REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-123/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Darija Božinović, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & parteri u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave 21. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, odvjetnice Darije Božinović i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetničkog vježbenika RL, **.**.2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava na račun tuženika trgovačkog društva B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, pokrenuti dana 01. lipnja 2022. godine pred Financijskom agencijom temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu, a sve temeljem osnove za plaćanje - zadužnice broj: OV – 17326/08, izdane od javnog bilježnika Ivana Adžije, a koji je FINA provela na novčanim sredstvima tužitelja CL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

2. Ovršni postupak iz točke I ovog Rješenja se obustavlja, ukidaju se ovršne radnje te se nalaže Financijskoj agenciji da i prije pravomoćnosti ovog rješenja izvrši deblokadu svih računa tužitelja CL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], blokiranog temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu temeljem zadužnice broj: OV – 17326/08, izdane od javnog bilježnika Ivana Adžije, podnesenog od tuženika trgovačkog društva B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367 protiv tužitelja CL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

3. Nalaže se tuženiku trgovačkom društvu B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367 isplatiti tužitelju CL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sva novčana sredstva koja je FINA zaplijenila s računa tužitelja i prenijela na račun tuženika, a u skladu s točkom I i II ovog Rješenja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od ustege svakog pojedinog iznosa do isplate.

4. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iste teče od donošenja presude pa do isplate."

II. Nalaže se tužitelju CL naknaditi tuženiku B2 KAPITAL d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR (tisuću eura) sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj CL podnio je ovom sudu 29. studenog 2022. tužbu u kojoj je naveo da je u ovu parnicu upućen u postupku izravne naplate pokrenutom od strane tuženika 1. lipnja 2022. pred Financijskom agencijom na temelju zadužnice ovjerene kod Javnog bilježnika Ivana Adžije pod poslovnim brojem OV-17326/2008 dana 24. lipnja 2008., da je sa tuženikom sklopio nagodbu prema kojoj je trebao isplatiti dugovanje tuženiku u iznosu od 44.407,68 HRK kroz anuitete na 24 mjeseca, svaki u iznosu od po 1.850,32 HRK, tako da prvi anuitet dospijeva 21. veljače 2020., a posljednji 21. veljače 2022., da je isplatio cjelokupni iznos dugovanja i to prije isteka roka od 24 mjeseca od dana sklapanja nagodbe, kako je i bilo ugovoreno, no da je tuženik jednostrano utvrdio „da nagodba ne vrijedi jer se tužitelj nije držao dinamike plaćanja dugovanja“ te da je očito neosnovano pokrenuo postupak izravne naplate. Još je naveo da ga je tuženik obavijestio da nagodba ne vrijedi nakon što je tužitelj i prije isteka roka za plaćanje - 21. veljače 2022. u cijelosti podmirio nagodbeni iznos. Još je naveo da je predmetna osnova za plaćanje izdana 2008. godine, da je tako starija od 10 godina i da je stoga protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha. Slijedom svega navedenog tužitelj CL je predložio da sud presudom proglasi nedopuštenima pljenidbu i prijenos novčanih sredstava na račun tuženika temeljem prethodno navedenog Zahtjeva za izravnu naplatu, da odredi da se taj ovršni postupak obustavlja, da se ukidaju ovršne radnje te da naloži Financijskoj agenciji da i prije pravomoćnosti ovog rješenja izvrši deblokadu svih računa tužitelja, blokiranih temeljem ovog Zahtjeva za izravnu naplatu. Još je predložio da sud presudom naloži tuženiku isplatiti mu sva novčana sredstva koja je Financijska agencija zaplijenila s računa tužitelja i prenijela na račun tuženika u ovom postupku izravne naplate te da tuženiku naloži da mu naknadi trošak ove parnice sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik B2 KAPITAL d.o.o. je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da tužbu i tužbeni zahtjev smatra neosnovanima, da je tužitelj dopisom od 5. veljače 2020. prihvatio ponudu za podmirenje potraživanja tuženika koje je osigurano u tužbi navedenom zadužnicom poslovni broj OV-17326/2008, a koja ponuda je sadržana u modelu obročne otplate dugovanja uz 30% popusta i otpis zakonske zatezne kamate za vrijeme trajanja sporazuma sadržanog u dopisu tuženika od 22. siječnja 2020., da je ovim modelom obročne otplate dugovanja ugovoreno da će tužitelj na ime podmirenja svog dugovanja, a koje je na dan 22.01.2020. iznosilo 63.439,54 HRK/8.419,87 EUR isplatiti tuženiku iznos od 44.407,68 HRK/5.893,91 EUR i to na način da će navedeni iznos podmiriti u 24 jednaka obroka od po 1.850,32 HRK/ 245,58 EUR, pri čemu uplata prvog obroka mora biti izvršena do 21. veljače 2020., a svaka sljedeća uplata zaključno sa zadnjim danom u mjesecu, da se tužitelj nije držao dinamike plaćanja dugovanja već je predmetno dugovanje plaćao na drugačiji način odnosno u manje obroka od ugovorenih 24 pa da stoga nije ispunio preuzete obveze. Još je naveo da predmetni sporazum o otplati duga, odnosno model obročne otplate dugovanja predstavlja ugovor o nagodbi, da taj ugovor nije ispunjen jer tužitelj nije ispunio svoju obvezu u utvrđenim rokovima i na propisan način, da tužitelj stoga ne može zahtijevati ispunjenje tuženikove obveze iz ugovora o nagodbi, odnosno ne može zahtijevati da se tuženik odrekne daljnjih potraživanja prema njemu te da je nagodba prestala vrijediti i da je tužitelj o tome obaviješten dopisom od 8. veljače 2022.. Još je naveo da je tužitelju ponuđena nova nagodba u iznosu od 5.000,00 HRK za podmirenje dugovanja s plaćanjem u tri obroka, no da se tužitelj na to nije očitovao pa da je stoga tuženik pokrenuo postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom i to na temelju predmetne zadužnice. Tuženik je još naveo kako smatra da zastarni rok nije počeo teći danom izdavanja predmetne zadužnice već dospijećem tražbine radi čijeg osiguranja je ona izdana, da je raniji tužiteljev vjerovnik Raiffeisenbank Austria d.d. raskinuo Ugovor o kreditu 29. kolovoza 2011. čime je cjelokupno potraživanje dospjelo na naplatu pa da je od toga trenutka počeo teći desetogodišnji zastarni rok, da je raniji vjerovnik predmetnu zadužnicu dostavio 28. lipnja 2012. Financijskoj agenciji na provedbu, da je ista bila zavedena u redoslijedu naplate sve do 2018., nakon čega je isknjižena uslijed izmjena Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima pa da je zastarni rok počeo tek tada iznova teći te da je ponovnim zahtjevom za izravnu naplatu 27. svibnja 2022. temeljem predmetne zadužnice zastarni rok ponovno prekinut. Slijedom svega navedenog tuženik je predložio tužbu odbiti kao neosnovanu, a tužitelju naložiti da mu naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u preslike dopisa (list 5, 6, 28 spisa), preslike očitovanja (list 7 i 27 spisa), preslike detalja prometa računa (list 8 i 9 spisa), presliku zadužnice (list 10 spisa), preslike podataka o plaćanju (list 12 i 13 te 91 spisa), presliku zaključka (list 14 do 16 spisa), presliku obavijesti (list 18 spisa), presliku zahtjeva (list 19 spisa), presliku izjave (list 34 spisa), presliku dostave osnove za plaćanje (list 35 spisa), presliku specifikacije (list 36 spisa) i preslike sudske prakse (list 29 do 33, 55 do 66 spisa), a primjenom odredbe čl. 220. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114 /22; u daljnjem tekstu: ZPP) sud nije prema prijedlogu tužitelja CL izveo dokaz financijskim vještačenjem jer je činjenice odlučne za donošenje ove odluke nedvojbeno utvrdio ocjenom ostalih izvedenih dokaza.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Slijedom navoda stranaka sud nalazi da je među istima sporno postoji li dug tužitelja prema tuženiku čije je plaćanje osigurano zadužnicom ovjerenom kod Javnog bilježnika Ivana Adžije pod poslovnim brojem OV-17326/2008 24. lipnja 2008., a obzirom je u ovu parnicu nesporno u ovršnom postupku naplate ovog duga upućen tužitelj, na istome je bio teret dokazati da ovaj dug ne postoji jer ga je, kako navodi u tužbi, plaćanjem iznosa od 44.407,68 HRK u cijelosti podmirio.

