REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-403/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Hrvoju Lukšić, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, koga zastupa punomoćnik Kornelija Đuratović, odvjetnica iz Zagreba, Savska cesta 41, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Savska cesta 41, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 14. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, s objavom dana 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja

1. Utvrđuje se da tužitelj Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 5799/2 k. o. [katastarska općina] oznake zemljišta STAMBENA ZGRADA BR. 1-5, ĆZ, ukupne površine 820 m2 i to na 112. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-111) koji dio u naravi predstavlja stan broj 19 na V (petom) katu, koji se sastoji od ulaznog hodnika, kuhinje, dvije sobe, kupaonice s wc-om, lođe i balkona, površine 62.60 čm, s pripadajućim spremištem, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, u zgradi na adresi [adresa], na 113. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-112) koji dio u naravi predstavlja garažu, ukupne površine 15.79 čm, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, u zgradi na adresi [adresa], na 114. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-113) koji dio u naravi predstavlja garažu, ukupne površine 16 čm, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, u zgradi na adresi [adresa] i na 115. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-114) koji dio u naravi predstavlja garaža, ukupne površine 16 čm, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, u zgradi na adresi ĆZ [adresa].

2. Nalaže se brisanje upisa prava vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine iz točke I izreke ove presude s imena tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, a koji upis je izvršen temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 12. siječnja 2024. godine, posl. broj Z-45630/23, i upis prava vlasništva u korist tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, u cijelosti.

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke o trošku pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 27. veljače 2024. tužitelj je pokrenuo parnični postupak, te predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev, odnosno da se ispravljaju se pogrešni upisi prava vlasništva u korist tuženika na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 5799/2 k. o. [katastarska općina] oznake zemljišta, na način da se utvrđuje kako je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina te se nalaže brisanje upisa prava vlasništva tuženika uz istodobni upis prava vlasništva na navedenim nekretninama u korist tužitelja, te da tuženik tužitelju u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka.

2. U obrazloženju tužbe tužitelj je naveo da je Zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu rješenjem od dana 07. lipnja 2022. posl. broj: Z- 8013/2020 odlučio o povezivanju knjige položenih ugovora i zemljišne knjige za adresu [adresa], pri čemu je upisao pravo vlasništva Grada Zagreba na četiri posebna dijela pozivajući se na odredbu iz čl. 17. st. 6. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva) (dalje u tekstu: Pravilnik), da je tuženik odnosno Republika Hrvatska je izjavila prigovor koji je Zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu rješenjem od dana 12. siječnja 2024., posl. broj: Z- 45630/2023 usvojio na način da je dopustio upis prava vlasništva Republike Hrvatske na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 5799/2 k. o. [katastarska općina] oznake zemljišta STAMBENA ZGRADA BR. 1-5, ĆZ, ukupne površine 820 m2 i to na suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-111) koji dio u naravi predstavlja stan broj 19 na V (petom) katu, koji se sastoji od ulaznog hodnika, kuhinje, dvije sobe, kupaonice s wc-om, lođe i balkona, površine 62.60 čm, s pripadajućim spremištem, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, u zgradi na adresi [adresa]. suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-112) koji dio u naravi predstavlja garažu, ukupne površine 15.79 čm, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, u zgradi na adresi [adresa], suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-113) koji dio u naravi predstavlja garažu, ukupne površine 16 čm, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, u zgradi na adresi [adresa], suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-114) koji dio u naravi predstavlja garaža, ukupne površine 16 čm, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, u zgradi na adresi ĆZ, time da tužitelj smatra da je rješenje kojim se usvaja prigovor tuženika utemeljeno na pogrešnom činjeničnom stanju i pogrešnom primjenom materijalnog prava, slijedom čega je podnio tužbu za ispravak, i predložio da sud usvoji tužbeni zahtjev.

