REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-4140/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja KI iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Dragičević i partneri d.o.o. iz Zagreba protiv tuženika Specijalna bolnica za plućne bolesti, Zagreb, Rockefellerova 3, OIB-75982310877, zastupanog po punomoćniku Goranu Božiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 05. prosinca 2024. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Matije Klokočovnika, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika OI, odvjetničkog vježbenika, dana 20. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Specijalnoj bolnici za plućne bolesti, Zagreb, Rockefellerova 3, OIB-75982310877 da tužitelju KI iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati na ime razlike manje isplaćenih plaća bruto iznos od 698,74 eur sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 10,86 eur od dana 16. veljače 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,30 eur od dana 16. ožujka 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,60 eur od dana 16. travnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,80 eur od dana 16. svibnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,21 eur od dana 16. lipnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,26 eur od dana 16. srpnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,05 eur od dana 16. rujna 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,18 eur od dana 16. listopada 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,01 eur od dana 16. studenog 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,22 eur od dana 16. siječnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,74 eur od dana 16. veljače 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,58 eur od dana 16. ožujka 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,43 eur od dana 16. svibnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,20 eur od dana 16. lipnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,62 eur od dana 16. kolovoza 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,04 eur od dana 16. rujna 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,27 eur od dana 16. studenog 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,37 eur od dana 16. prosinca 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,39 eur od dana 16. siječnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,02 eur od dana 16. veljače 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,33 eur od dana 16. ožujka 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,89 eur od dana 16. travnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,37 eur od dana 16. svibnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,08 eur od dana 16. lipnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,43 eur od dana 16. srpnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,32 eur od dana 16. kolovoza 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,24 eur od dana 16. rujna 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,81 eur od dana 16. listopada 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,33 eur od dana 16. studenog 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,31 eur od dana 16. prosinca 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,67 eur od dana 16. siječnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,66 eur od dana 16. veljače 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,42 eur od dana 16. ožujka 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 35,50 eur od dana 16. travnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,19 eur od dana 16. svibnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 32,47 eur od dana 16. lipnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,85 eur od dana 16. srpnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,83 eur od dana 16. kolovoza 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,48 eur od dana 16. rujna 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,64 eur od dana 16. listopada 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,47 eur od dana 16. studenog 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,82 eur od dana 16. siječnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,97 eur od dana 16. veljače 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,48 eur od dana 16. ožujka 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,03 eur od dana 16. travnja 2020. godine pa do isplate.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanu u dosuđenom bruto iznosu od 698,74 eur.

III Nalaže se tuženiku Specijalnoj bolnici za plućne bolesti, Zagreb, Rockefellerova 3, OIB-75982310877, da tužitelju KI iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.437,33 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.203,12 eur odbija kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 03. veljače 2021. godine podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je kod tuženika zaposlen temeljem Ugovora o radu na radnom mjestu medicinske sestre na I. pulmološkom odjelu, te da mu je u razdoblju od 01. siječnja 2016. do 01. travnja 2020. godine, plaća regulirana, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu (NN 149/09, dalje ZR/09), Zakona o radu (93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR/14), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15, dalje KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 35/19, 92/19, dalje KU/18), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje TKU/12) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 47/18 , 123/19 dalje, TKU/17).

Nadalje navodi da je 01. travnja 2020. godine stupio na snagu Dodatak III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/20) kojim je u čl. 2. reguliran način obračuna dodataka na prekovremeni rad.

Također navodi da odredbe čl. 86. ZR/09 i čl. 94. ZR/14 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Ističe da čl. 51. KU/13 te čl. 49. KU/18 propisuju da se radniku osnovna plaća uvećava za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 % te za rad u drugoj smjeni 10 %, ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima.

