Poslovni broj: Pr-719/2021-14

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu VUKIĆ I PARTNERI d.o.o. Rijeka, protiv tuženika: OPĆA I VETERANSKA BOLNICA "HRVATSKI PONOS" KNIN, Ul. Svetoslava Suronje 12, Knin, OIB: 70948165237, koju zastupa punomoćnik GH, dipl. iur. iz [adresa], zaposlenika tužene, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 9. prosinca 2024.g. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 20. prosinca 2024.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku: OPĆA I VETERANSKA BOLNICA «HRVATSKI PONOS» KNIN, Knin, Svetoslava Suronje 12, OIB: 70948165237, da tužitelju:

ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.806,90 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznose kako slijedi:

- na iznos od 238,43 EUR od 16.02.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 299,12 EUR od 16.03.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 403,57 EUR od 16.04.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 243,49 EUR od 16.05.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 370,11 EUR od 16.06.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 325,63 EUR od 16.07.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 201,43 EUR od 16.08.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 344,82 EUR od 16.09.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 264,56 EUR od 16.10.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 284,12 EUR od 16.11.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 363,77 EUR od 16.12.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 327,50 EUR od 16.01.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 381,74 EUR od 16.02.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 456,76 EUR od 16.03.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 301,85 EUR od 16.04.2020. godine pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunanoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.500,00 Eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

1. Tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da je u razdoblju od 01. siječnja 2019. godine do danas neprekidno zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktor medicine – specijalist opće kirurgije, u tuženikovom Odjelu za kirurgiju. U navedenom razdoblju tužiteljeva plaća da je regulirana, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu (NN 149/09 – u daljnjem tekstu: ZR/09), Zakona o radu (NN 93/14 – dalje ZR/14), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15 – dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18 – dalje KU/18) Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 – dalje: TKU/12) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17

– dalje: TKU/17). Odredbe čl. 86 ZR/09, kao i čl. 94. ZR/94 da propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. KU/13 u čl. 57. kao i KU/18 u čl. 55. da propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Prema Popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dodatak, sadržanom u navedenim člancima KU-a, kao i prema rješenjima pod t. I ove tužbe, tužitelj, kao liječnik specijalist, po ovoj osnovi ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 25%. Tužitelj dodatno ističe da je Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, koji se primjenjuje od 1. rujna 2019. godine, izmijenjena odredba članka 55. Kolektivnog ugovora, na način da je došlo do uvećanja dodatka za posebne uvjete rada s 25% na 28% u odnosu na radno mjesto tužitelja. KU/13 u čl. 59., kao i KU/18 u čl. 57., da propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, s time da je u razdoblju od 01.12.2013.g. do 01.10.2015.g. taj dodatak iznosio 10%. TKU/12 u čl. 54. st.

2., kao i TKU/17 u čl. 53. st. 2., da propisuje da će se osnovna plaća zaposlenika uvećati za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. KU/13 čl. 60. koji je bio na snazi do 01. listopada 2015. godine, propisuje da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to: s navršenih 20 do navršenih 29 godina 4%, s navršenih 29 do navršenih 34 godine 8%, s navršenih 34 i više godina 10%. KU/13 u čl. 36. st. 2., kao i KU/18 u čl. 34. st.

2., propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. ZR/09 u čl. 60. st. 1., kao ZR/14 u čl. 81., da propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). TKU/12 u čl. 59. st. 1, kao i čl. TKU/17 u čl. 58. st. 1., da propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Tužitelj navodi da ima pravo na navedene dodatke na plaću, i to kumulativno, za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za radni staž u zdravstvu, za sve odrađene sate, uključujući i prekovremene sate, da iz niti jedne od gore citiranih odredbi KU-a i TKU-a ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, ili da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i spomenuti dodaci na plaću međusobno isključuju. Naknada za prekovremeni rad da predstavlja dio osnovne plaće, sukladno odredbi iz čl. 51. st. 1. KU/13 i ta naknada sukladno toj odredbi da uvećava osnovnu plaću, pa da se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati. Navodi da je to i po prirodi stvari opravdano, obzirom da liječnici i za vrijeme prekovremenog rada, kao i za vrijeme redovnog rada, rade u otežanim uvjetima rada, sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, sa posebnim znanstvenim stupnjem, položajem i radnim stažem, za koje KU i TKU propisuju posebne dodatke na plaću. Tužitelj navodi da tuženik međutim, kao niti drugi javni poslodavci u zdravstvu u RH obzirom da za sve te poslodavce Ministarstvo zdravstva vrši tzv. centralizirani obračun plaća, navedene dodatke tužitelju nije u razdoblju od 01.01.2019.g. do danas isplaćivao na prekovremeni rad, već samo na redovno radno vrijeme. Tužitelj da je konstantno radio prekovremeno u utuženom razdoblju, a neki od tih prekovremenih sati čak nisu obračunati u platnim listama pa time niti plaćeni kao uvećanje osnovne plaće. Obzirom da tuženik nije tužitelju isplaćivao puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju, samim time da je tužitelj uskraćen za puni iznos naknade za godišnji odmor, koja sukladno gore citiranim pravnim normama predstavlja prosjek njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Na isti da je način tužitelju uskraćeno pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost sa posla ili bolovanje do 42 dana, u utuženom razdoblju. Tužitelj opetuje da tuženik nije jedini poslodavac u zdravstvu u Republici Hrvatskoj koji je plaće liječnicima i drugim zdravstvenim radnicima isplaćivao na način protivan odredbama Kolektivnih ugovora i zakona, kako je opisano u prethodnim točkama ove tužbe. Takvu da su praksu imali i drugi javni poslodavci u zdravstvu za koje je Ministarstvo vršilo centralni obračun plaća pa se stoga pred sudovima u RH vode brojni slični postupci radi isplate dijela plaća. Sudska praksa da je o pravnim pitanjima iznijetim u ovoj tužbi već zauzela jedinstveni stav, dajući za pravo radnicima koji potražuje sve gore navedene dodatke na dio plaće koji predstavlja naknadu za prekovremeni rad. Tužitelj ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske izdao priopćenje da je na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, zauzeto slijedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu." Primjerice, takav da je stav zauzeo Vrhovni sud RH u presudi posl. br.: Revr 206/2012, Županijski sud u Zagrebu u presudi posl. br.: Gž R-571/16, Županijski sud u Bjelovaru u presudi posl. br.:

Gž R-105/16, Županijski sud u Osijeku u presudi posl. br.: Gž R-308/17, Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-465/16, Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-390/18 i Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-427/18. Tužitelj da ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima da bi bez korištenja usluga vještaka financijsko-knjigovodstvene struke sam mogao precizno izračunati ukupan iznos bruto plaće koju mu tuženik u utuženom razdoblju neosnovano nije isplatio, a taj se iznos u svakom slučaju ne može obračunati bez prethodne dostave dokumentacije o evidenciji radnog vremena i obračuna plaće koja se potražuje od tuženika. Neovisno o tome platne liste, koje za poslodavce u zdravstvu izdaje tzv. sustav Centraliziranog obračuna plaća, da su tako složeno strukturirane da se iz njih bez posebnih stručnih znanja ne može utvrditi za koji je točno bruto iznos svaki radnik uskraćen. Tužitelj da je sukladno odredbama Zakona o radu i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, ovlašten dobiti na uvid obračune plaća i evidenciju radnog vremena. Slijedom iznijetog, tužitelj podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku te predlaže da naslovni sud rješenjem naloži tuženiku da u roku od 15 dana dostavi u sudski spis sve obračune plaća tužitelja te evidenciju radnog vremena tuženika za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do dana podnošenja tužbe u ovom postupku, kao i izračun iz kojeg će biti razvidan iznos uskraćenih plaća i naknada tužitelju te predlaže da sud donese presudu kojom je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja uređen sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijsko-računovodstvene struke, a pobliže opisan u izreci ove presude, te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak.

2. Tuženik osporava navode tužbe u cijelosti.

3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu od 10.08.2016.g., platnih lista tužitelja za plaće isplaćene od siječnja 2019. do ožujka 2020.g., evidencije radnog vremena tužitelja u razdoblju od siječnja 2019. do travnja 2020.g., te nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financijsko- računovodstvene poslove Danijele Bijelić od dana 4.10.2024.g.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za utuženo razdoblje, pobliže opisano u izreci ove presude, s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, te s osnove neisplaćenog dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, jer se ovdje ne radi o pitanju dežurstva, dakle, u konkretnom se radi o pravu na dodatak uvećanjem plaće s osnove posebnih uvjeta rada, te dodatka zbog iznimne odgovornosti, sve na sate prekovremenog rada.

6. U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužitelj u utuženom razdoblju kod tuženika radio na radnom mjestu doktora medicine - specijalist opće kirurgije pri Odjelu kirurgije, kao i da mu tuženik za to razdoblje, nije isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za nesporno odrađene prekovremene sate.

7. Naime, tuženik je za predmetno razdoblje tužitelju obračunao i isplatio navedene dodatke na osnovnu plaću, ali ne i na ostvarene sate prekovremenog rada.

8. Pregledom vještva vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Danijele Bijelić od 4.10.2024.g., kojem nalazu i mišljenju ovaj sud poklanja vjeru kao stručnom i nepristranom, utvrđeno je kolika je razlika neisplaćenog dijela plaće po navedenim dodatcima u utuženom razdoblju, te da je dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, obračunat na sve sate prekovremenog rada, a ne samo na redovnu satnicu.