3. Nadalje, tužitelj je u tužbi naveo da je Zakonom o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu je bilo propisano da će se, ako se iz isprave na temelju koje se upisuje društveno vlasništvo ne može utvrditi tko je nositelj prava korištenja, kao nositelj prava korištenja upisati općina na čijem se teritoriju nalazi predmetna nekretnina odnosno u ovom slučaju Općina Trešnjevka čiji je pravni sljednik upravo tužitelj, kao i da tužitelj od izgradnje zgrade raspolaže posebnim dijelovima pa je stoga protekao i rok za stjecanje nekretnina dosjelošću pa stoga iz svih navedenih razloga smatra da je nesporno kako je upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske neistinit.

4. U podnesku od dana 08. ožujka 2024. tužitelj je naveo da dostavlja ispravljenu tužbu s prilozima ( list 54-56 spisa )kao i dokumentaciju koju je dostavio uz tužbu (list 57-111 spisa).

5. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i da Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, te se pozvao na odredbu čl. 205. stavak 1. alineja 1. i 2. u kojem je navedeno da tužbu za ispravak , mogu tražiti osobe čijim prijavama lili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku, odnosno osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati, time da je u konkretnom slučaju , pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, Zk. odjel vodio se postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora povodom prijedloga predlagatelja GSKG d.o.o.. Dakle, kako se nije radilo o pojedinačnom zk. ispravnom postupku, tuženik smatra da tužitelj nema aktivnu legitimaciju za podnošenjem tužbe za ispravak, da se Tužba za ispravak podnosi se u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja. Tužitelj je rješenje Z-45630/23-28, Z-46558/22 od 12. siječnja 2024., zaprimio sa danom 26. siječnja 2024. Slijedom toga, tuženik smatra da je tužitelj zakasnio sa podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari.

6. Nadalje, u odgovoru na tužbu tuženik navodi da u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa vlasništva posebnog dijela nekretnine , tužitelj nije dokazao da mu pripada pravo vlasništva na predmetnom stanu i garažama, te nije dokazao da ima valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva, da isprave koje je uz tužbu dostavio tužitelj nisu isprave podobne za upis prava vlasništva, te se sa istima ne može dokazivati pravo vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama, te da bi se faktički radilo o postupku radi utvrđenja prava vlasništva, a ne o tužbi za ispravak pogrešnog upisa, jer je upis u zemljišnu knjigu ispravno proveden, zbog čega tuženik smatra da bi tužbu trebalo odbaciti, jer se tužitelj nije obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

7. U odnosu na navode tuženika da je stekao vlasništvo dosjelošću tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj nije mogao pravo vlasništva steći niti dosjelošću, obzirom da se za nekretninu na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, da za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijeva 40 godina samostalnog posjeda, koji posjed se računa od 8. listopada 1991. time da tužitelj nije dokazao da je u posjedu predmetne nekretnine, a niti bi se u konkretnom slučaju radilo o zakonitom niti o poštenom posjedniku, kao i da se na nekretnini u društvenom vlasništvu nije se moglo steći pravo vlasništva niti građenjem, kao i da su stupanjem na snagu Zakona o upravljaju državnom imovinom (Narodne novine, br. 145/10, dalje Zakona), stanovi koji nisu prodani temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, postali vlasništvo Republike Hrvatske temeljem čl. 49. st. 2. i 3. tog Zakona.

8. Na ročištu održanom dana 10. rujna 2024. tužitelj je naveo da je tužitelj upućen u parnicu temeljem Zakona o zemljišnim knjigama, odnosno pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upis u vlasništva posebnog dijela nekretnine čime je osporio navode tuženika vezano za nedostatak aktivne legitimacije na strani tužitelja, te naveo da je tužitelj pravovremeno podnio tužbu dana 26. veljače 2024., obzirom da je rok za podnošenje tužbe istekao dana 25. veljače 2024., a koji je nedjelja, slijedom čega je osporio navod tuženika vezano za pravovremenost podnošenja tužbe. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao ni stjecanja vlasništva dosjelošću, a koji način zahtjeva 40 godina samostalnog posjeda, a koji se računa od 8.10.1991. kao i da nije dokazao da je u posjedu nekretnine, kao ni da se radi o zakonitom posjedu, da smatra da se rok računa od 1991. jer je prema presudu Europskog suda za ljudska prava Radomia protiv RH taj rok se računa i prije 1991.g., ako je rok za dosjelost ispunjen do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu.