Nadalje ističe da KU/13 u čl. 57., kao i KU/18 u čl. 55., Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19) u čl. 21., propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (sukladno popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak). Također navodi da KU/13 u čl.58., kao i KU/18 u čl. 56. i Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u čl. 2.propisuju da će se radnicima u zdravstvu plaća uvećati s osnove položajnog dodatka za postotke utvrđene u popisu koji se sastavni dio navedenih odredbi kolektivnog ugovora. Navodi da KU/18 u čl. 58. propisuje da i ostali zdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 4% od osnovne plaće, odnosno u iznosu od 8% temeljem čl. 24. Dodataka II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19).

Također navodi da KU/13 u čl. 36. st.2. kao i KU/18 u čl. 34. st.2. propisuje da radniku čija narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosnom zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

Nadalje navodi da ZR/09 u čl. 60 st.1. kao ZR/14 u čl. 81. propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.).

Navodi da TKU/12 u čl.59 kao i TKU/17 u čl. 58. st.1. propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, odnosno naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

Naglašava da ima pravo na navedene dodatke na plaću i to kumulativno, za posebne uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te položajni dodatak za sve odrađene sate uključujući i prekovremene sate.

Također naglašava da mu u utuženom razdoblju, od 01. siječnja 2016. do 01. travnja 2020. godine, tuženik nije obračunavao, odnosno nije pravilno obračunavao plaću i naknadu plaće uzimajući u obzir i njegovo pravo na gore navedene dodatke na plaću kao da se isti imaju obračunavati i na prekovremeni rad.

Poziva se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH zauzeto na osmoj sjednici Građanskog odjela od 09. prosinca 2019.,

Nadalje, ističe da mu je tuženik pogrešno obračunao i naknadu za korištenje godišnjeg odmora kao i eventualnog bolovanja. Pojašnjava da je uskraćen za puni iznos naknade za korištenje godišnjeg odmora, koja predstavlja prosjek njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), kao i pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost sa posla ili bolovanje do 42 dana, u utuženom razdoblju.

Također ističe da mu nisu obračunati i isplaćeni dodatak za prekovremeni rad ostvaren u neradne dane, državni blagdan ili praznik koji padaju u radni dan (ponedjeljak – petak) te dodaci po osnovi posebnih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi za prekovremene sate rada pa je posljedično tome nastala i razlika u naknadi plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

Naglašava da ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima da bi bez korištenja usluga vještaka financijsko knjigovodstvene struke sam mogao precizno izračunati ukupan iznos bruto plaće koju mu tuženik u utuženom razdoblju neosnovano nije isplatio, a taj se iznos u svakom slučaju ne može obračunati bez prethodne dostave dokumentacije kojom tužitelj ne raspolaže te slijedom navedenog podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186. b. st. 2. Zakona o parničnom postupku te predlaže da naslovni sud rješenjem naloži tuženiku da u roku od 15 dana dostavi u sudski spis svu gore navedenu dokumentaciju.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 18. srpnja 2024. godine tužitelj od tuženika na ime razlike manje isplaćenih plaća potražuje iznos od 698,74 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec. Također potražuje troškove ovog postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe da u konkretnom slučaju postoje negativne procesne pretpostavke za raspravljanje povodom predmetne tužbe.

Navodi da iz tužbe proizlazi da ista predstavlja tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b. Zakona o parničnom postupku, međutim, da bi se uopće moglo postupiti povodom ovakve tužbe nužno je da tužitelj dokaže da tuženik nije udovoljio njegovom zahtjevu za dostavom potrebnih informacija ili dokumentacije, a koje su mu potrebne za isticanje zahtjeva u parnici. Ističe da s obzirom da tužba ne sadrži dokaz da je tužitelj od njega prethodno zatražio dokumentaciju koju tek sada tužbom potražuje nužno je istu odbaciti. Također ističe da tužitelj potražuje dokumentaciju kojom i sam raspolaže jer mu je istu već dostavio sukladno relevantnim zakonskim odredbama.

