REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1

Poslovni broj: P-1259/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini po sutkinji Romani Mališ, u parničnom predmetu tužiteljice KV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Milku Križanoviću, odvjetniku u OD Križanović i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupan po odvjetnicima iz OD Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, nakon javno provedene i zaključene glavne rasprave 13. prosinca 2024. u prisutnosti z. punomoćnice tužiteljice ZV, odvjetničke vježbenice u OD Križanović i Partneri iz Zagreba i punomoćnika tuženika Filipa Fuština, odvjetnika u OD Porobija & Porobija, 20. prosinca 2024., donio je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, isplatiti tužiteljici KV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 15.737,82 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

-na iznos od 2,23 EUR od 15.7.2006. do isplate,

-na iznos od 3,25 EUR od 15.9.2006. do isplate,

-na iznos od 3,26 EUR od 15.10.2006. do isplate,

-na iznos od 0,38 EUR od 15.3.2008. do isplate,

-na iznos od 9,03 EUR od 15.11.2008. do isplate,

-na iznos od 30,97 EUR od 15.1.2009. do isplate,

-na iznos od 31,33 EUR od 15.2.2009. do isplate,

-na iznos od 19,62 EUR od 15.3.2009. do isplate,

-na iznos od 22,31 EUR od 15.4.2009. do isplate,

-na iznos od 22,84 EUR od 15.5.2009. do isplate,

-na iznos od 18,22 EUR od 15.6.2009. do isplate,

-na iznos od 19,03 EUR od 15.7.2009. do isplate,

-na iznos od 15,18 EUR od 15.8.2009. do isplate,

-na iznos od 20,08 EUR od 15.9.2009. do isplate,

-na iznos od 14,64 EUR od 15.10.2009. do isplate,

-na iznos od 18,16 EUR od 15.11.2009. do isplate,

-na iznos od 17,59 EUR od 15.12.2009. do isplate,

-na iznos od 27,10 EUR od 15.1.2010. do isplate,

-na iznos od 33,20 EUR od 15.2.2010. do isplate,

-na iznos od 31,88 EUR od 15.3.2010. do isplate,

-na iznos od 37,94 EUR od 15.4.2010. do isplate,

-na iznos od 49,05 EUR od 15.5.2010. do isplate,

-na iznos od 51,43 EUR od 15.6.2010. do isplate,

-na iznos od 64,49 EUR od 15.7.2010. do isplate,

-na iznos od 64,05 EUR od 15.8.2010. do isplate,

-na iznos od 91,12 EUR od 15.9.2010. do isplate,

-na iznos od 75,35 EUR od 15.10.2010. do isplate,

-na iznos od 79,00 EUR od 15.11.2010. do isplate,

-na iznos od 96,12 EUR od 15.12.2010. do isplate,

-na iznos od 97,65 EUR od 15.1.2011. do isplate,

-na iznos od 91,56 EUR od 15.2.2011. do isplate,

-na iznos od 95,24 EUR od 15.3.2011. do isplate,

-na iznos od 95,44 EUR od 15.4.2011. do isplate,

-na iznos od 106,69 EUR od 15.5.2011. do isplate,

-na iznos od 130,61 EUR od 15.6.2011. do isplate,

-na iznos od 157,83 EUR od 15.7.2011. do isplate,

-na iznos od 187,54 EUR od 15.8.2011. do isplate,

-na iznos od 140,63 EUR od 15.9.2011. do isplate,

-na iznos od 124,85 EUR od 15.10.2011. do isplate,

-na iznos od 125,90 EUR od 15.11.2011. do isplate,

-na iznos od 128,08 EUR od 15.12.2011. do isplate,

-na iznos od 141,70 EUR od 15.1.2012. do isplate,

-na iznos od 145,79 EUR od 15.2.2012. do isplate,

-na iznos od 141,33 EUR od 15.3.2012. do isplate,

-na iznos od 140,66 EUR od 15.4.2012. do isplate,

-na iznos od 142,92 EUR od 15.5.2012. do isplate,

-na iznos od 146,85 EUR od 15.6.2012. do isplate,

-na iznos od 141,95 EUR od 15.7.2012. do isplate,

-na iznos od 140,59 EUR od 15.8.2012. do isplate,

-na iznos od 128,57 EUR od 15.9.2012. do isplate,

-na iznos od 138,94 EUR od 15.10.2012. do isplate,

-na iznos od 143,76 EUR od 15.11.2012. do isplate,

-na iznos od 140,56 EUR od 15.12.2012. do isplate,