9. U podnesku od dana 23. rujna 2024. tužitelj je dostavio povijesni prikaz za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a iz kojeg je razvidno da je predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala upravo iz k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Ugovor sklopljen između Komunalnog fonda grada Zagreba te Gradskog fonda za stambenu izgradnju Zagreba od dana 15. srpnja 1965., kopiju rješenja o deposedaciji Skupštine općine Trešnjevka od dana 20. travnja 1965. razvidno je da je ZZ naloženo da odmah preda općini Trešnjevka u posjed nacionalizirano neizgrađeno građevinsko zemljište i to k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], s tim da se na drugoj strani navodi kako su k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] identične zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da smatra da su predmetna rješenja o deposedaciji i prenošenju prava korištenja deklaratorne naravi pa da pravo korištenja nije trebalo biti i upisano u zemljišne knjige. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2547/2014 od 11. listopada 2017.).

10. Nadalje, tužitelj je u svom očitovanju naveo da smatra da iz dostavljenog Ugovora od 15. srpnja 1965. godine iz članka IV proizlazi da je Općina Trešnjevka predala na korištenje zemljište Stambenom fondu za izgradnju Zagreba, da je tužitelj vlasnik i temeljem navedene odredbe, kao i da je tužitelj je dokazao svoje izvanknjižno pravo vlasništva i to stečeno na temelju odredbe čl. 362. st. 3 ZV-a jer je bio nositelj prava korištenja te ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva jer je Zemljišnoknjižni odjel suda neosnovano zaključio da se ne može utvrditi tko je osoba za koju se može smatrati da ima pravo vlasništva na posebnom dijelu, na temelju predmnijeve iz članka 362. stavka 3. ZV-a te upisao tuženika.

11. Na ročištu održanom dana 10. rujna 2024. tuženik je dostavio sudsku praksu kojom dokazuje navode iz odgovora na tužbu (VTS-a RH br. Pž-147/23 od dana 23. kolovoza 2023.), te naveo da smatra da je ova tužba radi ispravka i brisanja upisa, a ne radi utvrđenja prava vlasništva, pa da u predmetnoj pravoj stvari nije potrebno utvrđivati činjenice za utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj stvari, a koje stajalište je zauzeo VTS RH u dostavljenoj odluci.

12. U očitovanju od dana 12. studenog 2024. tuženik je naveo da tužitelj u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama nije nikada imao upisano pravo upravljanja, raspolaganja, niti pravo korištenja, već da se radilo o društvenom vlasništvu, da se radilo o neizgrađenom građevinskom zemljištu, pa da tužitelj nije mogao niti građenjem steći pravo vlasništva na zemljištu koje nije bilo u sastavu vlasništva, time da takav pravni stav izneseno u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. 74 Pž-147/2023-2 od 23. kolovoza 2023.

13. Osim toga, stupanjem na snagu Zakona o upravljanju državnom imovinom (NN br. 145/10), stanovi koji nisu prodani temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, postali su vlasništvo Republike Hrvatske temeljem čl. 49. st. 2. i 3. tog Zakona.

14. Obzirom da u ovom postupku nisu izvođeni drugi dokazi osim uvid u priloženu dokumentaciju, kao i sudske odluke koje su stranke dostavile, sud smatra da je među stranakama spor o pravu a ne o činjenicama.