Nadalje navodi da je odredbom čl. 18. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU/13) određeno da ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovog ugovora u kojoj svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog ugovora. Istom odredbom, određeno je da je sjedište povjerenstva u Ministarstvu te da povjerenstvo za tumačenje tog ugovora daje obvezujuća tumačenja odredbi tog ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane, prati izvršavanje tog ugovora, izvještava obje ugovorne strane o kršenju tog ugovora. Ističe da je identična odredba sadržana u odredbi čl. 15 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 35/19, 92/19, dalje KU/18)

Naglašava da je odredbom čl. 321. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) određeno da ugovorne strane mogu predvidjeti da će, u slučaju nesuglasnosti glede smisla i domašaja ugovornih odredaba, netko treći tumačiti ugovor, dok je st. 2. određeno da u tom slučaju, ako ugovorom nije drukčije predviđeno, strane ne mogu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dok prethodno ne pribave tumačenje ugovora, osim ako treća osoba odbije dati tumačenje ugovora.

Sukladno navedenom predlaže predmetnu tužbu odbaciti jer u konkretnom slučaju tužitelj, iako želi ostvariti svoje partikularne interese, ne može svoja prava izvoditi iz naprijed navedenih kolektivnih ugovora sve dok u pogledu istih nisu izvršene sve predviđene radnje, odnosno dok nije proveden postupak tumačenja kako je određen čl. 18. KU/13, odnosno čl. 15. KU/18.

Ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani jer niti jedna odredba zakona, kolektivnog ugovora, ugovora ili pravilnika kojima su uređeni radnopravni odnosi kod njega ne daje pravo tužitelju na dodatke koje predmetnom tužbom potražuje.

Također ističe da je ispravno obračunao i isplatio plaću tužitelju, kao i sve dodatke na plaću sukladno relevantnim zakonskim odredbama te ni na koji način nije povrijedio niti jedno pravo tužitelja koje bi proizlazilo iz radnog odnosa među strankama jer se kod njega obračun plaća izvršava preko Centraliziranog obračuna plaća (COP). Navodi da je COP jedinstven, centraliziran, poslovno - informatički sustav za podršku upravljanja rashodima vezanim za troškove ljudskih resursa u javnom sektoru. Nadalje navodi da je COP sustav koji je temeljem Ugovora o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima od dana 25. listopada 2013. godine između Vlade Republike Hrvatske i Financijske agencije (FINA) povjeren upravo tom tijelu. Ističe da je Vlada RH povjerila FINI posao obračuna plaće za institucije javnog sektora, među kojima je i tuženik te da je sasvim jasno da je plaća tužitelju obračunata ispravno i sukladno relevantnim zakonskim odredbama.

Također navodi da se svi dodaci i uvećanja plaće iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. godine obračunavaju na osnovnu plaću.

Nadalje, naglašava da je logika tužitelja koju propagira u tužbi - da se više različitih dodataka na plaću i naknada na plaću mogu kombinirati i kumulirati - potpuno pogrešna jer tako nije ugovoreno u Ugovoru o radu, Kolektivnim ugovorima niti takva logika proizlazi iz bilo kojeg drugog pravnog izvora, pa imajući naprijed navedeno u vidu, ima se smatrati da takvo pravo niti ne pripada tužitelju.

Ističe da se tužitelj u svojoj tužbi paušalno poziva na zakonske odredbe, odredbe Kolektivnih ugovora i na temelju istih konstruira navodna prava u odnosu na tuženika što je potpuno pogrešno te se protivi takvom tumačenju.

Naglašava da je ispravno obračunao plaću tužitelju, kao i sve dodatke te ni na koji način nije povrijedio niti jedno pravo tužitelja koje bi proizlazilo iz radnog odnosa među strankama. Također naglašava da teret dokazivanja leži na tužitelju, a da tužitelj nije dokazao da bi postojala ikakva povreda prava od strane tuženika, te bi s obzirom na navedeno tužbu trebalo odbiti u skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a.

Opreza radi, ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja, kao i prigovor zastare prava tužitelja na potraživanje predmetnih iznosa.

Slijedom navedenog, prvenstveno predlaže tužbu odbaciti, a podredno tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troškova ovog postupka tuženiku.

4. Na ročištu održanom dana 06. studenog 2023. godine sud je sukladno prigovoru tuženika, a na temelju odredbe čl. 109. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) vratio tužitelju tužbu na ispravak i dopunu, a tužitelj je u danom roku dostavio ispravljenu tužbu te se ista smatra da je podnesena sudu onog dana kada je prvi puta podnesena.

5. Na ročištu održanom 05. prosinca 2024. godine tuženik je učinio nespornim matematički izračun visine tužbenog zahtjeva.

6. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 02. prosinca 2013. (str. 9 -42 spisa), Dodatak I. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 04. kolovoza 2015. (str. 43-45 spisa), KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 26. ožujka 2018. (str. 46-77 spisa), Dodatak I. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 25. ožujka 2019. (str. 78 spisa), Dodatak II. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 27. rujna 2019. (str. 79-94 spisa), Dodatak III. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 05. svibnja 2020. (str. 95-139 spisa) i obračunske liste plaća tužitelja i evidencije rada za utuženi period na CD-u (str. 208 spisa).

7. Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (str. 218-229 spisa).

8. Na temelju ovako provedenog postupka, a cijeneći dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu u kojem tužitelj traži zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, uvećanja plaće po osnovi odgovornosti za svaki sat kada je tužitelj imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata za cijelo utuženo razdoblje, a posljedično tome zahtjev za isplatom razlike naknada plaće koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća - naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

10. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika, a što proizlazi i iz obračunskih lista plaća, kao i evidencije rada za utuženi period. 11. Također nije sporan matematički izračun visine tužbenog zahtjeva.

12. Među parničnim strankama je sporno postoje li procesne pretpostavke za vođenje ovog postupka, pasivna legitimacija, zatim je li nastupila zastara potraživanja, odnosno je li nastupila zastara prava na potraživanje te je li tuženik tužitelju u utuženom razdoblju platio dodatke za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje pacijenata za sve odrađene sate rada te je li tuženik tužitelju u utuženom razdoblju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad isplatio naknade plaće uzimajući u obzir stvarne iznose njegovih plaća sa utuženim razlikama koje mu nisu isplaćene.

13. Sud je ocijenio neosnovanim prigovor tuženika o nepostojanju procesnih pretpostavki za vođenje ovog postupka. Naime, tuženik je istaknuo prigovor da se ne radi o stupnjevitoj tužbi, a sud je sukladno njegovom prigovoru vratio tužitelju tužbu na ispravak i dopunu, a tužitelj je u danom mu roku dostavio sudu ispravljenu i dopunjenu tužbu kojom je uredio tužbeni zahtjev na način da je naznačio ukupan iznos koji potražuje od tuženika s osnova razlike plaće, kao i pojedinačne mjesečne iznose na koje potražuje zakonsku zateznu kamatu. Stoga je sud otklonio navedeni prigovor tuženika.

Vezano za prigovor prethodnog nepribavljanja tumačenja kolektivnog ugovora valja ukazati da se u konkretnom slučaju radi se o zahtjevu tužitelja za isplatom razlike plaće, a Zakon o radu u takvom slučaju ne predviđa prethodno pribavljanje tumačenja kolektivnog ugovora temeljem kojeg radnik potražuje razliku plaće kao preduvjet za pokretanje i vođenje ovog postupka.

14. Nadalje, sud je ocijenio neosnovanim i prigovor tuženika kojim ističe da nije pasivno legitimiran u ovom postupku. Naime, u ovom postupku tužitelj potražuje isplatu razlike plaća, dakle individualnog prava iz radnog odnosa, koju sukladno odredbama Zakona o radu može ostvariti samo prema tuženiku kao svom poslodavcu. Stoga navodi tuženika da je obračun i isplata plaća njegovim zaposlenicima, pa tako i tužitelju, vršena putem COP-a nije odlučna u ovom postupku, jer je on kao poslodavac dužan svojim radnicima isplatiti plaće.