-na iznos od 136,71 EUR od 15.1.2013. do isplate,

-na iznos od 135,38 EUR od 15.2.2013. do isplate,

-na iznos od 134,01 EUR od 15.3.2013. do isplate,

-na iznos od 143,59 EUR od 15.4.2013. do isplate,

-na iznos od 129,50 EUR od 15.5.2013. do isplate,

-na iznos od 127,20 EUR od 15.6.2013. do isplate,

-na iznos od 128,58 EUR od 15.7.2013. do isplate,

-na iznos od 127,13 EUR od 15.8.2013. do isplate,

-na iznos od 132,28 EUR od 15.9.2013. do isplate,

-na iznos od 135,62 EUR od 15.10.2013. do isplate,

-na iznos od 137,25 EUR od 15.11.2013. do isplate,

-na iznos od 143,05 EUR od 15.12.2013. do isplate,

-na iznos od 137,19 EUR od 15.1.2014. do isplate,

-na iznos od 131,74 EUR od 15.2.2014. do isplate,

-na iznos od 135,04 EUR od 15.3.2014. do isplate,

-na iznos od 132,17 EUR od 15.4.2014. do isplate,

-na iznos od 128,04 EUR od 15.5.2014. do isplate,

-na iznos od 128,93 EUR od 15.6.2014. do isplate,

-na iznos od 131,88 EUR od 15.7.2014. do isplate,

-na iznos od 134,23 EUR od 15.8.2014. do isplate,

-na iznos od 134,83 EUR od 15.9.2014. do isplate,

-na iznos od 137,35 EUR od 15.10.2014. do isplate,

-na iznos od 140,97 EUR od 15.11.2014. do isplate,

-na iznos od 141,65 EUR od 15.12.2014. do isplate,

-na iznos od 142,18 EUR od 15.1.2015. do isplate,

-na iznos od 141,91 EUR od 15.2.2015. do isplate,

-na iznos od 141,91 EUR od 15.3.2015. do isplate,

-na iznos od 141,91 EUR od 15.4.2015. do isplate,

-na iznos od 141,91 EUR od 15.5.2015. do isplate,

-na iznos od 141,91 EUR od 15.6.2015. do isplate,

-na iznos od 141,91 EUR od 15.7.2015. do isplate,

-na iznos od 141,91 EUR od 15.8.2015. do isplate,

-na iznos od 141,91 EUR od 15.9.2015. do isplate,

-na iznos od 141,91 EUR od 15.10.2015. do isplate,

-na iznos od 141,91 EUR od 15.11.2015. do isplate,

-na iznos od 141,91 EUR od 15.12.2015. do isplate,

-na iznos od 141,91 EUR od 15.1.2016. do isplate,

-na iznos od 186,07 EUR od 15.2.2016. do isplate,

-na iznos od 182,71 EUR od 15.3.2016. do isplate,

-na iznos od 180,00 EUR od 15.4.2016. do isplate,

-na iznos od 175,29 EUR od 15.5.2016. do isplate,

-na iznos od 186,72 EUR od 15.6.2016. do isplate,

-na iznos od 180,27 EUR od 15.7.2016. do isplate,

-na iznos od 181,39 EUR od 15.8.2016. do isplate,

-na iznos od 177,20 EUR od 15.9.2016. do isplate,

-na iznos od 182,06 EUR od 15.10.2016. do isplate,

-na iznos od 191,07 EUR od 15.11.2016. do isplate,

-na iznos od 190,51 EUR od 15.12.2016. do isplate,

-na iznos od 193,28 EUR od 15.1.2017. do isplate,

-na iznos od 189,50 EUR od 15.2.2017. do isplate,

-na iznos od 184,63 EUR od 15.3.2017. do isplate,

-na iznos od 187,92 EUR od 15.4.2017. do isplate,

-na iznos od 172,80 EUR od 15.5.2017. do isplate,

-na iznos od 175,81 EUR od 15.6.2017. do isplate,

-na iznos od 165,60 EUR od 15.7.2017. do isplate,

-na iznos od 148,66 EUR od 15.8.2017. do isplate,

-na iznos od 149,76 EUR od 15.9.2017. do isplate,

-na iznos od 151,71 EUR od 15.10.2017. do isplate,

-na iznos od 148,52 EUR od 15.11.2017. do isplate,

-na iznos od 147,60 EUR od 15.12.2017. do isplate,

-na iznos od 137,16 EUR od 15.1.2018. do isplate,

-na iznos od 147,12 EUR od 15.2.2018. do isplate,

-na iznos od 139,42 EUR od 15.3.2018. do isplate,

-na iznos od 131,02 EUR od 15.4.2018. do isplate,

-na iznos od 124,15 EUR od 15.5.2018. do isplate,

-na iznos od 138,23 EUR od 15.6.2018. do isplate,

-na iznos od 137,08 EUR od 15.7.2018. do isplate,

-na iznos od 155,45 EUR od 15.8.2018. do isplate,

-na iznos od 157,54 EUR od 15.9.2018. do isplate,

-na iznos od 147,13 EUR od 15.10.2018. do isplate,

-na iznos od 152,23 EUR od 15.11.2018. do isplate,

-na iznos od 156,06 EUR od 15.12.2018. do isplate,

-na iznos od 157,99 EUR od 15.1.2019. do isplate,

-na iznos od 151,72 EUR od 15.2.2019. do isplate,

-na iznos od 153,07 EUR od 15.3.2019. do isplate,

-na iznos od 155,76 EUR od 15.4.2019. do isplate,

-na iznos od 153,70 EUR od 15.5.2019. do isplate,

i to od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.12.2007. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a za razdoblje od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo prethodnom polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Utvrđuje se da nije osnovan prigovor radi prebijanja tuženika koji glasi:

"Utvrđuje se potraživanje tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 prema tužiteljici KV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u iznosu od 260,74 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi do 31.12.2007. koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.8.2007. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.7.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi propisanoj prema čl. 29.st.2. ZOO koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim na iznose od:

1,08 EUR od 28.7.2006. do isplate

1,48 EUR od 15.8.2006. do isplate

2,39 EUR od 15.11.2006. do isplate

0,9 EUR od 15.12.2006. do isplate

4,04 EUR od 15.1.2007. do isplate

8,28 EUR od 15.2.2007. do isplate

3,12 EUR od 15.3.2007. do isplate

8,66 EUR od 15.4.2007. do isplate

16,15 EUR od 15.5.2007. do isplate

16,55 EUR od 15.6.2007. do isplate

19,1 EUR od 15.7.2007. do isplate

14,63 EUR od 15.8.2007. do isplate

14,66 EUR od 15.9.2007. do isplate

22,26 EUR od 15.10.2007. do isplate

13,4 EUR od 15.11.2007. do isplate

20,12 EUR od 15.12.2007. do isplate

8,48 EUR od 15.1.2008. do isplate

10,34 EUR od 15.2.2008. do isplate

1,95 EUR od 15.4.2008. do isplate

15,12 EUR od 15.5.2008. do isplate

10,15 EUR od 15.6.2008. do isplate

14,04 EUR od 15.7.2008. do isplate

14,87 EUR od 15.8.2008. do isplate

15,01 EUR od 15.9.2008. do isplate

0,07 EUR od 15.10.2008. do isplate

3,89 EUR od 15.12.2008. do isplate."

III Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, naknaditi tužiteljici KV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 4.775,00 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj trošak od 20. prosinca 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV O d b i j a s e tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je 30. ožujka 2006. sklopila s tuženikom Ugovor o namjenskom kreditu, broj ugovora 3206414145/06 (dalje: Ugovor). Predmetni Ugovor sadrži odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (dalje: CHF) te je sukladno odredbi čl. 1. Ugovora, tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita kredit u iznosu od 131.811,18 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Odredbom čl. 7. Ugovora određeno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 660,82 CHF obračunatom po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno, prvog dana u mjesecu, a počev od dana dospijeća prvog anuiteta, koji dospijeva na naplatu prvog dana u narednom mjesecu od onoga mjeseca u kojem je kredit stavljen u otplatu (ako je ugovoren kredit bez počeka), ili od onoga mjeseca u kojem je istekao poček otplate kredita (ako je ugovoren kredit s počekom). Odredbe Ugovora kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u CHF su ništetne, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu, oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu. Radilo se o namjenskom kreditu za kupnju stana, a kako je navedeno u članku. 6. Ugovora.

