REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4803/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Marina Veljak, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja FTA d. o. o., Gračanica, Ul. Gračaničkih gazija bb, (Korića han), Gračanica, Bosna i Hercegovina, OIB: 18407621706, kojeg zastupa punomoćnica AB, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika- protivnika osiguranja EUROCOMEX d. o. o., Mokrice 180/C, Oroslavlje, OIB: 42115181206, kojeg zastupaju punomoćnici GF, RT, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Terešak i partneri iz Zagreba, radi osiguranja prethodnom mjerom, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-808/2022-90 od 15. studenog 2024., 20. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika-protivnika osiguranja, ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-808/2022-90 od 15. studenog 2024. i predmet vraća na ponovan postupak prvostupanjskom sudu.

Obrazloženje

1. Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-808/2022-90 od 15. studenog 2024. glasi:

„I. Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od

- u iznosu od 7.431,00 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. kolovoza 2017. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi iz čl. 12. a ZFPPN-a (RH), a koja je jednaka referentnoj stopi HNB-a uvećana za 8% poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena ( sukladno čl.29. st. 2. ZOO-a.), te

- u iznosu od 662,37 EUR- zajedno s kamatom tekućom od 19. travnja 2018. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi iz čl. 12. a ZFPPN-a (RH), a koja je jednaka referentnoj stopi HNB-a uvećana za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena (sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.,), kao i

-radi osiguranja troškove postupka osiguranja zajedno u iznos od 250,00 EUR-a s kamatom tekućom od 15. studenog 2024. pa do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena ( sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.), određuje se

prethodna mjera

II. Kojom se nalaže Financijskoj agenciji da svim bankama kod koje protivnik osiguranja ima žiro račun i / ili devizne račune ili sve druge kunske ili devizne račune ili oročena sredstva, a koja tražbina / tražbine pripadaju protivniku osiguranja, izda nalog za izvršenje ovog rješenja sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, te zabrani da banke protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu protivnika osiguranja, isplati s njegova računa novčani iznos u kunskoj i/ili protuvrijednosti u drugoj valuti a za koji je određena ova prethodna mjera sa svih kunskih i/ili deviznih računa koji se vode pod OIB-om protivnika osiguranja.

III. Provedbom ove prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

IV. Zabrana iz točke II. izreke ovog rješenja smatra se provedenom dostavom ovog rješenja Financijskoj agenciji.

V. Prethodna mjera iz ovog rješenja traje najduže do proteka 15 dana nakon dana s kojim sudska odluka kojom je protivniku osiguranja naloženo da predlagatelju osiguranja namiri novčanu tražbinu radi koje je prethodna mjera predložena stekne svojstvo ovršnosti.

VI. Nalaze se protivniku osiguranja naknaditi predlagatelju osiguranja troškove osiguranja u iznosu od 250,00 EUR-a u roku od 8 (osam) dana.“

2. U obrazloženju citiranog rješenja navodi se da je predlagatelj osiguranja podneskom od 28. svibnja 2024. predložio sudu donošenje prethodne mjere kojom se zabranjuje poslovnim bankama protivnika osiguranja da protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu protivnika osiguranja s računa protivnika osiguranja isplati iznos za koji je određena prethodna mjera, da se protivnik osiguranja tome usprotivio te da je sud na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka Andreja Babića utvrdio da je tužitelj u cijelosti izvršio radove montaže čelične konstrukcije po spornom računu broj 009-08/17 od 19. kolovoza 2017. te da vrijednost navedenih radova iznosi 7.431,00 EUR, slijedom čega je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) odredio predloženu prethodnu mjeru.

3. Protivnik osiguranja je protiv navedenog rješenja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom, u žalbi navodi da je uvidom u e-Spis utvrdio da je prijedlog za određivanje prethodne mjere podnesen 17. veljače 2023., a ne 24. svibnja 2024., a da se protivnik osiguranja prijedlogu usprotivio 3. lipnja 2023. Navodi zatim da se između istih stranaka vodio postupak poslovni broj Povrv-2000/19 u kojem je postupak osiguranja predložen na temelju odredbe članka 501.a ZPP-a obustavljen. U činjenici da prijedlog mjere sadržajno ne odgovara prethodnoj mjeri koju je sud odredio vidi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a. Povredu materijalnog prava žalitelj vidi u tome što sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije primijenio odredbu članka 332. Ovršnog zakona. Konačno, navodi da se rješenje ne može ni ispitati, jer je sud riješio da ova prethodna mjera može trajati najduže do proteka 15 dana nakon dana s kojim sudska odluka kojom je protivniku osiguranja naloženo da predlagatelju osiguranja namiri novčanu tražbinu radi koje je prethodna mjera predložena stekne svojstvo ovršnosti, pri čemu prvostupanjski sud ne određuje na jasan i nedvojben način koja je to sudska odluka koju spominje u točki V. izreke. Također, sud u obrazloženju rješenja nije utvrdio odlučne činjenice nego je samo naveo da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Andreja Babića utvrdio da je tužitelj u cijelosti izvršio radove montaže čelične konstrukcije po spornom računu broj 009-08/17 od 19. kolovoza 2017. te da vrijednost navedenih radova iznosi 7.431,00 EUR. Tuženik prigovara i kamatama na koje se također odnosi prethodna mjera.

Predlaže pobijano rješenje preinačiti i odbiti određivanje prethodne mjere, a podredno, ukinuti ga i predmet vratiti na ponovan postupak prvostupanjskom sudu. Zahtijeva naknadu troška žalbe u visini od 225 bodova plus PDV plus 450,00 EUR na ime sudske pristojbe na žalbu.

4. Predlagatelj osiguranja nije odgovorio na žalbu.

5. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. te članka 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je žalba osnovana.

6. Iz spisa je vidljivo da je prethodna mjera radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja predložena 17. veljače 2023., kako to navodi protivnik osiguranja u žalbi, a njenom se određivanju protivnik osiguranja usprotivio u podnesku od 6. ožujka 2023., a ne 3. lipnja 2023., kako to navodi žalitelj. Prvostupanjski sud navodi da je mjera predložena 28. svibnja 2024., što je dijelom ipak točno jer je 28. svibnja 2024. predlagatelj osiguranja uskladio visinu novčanog iznosa kojeg predlaže osigurati predloženom prethodnom mjerom, sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

Isto tako, prvostupanjski sud nije donio sadržajno različitu prethodnu mjeru od predložene. Naime, prethodnom mjerom je zabranjena isplata s računa protivnika osiguranja u kunskoj i/ili protuvrijednosti u drugoj valuti, dok predlagatelj osiguranja predlaže isplatu iznosa u eurima i/ili protuvrijednosti u drugoj valuti, što u suštini nije različitog sadržaja, jer se zapravo zabranjuje bilo kakva isplata u bilo kojoj valuti.

Stoga žalitelj neosnovano smatra da je zbog navedenog sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

7. Činjenica da je pobijano rješenje doneseno nakon zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu, a da se na temelju odredbe članka 501.a ZPP-a prethodna mjera može odrediti najkasnije do zaključenja glavne rasprave predstavlja samo relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupaka jer, po ocjeni ovog suda, nije utjecala na pravilnost i zakonitost ovog rješenja.

8. Žalitelj neosnovano smatra da je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što u točki V. izreke pobijanog rješenja prema kojoj će prethodna mjera trajati najduže do proteka 15 dana nakon dana s kojim sudska odluka kojom je protivniku osiguranja naloženo da predlagatelju osiguranja namiri novčanu tražbinu radi koje je prethodna mjera predložena stekne svojstvo ovršnosti, nije naveo poslovni broj sudske odluke, jer je u tom dijelu zahtjev za osiguranje u dovoljnoj mjeri određen i bez navođenja poslovnog broja sudske odluke.

9. Neosnovano žalitelj ukazuje i na činjenicu da se između istih stranaka vodio postupak pod poslovnim brojem Povrv-2000/19 u kojem je postupak osiguranja predložen na temelju odredbe članka 501.a ZPP-a obustavljen, jer to nije od značaja za ovu odluku.

10. Neosnovano žalitelj ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava zbog toga što prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije primijenio odredbu članka 332. Ovršnog zakona, jer je prethodna mjera u ovom postupku predložena na temelju odredbe članka 501.a ZPP-a. Navedenom odredbom je propisano da će sud u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave najkasnije do zaključenja glavne rasprave, na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplatiti s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

11. Prvostupanjski sud je pravilno citirao sadržaj odredbe članka 501.a ZPP-a i u obrazloženju pobijanog rješenja se detaljno osvrnuo na teoretsku podlogu pojma izvjesnosti i vjerojatnosti, naglasivši između ostalog da broj argumenata na jednoj strani sam po sebi ne mora biti odlučan, već je odlučan sadržaj, odnosno snaga tih argumenata, ali je samo paušalno naveo da su navodi iz prigovora u suprotnosti s dostavljenom dokumentacijom tužitelja te da je zbog toga vjerojatnost uspjeha tuženika u ovom postupku neznatna iznoseći samo jedan argument za takvu odluku - da je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka Andreja Babića utvrdio da je tužitelj u cijelosti izvršio radove montaže čelične konstrukcije po spornom računu broj 009-08/17 od 19. kolovoza 2017. a da vrijednost navedenih radova iznosi 7.431,00 EUR.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Međutim, teret dokazivanja da postoji veća vjerojatnost da će u sporu uspjeti tuženik je prema odredbi članka 501.a ZPP-a na tuženiku, a tužitelj ne mora dokazivati vjerojatnost postojanja utuženog potraživanja, odnosno veću vjerojatnost da će on uspjeti u parnici.

S obzirom da je prije donošenja pobijane odluke proveden vrlo opsežan dokazni postupak te da spisu prileži i niz drugih isprava, nejasno je zbog čega je sud odabrao iznijeti svoj stav samo o jednoj ispravi, pri čemu svoj stav nije uopće obrazložio.

12. Stoga osnovano žalitelj u žalbi naglašava da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a te je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a žalba uvažena, pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovan postupak prvostupanjskom sudu.

13. U ponovnom postupku sud će, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ponovno ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke iz članka 501.a ZPP-a te, u skladu s odredbom članka 338. stavka 4. ZPP-a, u obrazloženju navesti koje je pravno relevantne činjenice utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio, zašto i kako ih je ocijenio te koje je materijalno pravo na njih primijenio odnosno na temelju čega je ocijenio da, u trenutku odlučivanja o tužiteljevom prijedlogu za donošenje opisane prethodne mjere, postoji (odnosno ne postoji) veća vjerojatnost za tuženikov uspjeh u ovom sporu.

Zagreb, 20. prosinca 2024.

Sudac

Marina Veljak