Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-460/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Marganu, odvjetniku u Rijeci, protiv ovršenika ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Vukmanoviću, odvjetniku u Bjelovaru, radi ovrhe na nekretninama, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, od 18. rujna 2024. poslovni broj: Ovr-996/2024- 10, dana 20. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, od 18. rujna 2024. poslovni broj: Ovr-996/2024- 10.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odlučeno je da se iz iznosa kupovnine od 12.175,24 EUR dobivenog prodajom nekretnina u vlasništvu ovršenika upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] i u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem čl. 114. st. 1. Ovršnog zakona djelomično namiruje potraživanje ovrhovoditelja po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Ovr-2151/14 od 07.01.2015. i to s osnova odmjerenih troškova u iznosu od 105,51 EUR te s osnova glavnice u iznosu od 245,54 EUR, zatim potraživanje po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru broj:Ovr-75/2015-2 od 10.02.2015. s osnova odmjerenih troškova u iznosu od 140,35 EUR i s osnova glavnice u iznosu od 188,06 EUR, potraživanje po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru broj:Ovr-5101/2016- 2 od 03.02.2017. s osnova odmjerenih troškova u iznosu od 1.538,92 EUR te djelomično s osnova glavnice u iznosu od 9.956,86 EUR.(toč. I. izreke). Ujedno je toč. II. izreke utvrđeno da u preostalom dijelu potraživanje ovrhovoditelja koje se odnosi na isplatu glavnice po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru broj:Ovr-5101/2016-2 od 03.02.2017. u iznosu od 56.006,38 EUR te koje se odnosi na isplatu glavnice po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru broj: Ovr-590/2017-2 od 16. veljače 2017. u iznosu od 15.263,12 EUR i 659,63 EUR na ime odmjerenih troškova, ostaje nenamireno.

2. Protiv navedenog rješenja pravodobno se žali ovršenik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog apsolutno bitne povrede postupka. Žalbenom sudu predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno rješavanje, a podredno predlaže rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba ovršenika nije osnovana.

4. Svoju odluku o djelomičnom namirenju prvostupanjski sud temelji na utvrđenjima da su na drugoj javnoj dražbi održanoj 02.09.2019. ovrhovoditelju prodane nekretnine ovršenika, koje su mu i dosuđene rješenjem suda broj: Ovr-2151/2014-105 od 04.09.2019. te je ujedno odlučeno da ovrhovoditelj u smislu čl.107.st.1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., dalje: OZ) nije dužan polagati kupovninu. Potom je sud visinu i pojedine osnove potraživanja ovrhovoditelja utvrdio uvidom u obračun potraživanja ovrhovoditelja, kojem je ovršenik prigovorio. Sud osporavanje visine potraživanja od strane ovršenika u ovom postupku nije ocijenio relevantnim za donošenje odluke o namirenju, pozivom na čl. 117. OZ-a kojom odredbom je propisano koje osobe mogu osporavati postojanje tražbine, njezinu visinu i red namirenja, a to prema ocjeni prvostupanjskog suda nije ovršenik. Stoga je sud prvog stupnja nakon održanog ročišta za diobu kupovnine namirio potraživanje ovrhovoditelja redoslijedom propisanim čl.114.OZ-a, a sve sukladno podnesku ovrhovoditelja od 25.07.2024. te stanju spisa.

5. U svojoj žalbi ovršenik ističe kako se u ovom postupku radi o neprimjerenom, nezakonitom i nemoralnom potraživanju koje nema nikakve veze s stvarnim dugom, već se radi o penalima koji su primjenjivani prema pravno neukoj osobi, koja i sama ne zna o čemu se radi. Smatra da je sud počinio bitnu povredu postupka budući iz obrazloženja nije razvidno da li je izvorno potraživanje ovrhovoditelja, koje se odnosi na troškove postupka i kamate premašilo iznos koji je „minimalno propisan za mogućnost kupnje nekretnine, a posebno kuće u kojoj ovršenik stanuje“.