1.1. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Visokog Trgovačkog suda posl. broj Pž-6632/17 od 14.6.2018, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik, među ostalim bankama, u razdoblju od 10.3.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07,125/07,75/09,79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U navedenom dijelu, predmetne odluke i pravna stajališta, potvrđeni su i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Rev-2221/18, od 3. rujna 2019. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je kako su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za CHF nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo pisano upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu CHF ili neće. Stoga su sudovi ocijenili da u opisanim okolnostima ni jedna od tuženih banaka nije u odnosu na osobe i potrošače postupala savjesno, obzirno, pošteno ni moralno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Konkretno, tuženik je propustio informirati tužiteljicu o općem riziku vezanom za svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, o tome da je rast tečaja franka u kontekstu skorog uvođenja euro zone gotovo potpuno izvjestan, kao i da se o ugovornoj odredbi u kojoj je glavnica vezana uz švicarski franak (cijena) nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik je o rizicima i karakteristikama valutne klauzule CHF morao informirati tužiteljicu, i to dokazno pisanim putem, kao i o mogućim pojavama tijekom otplate koje mogu znatno uzrokovati znatnu neravnotežu prava i obveza na štetu tužiteljice. Tužiteljica napominje kako je priroda i specifičnost valute švicarski franak poznata tuženiku, ali ne i osobi poput tužiteljice, koja ne raspolaže stručnim znanjem što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe. Naime, osoba koja je ugovarala kredit nema potrebno stručno znanje vezano uz financijske tokove, dok je tuženik financijska ustanova koja se bavi davanjem kredita, te ima službu za makroekonomske analize i mogao je predvidjeti utjecaj valutne klauzule i djelovanje promjenjive stope na ukupan trošak kredita te je raspolagao svim potrebnim stručnim znanjima, temeljem kojih je bio u obvezi upozoriti tužiteljicu na financijske rizike vezane za valutnu klauzulu u švicarskom franku. Konačno, tužiteljica ističe kako je nesporno da je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.

1.2. Sukladno odredbama čl. 502.c Zakona o parničnom postupku i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača rubricirane presude obvezujuće su i u predmetnom postupku za Naslovni sud, u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenjem da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli.

1.3. Tuženik je tijekom otplate kredita ništetno i nezakonito tužiteljici primjenom valutne klauzule u CHF obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjujući enormno povećanje tečaja CHF spram kune. Imajući u vidu sve navedeno tužiteljica ističe kako učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli predstavlja pravo tužiteljice na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi bila tuženiku dužna platiti da se od početka otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. To nadalje pretpostavlja pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta, i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila temeljem obračuna promjene valute po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke i iznosa obračunatog prema tečaju na dan isplate kredita.

1.4. Konačno, tužiteljica na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli potražuje tužbenim zahtjevom (list 4-8 i 446-449 spisa) od tuženika isplatu iznosa od 15.737,82 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog anuiteta zajedno s troškovima postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu (list 304-312 spisa), tuženik u cijelosti osporava istaknute tužbene zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visinu i izračun te činjenice i razloge kojima je tužiteljica obrazložila svoju tužbu u ovom sporu, te ističe prigovor zastare u odnosu na sve/bilo koji iznos dospio prije 13. lipnja 2018. Nadalje, tužiteljica nije dokazala da je potrošač niti da su se sredstva kredita koristila isključivo za potrošačke svrhe, a niti je dostavila Ugovor o kreditu. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati. Budući se svrha ne podrazumijeva, na tužitelju je teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tužitelj činjenice i dokaze koje bi potkrijepile potrošačku svrhu ugovora, nije predočio tijekom postupka. Tužiteljica nije prihvatila konverziju, korisnica kredita je upoznata s valutnim rizikom, a to je jasno navedeno u čl. 1. Ugovora, banka nije znala niti mogla/morala znati za rast tečaja CHF, banka je prilikom sklapanja ugovora pružila sve potrebne informacije, te konačno predlaže da se tužiteljica odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u dokumentaciju koju je tužiteljica predala uz tužbu u vidu prvog otplatnog plana kredita 320641414/5, promet po kreditu 3206414145/06/specifikacija uplata, provedeno je vještačenje po Centru za financijska vještačenja (list 427-436 spisa), te je u svrhu dokazivanja saslušana tužiteljica KV osobno.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Nesporno je da su stranke sklopile ugovor o kreditu broj 3206414145/06 od 30. ožujka 2006., temeljem kojeg je tužiteljica pred Općinskim sudom u Zagrebu ishodila presudu protiv ovdje istog tuženika, poslovni broj P-10473/19-33 od 20. srpnja 2022., potvrđenu presudom županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1288/2022-3 od 1. lipnja 2023., protiv koje je tuženik podnio prijedlog za dopuštenje revizije, koji je odbijen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revd-1452/2024- 2 od 28. svibnja 2024. (list 365-386 spisa), a koji ugovor sadrži odredbe o valutnoj klauzuli o švicarskim francima.

6. Među strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, jesu li odredbe predmetnog ugovora koje se tiču ugovaranja valutne klauzule u CHF ništetne, odnosno je li u tom slučaju tuženik dužan vratiti tužiteljici ono što je stekao temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, sporno je je li u konkretnom slučaju nastupila zastara i tužiteljičin status potrošača.

7. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor.

8. Ovaj sud je u konkretnom postupku vezan pravnim stavom izraženim u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojim je taj sud odbio žalbe tuženih banaka te potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i u bitnome utvrdio da su tužene banke (uključujući i ovdje tuženika) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovora o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

8.1. Prema tome, Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske pravomoćno je utvrdio da su sve tužene banke (i ovdje tuženik) koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

8.2. Protiv ove odluke, banke su podnijele revizije o kojima je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio presudom i rješenjem poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., među ostalim, točkom II., odbio kao neosnovane revizije "prvo-sedmo tuženih protiv drugostupanjske presude u dijelu (toč.1., 2., 3., 4., 5., 6., i 7. izreke) kojim je utvrđeno da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak…".

8.3. U obrazloženju navedene odluke navodi se da je drugostupanjski sud postupajući po ukidnom rješenju ovog suda, a polazeći od činjeničnih utvrđenja iz prvostupanjske presude te sadržajno postupajući na temelju odredbe čl. 373.a ZPP- a, njihovom procjenom utvrdio za ovaj spor odlučne činjenice glede postupanja tuženih banaka vezano za pregovaranje, odnosno sklapanje s klijentima ugovore o kreditu u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak… i to baš:

-da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer da im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

-da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnika kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima…,

-da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

9. Ovakva odluka donijeta u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošaka (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012 i 56/2013) odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika odnosno radi isplate.

9.1. Konačno, i čl. 502.c ZPP-a, određuje da se fizički pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a, st. 1. ovoga zakona (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenje iz gore navedene parnice, nije bilo potrebno izvođenje dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnih ugovornih odredaba u valutnoj klauzuli u CHF.

11. Međutim, u pojedinačnim potrošačkim sporovima, banke su ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženiku omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donijetih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

12. U tom smislu saslušana je tužiteljica čiji iskaz sud prihvaća kao neposredno uvjerljiv i iskren, a iz kojeg proizlazi da je vrijeme podizanja kredita bila zaposlena kao sudački vježbenik i imala je plaću od oko 2.500,00 kn, a kako je namjeravala kupiti stan, zatražila je kredit kod tuženika. Kredit u eurima bila bi mogla dobiti uz jamca, a što nije željela jer nije željela nikoga na 30 godina nepotrebno izlagati. Tom prigodom rečeno joj je da kredit u CHF može dobiti odmah i da su povoljniji uvjeti. Kredit je u otplati još i danas, kredit nije konvertiran jer nije znala što će biti s konvertiranim kreditima. Prilikom sklapanja ugovora nije upozorena na eventualne rizike sklapanja ugovora u valuti CHF, doslovno joj je osobna bankarica rekla "ja da uzimam kredit, uzela bi ga u CHF". Predmetni stan koristi za stanovanje, nikada nije korišten u neke trgovačke svrhe niti iznajmljivan. Iako ima pravničko obrazovanje i po prirodi stvari može razumjeti odredbe ugovora, predmetnim ugovorom nisu pružene sve informacije, a niti od banke. Nije u potpunosti znala što znači pojam valutna klauzula, odnosno načelno je znala, a posebno joj ništa nije objašnjeno. Svaku ratu kredita je plaćala, odnosno vidi se prema njenom računu.

13. U odnosu na osporeno svojstvo potrošača tužiteljice, za ovaj sud nema dvojbe o tome da je tužiteljica predmetni ugovor zaključila u svojstvu potrošača, koji pojam definira odredba čl. 3., u vrijeme sklapanja ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003, 46/2007 i 79/2007), a nepobitno je da je tužiteljica kao fizička osoba s tuženikom sklopila predmetni ugovor radi kupnje stana, a što je i utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 10473/19-33 od 20. srpnja 2022., što je vidljivo i uvidom u e-Spis, što je i bila ugovorena namjena kredita. Pri tome, za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe za koji je fizička osoba sklopila predmetni ugovor o kreditu, dok iz dokumentacije priložene spisu i iskaza tužiteljice ne proizlazi da bi svrha kupnja stana bila obavljanje poslovne djelatnosti ili da bi se predmetni stan koristio za obavljanje djelatnosti, a tuženik nije naveo niti jednu činjenicu koja bi dovela u sumnju svojstvo potrošača tužiteljice, a uostalom tuženik niti nije pokušao dokazati da je kontrolirao u koju svrhu su utrošena sredstva predmetnog kredita. Osim toga, bitno je uzeti u obzir i okolnosti da je tužiteljica, kao korisnik kredita i fizička osoba, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika kao kreditora, pa je upravo na tuženiku teret dokaza da tužiteljica eventualno ne bi bila prosječni potrošač, što tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati.

14. Zaključno, tuženik nije iznio niti jednu činjenicu koja bi dovodila u pitanje svojstvo tužiteljice kao potrošača, a niti je dokazao da bi u spornim odredbama s tužiteljicom pojedinačno pregovarao. Ugovor je sastavljen prema standardnom, tipskom obrascu tuženika. Tvrdnje tuženika da je tužiteljicu informirao na valjan način i objasnio joj posljedice i doseg ugovornih odredbi o promjeni valutne klauzule u CHF, nisu ničim dokazane, a upravo suprotno, utvrđeno je presudom donesenom u postupku kolektivne zaštite interesa i prava potrošača, a ponajmanje tvrdnjom da bi zaposlenici tuženika informirali, osvijestili klijente o promjenjivosti anuiteta u kunama u ovisnosti o promjeni tečaja i to temeljem "Izvoda iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005. godine", a koji je priložen uz odgovor na tužbu na listu 355 iz kojeg, usput rečeno, uopće nije vidljivo na koje se razdoblje odnosi, a još manje se spominje CHF valuta.

15. Valja istaknuti da nedvojbeno nije zakonom zabranjeno ugovarati valutnu klauzulu, međutim ne na način kako je to tuženik u konkretnom slučaju učinio, odnosno bez da je tužiteljicu informirao o mogućim rizicima.

16. Slijedom navedenog, u predmetnom individualnom sporu ima se primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora u valutnoj klauzuli vezane uz CHF, a time su ništetne i odredbe ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 30. ožujka 2006. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF, sve temeljem čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošaka (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012 i 56/2013) odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. l. EZ 193 L 95/29) u vezi s čl. 3. i 4., čl. 269., čl. 272. i čl. 323. ZOO-a te čl. 502.a. i c ZPP-a.

17. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centar za financijska vještačenja koji nalaz i mišljenje sudskog vještaka sud prihvaća u cijelosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, a kojemu stranke nisu prigovarale.

17.1. Iz nalaza i mišljenja proizlazi, pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogao mijenjati tečaj: 1. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 15.737,82 EUR, 2. Ukupan iznos koji je tužiteljica manje platila posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 260,74 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 15.477,08 EUR.

18. U odnosu na isplatu iznosa po osnovi nepoštene ugovorne odredbe vezanu uz valutnu klauzulu, kolektivni je spor pravomoćno završio 14. lipnja 2018., te od tog dana nije protekao zastarni rok za podnošenje tužbe po toj osnovi. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći od početka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te žalbe, dakle od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2023., to do tada nije istekao zastarni rok od 5 godina po čl. 225. ZOO-a (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.), to je tuženikov prigovor zastare neosnovan. 19. Slijedom navedenog, tuženik je sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a, dužan vratiti tužiteljici što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom, odnosno bez osnove sa zakonskom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem. Osnovanost visine tužbenog zahtjeva kao i dani kad su učinjene uplate, od kojeg teku zatezne kamate na iznos svakog pojedinog preplaćenog iznosa kako je to navedeno u točki I izreke presude, proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka kako je naprijed obrazloženo i tužbenog zahtjeva tužiteljice, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 323. st.1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a, te odredbe čl. 328. ZPP-a, odlučiti kao pod točkom I izreke.

20. U odnosu na prigovor tuženika vezano za tzv. negativne razlike, valja istaknuti da je sud stava da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznos tzv. negativnih razlika, tj. za razdoblje otplate kredita kada je tuženik obračunavao tužiteljici i naplaćivao anuitete kredita po tečaju nižem od prodajnog tečaja tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita. Naime, kada je tuženik kao banka, te jača ugovorna strana, nakon sklapanja ugovora anuiteta i kredita obračunavala po tečaju koji je niži od tečaja na dan sklapanja ugovora o kreditu i na dan korištenja kredita, tuženiku ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu, niti tuženik ima tražbinu prema tužiteljici kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora, tj. na dan korištenja kredita. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne obveze na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključivanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Stoga tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništavih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli, nema pravo tužiteljicu kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni iz osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništavosti ugovora obzirom da takvo pravo, u smislu odredbe čl. 108. ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a to je tužiteljica. Uostalom, tužiteljica nije ništa primila niti stekla bez osnove, budući je uplate primio tuženik, pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Osnovni uvjet za prijeboj potraživanja u smislu odredbe čl. 195. ZOO-a je postojanje protutražbine tuženika, koje u konkretnom slučaju nema. Naime, plaćanjem manjeg anuiteta zbog tečajne razlike CHF, tužiteljica nije ništa primila niti stekla bez osnove jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primila. Osim toga, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati tražbinu tužiteljice s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita, a prema pravnom shvaćanju VSRH u presudi broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.

20.1. Osnovan je tužiteljičin prigovor zastare budući je od prvog dospjelo iznosa 28.7.2006. do zaključno 15.12.2008., kako to proizlazi iz postavljenog prigovora radi prebijanja od 2. prosinca 2024. nastupila zastara, te zastarjelo potraživanje nije moguće prebiti, a tuženika ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača, koja je prekinula zastaru u odnosu na potraživanje tužiteljice, radi čega je valjalo odlučiti kao u izreci pod II.

21. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. i 155. ZPP- a, budući je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom, koji je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).

21.1. Trošak tužiteljice sastoji se od troška za sastav tužbe, sastava podneska od 10.7.2024., 6.8.2024. i 12.11.2024. . te zastupanja na ročištu 3.9.2024., 13.11.2024. i 13.12.2024. za svaku radnju po 250 bodova, odnosno po 500,00 €, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 875,00 € kao i troškova financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 € i doplate predujma u iznosu od 134,55 €, odnosno sveukupno 4.775,00 €.

21.2. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 27.6.2024. kao i sastav podneska od 20.8.2024. budući u spisu takvog podneska nema niti putni trošak punomoćnika za 3.9.2024., 13.11.2024. i 13.12.2024., u iznosu od po 80,26 € budući ti troškovi nisu dokumentirani niti obrazloženi i nije jasno na koji se trošak odnose.

22. Budući tuženik nije uspio u sporu, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

U Krapini 20. prosinca 2024.

Sutkinja

Romana Mališ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od objave odnosno uručenja istog. Žalba se predaje u 3 (tri) primjerka putem ovoga suda, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa istog.

Dostaviti:

1.Odvjetnik Milko Križanović

2.OD K & K