15. U ovom postupku tužitelj zahtjeva ispravak i brisanje upisa prava vlasništva za korist tuženika na predmetnim nekretninama, a koji upis prava vlasništva je dopušten rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu , Zk. odjel poslovni broj:Z-45630/23- 28, Z-46558/22 od 12. siječnja 2024., u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, u skladu s odredbom čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, br. 63/19, 128/22, 155/23, dalje ZZK )

16. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju, i to kopiju Rješenja broj: Z-8013/2020 Ozn 62168/2010 (list 5-18 spisa, ponovo 71-84 spisa), kopiju Rješenja broj: Z-45630/2023 od dana 12. siječnja 2024 ( list 19-22 spisa, list 59-61 spisa), kopiju Rješenja broj: Z-13683/2020 od dana 14. veljače 2022. (list 23- 42 spisa, ponovo list 85-104 spisa), kopiju Rješenja broj: Z-30340/2022 od 31. svibnja 2022. (list 43-49 spisa, ponovo list 64-70 spisa), kopiju presude Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-238/22 od dana 29. studenog 2022. (list 124-133 spisa) kojom je sud odlučivao po žalbi protiv Presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-147/2023 od dana 23. kolovoza 2023. (list 119-123 spisa), kopiju povijesno prikaz za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a iz kojeg je razvidno da je predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala upravo iz k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 141-303 spisa), kopiju Prijavnog lista za navedenu česticu (list 305-314 spisa), kopiju rješenja o deposedaciji u odnosu na RZ za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 315-317 spisa), kopiju revizijske odluke broj Rev-2547/14 od dana 11. listopada 2017 (list 318- 322 spisa), kopiju ručno vođenu knjigu za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 323-328 spisa), kopiju Ugovora sklopljen između Komunalnog fonda Grada Zagreba i Gradskog fonda za stambenu izgradnju (list 329-333 spisa).

17. Uvidom u rješenje broj Z-30785/10 od 3. srpnja 2020., sud je utvrdio da je temeljem članka 17. stavak 5. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine, uknjižen kao vlasnik poslovnog prostora na adresi [adresa], oznake PP-9 u prizemlju i polukatu površine 474,88 m2, zk.č.br. 5848/2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na temelju predmnijeve iz članka 362. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao vlasnik na predmetnoj nekretnini upisan tuženik (list 364-461 spisa), time da je sporna nekretnina navedena na listu 367 spisa, obzirom da je sud smatrao da svi dokazi na koje se tužitelj poziva nisu isprave na temelju kojih bi se upisalo pravo vlasništva u zemljišnu knjigu temeljem odredbi članka 58., 59. i 60. Zakona o zemljišnim knjigama. Stoga je pravilnom primjenom odredbe članka 17. stavak 5. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine, na temelju predmnijeve iz članka 362. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao vlasnik na predmetnoj nekretnini upisan tuženik.

18. Iz obrazloženja Rješenja proizlazi da se ne može se prenijeti na objekt sagrađen na tom zemljištu, budući je pravo korištenja zemljišta na kojem je sagrađena zgrada u [adresa], tada u društvenom vlasništvu, stekao investitor – građevno poduzeće Vladimir Gortan i to na temelju rješenja Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj, Odjela za imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba od 14. prosinca 1971, obzirom da je Grad Zagreb imao je pravo korištenja na zemljištu u društvenom vlasništvu oznake zk.č.br. 5848/2 k. o. [katastarska općina], ali je to zemljište steklo poduzeće Vladimir Gortan u skladu s Rješenjem od 14. prosinca 1971. koje je na njemu sagradilo objekt, time da je nakon toga investitor poduzeće Vladimir Gortan, a ne Grad Zagreb, prenosio svoje pravo raspolaganja na pojedinim posebnim dijelovima na treće osobe, današnje vlasnike pojedinih posebnih dijelova nekretnine.