6. Uvidom u sadržaj isprava koju su mu dostavile i predložile čitati obje stranke (list 6 i 7 spisa) sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženik B2 KAPITAL d.o.o. obavijestio tužitelja CL da njegov dug prema njemu na dan 22. siječnja 2020. iznosi 63.439,54 HRK te mu ponudio da ovaj dug otplati po jednom od dva modela, a da je tužitelj CL prihvatio model naziva "model obročne otplate dugovanja uz 30 % popusta i otpis zakonske zatezne kamate za vrijeme trajanja sporazuma" po kojem se obavezao platiti tuženiku iznos od 44.407,68 HRK u 24 jednaka mjesečna obroka, počevši najkasnije od 21. veljače 2020., a završivši tako najkasnije do 21. veljače 2022..

7. Slijedom navoda stranaka sud nalazi da je među istima nesporno da je tužitelj CL tuženiku B2 KAPITAL d.o.o. platio iznos od 44.407,68 HRK i to u obrocima, a da je tome tako prema ocjeni suda jasno proizlazi i iz sadržaja isprava koje je sudu tužitelj dostavio i predložio čitati kao dokaz (list 8, 9, 12, 13 te 91 spisa) obzirom iz istog jasno proizlazi da je tužitelj tuženiku u devet uplata ukupno uplatio i veći iznos (45.450,96 HRK). Slijedom navoda stranaka sud nalazi da je među istima nesporno i da tužitelj tuženiku navedeni iznos nije platio u 24 jednaka mjesečna obroka dok iz sadržaja prethodno navedenih isprava jasno proizlazi da je tuženiku ovaj iznos uplatio u devet različitih obroka te u razdoblju od 7. veljače 2020. do 31. prosinca 2021..

8. Među strankama nesporna, a prethodno navedena činjenica da se tužitelj nije držao dogovora sa tuženikom da mu dug plati u 24 jednaka mjesečna obroka prema stavu ovog suda predstavlja postupanje tužitelja suprotno odredbama čl. 9., čl. 65. i čl. 166. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; u daljnjem tekstu: ZOO) obzirom tužitelj nije ispunio svoju dužnost ispuniti svoju obvezu prema tuženiku u cijelosti i točno tako kako se obavezao ispuniti ju odnosno nije izvršio sadržaj svoje obveze pri čemu valja reći da je stav ovog suda da se ove zakonske odredbe na ovdje sporan odnos između stranaka imaju primijeniti temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZOO-a obzirom su stranke na prethodno opisan način (prihvatom tužitelja ponude tuženika) prema stavu ovog suda sklopile Ugovor o nagodbi iz odredbe čl. 150. istog zakona i to jer iz među strankama nespornog sadržaja prethodno navedene isprave (list 6 spisa) jasno proizlazi da je ispunjenje obveza iz ugovora sklopljenog između tužitelja i njegovog ranijeg vjerovnika Raiffeisenbank Austria d.d. tuženika postalo nesigurno u smislu ove odredbe čl. 150. st. 2. ZOO-a (u ponudi tuženika jasno se navodi da je u tom ugovornom odnosu nastao dug tužitelja što prema stavu ovog suda ovu nesigurnost nedvojbeno potvrđuje).

