Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kžzd-24/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nikše Lučića kao predsjednika vijeća za mladež, te Domagoja Raguža i Pera Miloglava, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika SŽ, zbog kaznenog djela iz članka 179.a i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, pod poslovnim brojem Kvm-21/2023 od 3. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenog SŽ, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, u kaznenom predmetu protiv osuđenika SŽ zbog kaznenog djela iz članka 179a., u stjecaju s dva kaznena djela iz članka 139. stavak 2. i kaznenim djelom iz članka 172. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, na temelju odredbe članka 498. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku (152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13; 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) odbijen je zahtjev osuđenika SŽ za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku pod brojem Kzd-46/2020 od 24. veljače 2021.

2. Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno osuđenik SŽ, putem branitelja Veljka Miljevića, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da prihvati zahtjev osuđenika i presudom preinači pravomoćnu presudu glede odluke o kazni na način da osuđeniku izrekne blažu kaznenopravnu sankciju, podredno predlaže se ukinuti pobijano rješenje i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

3. Nakon što je spis dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Dubrovniku, prije dostave sucu izvjestitelju, temeljem odredbe članka 474. stavka 1. ZKP/08, isti je vraćen ovom vijeću.

4. Žalba osuđenika SŽ nije osnovana.

5. Žalitelj neosnovano u svojoj žalbi navodi da je u pobijanom rješenju počinjena bitnu povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer se izreka rješenja ne može ispitati zato što u istoj nije naveden razlog odbijanja zahtjeva osuđenika za obnovu kaznenog postupka, dok se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da "zahtjev nije osnovan", slijedom čega postoji i proturječje između izreke i obrazloženja pobijanog rješenja. Naime, upravo suprotno žalbenim navodima prvostupanjsko vijeće je dalo jasne razloge odbijanja zahtjeva osuđenika za obnovu postupka i to da volontiranje u svetištima i samostanima i briga o starim i siromašnim osobama, kao i činjenica da je osuđenikov otac osoba narušenog zdravlja, koji ne može samostalno obavljati osnove životne potrebe, te narušeno zdravstveno stanje osuđenika (smanjena mogućnost korištenja desne noge, uslijed ozljede koljena) nisu takvog značaja da bi dovele do blaže osude, da su postojale kada se izricala presuda.

6. Žalitelj također navodi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer izvanraspravno vijeće nije zatražilo izviješće o zdravstvenim prilikama osuđenika, kao i osuđenikovog oca. Međutim, osuđenik je uz zahtjev za obnovom postupka priložio i medicinsku dokumentaciju za njega i oca, tako da nije bilo razloga od strane suda ponovno tražiti dokumentaciju koju sud posjeduje.

7. Iako su točni navodi osuđenika o nastanku novih okolnosti, nakon pravomoćnosti presude Općinskog suda u Dubrovniku br. Kzd-46/2020 od 24. veljače 2021. (zdravstvene prilike osuđenika i osuđenikovog oca i osuđenikovo volontiranje i briga o starijim osobama), kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude, kako to ispravno utvrđuje u pobijanom rješenju prvostupanjski sud, navedene okolnosti nisu same po sebi, a niti u vezi s utvrđenim olakotnim okolnostima, dostatne da dovedu do blaže osude osuđenika. Naime, osim nastanka okolnosti koje imaju karakter olakotnih, u smislu članka 498. stavak 1. točka 4. ZKP/08, potrebno je da te okolnosti same ili u vezi s već utvrđenim olakotnim okolnostima, očito dovedu do blaže osude.

7.1. To ima značenje da valja sagledati sve okolnosti koje su odlučne za izbor vrste i mjere kazne iz presude Općinskog suda u Dubrovniku br. Kzd-46/2020 od 24. veljače 2021. zajedno s konkretnim olakotnim okolnostima iz aktualnog zahtjeva za obnovu i na temelju navedenoga procijeniti je li skup svih okolnosti takve naravi da bi očito doveo do blaže osude, da su aktualne okolnosti iz zahtjeva postojale u vrijeme izricanja presude. Kada se tako sagledaju činjenice, po stajalištu ovog suda drugog stupnja, ispravan je pristup i zaključak prvostupanjskog suda u pobijanom rješenju da nije ispunjena navedena pretpostavka.

7.2. Osuđeniku je prvostupanjski sud cijenio olakotnim okolnostima raniju neosuđivanost, te da je optuženi otac jednog maloljetnog djeteta, spremnost na podmirenje cjelokupnog duga na ime uzdržavanja, koji je kasnije i podmiren, što je vidljivo iz spisa dok je od otegotnih okolnosti uzeto u obzir da se optuženi nije pridržavao naloženih mjera opreza. Sud drugog stupnja je u presudi Kžzd-30/2021 prihvatio takva utvrđenja, te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je osuđenik osuđen na jedinstvenu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca nakon čega je na temelju članka 57. KZ/11 okrivljeniku izrečena djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da će se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, time da se rok provjeravanja računa od dana izvršenja neuvjetovanog dijela kazne. Također treba napomenuti da su optuženiku za kaznena djela iz članka 172. stavak 2. KZ711 i članka 139. stavak 2. KZ/11 utvrđene minimalne kazne zatvora u trajanju od po 3 (tri) mjeseca, a za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine što predstavlja također minimum kazne koji je propisan za to kazneno djelo. Stoga je stajalište ovog suda drugog stupnja, sukladno ispravnom stajalištu prvostupanjskog suda, da nove okolnosti zdravstvene prilike osuđenika i osuđenikovog oca i osuđenikovo volontiranje i briga o starijim osobama nisu takve naravi da bi očito dovele do blaže osude.

8. Pobijano rješenje ispitano je po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavak 4. ZKP/08, pa kako nisu utvrđene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti i kako žalba osuđenika nije osnovana, to je odlučeno kao u izreci na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08.

Dubrovnik, 20. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća za mladež

Nikša Lučić