Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž R-349/2024-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Ivanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Lozo & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o. za trgovinu, usluge i javni prijevoz, Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, kojeg zastupa zaposlenica FR, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-621/2024-16 od 16. listopada 2024., 20. prosinca 2024.

r i je š i o  j e

I Djelomično se uvažava žalba tužitelja i preinačuje rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 621/2024-16 od 16. listopada 2024. u dijelu točke II. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 eura sa zateznim kamatama, te rješava:

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 250 eura sa zateznim kamatama od 16. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od petnaest dana.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 35,62 eura u roku od petnaest dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.673,45 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine dijelove tog iznosa, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci te presude, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 812,50 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. Protiv odluke o trošku u sadržajno odbijajućem dijelu točke II. izreke, za iznos od 437,50 eura, žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 - dalje Tarifa) kada je tužitelju odmjerio nagradu za sastavljanje podneska od 6. rujna 2024. prema Tbr. 8. toč. 4., umjesto u punom tarifnom iznosu prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te da zbog pogrešne primjene čl. 155. ZPP-a i Tarife tužitelju nije odmjeren trošak sastavljanja obrazloženog podneska od 4. lipnja 2024. kojim se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena ni jedna od navedenih povreda postupka.

5. Prvostupanjski sud je odluku o parničnom trošku tužitelja donio pozivom na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarife te je za podnesak tužitelja od 6. rujna 2024. odmjerio tužitelju nagradu prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife u visini od 25 bodova uvećanu za PDV, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastavljanja podneska od 4. lipnja 2024. ocijenio neosnovanim, smatrajući da nije bio potreban ni nužan za vođenje parnice.

6. Tužitelj neosnovano osporava pravilnost primjene Tarife u odnosu na odmjeravanje nagrade za sastavljanje podneska od 6. rujna 2024. budući da je prvostupanjski sud pravilno odmjerio naknadu troška sastavljanja naznačenog podneska prema Tbr 8. toč. 4. Tarife jer je tužitelj tim podneskom specificirao tužbeni zahtjev prema dostavljenom obračunu tuženika, nakon što su se stranke suglasile o tome da se ne provodi financijsko vještačenje, već da tuženikove službe izvrše obračun razlike plaće tužitelja. Stoga u tom slučaju i prema shvaćanju ovog suda, taj podnesak ne ulazi u krug podnesaka za koje se prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife priznaje puni iznos nagrade (odgovor na tužbu, prigovor protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska), nego se radi o podnesku koji predstavlja ostale podneske za koje se priznaje 25% nagrade iz Tbr. 7. toč.1. Tarife, pa je pravilno sadržajno odbijen zahtjev tužitelja za naknadu tog troška u preostalom zatraženom iznosu.

6.1. Međutim, osnovano tužitelj prigovara pravilnosti primjene materijalnog prava u odnosu na odluku prvostupanjskog suda kojom nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastavljanja podneska od 4. lipnja 2024. Naime, s obzirom da se tužitelj tim podneskom obrazloženo očitovao na navode iz odgovora na tužbu, a taj je podnesak dostavljen sudu mjesec dana prije održavanja pripremnog ročišta te ga je tuženik pravovremeno primio prije tog ročišta, to trošak sastava tog podneska u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a predstavlja trošak koji je bio potreban za vođenje parnice te tužitelju primjenom Tbr. 8. toč. 1. pripada taj trošak u iznosu od 200,00 eura uvećan za PDV, slijedom čega je pobijana odluka suda prvog stupnja preinačena u tom dijelu i tužitelju je dosuđen taj trošak.

7. Iz tih razloga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

8. Tužitelj je u žalbenom stadiju uspio 57 % pa mu je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i Tbr. 10. toč. 4. Tarife pripada razmjerni iznos nagrade za sastavljanje žalbe uvećane za PDV u iznosu od 35,62 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

9. Presuda suda prvog stupnja u toč. I. izreke i u dosuđujućem dijelu toč II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 20. prosinca 2024.

Sutkinja

Barbara Bosner