6. Obzirom na razloge radi kojih ovršenik pobija prvostupanjsko rješenje, isto je prije svega ispitano u pravcu bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP) u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a na koju sadržajno upućuje žalba te je utvrđeno da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka na koju ukazuje ovršenik, kao ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U odnosu na žalbene navode ovršenika kojim sadržajno ukazuje na nepoštivanja posebnih uvjeta za određivanje ovrhe na nekretnini kada tvrdi da sud nije uvažio okolnost da izvorno potraživanje ovrhovoditelja, koje se odnosi na troškove postupka i kamate nije „premašilo iznos koji je minimalno propisan za mogućnost kupnje nekretnine, a posebno kuće u kojoj ovršenik stanuje“, valja istaknuti kako je postupak u ovoj ovršnoj stvari započeo 16. listopada 2014. prijedlogom za ovrhu temeljem ovršne isprave na nekretninama prednice ovršenika, koja ovršna isprava je donesena 02. srpnja 2014., zbog čega se na postupak primjenjuju odredbe Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., dalje: OZ). Odredba čl. 80.b st. 1. Ovršnog zakona o posebnim uvjetima za određivanje ovrhe na nekretnini u taj Zakon unesena je Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine br. 73/17.) koji se primjenjuje od 3. kolovoza 2017., time da je odredbom čl. 8. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine br. 131/20., na snagu stupio 28. studenoga 2020.) odredba čl. 80.b st. 1. OZ-a izmijenjena tako da je limit ovrhovoditeljeve tražbine, radi ostvarenja koje se ovrha neće odrediti na ovršenikovoj nekretnini, povećan na iznos od 40.000,00 kn, dok je odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama Ovršnog zakona (Narodne novine br. 114/22., na snagu stupio 01. siječnja 2023.) odredba čl. 80.b st. 1. OZ-a izmijenjena tako da je limit ovrhovoditeljeve tražbine, radi ostvarenja koje se ovrha neće odrediti na ovršenikovoj nekretnini, usklađen sa uvođenjem valute EUR i sada iznosi 5.300,00 EUR.

8. U prikazanim okolnostima nema stoga mjesta primjeni odredbe čl. 80.b st. 1. OZ-a tim više jer se ovaj postupak ne nalazi u fazi određivanja ovrhe na nekretnini. Rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2151/14 doneseno je od 07. siječnja 2015., a primjena odredbe članka 80.b stavka 1. OZ/17-22 nije niti ne može razlog za neosnovanost rješenja o namirenju. Naime, prema ocjeni ovoga suda primjena citirane odredbe dolazi u obzir jedino u fazi donošenja rješenja o ovrsi, budući ova zakonska odredba propisuje jedan od posebnih uvjeta za određivanje ovrhe na nekretnini.

9. Nadalje, u odnosu na navode ovršenika o povredi njegova prava na dom ističe se kako su identične žalbene razloge i ovršenik i njegova prednica iznosili tijekom postupka i u žalbama protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr- 2151/2014-123, (kojim je odbijen prigovor prednice ovršenika i samog ovršenika tada kao treće osobe te je odbijen prijedlog za odgodom ovrhe) i protiv rješenja o dosudi nekretnine prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-2151/2014-132 te je Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci posl. broj Gž Ovr-77/2023 od 06. prosinca 2023. već odgovorio na ove žalbene tvrdnje. Pored toga, ovdje ovršenik nije uspio niti u parničnom postupku u kojem je tražio proglašenjem nedopuštenom ovrhe u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-2151/2014 određene rješenjima o ovrsi broj Ovr-2151/2014-6 od 7. siječnja 2015., broj Ovr-75/2015-2 od 10. veljače 2015., broj Ovr-5101/2016-2 od 3. veljače 2017. i broj Ovr-590/2017-2 od 16. veljače 2017., koja se provodi na nekretninama u vlasništvu OG upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. i u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je odbijen i njegov zahtjev za utvrđenjem da je u cijelosti vlasnik predmetnih nekretnina.

Međutim, ovdje se dodatno ukazuje ovršeniku da u ovoj fazi postupka kada se odlučuje o žalbi na rješenje o namirenju on sa uspjehom ne može isticati svoje pravo na dom, unatoč tegobnosti samog ovršnog postupka, budući je nekretnina u kojoj živi već prodana i pravomoćno dosuđena kupcu te budući je i prema ocjeni ovoga suda provođenje ovrhe u konkretnom slučaju nužno kako bi se mogla ostvariti tražbina ovrhovoditelja, koju ovršenik odbija ostvariti dobrovoljno.

10. Konačno, u odnosu na žalbene tvrdnje ovršenika da se ovdje radi o neprimjerenom, nezakonitom i nemoralnom potraživanju koje nema nikakve veze sa stvarnim dugom ističe se da su rješenja o ovrhama više spojenih predmeta donesena temeljem ovršnih isprava (pravomoćnih sudskih odluka u kojima je potraživanje utvrđeno). Iz sadržaja odredbe čl.117. OZ-a proizlazi da samo osoba koja se namiruje iz prodajne cijene, može u ovoj fazi, ako to utječe na njezino namirenje, najkasnije na ročištu za diobu, drugoj takvoj osobi osporiti postojanje tražbine, njezinu visinu i red namirenja. Evidentno je da se ovršenik kao dužnik ne namiruje u smislu sadržaja citirane odredbe OZ-a pa prvostupanjski sud osnovano ovaj prigovor istaknut i tijekom postupka nije uzeo u obzir.

11. Slijedom navedenog u okviru prikazane ocjene o neosnovanosti žalbenih tvrdnji ovršenika valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti predmetnu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

U Varaždinu 20. prosinca 2024.

Sutkinja

Mr.sc. Bojana Skenderović