REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3104/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja ŽUPANIJSKA LUČKA UPRAVA KRK, Krk (Grad Krk), Trg Bana Josipa Jelačića 5, OIB 89919564697, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Fanuko, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika PN iz [adresa], radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-94/2022-17 od 31. ožujka 2023., 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-94/2022-17 od 31. ožujka 2023. u točkama II. i III. njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-94/2022-17 od 31. ožujka 2023. održan je na snazi platni nalog Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Pl-22/2021-2 od 8. studenoga 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 159,27 eura / 1.200,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 79,63 eura / 600,00 kuna od 4. listopada 2017., a na iznos od 79,63 eura / 600,00 kuna od 16. listopada 2018. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke), a ukinut u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 1104,92 eura / 8.325,00 kuna i troškove postupka u iznosu od 124,43 eura / 937,50 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke) i naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 228,65 eura / 1.722,76 kuna u roku od petnaest dana (točka III. izreke).

2. Tužitelj je protiv presude pravovremeno podnio žalbu pobijajući je u točkama II. i III. njene izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir bitne činjenice koje su stranke iznijele tijekom postupka i zbog toga je izveo pogrešan zaključak o tome da tuženiku ne može biti naplaćena pristojba za nautički vez zato što je koristio vez u komunalnom dijelu luke. Tvrdi kako tuženiku nije mogao naplatiti pristojbu za komunalni vez s obzirom na to da stranke nisu sklopile ugovor o korištenju stalnog veza i u prilog tome poziva se na odredbe Pravilnika o kriterijima za dodjelu stalnog veza u komunalnom dijelu luka Županijske lučke uprave Krk, te posebno naglašava kako je sam tuženik priznao da je samovlasno privezao svoju brodicu i da ga je tužitelj na to upozorio, pa kako tuženik nije maknuo svoju brodicu s predmetnog veza i nije sklopio ugovor o stalnom vezu, smatra da je tuženiku pravilno naplaćena pristojba za korištenje nautičkog veza. Žalitelj dalje navodi kako bi i prihvaćanjem stajališta koje zastupa prvostupanjski sud svejedno kod tuženika došlo do stjecanja bez osnove odnosno da se tuženik okoristio protupravnom radnjom priveza u komunalnom vezu, a korist koju je stekao je upravo razlika između cijene komunalnog i nautičkog veza. Predlaže da ovaj žalbeni sud preinači presudu tako da platni nalog održi na snazi u cijelosti ili ukine presudu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik je podnio „žalbu protiv žalbe na presudu“ koja po svom sadržaju predstavlja odgovor na žalbu u kojem u bitnom navodi da su neistinite tužiteljeve tvrdnje o tome da je tuženik svoje plovilo privezao bez pravnog temelja i da nije podnio zahtjev za komunalni vez, budući da je pravo na komunalni vez legalno stekao, koristio ga preko dvadeset godina i uredno plaćao, pa se u ovom sporu ne može govoriti o bilo kakvoj samovolji u vezi korištenja veza broj 101. koji je lociran u komunalnoj zoni luke. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 356. ZPP-a).

6. Predmet spora je plaćanje naknade za korištenje nautičkog veza u luci Malinska na otoku Krku za 2017. i 2018. godinu prema računima koje je tužitelj izdao tuženiku.

7. Iz obrazloženja presude proizlazi kako među strankama nije bilo prijeporno da je tuženik višegodišnji korisnik veza u komunalnom dijelu luke Baška te da je i u razdoblju na koje se odnosi tužbeni zahtjev koristio vez broj 101 u komunalnom dijelu luke za svoje plovilo registarskih oznaka BŠ 692, duljine 4,64 m, te je prethodnih godina plaćao godišnji (komunalni) vez u visini od 600,00 kuna godišnje. Sporno je, je li tuženik dužan tužitelju platiti pristojbu obračunatu po tarifi tužitelja za nautički vez.

8. Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je zaključio da tuženik nije dužan plaćati lučke pristojbe za nautički vez u nautičkom dijelu luke iz jednostavnog razloga što taj dio luke nije koristio u predmetnom razdoblju, neovisno o tome što nije s tužiteljem sklopio ugovor o stalnom vezu u komunalnom dijelu luke, ali je bio dužan plaćati naknadu za komunalni vez. Stoga je platni nalog održan na snazi u dijelu koji se odnosi na naknadu za korištenje komunalnog veza u luci čija je visina određena primjenom Lučkih tarifa Županijske lučke uprave Krk od 18. svibnja 2016., a u preostalom dijelu platni nalog je ukinut i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

9. Žalitelj nije naveo koju je bitnu povredu odredaba parničnog postupka učinio prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude, a po ocjeni ovoga suda nije učinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Na temelju neprijeporne činjenice da tuženik nije koristio vez u nautičkom dijelu luke, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj nema pravo zahtijevati plaćanje lučkih pristojbi u visini koja je lučkim tarifama (koje su bile na snazi u spornom razdoblju) bila propisana za vez u tome dijelu luke.

11. Neovisno o tome je li korištenje veza u komunalnom dijelu luke moguće samo za one osobe koje imaju ugovor o stalnom vezu, na čemu inzistira tužitelj, tužitelj ne može osnovano tvrditi da je tuženik samom činjenicom korištenja veza u komunalnom dijelu luke sklopio ugovor o korištenju veza u nautičkom dijelu luke. Stoga pitanje korištenja veza u komunalnom dijelu luke tužitelj treba riješiti s tuženikom na drugačiji način, a ne zahtjevom za plaćanje pristojbi za vez u nautičkom dijelu luke za koji nema valjanu ni činjeničnu ni pravnu osnovu.

12. Zaključno valja dodati da su tvrdnje žalitelja, iznesene prvi put u žalbi, kako je u ovom sporu riječ o stjecanju bez osnove, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer bi se tuženik mogao okoristiti samo za naknadu koja je propisana za vez u komunalnom dijelu luke, a prvostupanjski sud je u tome dijelu prihvatio tužbeni zahtjev.

13. Budući da ne postoje žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u ovom sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a), tužiteljeva žalba odbijena je kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Zagreb, 20. prosinca 2024.

Sudac

Lenka Ćorić