9. Članak 55. KU/18 propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, dok je stavkom 2. cit. čl. propisano da će se osnovna plaća uvećati radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58. KU/18), a na kojem Popisu je navedeno radno mjesto i posao tužitelja.

10. KU/18 u čl. 57. propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, a Dodatkom II. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji se primjenjuje od 1.9.2019.g. izmijenjena je odredba čl. 57. KU/18 na način da je došlo do uvećanja dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi s 12% na 16% u odnosu na radno mjesto tužitelja.

11. KU/18 u čl. 34. st. 2., propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

12. Stoga tužitelju KU/18 daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, pa tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama odredbi čl. 57. i čl. 59. KU, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad budući da tužitelj i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom.

13. Nelogično bi bilo da tužitelju utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu.

14. Ovo pravo tužitelja je utvrđeno i KU i Zakonom o radu, a kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža.

15. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće.

16. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužitelju pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate, a koji stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 2.4.2014. povodom postavljenog pitanja dodataka u prekovremenom radu, kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

17. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske izdao priopćenje na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, gdje je zauzeto slijedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu." Takav stav da je zauzeo Vrhovni sud RH u i presudi posl. br.: Revr 206/2012, Županijski sud u Zagrebu u presudi posl. br.: Gž R-571/16, Županijski sud u Bjelovaru u presudi posl. br.: Gž R- 105/16, Županijski sud u Osijeku u presudi posl. br.: Gž R-308/17, Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-465/16, Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-390/18 i Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-427/18.

18. Stoga, nije sporno da tužitelju, s obzirom na njegovo radno mjesto, pripada pravo na uvećanje osnovne plaće, već je sporno pripada li mu pravo na uvećanje samo za ostvarene sate redovnog rada, ili to pravo pripada i za ostvarene sate prekovremenog rada.

19. Tužitelju kao doktoru medicine pripada i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a valja navesti da niti iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno, da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju.

20. Nadalje, tužitelj kao radnik ima pravo na navedeno uvećanje na sate ostvarene u prekovremenom radu. Naime, plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

21. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja, preciziran sukladno nalazu vještaka Danijele Bijelić po kojem ukupan dug koji nije isplaćen kao bruto plaća po osnovi liječničkog dodatka za iznimnu odgovornost i posebnih uvjeta rada za prekovremeni rad tužitelju (na osnovi utvrđenog broja prekovremenih sati), te za manje isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje tužitelju za svaki mjesec posebno i ukupno iznosi na dan izrade tog Vještva bruto 36.217,57 kn, ili u protuvrijednosti 4.806,90 Eura, odnosno iskazan kao neto plaća iznosi 21.324,91 kn, ili u protuvrijednosti 2.830,30 Eura. Specifikacija ukupnog duga bruto i neto neisplaćene plaće tužitelju je neisplaćena bruto plaća ukupno od 36.217,57 kn, doprinosi za mirovinsko I stup od 7.243,51 kn, doprinosi za mirovinsko II stup od 0,00 kn, ukupno doprinosi za mirovinsko od 7.243,51 kn, porezi i prirezi ukupno 7.649,15 kn, neisplaćena neto plaća ukupno 21.324,91 kn, dok zatezne kamate na zakašnjele isplate po osnovi neisplaćenog neto novčanog iznosa mjesečne plaće po osnovi liječničkog dodatka i posebnih uvjeta rada za prekovremeni rad (na osnovi utvrđenog broja prekovremenih sati), za svaki mjesec posebno i ukupno za utuženo razdoblje do datuma izrade vještačenja iznose 6.473,20 kn, odnosno, 859,14 Eura, sukladno kojem nalazu je tužitelji uredio tužbeni zahtjev, koji je valjalo prihvatiti kao osnovan i odlučiti kao u izreci presude, posebno imajući u vidu neosporavanje visine potraživanja od strane tuženika, a na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve pobliže opisano u toč. I. izreke.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 151., 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP. Tužitelju je tako, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, za puni uspjeh u parnici, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kako slijedi: za sastav tužbe od dana 22.3.2021.g. iznos od 200,00 Eura, za zastupanje na roč. od 16.4.2024.g. - 200,00 Eura, za sastav podneska od 27.11.2024.g. - 200,00 Eura i za zast. na roč. od 9.12.2024.g. - 200,00 Eura, odnosno sveukupno 800,00 Eura, što uvećano za 25% PDV-a od 200,00 Eura i troška vještačenja od 500,00 Eura, sveukupno iznosi 1.500,00 Eura koliko je tuženik dužan naknaditi tužitelju na ime parničnog troška (toč. II. izreke).

U Šibeniku, dana 20. prosinca 2024.g.

Sudac:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena