Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ul. Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: P-755/2019-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu, po sucu Draženku Jakopoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JU iz [adresa], J, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Danijelu Trubiću, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d. d. Magazinska 69, Zagreb, OIB:53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prigovoru tuženika, dana 20. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud oglašava se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate temeljem Ugovora o kreditu broj:320-50-4298787 od dana 6.8.2007. godine.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti, navodeći da Zakon o parničnom postupku propisuje mogućnost stranaka da ugovore mjesnu nadležnost, da je u čl. 12. Ugovora o kreditu broj 320-50-4298787 ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta Kreditora, da iz zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5.11.2020. g. Su IV – 380/2020 proizlazi da je prorogacijska klauzula o mjesnoj nadležnosti u korist registriranog sjedišta banke ništetna tek uvjetno i to ako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja i sjedišta tuženika, mogućnost dolaska na sud, opće imovno stanje potrošača i ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti, da je mjesna nadležnost propisana čl. 46., a u vezi s čl. 48. Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženika.

3. Prema odredbi članka 70. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07. - Odluka USRH, 84/08, 96/08. - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje – ZPP) ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan. Stavkom 3. istog članka propisano je da, taj sporazum važi samo ako je sastavljen u pismenom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.

4. Stranke su u članku 11.3. Ugovora o kreditu (list 7 spisa) ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, a to je nesporno Grad Zagreb, tako je u konkretnom slučaju za suđenje u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. Isto tako, Općinski građanski sud u Zagrebu je nadležan i prema pravilu o općemjesnoj nadležnosti za tuženu sukladno odredbi članka 48. stavak 1. ZPP u kojoj je navedeno da, za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.

5. Odredba Ugovora o kreditu koja sadrži sporazum o mjesnoj nadležnosti, prema kojem je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta Kreditora, je jasna i razumljiva, te je u skladu s odredbom članka 70. ZPP, pa prema ocjeni ovog suda, sklapanjem sporazuma o mjesnoj nadležnosti ne isključuje se niti otežava pravo tužitelja kao potrošača ostvariti svoja prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom jer je ugovorena nadležnost upravo u skladu s odredbom članka 46. stavka 1. ZPP-a u kojoj se navodi da, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika.

6. U tom se smislu, ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti, po utvrđenju suda, ne može smatrati nepoštenom odredbom ugovora prema odredbi članka 49. stavaka 1. i 2. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15., 14/19.,19/22., dalje - ZZP) kojom je propisano da, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, a potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

7. Ugovorna odredba kojom se ugovara mjesna nadležnost bi eventualno bila nepoštena odredba kada bi kao takva pretjerano ograničavala pravo potrošača na djelotvornu sudsku zaštitu ili izvršavanje prava koja su mu dodijeljena Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Nadalje, odredba Ugovora kojom se u slučaju spora ugovara nadležnost nekog suda sama po sebi ne može dovesti do pretjeranog ograničenja prava potrošača na djelotvornu sudsku zaštitu niti takva nadležnost isključuje mogućnost da potrošač sudjeluje u postupku i da istakne prava koja ima na temelju Direktive 93/13. To bi pretjerano ograničavalo prava potrošača u situaciji kada bi sud pred kojim bi se parnica vodila bio previše udaljen od njegovog prebivališta pa bi mu prouzročilo prevelike troškove putovanja koji bi ga mogli odvratiti od upuštanja u postupak.

8. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u presudi Suda Europske unije u predmetu Aqua Med sp. z o. o. od 3. travnja 2019. broj C-266/18 koja je donesena povodom zahtjeva za prethodnu odluku Okružnog suda u Poznanju, Poljska o tumačenju Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u vezi s mjesnom nadležnošću nacionalnih sudova za odlučivanje o tužbi za plaćanje kupoprodajne cijene koju je prodavatelj robe ili pružatelj usluga podnio protiv potrošača.

9. Sud je utvrdio da je vrijednost predmeta ovoga spora 40.000,00 HRK / 5.839,80 EUR[1] , da tužitelj ima prebivalište u [adresa], da udaljenost od [adresa], do Zagreba je približno 76,4 km (oko 1 h i 16 min). Tužitelj ne navodi u kojoj mjeri financijski trošak, utrošak vremena i način dolaska/putovanja na sud u Zagrebu mogu utjecati na njegovu inicijativu za vođenje ove parnice, ne navodi eventualne zapreke zbog kojih dolazak na sud u Zagreb ne bi bio moguć ili bi bio otežan, ne opisuje svoje opće imovno stanje i ne navodi druge bitne okolnosti koje u konkretnom slučaju mogu dovesti do zaključka da je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti ništetna, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. U tom smislu promatrano sud ocjenjuje, da s obzirom na činjenicu da za suđenje u konkretnom slučaju nije određena isključiva mjesna nadležnost, da su stranke imale mogućnost sporazumjeti se o nadležnosti suda u mjestu sjedišta tužene i da su se stranke sporazumjele o tome kako je to i navedeno u članku 11.3. Ugovora o kreditu. Nadalje, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužiteljice (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), a s tim u svezi i mogućnost dolaska na sud punomoćnika tužiteljice i same tužiteljice, ovaj sud je stava da nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu neće tužiteljicu odvratiti od njegovog prava na pristup sudu, koji je zajamčen člankom 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10), zbog ugovorene nadležnosti u ovom slučaju i da bi time bila dovedena u nepovoljniji procesnopravni položaj od tužene

11. Članak 59. ZPP navodi da, za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Sud prilikom odlučivanja o prigovoru mjesne nadležnosti nije primijenio članak 59. ZPP-a iz razloga naprijed navedenih.

12. Stoga je ovaj sud, postupajući po prigovoru tužene glede mjesne nenadležnosti ovog suda, a nalazeći taj prigovor u cijelosti osnovanim, jer je sukladan naprijed citiranim zakonskim odredbama, donio rješenje o nenadležnosti, s tim da će se cijeli spis nakon pravomoćnosti ovog rješenja ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (članak 21. stavak 1. ZPP).

Ivanec, 20. prosinca 2024.

Sudac

Draženko Jakopović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog prijepisa rješenja. Žalba se podnosi Županijskom sudu kao sudu drugog stupnja, putem ove Stalne službe, pismeno u tri primjerka.

Dostaviti:

1. Danijel Trubić, odvjetnik u Varaždinu

2. Odvjetničko društvo Mađarić & Lui, odvjetnici u Zagrebu

nakon pravomoćnosti:

3. Općinskom građanskom sudu u Zagrebu