st. 2. i čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) obvezuje tuženika isplatiti tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete daljnji iznos od 705,42 eur / 5.315,00 kn te na ime dospjele zakonske zatezne kamate na naprijed navedeni isplaćeni iznos od 796,34 eur / 6.000,00 kn, obvezuje ga isplatiti daljnji iznos od 9,08 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 31. kolovoza 2020. do isplate.

10. Zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg utuženog iznosa na ime neimovinske i imovinske štete u iznos od 834,16 eur / 6.285,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom odbija kao neosnovan, zatim zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 20. do 24. rujna 2018. kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos iz točke II izreke za razdoblje od 14. studenog 2018. do 31. kolovoza 2020.

11. Odluku o troškovima postupka donosi pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a uz odgovarajuću primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa) cijeneći uspjeh stranaka u postupku u odnosu na visinu postavljenog zahtjeva u različitim iznosima, te konačno obvezuje tužitelja naknaditi tuženiku troškove postupka kako je to navedeno u točki IV izreke presude.

12. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi njenim donošenjem bila počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje tužitelj žalbenim navodima jer je obrazloženje presude jasno i neproturječno tako da je istu moguće ispitati. Nije utvrđeno niti da bi bila počinjena koja od drugih apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

13. Protivno tvrdnjama tužitelja sud prvog stupnja je na naprijed opisana činjenična utvrđenja s obzirom na zaostale posljedice uslijed zadobivenih ozljeda, pravilno primjeni materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio u dijelu kako je to navedeno u točki III izreke.

14. Cijeneći sve naprijed iznesene kvalifikatorne okolnosti, odnosno intenzitet i dužinu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te sve okolnosti konkretnog slučaja pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a kao i odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. citiranog Zakona, koristeći pri tome kao orijentir kod određivanja visine naknade Orijentacijske kriterije i iznose pravične novčane naknade utvrđene od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-4-47/2020-5 od 5. ožujak 2020. i 15. lipnja 2020., dosudio tužitelju iznos naveden u točki I izreke presude, a pored neprijepornih utvrđenja da je tuženik tijekom postupka tužitelju isplatio iznos od 6.000,00 kn. Navedeni iznos i ovaj sud smatra primjerenim te sukladan citiranim odredbama ZOO- a pa je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja u preostalom dijelu odbijen.

15. Pravilno je nadalje sud prvog stupnja primjenio materijalno pravo iz odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a kada je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos iz točke I izreke odbio za razdoblje od 20. do 24. rujna 2018. zaključujući da je sa sigurnošću utvrđeno da je tog dana tuženik zaprimio odštetni zahtjev, zatim na iznos od 9,08 eur na ime uglavničenog iznosa kamate na isplaćeni iznos tijekom postupka za razdoblje do podnošenja takvog zahtjeva, odnosno 31. kolovoza 2020. pa je i u tom dijelu presudu valjalo potvrditi.

16. Međutim, osnovano tužitelj žalbenim navodima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod donošenja odluke o troškovima postupka. U prvom redu to se odnosi na utvrđivanje omjera uspjeha stranaka u postupku jer se to utvrđuje sukladno konačno postavljenom zahtjevu sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužitelj je sa osnovom uspio u cijelosti jer je tuženik tvrdio da je isplatom nespornog iznosa podmirio cjelokupnu neimovinsku i imovinsku štetu koju tužitelj trpi, dok je sa visinom uspio u omjeru od 46% (100 + 46 = 146 / 2 = 73) tako da je konačno uspio sa 73%. Tuženik je pak uspio samo sa visinom i to u omjeru od 54% (0 + 54 = 54 / 2 =27) tako da je konačno uspio sa 27%. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a ukoliko stranke djelomično uspiju u parnici, sud najprije utvrđuje postotak u kojem je svaka od njih uspjela a zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrđuje iznos pojedinih i ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojemu su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Dakle, sukladno citiranoj odredbi proizlazi da je tužitelj uspio konačno u sporu sa omjerom od 46% sukladno kojem mu i pripadaju troškovi na ime zastupanja i sudskih pristojbi. Tako tužitelju na ime sastava tužbe i četiri ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari pripada iznos od po 199,08 eur, a za ročište za objavu presude 99,54 eur primjenom Tbr. 7.1. te Tbr. 9.1. i 3. Tarife. Nadalje, pripada mu isti iznos na ime sastava podneska od 7. srpnja 2020. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka te na podnesak od 31. kolovoza 2020. kojim s obzirom na cjelokupni dotadašnji tijek postupka precizira tužbeni zahtjev, dok mu za podnesak od 26. studenog 2019. pripada iznos od 49,77 eur, te na sve navedene iznose i PDV, sukladno Tbr. 8.1. i 3. te Tbr. 42. Tarife. Dakle, tužitelju na ime troškova zastupanja po odvjetniku i PDV-a pripada ukupan iznos od 1.928,58 eur, a na ime sudskih pristojbi iznos od 74,62 eur jer dokaz o plaćanju pristojbe u preostalom dijelu nije priložen, pa se radi o sveukupnom iznosu od 2.003,20 eur. Od tako utvrđenog iznosa sukladno postignutom uspjehu u sporu od 46% tužitelju pripada iznos od 921,47 eur dok mu trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eur kao neophodan pripada u cijelosti, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, odnosno ukupan iznos od 1.120,55 eur.

17. S pravom tuženik ukazuje da je tijekom postupka došlo do djelomičnog povlačenja tužbe sniženjem tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 193. st. 1. ZPP-a ( što neosnovano poriče tužitelj), ali to nije od utjecaja na pripadajuće troškove tužitelju, kako to tuženik navodi i sud prvog stupnja neosnovano prihvaća dosuđujući mu u odnosu na povučeni dio odgovarajuće troškove. Naime, visina troškova zastupanja sukladno Tarifi jednaka je prema vrijednosti predmeta spora prilikom podnošenja tužbe i u odnosu na onu navedenu u tužbenom zahtjevu nakon djelomičnog povlačenja tužbe pa u takvoj situaciji tuženiku zbog sniženja tužbenog zahtjeva nije nastao nikakav poseban trošak, već bi tuženiku takvi troškovi pripadali samo za slučaj ako bi oni izračunati prema vrijednosti spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova prema vrijednosti tužbenog zahtjeva nakon djelomičnog povlačenja, odnosno smanjenja tužbenog zahtjeva, što u konkretnom predmetu nije slučaj (tako u odluci Vrhovnog suda RH Rev-80/22). Stoga je sukladno iznesenom tužitelju valjalo na ime troškova postupka dosuditi ukupan iznos od 1.120,55 eur, dok je zahtjev tuženika koji nije uspio u sporu valjalo odbiti, kako je to navedeno u točki II izreke ove presude.

18. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. točka 3. ZPP- a odlučeno je kao u izreci.

19. Zahtjeve stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti jer tuženik nije uspio sa žalbom dok je tužitelj uspio u dijelu koji se odnosi na troškove postupka zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a u vezi s čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a).

20. Presuda suda prvog stupnja u točki I i II izreke kao nepobijena ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 20. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak