REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3092/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja ALLEGHENY FINANCIAL d.o.o., Zagreb, Trakošćanska 4, OIB 56388790507, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Penezić i Partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika B2 PORTFOLIO d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 21970470141, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja prava nazadkupnje, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-348/22 od 25. srpnja 2023., 20. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-348/22 od 25. srpnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Trgovački sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj P-348/22 od 25. srpnja 2023. oglasio nenadležnim za postupanje u ovom predmetu i odbacio tužbu.
2. Tužitelj je protiv tog rješenja pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je predmet spora tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje postojanja prava nazadkupa na temelju više ugovora o kupoprodaji nekretnina od 24. kolovoza 2020., pa je za pitanje nadležnosti isključivo mjerodavna volja stranaka izražena jasno i nedvosmisleno upravo u samim ugovorima o kupoprodaji. Suprotno tome prvostupanjski sud je utvrdio kako stranke obvezuje arbitražna klauzula sadržana u članku 20. Osnovnih odredaba (eng. Term Sheeta), iako je riječ o ispravi koju su stranke potpisale prije nego što su sklopile ugovore o kupoprodaji. U prilog tome poziva se na zaključak Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori poslovni broj AS-P- 2021/2, od 16. veljače 2022. kojim se arbitražni sud oglasio nenadležnim za odlučivanje u postupku koji je pokrenuo tuženik protiv tužitelja, upravo zbog nepostojanja valjane arbitražne klauzule u Osnovnim odredbama u smislu članka 6. stavka 1. Zakona o arbitraži („Narodne novine“ broj 88/01). Smatra da se ne može primijeniti ni odredba stavka 6. toga članka jer ugovori o kupoprodaji ne upućuju na arbitražnu klauzulu sadržanu o Osnovnim odredbama. Žalitelj dalje navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u vidu postojanja valjane i mjerodavne arbitražne klauzule u Osnovnim odredbama (Term Sheetu) te je pogrešno tumačio sadržaj ugovora o kupoprodaji i time postupio suprotno odredbama članka 319. Zakona o obveznim odnosima, te učinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 2. stavka 2. te članka 354. stavka 2. točka 6. Zakona o parničnom postupku, jer je donio nepravilnu i nezakonitu odluku o nenadležnosti i time odbio odlučivati o zahtjevu za koji je nadležan, te bez ulaženja u meritum spora okončao predmetnu parnicu i time tužitelju nije dao mogućnost da raspravlja pred sudom. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava sve navode tužitelja i tvrdi da je pobijano rješenje zakonito, valjano obrazloženo i ispravno, te u prilog tome ponavlja svoje navode iz prigovora nenadležnosti suda. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijano rješenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
6. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tuženik već u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti suda tvrdeći da su stranke za rješavanje sporova ugovorile arbitražu, točnije nadležnost Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Prvostupanjski sud je ocijenio taj prigovor osnovanim prihvaćajući tvrdnje tuženika o tome da je arbitražna klauzula sadržana u članku 20. Općih odredaba (Term Sheeta) obvezujuće prirode, budući da su ugovori o kupoprodaji sklopljeni na temelju toga akta, te ukratko da bez tog akta ne bi ni postojalo pravo „nadzakupa“ i da je u svim ugovorima izrijekom ugovoreno kako je „nadzakup“ detaljno uređen tim Općim odredbama, kao uostalom i bilo kakvo drugo raspolaganje nekretninama od strane tuženika. Stoga je, unatoč tome što je u svim ugovorima o kupoprodaji ugovorena nadležnost stvarnonadležnog suda u Zagrebu, zaključio da je arbitražna klauzula valjana i pozivom na odredbu članka 42. Zakona o arbitraži oglasio se nenadležnim i odbacio tužbu.
7. Uvodno valja istaknuti kako prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja pogrešno navodi da je predmet ovoga spora pravo zakupa (u prvom stavku obrazloženja) odnosno nadzakupa (u ostalim dijelovima obrazloženja), dok stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu navode da je predmet spora nazadkup nekretnine. Zapravo je riječ o pravnom institutu nazadkupnje, koji nije uređen Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje u tekstu: ZOO), a predstavlja obvezu kupca iz kupoprodajnog ugovora da će, ako prodavatelj to zatraži u određenom roku poslije obavljene kupoprodaje, prodati predmet prodaje prodavatelju.
8. Iz podataka u spisu razvidno je da je pobijano rješenje doneseno nakon što je postupak u ovoj pravnoj stvari nastavljen na temelju članka 186.g ZPP-a (u tekstu u kojem je postojala prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 114/22), dakle nakon neuspješno provedenog postupka mirenja, bez raspravljanja. S obzirom na proturječnost arbitražne klauzule sadržane u Općim odredbama i sporazuma stranaka o mjesnoj nadležnosti suda sadržanog u ugovorima o kupoprodaji, prvostupanjski sud je prigovor nenadležnosti suda zbog ugovaranja rješavanja sporova arbitražom, morao posebno raspraviti sa strankama. Suprotnim postupanjem, učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a na koju žalitelj s pravom ukazuje.
9. Naime, arbitražna klauzula sadržana u članku 20. Općih odredaba koje su stranke sklopile prije ugovora o kupoprodaji, nije posve jasna, jer je u njoj navedeno da će svi sporovi koji proizlaze iz „Memoranduma“ biti konačno riješeni arbitražom, a ne sporovi koji proizlaze iz Općih odredbi za koje prvostupanjski sud, prihvaćajući tvrdnje tuženika, smatra da bez njih pravo nazadkupnje ne bi ni postojalo. Posebno nije raspravljano ni pitanje zašto su stranke, unatoč arbitražnoj klauzuli, u svakom od sklopljenih ugovora o kupoprodaji ugovorile da će eventualne nesporazume pokušati riješiti prvenstveno dogovorom, a za slučaj spora ugovaraju mjesnu nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu.
10. Zbog takvog postupanja prvostupanjski sud nije uzeo u obzir ni činjenicu da je prije donošenja pobijanog rješenja pitanje valjanosti ugovora o arbitraži bilo predmet odlučivanja pred Stalnim arbitražnim sudištem pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu i da je u tome postupku pokrenutom po tužbi B2 Portfolio d.o.o., kao tužitelja, protiv Allegheny Financial d.o.o., kao jednog od sedam tuženika, arbitražni sud donio zaključak poslovni broj AS-P-2021/2 od 16. veljače 2022. kojim se oglasio nenadležnim u odnosu na sve tuženike, ukinuo provedene radnje i odbacio tužbu.
11. Stoga se za sada ne može ispitati valjanost zaključka prvostupanjskog suda kako sklapanjem ugovora o kupoprodaji stranke nisu isključile odnosno nisu stavile izvan snage odredbu članka 20. Općih odredaba kojom su stranke izričito ugovorile da će sporove iz tog ugovora riješiti arbitražom, kao i da način na koji je koncipirana arbitražna klauzula u potpunosti zadovoljava formu iz koje se jasno može iščitati zajednička volja stranaka da ugovore arbitražnu klauzulu.
12. Zbog učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a uvažiti tužiteljevu žalbu, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ponovo odlučiti o istaknutom prigovoru nenadležnosti suda, tako da će dati mogućnost strankama da se izjasne o navodima protivne strane, te pravilno i potpuno utvrditi sve bitne činjenice potrebne za odluku o tome jesu li stranke za rješavanje spora koji je predmet ovog postupka ugovorile arbitražu i time isključile nadležnost državnog suda, je li taj sporazum valjan i može li se ispuniti (članak 42. u vezi s člankom 6. Zakona o arbitraži).
14. Na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a o troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.
Zagreb, 20. prosinca 2024.
Sudac
Lenka Ćorić