19. U smislu odredbe čl. 205. st. 1. ZZK-a tužitelj u ovom postupku treba dokazati da je upis koji je proveden u zemljišnoj knjizi pogrešan, odnosno nevaljan i kako bi upis trebao pravilno glasiti te se u ovom postupku provode svi dokazi nužni za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja koji se tiču postojanja određenog prava, odnosno, tužitelj treba dokazati da je upravo on, a ne tuženik, predmetnu nekretninu stekao na jedan od načina propisanih zakonom i da je stoga ovlašten to svoje pravo upisati u zemljišnu knjigu. Upravo je ta činjenica odlučna za ishod spornog odnosa među strankama. Naime neistinita je ona uknjižba koja nije u skladu sa stvarnim pravnim stanjem nekretnine a to znači da je uknjižba neistinita ako u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnog prava nije upisana ona osoba koja je stvarni nositelj tog prava pa upisom toga prava u zemljišnoj knjizi, dakle, na temelju uknjižbe koja nije istinita, nije moglo doći ni do stvarnopravne promjene.

20. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/0, 141/06, 146/08, 153/09 dalje: ZVDSP) vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Pravo vlasništva stečeno je kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom (stavak 2.).

21. Iz dostavljenih rješenja proizlazi da sud smatra da poslovni prostor oznake PP-9 (upisan kao E-10) sud je uknjižio kao vlasništvo Republike Hrvatske primjenom odredbe čl. 17. st. 5. Pravilnika iz razloga što Grad Zagreb, u ovom postupku tužitelj, nije valjanim ispravama učinio vjerojatnim mu pripada pravo vlasništva na tom poslovnom prostoru, da matični list nekretnine iz službenih evidencija Grada Zagreba i ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen između Grada Zagreba kao zakupodavca i Urbanističkog zavoda Grada Zagreba d.o.o. kao zakupnika, koje je isprave Grad Zagreb priložio svojem podnesku od 14. listopada 2019. nisu isprave koje bi upućivale na postojanje valjanost pravnog temelja za stjecanje prava vlasništva na tom poslovnom prostoru), time da je uz tužbu tužitelj dostavio istovjetnu dokumentaciju.

22. Nadalje, iz obrazloženja odluke proizlazi da, iako je u glavnoj knjizi upisano, u vlastovnici uloška (z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), društveno vlasništvo s pravom korištenja za korist Grada Zagreba, nije bilo moguće uknjižiti Grad Zagreb kao vlasnika navedenog poslovnog prostora primjenom odredbe čl. 17. st. 4. al. 1. Pravilnika (primjenom odredaba ZV-a o pretvorbi društvenog vlasništva), budući da je pravo korištenja zemljišta na kojem je sagrađena zgrada u [adresa] (z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), tada u društvenom vlasništvu, stekao investitor - građevno poduzeće Vladimir Gortan i to na temelju rješenja Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarsivo.i saobraćaj, Odjela za imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba od 14. prosinca 1971., koje je uloženo u ovosudnoj zbrici isprava poslovni broj^ Zs-8127/01-E, a kojim mu je rješenjem dodijeljeno na korištenje građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu oznake z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po novoj izmjeri k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], time da je tuženik u spis dostavio presliku navedenog Rješenja, a tužitelj ga nije posebno osporavao, kao I da je nakon izgradnje stambeno-poslovne zgrade na navedenom zemljištu, investitor prenosio svoje pravo raspolaganja na pojedinim posebnim dijelovima na treće osobe, sadašnje vlasnike pojedinih posebnih dijelova nekretnine ili njihove pravne prednike. Zaključno, iz obrazloženja Rješenja proizlazi da u slučaju ako Grad Zagreb priloži odgovarajuću tabulamu ispravu iz koje bi proizlazio da je on stekao, po nekom pravnom temelju, pravo raspolaganja na predmetnom poslovnom prostoru, bilo bi moguće dopustiti uknjižbu prava vlasništva na tom poslovnom prostoru za korist Grada Zagreba, a u ovom postupku tužitelj je dostavio dokumentaciju kojuje dostavio u zemljišno-knjižnom postupku, time da nije osporavao dokumentaciju koju je dostavio tuženik, kako u zemljišno-knjižnom postupku, tako ni u ovom parničnom postupku.