15. Sud je također ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare prava, kao i zastare potraživanja tužitelja. Naime, u konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o radu kao lex specialis, a odredbom čl. 139. Zakona o radu (NN 93//14, 127/17 i 98/19, dalje ZR) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 03. veljače 2021. godine, a najstarije potraživanje tužitelja dospijeva 16. veljače 2016. godine, nije protekao zastarni rok od pet godina.

16. Odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14 i 127/17, dalje ZR) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

17. Odredbom čl. 94. ZR-a propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

18. Odredbom čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU/13), odnosno čl. 45. st.1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje KU/18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a st. 2. istog čl. da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. St. 3. navedenog čl. propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

19. Odredbom čl. 51. st. 1. KU/13, odnosno čl. 49. st. 1. KU/18 propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

20. Odredbom čl. 57. st. 1. KU/13, odnosno čl. 55. st. 1. KU/18 i čl. 21. Dodatka II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19, dalje Dodatak II KU/19) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, te su popisana radna mjesta i poslovi zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak kao i postotak tog dodatka.

21. Odredbom čl. 59. a Dodatka I KU (NN 96/15), odnosno čl. 58. KU/18 propisano je da iznimno od čl. 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a čl. 24. Dodatka II KU/19 (a koji je stupio na snagu 01. rujna 2019. godine) izmijenjen je čl. 58. KU na način da je navedeni dodatak propisan u iznosu od 8%.

22. Odredbom čl. 36. st. 2. KU/13, odnosno čl. 34. st. 2. KU/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

23. Odredbom čl. 13. Dodatka II KU/19 izmijenjen je čl. 34. KU, a istim je propisano da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.

24. Odredbom čl. 51. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje TKU/12), odnosno čl. 50. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, dalje TKU/17), a koji se u utuženom periodu također primjenjuju na tužitelja, plaća radnika je definirana na isti način kao i u KU/13, odnosno KU/18.

25. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12, odnosno čl. 58. st. 1. TKU/17 propisano je da zaposleniku odsutnom s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

26. Radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković, iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

27. Iz nalaza i mišljenja gore navedenog vještaka od 02. srpnja 2024. godine proizlazi da za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 31. ožujka 2020. godine:

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate iznosi 514,67 eur,

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate prekovremenog rada iznosi 88,99 eur,

- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 95,08 eur, slijedom čega sveukupna visina potraživanja tužitelja iznosi 698,74 eur.

28. Tužitelj nije imao primjedbi na gore navedeni nalaz i mišljenje vještaka te je tužbeni zahtjev uskladio sa istim, a tuženik je učinio nespornim matematički izračun visine tužbenog zahtjeva te je naveo da nije potrebno zvati vještaka radi usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja.

29. Nalaz i mišljenje vještaka, sud je prihvatio u cijelosti budući je isti stručan, objektivan i sukladan priležećoj dokumentaciji i detaljno obrazložen.

30. Sud smatra da tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je radio u otežanim uvjetima rada pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Naime, ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu, te tužitelju pripada za sve efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sati redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremeni sati. Isto se temelji na odredbi čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU/19 kojom je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Naime, u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na gore navedeni dodatak navodi se i radno mjesto tužitelja kao radno mjesto za koje mu pripada dodatak za posebne uvjete rada.

31. Vezano za zahtjev tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, za efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim njegovo potraživanje budući je odredbom čl. 59. a Dodatka I KU-a, odnosno čl. 58. KU/18 utvrđeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a čl. 24. Dodatka II KU/19 u iznosu od 8%, a prema mišljenju ovog suda taj dodatak obračunava se za svaki efektivno odrađeni sat rada (redovnog ili prekovremenog) i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak. 32. Nadalje, tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih gore navedenih dodataka zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad, budući isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovama iz gore navedenih članka KU- a, odnosno TKU-a, jer tužitelj i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada te ima odgovornost za zdravlje i život pacijenata.

33. Niti iz jedne odredbe KU-a ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada i po osnovi odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, međusobno isključuju.

34. Dakle, tužitelju treba priznati dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i za posebne uvjete rada neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad.

35. Treba naglasiti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela koja je održana 09. prosinca 2019. godine zauzeo pravno shvaćanje vezano za pravo na uvećanje plaće te sate ostvarene u prekovremenom radu. Sukladno zauzetom shvaćanju zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

36. Dakle, sud smatra osnovanim zahtjev tužitelja za isplatom na ime uvećanja plaće za dodatak za otežane uvjete rada u utuženom razdoblju i za prekovremene sate primjenom odredbe čl. 94. ZR/14, te čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU/19.

37. Također, sud je utvrdio osnovanim i zahtjev tužitelja za uvećanjem plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata u utuženom razdoblju za sve efektivno odrađene sate za 4% prema čl. 59. a Dodatka I KU, odnosno čl. 58. KU/18, te od 01. rujna 2019. godine 8% prema čl. 24. Dodatka II KU/19.

38. Slijedom navedenog, sud smatra osnovanim i zahtjev tužitelja za isplatom razlike naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i privremene nesposobnosti za rad jer je tu naknadu tuženik pogrešno obračunao zbog umanjenja plaće po prethodno navedenim osnovama.

39. Kako je tuženik učinio nespornim matematički izračun visine tužbenog zahtjeva, sud je tužitelju na ime razlike manje isplaćenih plaća za utuženo razdoblje dosudio iznos od 698,74 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16.-og u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno odredbi čl. 92.st.3. ZR-a, s time da je odbio dio zahtjeva tužitelja u dijelu u kojem traži zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 698,74 eur. 40. Naime, bruto plaća sastoji se od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno čl. 22. st.3. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20,138/20) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.

41. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

43. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

44. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 7/1), troška sastava podneska od 18. srpnja 2024. u iznosu od 37,50 eur (Tbr. 8/4) i troška pristupa na ročišta 12. listopada 2021., 06. studenog 2023., 11. travnja 2024. , 11. lipnja 2024. i 05. prosinca 2024. u iznosu od 150,00 eur za svako (Tbr. 9/1), a što ukupno iznosi 937,50 eur.

45. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 234,38 eur, kao i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eur, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 1.437,33 eur, dok je dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.203,12 eur odbijen kao neosnovan.

46. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava tužbe kao ni trošak pristupa na ročišta 03. ožujka 2022., 08. studenog 2023., 11. travnja 2024. i 11. lipnja 2024. u zatraženim iznosima, budući isti nisu postavljeni sukladno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i važećoj Tarifi.

47. Nadalje, sud tužitelju nije priznao ni trošak pristupa na ročište 03. ožujka 2022. jer navedenog datuma nije bilo ročišta u ovom predmetu.

48. Također mu nije priznao trošak sastava podneska od 08. studenog 2023. jer je istim ispravio tužbu koja mu je vraćena na ispravak i dopunu te sud smatra da je tužitelj navedeni trošak nepotrebno prouzrokovao.

49. Nije mu priznao niti trošak sastava podneska od 23. svibnja 2024. jer ga je ocijenio nepotrebnim budući je navode iz istog mogao iznijeti i na ročištu 11. lipnja 2024.

50. Sud tužitelju nije priznao ni trošak sastava podneska od 18. srpnja 2024. u zatraženom iznosu jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već podnesku kojim je tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

51. Nadalje, sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

52. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 20. prosinca 2024. godine

Sudac:

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku