Pr-5542/2021-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste HF, u pravnoj stvari tužiteljice PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 21. studenoga 2024. u nazočnosti zam.pun. tužiteljice i u izočnosti tuženika, a po objavi presude dana 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od siječnja 2019.g. do prosinca 2023.g. u ukupnom iznosu od 11,54 € zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,91 € teče od 15. lipanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 € teče od 15. ožujak 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,59 € teče od 15. svibanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 € teče od 15. listopad 2022. do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.“

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 15.travnja 2021. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu glavne medicinske sestre/tehničara podružnice Zagvozd. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). S obzirom na činjenicu da tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta inženjera, da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.49.KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da inženjer ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 4%, a Dodatkom II. KU-a (NN 92/19) koji se primjenjuje od 01.rujna 2019.g., taj dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi je povećan na 8%, koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodne činjenice imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.34. KU-a (NN 29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tuženik da naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR-a i KU-a. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 01.siječnja 2019. do dana dostave podataka jer tuženik da nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te da je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Stoga predlaže vještačenje po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke na okolnosti: a) neisplaćene bruto razlike u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom,u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; b) neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; c) neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate; d) neisplaćene bruto razlike za bolovanje uzimajući u obzir stvarne iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama iz toč.a), b), c) i d); e) neisplaćene bruto razlike naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uzimajući u obzir stvarne iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama iz toč.a), b), i c), te obračun naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora sukladno odredbama ZOR.

2.Tužiteljica je podneskom 12.studenoga 2024. uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

2.1.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu tužbenog zahtjeva, naveo da financijski vještak ne može tumačiti odredbe Kolektivnog ugovora i Zakona o radu već je to zadatak suda, a da financijski vještak može samo izračunati razliku između obračuna i načina obračuna.

2.2.Podnescima od 19.studenoga 2024. tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te na uređeni tužbeni zahtjev. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka, navodi kako je vještak u svojem nalazu i mišljenju utvrdio da tužitelj u razdoblju od siječnja 2019. do prosinca 2023. nije imao odrađenih prekovremenih sati. Dakle, tužbeni zahtjev da je neosnovan u cijelosti jer da tužitelj u utuženom razdoblju nije odradio niti jedan jedini sat prekovremenog rada. Nakon utvrđenja da tužiteljica nije ostvarila niti jedan jedini sat prekovremenog rada vještak da je nepotrebno ulazio u provjeru izračuna naknade za godišnji odmor i bolovanje. Naime, tužbeni zahtjev da se odnosi samo na pogrešno obračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje kao posljedicu neobračunavanja dodataka i na odrađeni prekovremeni rad jer da se te naknade utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća. Tužiteljica da zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja temelji na tvrdnjama da joj tuženik nije na odrađene sate prekovremenog rada plaćao: 1. dodatak za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom, 2. dodatak za otežane uvjete rada i 3. dodatak za iznimnu odgovornost, koje tvrdnje da su vještačenjem utvrđene netočnima. Eventualno pogrešno izračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje iz razloga koji nemaju veze sa neobračunavanjem dodataka na prekovremeni rad da nisu predmet tužbenog zahtjeva stoga je vještakovo utvrđenje razlike u tom smislu bespredmetno za ovaj postupak.

2.3.U odnosu na uređeni tužbeni zahtjev tužiteljice, tuženik prvo ističe da se protivi povlačenju tužbenog zahtjeva kojim se tužbom potraživala isplata: 1. dodataka za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom, 2. dodataka za otežane uvjete rada i 3. dodataka za iznimnu odgovornost, na odrađene prekovremene sate u utuženom razdoblju. Tužitelj, nakon što je financijski vještak utvrdio kako u utuženom razdoblju tužitelj nije radio niti jedan jedini sat prekovremeno, da želi povući gore opisani tužbeni zahtjev. Nadalje, tuženik da se protivi dvama preinakama tužbenog zahtjeva. U prvom redu tužitelj sada da potražuje isplatu pogrešno obračunatih naknada za godišnji odmor i bolovanje koje nisu uzrokovane neisplatom dodataka na prekovremeni rad (što nije potraživao u tužbi, u tužbi je potraživao pogrešno obračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje isključivo kao posljedicu neobračunavanja dodataka i na odrađeni prekovremeni rad). Nadalje, tužitelj je navedenim podneskom izvršio i dodatnu preinaku tužbenog zahtjeva i to toč. II. izreke tužbenog zahtjeva na način da sada potražuje da se parnični trošak, umjesto tužitelju, isplati direktno na račun odvjetnika/punomoćnika tužitelja.

3.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidencije o radnom vremenu, spisu drugih priloženih isprava te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i bankarstvo Ivanu Buljanu.

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. Tužiteljica je popisala parnični trošak.

4.1.Radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457 . - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom potraživanja iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 01.siječnja 2019. do dana dostave podataka, s osnove prekovremenog rada za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, a za isto razdoblje posljedično i naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

6.U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju kod tuženika radio na radnom mjestu glavne medicinske sestre/tehničara podružnice Zagvozd.

7.Kao sporno ostalo je za raspraviti je li tuženik isplatio umanjene plaće na način da nije plaćao za prekovremeni rad dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru te je li pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje.

8.U svom nalazu i mišljenju sudski vještak Ivan Buljan navodi da tužiteljica u razdoblju od siječnja 2019. do prosinca 2023. nije imala odrađenih prekovremenih sati, ali da ipak nisu pravilno isplaćene sve naknade za godišnji odmor i bolovanje i to u ukupnom bruto iznosu od 11,54 eura (tadašnjih 86,96 HRK).

9.Tuženik je u svojim podnescima od 19.studenoga 2024. istakao prigovore na pisani nalaz i mišljenje vještaka te se usprotivio uređenom tužbenom zahtjevu od 12.studenoga 2024. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka navodi kako je vještak u svojem nalazu i mišljenju utvrdio da tužitelj u razdoblju od siječnja 2019. do prosinca 2023. nije imao odrađenih prekovremenih sati. Dakle, tužbeni zahtjev da je neosnovan u cijelosti jer da tužitelj u utuženom razdoblju nije odradio niti jedan jedini sat prekovremenog rada. Nakon utvrđenja da tužiteljica nije ostvarila niti jedan jedini sat prekovremenog rada vještak da je nepotrebno ulazio u provjeru izračuna naknade za godišnji odmor i bolovanje. Naime, tužbeni zahtjev da se odnosi samo na pogrešno obračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje kao posljedicu neobračunavanja dodataka i na odrađeni prekovremeni rad jer da se te naknade utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća. Tužiteljica da zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja temelji na tvrdnjama da joj tuženik nije na odrađene sate prekovremenog rada plaćao: 1. dodatak za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom, 2. dodatak za otežane uvjete rada i 3. dodatak za iznimnu odgovornost, koje tvrdnje da su vještačenjem utvrđene netočnima. Eventualno pogrešno izračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje iz razloga koji nemaju veze sa neobračunavanjem dodataka na prekovremeni rad nisu predmet tužbenog zahtjeva stoga je vještakovo utvrđenje razlike u tom smislu bespredmetno za ovaj postupak. U odnosu pak na uređeni tužbeni zahtjev, tuženik se prvenstveno protivi povlačenju tužbenog zahtjeva kojim se potraživala isplata: 1. dodataka za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom, 2. dodataka za otežane uvjete rada i 3. dodataka za iznimnu odgovornost, na odrađene prekovremene sate u utuženom razdoblju. Tužitelj, nakon što je financijski vještak utvrdio kako u utuženom razdoblju tužitelj nije radio niti jedan jedini sat prekovremeno, da želi povući gore opisani tužbeni zahtjev. Nadalje, tuženik da se protivi i preinaci tužbenog zahtjeva. U prvom redu tužitelj sada da potražuje isplatu pogrešno obračunatih naknada za godišnji odmor i bolovanje koje nisu uzrokovane neisplatom dodataka na prekovremeni rad (što nije potraživao u tužbi, u tužbi je potraživao pogrešno obračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje isključivo kao posljedicu neobračunavanja dodataka i na odrađeni prekovremeni rad).

10.Tužiteljica se do zaključenja raspravljanja nije očitovala na podneske tuženika od 19.studenoga 2024.

11.Tužiteljica je tužbenim zahtjevom zahtijevala isplatu iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 01.siječnja 2019. do dana dostave podataka, na ime dodataka u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, dodatka za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate te shodno tome naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

12.Sud smatra osnovanim prigovor tuženika te da iznos od 11,54 eura, koji je vještak utvrdio kao pogrešku u obračunu godišnjeg odmora i bolovanja za razdoblje od siječanj 2019. – prosinac 2023., nije bio predmet tužbe i tužbenog zahtjeva, a samim time nije trebao biti ni predmet vještačenja. Tužiteljica jasno u tužbi navodi: "Obzirom na činjenicu da je tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta inženjera, tužiteljica je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom. Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da inženjer ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 4%, a Dodatkom II. KU-a (NN 92/19) koji se primjenjuje od 01.rujna 2019., taj dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi je povećan na 8%, koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodne činjenice imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 01.siječnja 2019. do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje."

13.Dakle, tužitelj pogrešno isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje u tužbi isključivo povezuje sa neisplatom preciziranih dodataka za prekovremeni rad u utuženom razdoblju, a što se onda posljedično odražava i na isplatu naknade za godišnji odmor i bolovanje. Kako je vještak nedvojbeno utvrdio da tužitelj u zatraženom vremenskom razdoblju od 01/2019. do 12/2023. nije imao odrađenih prekovremenih sati, samim time ne postoji osnova potraživanja tužitelja sukladno naracijskom dijelu tužbe, te je stoga tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

14.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), a kako tuženik nije popisao parnični trošak, odluka o istom je izostala.

Split, 20. prosinca 2024.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku

- u spis