9. Valja još reći i da tužitelj u ovom postupku nije niti naveo niti ičim dokazao da je njegova obveza ispuniti prethodno navedenu ugovorenu obvezu prestala u smislu odredaba čl. 160. st. 1. (suglasnošću volja stranaka), čl. 167. st. 1. (sporazumom stranaka) ili čl. 208. st. 1. ZOO-a (zbog okolnosti za koje tužitelj ne odgovara), a da sama činjenica da tuženik nije reagirao na propust tužitelja ispuniti ugovorenu obvezu već u ožujku 2020. kada je došlo do prvog propusta plaćanja mjesečnog obroka, a niti sve do 8. veljače 2022. kada je tužitelja obavijestio o postojanju duga (kako to jasno proizlazi iz sadržaja isprave sa lista 28 spisa) prema stavu ovog suda ne predstavlja izjavu volje tuženika da prestane obveza tužitelja plaćati mu dug u 24 jednake mjesečne rate u smislu odredaba čl. 249. ZOO-a obzirom ove zakonske odredbe opisuju aktivnost ugovornih stranaka, a ovaj propust tuženika ne predstavlja nikakvu aktivnost.

10. Valja reći i da tužitelj nije niti naveo niti ičim dokazao da bi ovdje predmetna ugovorna odredba bila ništetna (niti kakve razloge te ništetnosti) u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a pa da iz tog razloga njegova, a ovdje također predmetna, obveza platiti tuženiku dug u 24 jednaka mjesečna obroka ne bi niti postojala, a ovaj je sud sukladno odredbama čl. 7. ZPP-a činjeničnim navodima tužitelja u ovom postupku vezan.

11. Sud je tako na temelju navedenog nedvojbeno utvrdio da tužitelj uplatom tuženiku iznosa od 44.407,68 HRK u devet različitih obroka nije ispunio ugovorenu (nagođenu) obvezu platiti tuženiku 30 % manji iznos od među strankama nesporno točno izračunatog duga od 63.439,54 HRK o kojem je tuženik nesporno obavijestio tužitelja neposredno prije nagodbe stranaka.

12. Pri tome je ovaj sud stava da je ugovorena obveza otplate duga tuženika u 24 jednaka mjesečna obroka po samoj naravi posla između stranaka bitan sastojak njihovog ugovora. Naime, riječ je o ugovoru o nagodbi stranaka kojim su odredili svoja prava i obveze iz, među strankama nesporno (a to jasno proizlazi i iz sadržaja isprava na listu 6 i 34 spisa), ugovora o kreditu. Sama, pak, definicija riječi kredit - odnos u kojem vjerovnik ustupa dužniku pravo korištenja određenog iznosa novčanih sredstava na određeno vrijeme i uz određene uvjete povrata, obuhvaća pojam roka - vremena određenog za izvršenje neke radnje te je upravo taj rok jedan od odlučujućih čimbenika stjecanja prava u tom odnosu. Kako su se, dakle, ovdje stranke nagodile o pravima iz takvog odnosa (ugovora o kreditu) ponovno su uredile upravo odnos vezan uz pravo korištenja iznosa novčanih sredstava na određeno vrijeme pa je rok koji su dogovorile i u ovom ugovornom odnosu nedvojbeno jedan od odlučujućih čimbenika stjecanja prava stranaka odnosno njegov bitan sastojak po samoj naravi posla, u smislu odredbe čl. 361. st. 4. ZOO-a te neovisno o tome što stranke tako nisu izričito ugovorile. Pri tome valja reći i da prethodno naveden rok predstavlja i među strankama ugovoreno vrijeme povrata cjelokupnog duga (24 mjeseca) i među strankama ugovoreno vrijeme povrata njegovih dijelova (svaki mjesec jednak novčani iznos), a koji je potpuno svojstven svakom ugovornom odnosu kredita te tako i ovdje predmetnoj nagodbi o odnosima iz kredita. Stoga ovdje nesporno postupanje tužitelja - plaćanje tuženiku ukupnog nagođenog iznosa prije isteka ugovorenog vremena (31. prosinca 2021.) ne predstavlja ispunjenje ugovorene obveze već upravo suprotno, plaćanje tužitelja tuženiku različitih novčanih iznosa u nepravilnim razmacima tijekom ukupnog razdoblja od 22 mjeseca (kako to proizlazi iz sadržaja dostavljenih isprava na listovima 8, 9, 12, 13 i 91 spisa - u veljači, lipnju i srpnju 2020. te siječnju, ožujku, travnju, studenom i prosincu 2021.) predstavlja postupanje protivno ugovorenom.

13. Slijedom navedenog sud je stava da na utvrđenu činjenicu propusta tuženika da ispuni ugovorenu obvezu u ugovorenom roku koji je bitan sastojak ugovora između stranaka - 24 jednaka mjesečna obroka, valja primijeniti odredbe čl. 361. st. 1. i 4. ZOO-a te da je tako ugovor o nagodbi koji su stranke sklopile prihvatom tužitelja da tuženiku plati 30 % manji iznos svog duga, neispunjenjem obveze tužitelja po samom zakonu raskinut i da je stoga sukladno odredbama čl. 368. st. 1. ZOO-a prestala obveza tuženika odreći se prava na potraživanje isplate preostalih 30 % duga tuženika. Pri tome valja reći i da prema stavu ovog suda na pravilnost utvrđenja da je došlo do raskida ovdje predmetnog ugovora o nagodbi koji su stranke sklopile ukazuje i činjenica da je tužitelj tuženiku uplatio i veći iznos od nagođenog (45.450,96 HRK, kako to jasno proizlazi i sadržaja isprava koje je sudu dostavio i predložio čitati - list 8, 9, 12, 13 i 91 spisa), obzirom baš ista ukazuje na svijest tužitelja da, vjerojatno upravo zbog nepridržavanja ugovorenog roka otplate, nagodbom ugovoren manji iznos njegovog duga više ne vrijedi.

14. Sud je tako na temelju navedenog nedvojbeno utvrdio da dug tužitelja čije je plaćanje osigurano zadužnicom ovjerenom kod Javnog bilježnika Ivana Adžije pod poslovnim brojem OV-17326/2008 24. lipnja 2008. i dalje postoji pa je na temelju utvrđenog neosnovanim ocijenio zahtjev tužitelja da zbog prestanka njegove obveze (čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona) prema tuženiku proglasi nedopuštenom ovrhu na temelju zahtjeva tuženika podnesenog Financijskoj agenciji za naplatu novčane tražbine od tužitelja.

15. Među strankama je sporno i je li ovaj zahtjev tuženika podnesen Financijskoj agenciji za naplatu novčane tražbine od tužitelja i to među strankama nesporno dana 27. svibnja 2022. zastario.

16. Uvidom u sadržaj isprava koju mu je dostavio i predložio čitati tuženik (list 35 i 36 spisa) sud je utvrdio da je ovdje predmetna zadužnica podnesena na naplatu Financijskoj agenciji 3. srpnja 2012., radi naplate duga ovdje tužitelja prema Raiffeisenbank Austria d.d.. Kako tužitelj nije izričito osporio istinitost navoda tuženika da je od Raiffeisenbank Austria d.d. kao vjerovnika preuzeo naplatu duga tužitelja osiguranu ovdje predmetnom zadužnicom slijedom čega sud nalazi da je među strankama nesporna i činjenica da je i dug koji je bio predmet ponude tuženika od 22. siječnja 2020. (list 6 spisa) i prihvata tužitelja (list 7 spisa) odnosno ugovornog odnosa ovdje stranaka tuženik preuzeo od ranijeg vjerovnika tužitelja Raiffeisenbank Austria d.d., sud je na temelju navedenog nedvojbeno utvrdio da je u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a podnošenjem predmetne zadužnice na naplatu Financijskoj agenciji 3. srpnja 2012. i tako radnjom poduzetom upravo radi ostvarenja ovdje predmetne tražbine tuženika prema tužitelju prekinut tijek zastare te tražbine.

