REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž Ob 73/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić, kao izvjestiteljice i člana vijeća i Berislava Devčić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Silviji Kirin Palčić, odvjetnici u Jastrebarskom, Antuna Mihanovića 14 protiv I-tužene CŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], II-tuženog TŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], III-tužene KŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. Vogt. Strasse 16 A, Njemačka i IV-tužene HŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Nenadu Strukanu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Strukan Delić Mandac d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob- 100/2022-32 od 18. listopada 2024. u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice ŠŽ iz [adresa], kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-100/2022- 32 od 18. listopada 2024.

II Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob- 100/2022-32 od 18. listopada 2024.presuđeno je:

" I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ŠŽ koji glasi: "I. Utvrđuje se da je tužiteljica ŠŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], bila izvanbračna supruga pok. ĆŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], te da joj pripada nasljedno pravo iza pok. ĆŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] na temelju zakona.

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u roku od 15 dana. "

II./ Nalaže se tužiteljici ŠŽ naknaditi tuženima CŽ, TŽ, KŽ i HŽ parnične troškove u iznosu od 2.400,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. listopada 2024. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranje Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu pobija tužiteljica i to zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st.2. točke 8. i 11. ZPP-a, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da je od odlučujućeg značaja u kojoj mjeri i otkada je odnos bio narušen između tužiteljice i pokojnog ostavitelja, a da upravo tu odlučujuću okolnost sud nije utvrdio, odnosno presuda nema razloga o činjenici koja je od odlučnog značaja. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica tužiteljica u cijelosti ne prihvaća, te je sud prilikom odlučivanja u cijelosti poklonio vjeru iskazima onih koji s pokojnim ostaviteljem nisu uopće provodili vrijeme (osim minimalno), dok nije uopće obrazložio zašto tužiteljici nije poklonio vjeru, te u kojoj mjeri su zapravo tuženi dokazali narušene odnose tužiteljice i pokojnog ostavitelja. Nastojanje tužiteljice da pozivom na iskaz svjedoka dokaže da se njihova zajednica nastavila i egzistirala do smrti ostavitelja nije urodilo plodom, što tužiteljica smatra potpuno nelogičnim.

2.1. Tužiteljica ukazuje, da sud nije na valjan način vrednovao iskaze svjedoka predložene po tužitelju. Sud je proveo ponuđene dokaze, no međutim nije ih ocijenio to svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti, te za ocjenu svakog provedenog dokaza sud nije dao valjano obrazloženje. Tužiteljica u žalbi navodi da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost te da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze, te pogrešno zaključio da njihova izvanbračna zajednica nije imala potrebnu kvalitetu u smislu Obiteljskog zakona, jer iz iskaza svih svjedoka i svih stranaka proizlazi da su tužiteljica i pokojni ostavitelj zajedno živjeli dugi niz godina i već samim tim bili upućeni na vođenje zajedničkog kućanstva, a isto tako većina svjedoka iskazuje da su zajedno odlazili na druženja kao i da su drugi dolazili na druženja kod njih, i sve zajedno radili, da se tužiteljica brinula o pokojnom ostavitelju i u bolesti sve do smrti, a isto tako je i platila dijelom troškove pogreba, kao i karmine, odnosno da su bili u životnoj zajednici utemeljenoj na međusobnom poštovanju i pomaganju partnera, njihovoj ravnopravnosti i emotivnoj povezanosti, te upućenosti jednog na drugog, zbog čega su ih srodnici i prijatelji doživljavali mužem i ženom, a što sve upućuje na nedvojbeni zaključak da je takva njihova zajednica bila izvanbračna zajednica koja se može izjednačiti s bračnom. Prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio izvedene dokaze, pa je ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, koju obrazlaže tužiteljica u svojoj žalbi, a što je imalo utjecaj na donošenje zakonite i pravilne odluke, jer je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice. Iz stanja spisa je nesporno da su tužiteljica i pokojni ostavitelj stanovali zajedno do smrti pokojnog ostavitelja, da su zajednički podmirivali sve svakodnevne egzistencijalne troškove, da su imali skladne odnose, da su išli zajedno (u Jasku), radili zajedno u svom kućanstvu, da su živjeli povučenim i mirnim životom usmjereni jedan na drugoga, brinuli jedan o drugome, te da su ih kao dugogodišnji susjedi doživljavali kao par. Prema mišljenju tužiteljice, navedeni svjedoci koje je predložila tužiteljica su imali odlučna saznanja o životu tužiteljice i pokojnog ostavitelja, ali je prvostupanjski sud njihove iskaze cijenio previše restriktivno. Predlaže ukinuti pobijanu odluku te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužiteljice, a također i po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 – dalje: ObZ), ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda propisanih člankom 354. stavkom 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao niti povredu odredaba parničnog postupka propisanu u čl. 354.st.2.točka 8. i 11.ZPP-a.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude. Činjenično stanje potpuno je i pravilno utvrđeno zbog čega nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 355. ZPP-a.

7. Prvostupanjski postupak pokrenut je tužbom tužiteljice da se utvrdi da je ista bila izvanbračna supruga pokojnog ĆŽ te da joj pripada nasljedno pravo iza pokojnog.

8. Prema odredbi čl. 8. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/03, 127/13, 33/15 i 14/19) ostavitelja nasljeđuju svi njegovi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegov bračni drug, njegovi roditelji, njegovi posvojitelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i bake i njihovi potomci i njegovi ostali predci. Stavkom 2. istog članka propisano je da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom u smislu tog zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

9. Sporno je među strankama jesu li se odnosi ĆŽ i ŠŽ tijekom vremena poremetili, odnosno je li zajednica života koja ima obilježje izvanbračne zajednice postojala u trenutku Mijine smrti ili nije. Budući da se ŠŽ razvela tek 2016. godine sud pravilno cijeni sadržaj zajednice života ĆŽ i ŠŽ u razdoblju od 2017. g. do Mijine smti 30.05.2021. g., odnosno je li u tom razdoblju navedena zajednica imala značaj izvanbračne zajednice.

10. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je sud prihvatio kao istinite iskaze I tužene CŽ, II tuženika TŽ, III tužene KŽ i IV tužene HŽ jer su isti međusobno suglasni i uvjerljivi i jer ih potvrđuju svojim iskazima svjedoci ŽŽ, MŽ, EŽ i DŽ, a iz kojih proizlazi da su se odnosi ŠŽ i ĆŽ zadnjih nekoliko godina prije njegove smrti narušili,

- da iz suglasnih iskaza tuženika KŽ i CŽ utvrđeno je da im se otac, pok. ĆŽ, povjerio i rekao da se ŠŽ i on stalno svađaju, da više ne spavaju u istom krevetu, da imaju jako lošu komunikaciju, da ŠŽ više ne kuha za njega niti se brine, a što je sve počelo kada je njezinog sina istjerao iz kuće jer je sumnjao da mu je ukrao zlatninu i neki aparat, što je ŠŽ pogodilo te je rekao da nije sretan, a ne zna kako da taj odnos raskine jer da mu je ŠŽ prijetila da će ga prijaviti što drži ilegalno oružje ako mora iseliti iz kuće. Ujedno je zadnjih 3-4 godine sakrivao novce od Milke, a ona se jadala susjedima da više ne može s ĆŽ živjeti i od njih posuđivala novce,

- da je njihove navode potvrdila je i HŽ te je navela da je u početku bila u dobrim odnosima s ŠŽ i da su komunicirali, no kako su se otac i ŠŽ počeli svađati, ŠŽ je prekinula i kontakte s njom, a kada je došla u kuću, mjesec dana nakon očeve smrti, ŠŽ joj nije htjela dati ključeve te je zvala policiju jer HŽ nije htjela izaći iz kuće. Jednako tako je i TŽ, koji se viđao s ocem izvan kuće jer nije htio komunicirati s ŠŽ, kao niti CŽ, potvrdio da mu je otac rekao da to nije život kakav je htio imati i da je otjerao Milkinog sina iz kuće jer sumnja da mu je ukrao zlato,

-da sud nije prihvatio kao istinit iskaz tužiteljice ŠŽ u dijelu u kojem navodi da pok. ĆŽ nije bio u dobrim odnosima sa TŽ i CŽ jer je nesporno da njih dvoje nisu dolazili u kuću u [adresa] već da su se s ocem viđali izvan kuće ili bi u kuću dolazila kada ŠŽ nije bilo doma jer nisu bili u dobrim odnosima s Milkom pa je upravo to razlog zašto ona nije niti mogla znati da njih dvoje kontaktiraju s ĆŽ. Isto potvrđuje i činjenica da njih dvoje nisu došli na karmine ocu jer je iste ŠŽ organizirala i jer je bila tamo,

- da na temelju suglasnih iskaza svjedoka ŽŽ i IŽ, utvrđeno je da im se ŠŽ požalila da više ne može i želi otići, tj. da nešto nije u redu s pok. ĆŽ i njom, da će kupiti jednu malu vikendicu i tamo se preseliti, dok je na temelju iskaza svjedokinje JŽ utvrđeno da je njoj ŠŽ rekla da joj ne može vratiti posuđene novce jer ima problema, što je rekao i sada pok. muž IŽ tj. da mu se ĆŽ požali i da ima velikih problema i da nešto ne štima,