23. Iz priloženih rješenja koje je tužitelj dostavio i to preslike Rješenja KLASA: 943- 01/95-01/524, URBROJ: 563-04-403/96-7 od 18. rujna 1996., (list 477-482 spisa), Dopunskog rješenja KLASA: 943-01/95-01/524, URBROJ: 563-04-403/97-9 od 27. lipnja 1997. (list 483-484 spisa), Dopunskog rješenja KLASA: UP/l-943-06/97-01/24, URBROJ: 563-04-403/97-11 od 12. studenog 1997. (list 485-486 spisa ), dopunskog rješenja KLASA: UP/l-943-01/05-02/74, URBROJ: 563-03-0202/01-2005-2 od 24. studenog 2005. (list 487-488 spisa), Dopunskog rješenja KLASA: UP/l-943-01/05- 02/74, URBROJ: 563-03-0202/01-2006-4 od 23. ožujka 2006. (list 489-490 spisa) kao i preslike Dopunskog rješenja KLASA: UP/l-943-01/10-02/12, URBROJ: 563-03- 0202/01-2010-2 od 22. ožujka 2010. (list 491 493 spisa) proizlazi da u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Vladimir Gortan Zagreb, Heinzelova 96, proizilazi da u njima nije navedena sporna nekretnina kao vlasništvo tog poduzeća, time da sud smatra da je ovaj dokaz irelevantan iz ovaj postupak, obzirom da je prijepor između tužitelja i tuženika vezano za pravo vlasništva na spornoj nekretnini, te da nije spor o vlasništvu sporne nekretnine između stranaka u ovom postupku i navedenog društvenog poduzeća.

24. Navedena Rješenja ne mogu se koristiti za utvrđenje sporne činjenice da li je tužitelj i na koji način stekao vlasništvo sporne nekretnine, time da iz navedenih rješenja samo proizlazi činjenica da u vrijednost društvenog kapitala nisu uključena sporna nekretnina, te se na temelju te činjenice ne može utvrditi da je tužitelj vlasnik sporne nekretnine.

25. Odredbe o stjecanju prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, članak 24. - 26. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, nisu se mogle primijeniti na slučaj kada je subjekt gradio na zemljištu društvenog vlasništva, time da takav stav proizlazi iz sudske prakse (Rev 3164/2016 od 3. rujna 2019. i broj Rev 778/03 od 2. prosinca 2003., Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III/3214/2005 od 19. ožujka 2008.), time da je mogućnost izgradnje na podruštvovljenom građevinskom zemljištu bila je uređena kroz institut prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu radi izgradnje kojim se neizgrađeno građevinsko zemljište temeljem odluke države odnosno jedinice lokalne samouprave dodjeljivalo na korištenje trećim osobama radi izgradnje zgrada, što je i u konkretnom predmetu slučaj, dodjelom neizgrađenog zemljišta na korištenje poduzeću Vladimir Gortan radi izgradnje zgrade, time da je u režimu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., na zemljištu na kojem se gradilo moralo je postojati pravo vlasništva te se odredbe o stjecanju prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu nisu mogle primijeniti na slučaj kad subjekt gradi na zemljištu društvenog vlasništva.