17. Uvidom u sadržaj isprave koju mu je dostavio i predložio čitati tuženik (list 34 spisa) sud je utvrdio da je ovdje nesporan raniji vjerovnik tužitelja Raiffeisenbank Austria d.d. tužitelju 29. kolovoza 2011. izjavio da mu otkazuje Ugovor o kreditu zbog tužiteljeve neurednosti u otplati i da time dospijeva na naplatu u cijelosti tražbina vjerovnika Raiffeisenbank Austria d.d. prema tužitelju. Kako tužitelj ponovno nije izričito osporio da se sadržaj ove isprave odnosi na upravo ovdje predmetan dug tužitelja prema tuženiku čija je naplata osigurana ovdje predmetnom zadužnicom, sud je na temelju navedenog nedvojbeno utvrdio da je ovdje predmetna tražbina dospjela na naplatu 29. kolovoza 2011. godine te da je tada sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a počeo teći zastarni rok za zahtijevanje ispunjenja tužiteljeve obveze.

18. Zastarni rok ovdje predmetne tražbine propisan je odredbom čl. 233. st. 1. ZOO-a u trajanju od 10 godina. Naime, među strankama je nesporno da se ovdje predmetna tražbina tuženika prema tužitelju temelji na zadužnici na kojoj je potpis tužitelja javno ovjeren, a takva isprava sukladno odredbi čl. 214. st. 7. OZ-a ima svojstva ovršne isprave i stoga sukladno odredbama čl. 23. OZ-a svojstva izjednačena sa svojstvima sudskih odluka. Ovakav je zastarni rok, kako je prethodno utvrđeno, a sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a počeo teći 30. kolovoza 2011. te bi bio istekao 30. kolovoza 2021., no njegov je tijek prekinut sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a još 3. srpnja 2012.. Iz sadržaja isprava koje su sudu dostavile i predložile čitati stranke (list 36 i 5 spisa) proizlazi da sve do 27. svibnja 2022. godine (podnošenjem ovdje utuženog zahtjeva za naplatu) nije došlo do naplate predmetne tražbine pa je ovaj sud na temelju navedenog nedvojbeno utvrdio da zastarni rok za naplatu predmetne tražbine do podnošenja ovdje utuženog zahtjeva nije niti počeo ponovno teći. Pri tome valja reći i da je ovaj zastarni rok mogao ponovno početi teći stupanjem na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18) 14. srpnja 2018. kojim je propisana obveza prestanka sa izvršavanjem osnova za plaćanje temeljem kojih nije bilo naplata određeno vrijeme (čl. 12.), no da i u tom slučaju isti do podnošenja ovdje utuženog zahtjeva za naplatu 27. svibnja 2022. uslijed proteka vremena manjeg od deset godina svakako ne bi bio istekao. Stoga je sud nedvojbeno utvrdio da ovdje utužen zahtjev tuženika podnesen Financijskoj agenciji za naplatu novčane tražbine od tužitelja od 27. svibnja 2022. nije zastario.

19. Stoga je neosnovanim ocijenjen i zahtjev tužitelja da sud proglasi nedopuštenom ovrhu na temelju zahtjeva tuženika podnesenog Financijskoj agenciji za naplatu novčane tražbine od tužitelja koja je zastarjela (čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona) pa je slijedom svega navedenog odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Zahtjev tužitelja CL za naknadom troška ovog postupka ocijenjen je neosnovanim obzirom isti nije uspio u ovom sporu. Tuženiku B2 KAPITAL d.o.o. je, obzirom je u ovom sporu uspio, priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (tbr. 7/1), za sastav podneska od 14.6.2024. 100 bodova (tbr. 8/1) i za zastupanje na ročištima 18.4.2023. i 21.11.2024. po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) odnosno ukupno 400 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV iznosi 1.000,00 EUR. Tuženiku nije priznat kao potreban za ovu parnicu trošak sastava odgovora na žalbu, uvažavajući i da je tužitelj sa žalbom na koju je tuženik tim podneskom odgovorio uspio. Tuženiku su na naveden trošak dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate, a u skladu sa odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a te po stopi propisanoj važećim odredbama čl. 29. ZOO-a.

21. Stoga je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 20. prosinca 2024.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju CL po punomoćnici

2. Tuženiku B2 KAPITAL d.o.o. po punomoćniku