- da sud nije prihvatio kao istinite iskaze svjedoka OŽ, ZŽ, RŽ, FŽ i BŽ u dijelu u kojem navode da su pok. ĆŽ i ŠŽ bili u dobrim odnosima jer da su ih viđali kako zajedno idu na traktorom u šumu i vinograd i jer su neki od njih dolazili kod ĆŽ na fešte jer niti su vremenski odredili kada su ih znali vidjeti, a i da jesu činjenica da su njih dvoje zajedno odlazili u šumu i vinograd nije dokaz da njihovi odnosi pred kraj života ĆŽ nisu bili poremećeni, kao niti činjenica da bi jednom godišnje pozvali društvo na proslavu Mijinog imendana jer istovremen iskazuju da je ĆŽ bio samozatajan i da nije pričao drugima o svojim problemima,

- da sud nije prihvatio kao istinit iskaz svjedoka UŽ i VŽ u dijelu u kojem navode da su ĆŽ i ŠŽ do kraja Mijinog života bili u dobrim odnosima jer su vikend prije Mijine smrti bili kod njih na ručku, a da je ĆŽ sam neposredno prije tog ručka ili poslije, u čemu iskazuju različito, bio kod njih na utakmici. Iskaz svjedoka AŽ sud nije prihvatio kao istinit jer sam svjedok iskazuje da je ŠŽ upoznao u dućanu u kojem je radila, da su razgovarali kad bi znao doći kupiti robu te da nikada nisu otišli na kavu ili se družili te je stoga neuvjerljivo da bi mu se ŠŽ povjeravala i govorila o svojim odnosima s pok. ĆŽ kao i odnosima ĆŽ i njegove djece. Ujedno, kako je AŽ bio u braku s majkom tuženih od 2009. do 2015. i još uvijek s njom vodi postupak radi podjele bračne stečevine, a s tuženima ne razgovora, sud nije mogao prihvatiti kao istinit njegov iskaz niti u dijelu u kojem navodi da su tuženi govorili da su sredili ĆŽ i ŠŽ, da su ĆŽ ismijavali i da ga nisu poštivali jer je očigledno da nije nepristran.

11. Slijedom navedenog, sud na temelju izvedenih dokaza zaključuje kako je utvrđeno da su se odnosi između tužiteljice i pokojnog ĆŽ narušili unazad nekoliko godina prije njegove smrti, o čemu se ĆŽ požalio svojoj djeci, sestri MŽ i šogoru ŽŽ, no nije ŠŽ iselio iz kuće jer ga je ucjenjivala i jer se sramio pred prijateljima i poznanicima priznati da njihova veza nije uspjela, a i ŠŽ nije imala neki drugi smještaj te je stoga ŠŽ nastavila živjeli u Mijinoj kući, no nisu više bili niti u ekonomskom niti u emotivnoj zajednici, već su imali odvojene financije zadnjih 3-4 godine prije Mijine smrti te je ŠŽ posuđivala novce od suseljana, što je ĆŽ ljutilo. Ujedno, kao dokaz da pok. ĆŽ u navedenom razdoblju nije bio u dobrim odnosima s ŠŽ, ovdje tužiteljicom, dok je sa svojom djecom, ovdje tuženima, imao dobre odnose, potvrđuje i činjenica da je ĆŽ tražio bolnicu da o njegovom zdravstvenom stanju kao i u slučaju smrti bolnica obavijesti njegovu kćer KŽ, a ne PŽ, kao i činjenica da bi ĆŽ, da je bio u dobrim odnosima s PŽ, a da nije razgovarao sa svojom djecom, kao što to tužiteljica tvrdi, oporučno ostavio svu imovinu ili barem njezin dio PŽ, što nesporno ĆŽ nije učinio. Zbog svega navedenog utvrđeno je da u trenutku smrti ĆŽ **.**.2022. nije postojala izvanbračna zajednica između pok. ĆŽ i ovdje tužiteljice PŽ

12. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a tužiteljica svojim analizama danih iskaza i svojim žalbenim navodima nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke.

13. Sud je dao valjane razloge zašto je jedne iskaze svjedoka i stranka prihvatio kao vjerodostojne i istinite, a druge nije, te je izveo pravilan zaključak o nepostojanju izvanbračne zajednice. Naime, izvanbračnu zajednicu karakterizira trajnost životnog zajedništva uz viši stupanj emocionalne i ekonomske povezanosti izvanbračnih drugova koji sadržaj iz svih provedenih dokaza ne proizlazi, te se ne može utvrditi da je postojala izvanbračna zajednica.

14. Kako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da nisu ispunjeni uvjeti propisani čl. 8. st. 2. ZN-a da bi se zajednica u kojoj su živjeli tužiteljica i pokojni ĆŽ imala smatrati izvanbračnom i bila izjednačena s bračnom zajednicom, sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

15. Troškovi parničnog postupka pravilno su izračunati temeljem odredbi čl. 366. ObZ-a u vezi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku.

16. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

17. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka sud je odbio kao neosnovan sukladno odredbi čl. 154.st.1. i 166.st.1. Zakona o parničnom postupku.

U Požegi, 20. prosinca 2024.

Sudac:

Branimir Miljević