26. U odnosu na navode tužitelja da je stekao pravo vlasništva dosjelošću navodi se da pravni prednik tužitelja nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću za vrijeme primjene pravnih pravila Općeg građanskog zakonika koji se primjenjivao do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 6/80, 36/90, 53/91, dalje: ZOVO) 1. rujna 1980. jer se dosjelošću nije moglo steći vlasništvo na nekretnini u društvenom vlasništvu. Naime, ZOVO je odredbom čl. 29. izričito zabranio stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu, a navedena odredba stavljena je izvan snage odredbom članka 3. Zakona o preuzimanju ZOVO (Narodne novine, broj 53/91), koji je stupio na snagu 8. listopada 1991., time da je na tim nekretninama moguće je dosjedanje samo u razdoblju prije njihovog prelaska u režim općenarodne imovine ili društvenog vlasništva, ako su za to ispunjene pretpostavke za takav način stjecanja vlasništva propisane pravnim pravilima OGZ-a u razdoblju njihove primjene, ili pak u vremenu nakon 8. listopada 1991. uz ispunjenje ostalih pretpostavki za takav način stjecanja koje propisuje ZOVO ili ZVDSP. Pri tome se ističe da sukladno odredbi čl. 364. st. 6. ZVDSP, osobe koje nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva upisat će pravo vlasništva pošto dokažu da su bili izvanknjižni nositelji.

27. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZVDSP-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema odredbi čl. 159. st. 4. ZVDSP-a određeno je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina (redovna dosjelost), a za pošten posjed 40 godina (izvanredna dosjelost). Posjed je zakonit ako posjednik ima valjan pravni temelj tog posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zlouporabom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s time da poštenje prestaje čim je posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada (čl. 18. ZVDSP-a).

28. Sud smatra da tužitelj nije dokazao zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću odnosno da je bio u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina u zakonom propisnom razdoblju jer je na navedenu okolnost samo dostavio dokumentaciju Ugovore o zakupu Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 29.01.1993. godine, sklopljen između tužitelja i URBANISTIČKOG ZAVODA GRADA ZAGREBA (list 290-292 spisa) i kopiju Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljen između tužitelja i URBANISTIČKOG ZAVODA GRADA ZAGREBA ( 293-296 spisa ),time da sud smatra da istim nije dokazan kontinuitet samostalnog posjedovanja u zakonom propisanom trajanju, te dokaz da bi se eventualno moglo raditi o poštenom posjedu za koje je propisan rok za stjecanje od 40 godina).

29. Na temelju tako utvrđenoga činjeničnog stanja prednik tužitelja, kao društveno- politička zajednica, nije za vrijeme režima društvenog vlasništva, mogao stjecati pravo vlasništva nad imovinom koja je bila u društvenom vlasništvu. U vrijeme postojanja društvenog vlasništva, pravo vlasništva građenjem mogle stjecati samo osobe koje su mogle biti nositelji privatnog vlasništva. Društveno pravne osobe mogle su samo upravljati društvenim vlasništvom.

30. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva.

31. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP). Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

32. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava: idem est non esse aut non probari (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).

33. Sud smatra da dokumentacija dostavljena uz tužbu ne dokazuje da bi predmetna nekretnina predstavljala vlasništvo tužitelja, a budući tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva niti prema odredbama koje uređuju građenje, a niti temeljem dosjelosti, odlučeno je kao pod toč I i II tužbenog zahtjeva.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), slijedom čega tuženiku pripadaju i troškovi parničnog postupka koji padaju na teret tužitelja u cijelosti, kao i temeljem odredbe čl. 41. Zakon o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" br. 67/18., 21/22.), kojom je određeno da 1) Troškovi zastupanja pred sudovima i drugim nadležnim tijelima priznaju se nadležnom državnom odvjetništvu prema propisima o nagradama i naknadama za rad odvjetnika.

35. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 29. ožujka 2024. kao i sastav podneska od 12. studenog 2024. (Tbr. 8. 1.) kojim se tuženik očitovao na navode tužitelja i dostavljenu dokumentaciju , te trošak pristupa na ročište (Tbr. 9. 1) dana 10. rujna 2024. i 14. studenog 2024. po 1.000,00 eur, 4.000,00 eur, a slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II izreke.

U Zagrebu, 20. prosinca 2024.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 po odvjetnici Korneliji Đuratović uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu 2. REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 po ŽDO Zagreb