Poslovni broj: Pn-1735/16-107

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mlt. GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa zz i majka UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a oboje zastupani po punomoćniku Ivici Ureku, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Zagrebu i II-tuženika Lječilište TOPUSKO, Topusko, Trg bana Josipa Jelačića 16, OIB: 92877953493, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. studenoga 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivane Škare, odvjetnice, punomoćnika I-tuženika ĐC, odvjetnika i punomoćnika II-tuženika LC, odvjetnika, dana **.**.2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I-tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 te II-tuženiku Lječilište TOPUSKO, Topusko, Trg bana Josipa Jelačića 16, OIB: 92877953493 solidarno isplatiti tužitelju GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.020,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 15. srpnja 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojim od I-tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 te II-tuženika Lječilište TOPUSKO, Topusko, Trg bana Josipa Jelačića 16, OIB: 92877953493 potražuje daljnji iznos od 2.550,91 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 15. srpnja 2015. godine pa do isplate.

III. Nalaže se I-tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 te II-tuženiku Lječilište TOPUSKO, Topusko, Trg bana Josipa Jelačića 16, OIB: 92877953493 solidarno naknaditi tužitelju GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 10.671,09 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 19. prosinca 2024. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 3.12.2014. godine tužitelj prilikom provođenja fizikalne radne terapije kod II-tuženika pao i zadobio teške tjelesne ozljede, da je na dan štetnog događaja II-tuženik imao kod I-tuženika ugovoreno osiguranje izvan ugovorne odgovornosti za štete pričinjene trećim osobama te osiguranje od odgovornosti djelatnika liječništva po policama osiguranja broj [broj police osiguranja], te broj 802212342. Kako je do ozljeđivanja maloljetnog tužitelja kao djeteta s posebnim potrebama kojem je dijagnostici ran Downov sindrom došlo prilikom obavljanja fizikalne radne terapije kod II-tuženika a I- tuženik kao osiguravatelj solidarno s II-tuženikom odgovara za štetu, to tužitelj od tuženika solidarno potražuje naknadu imovinske, i neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Predlaže da sud usvoji njegov tužbeni zahtjev preciziran podneskom od 16.05.2023. godine u cijelosti.

I-tuženik Euroherc osiguranje u svom odgovoru na tužbu navodi da čine nespornim da je dana 3.12.2014. g. tužitelj u prostorijama II-tuženika pao i da je zadobio tjelesne ozljede, ali osporava odgovornost jer smatra da nije postojao nikakav propust ili pogreška II-tuženika obzirom da je postupao savjesno i uredno, tj. u namjeri dobrog stručnjaka. Tijekom postupka je I-tuženik osporio svoju pasivnu legitimaciju, no poslije je istu ponovno priznao navodeći da postoji ugovorno osiguranje izvan ugovorne odgovornosti za štete počinjenje trećim osobama (polica osiguranja broj [broj police osiguranja]) te osiguranje od odgovornosti djelatnosti liječništva (polica 802212342).

U daljnjem dijelu odgovora na tužbu I-tuženik iznosi svoje stajalište vezano uz to na koji način bi se trebalo rješavati zahtjeva za naknadu neimovinske štete te iznosi svoj stav. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

II-tuženik Lječilište TOPUSKO u svom odgovoru na tužbu navodi da osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Čini nespornim da je dana 3.12.2014. g. tužitelja prilikom provođenja fizikalne terapije kod II-tuženika pao te da je zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji.

Navodi da je radno terapijski tretman sa tužiteljem koji je hiper aktivno dijete, proveden stručno i savjesno na način da udovoljava dobroj kliničkoj praksi te da je pružena primjerena i pravovremena reakcija nakon neželjenog događaja.

Posebno se navodi da naknadno nije pružena premjerena hitna medicinska pomoć obzirom da je majka tužitelja odbila postupiti po savjetu zdravstvenih djelatnika II-tuženika te ga je samoinicijativno odnijela izvan prostorija II-tuženika što je moglo utjecati na povećanje njegovih zdravstvenih tegoba. osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u z naknadu parničnog troška.

Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao rješenje Centra za socijalnu skrb Karlovac od 22.2.2016. g. (list 5 spisa), dopis zavoda za hitnu medicinu od 9.12.2015. g. s prilozima (list 6-8 spisa), potvrda MUP-a RH od 2.11.2015. g. (list 9 spisa), dopis II- tuženika od 5.12.2014. (list 10 spisa), dopis Ministarstva zdravlja od 3.11.2015. (list 11 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 12-36, 106-120, 132-145, 415, 418-460 spisa), dopis Dječjeg vrtića Karlovac od 27.2.2015. (list 37 spisa), rješenje Ureda državne uprave u karlovačkoj županiji od 29.2.2016. (list 38-39 spisa), policu (list 40-41 spisa), odštetni zahtjev (list 42-47 spisa), privatne tablice tuženika (list 55-56 spisa), Uvjete za osiguranje odgovornosti (list 57-61, 285-289 spisa), Uvjete za osiguranje izvan ugovorne odgovornosti (list 62-70 spisa), očitovanja II-tuženika s fotografijama (list 71-81 spisa), očitovanje II- tuženika (list 92-94 spisa), priručnik (list 98-100 spisa), dopis Poliklinike Drinković (list 104, 154 spisa), potvrdu (list 121 spisa), dopis (list 122 spisa), očitovanje II-tuženika (list 123-124 spisa), očitovanje Ministarstva zdravlja (list 125 spisa), tablice (list 126-127 spisa), cjenik (list 128 spisa), ostala dokumentacija (list 129-131 spisa), obavijest (list 146-147 spisa), uvjete I-tuženika (list 148-152 spisa), kućni red (list 161-167 spisa), karton pacijenta (list 169-226 spisa), iskaz svjedoka ŽC dan na ročištu dana 14.3.2017. (list 239-240 spisa), iskaz svjedoka TC dan na ročištu dana 14.3.2017. (list 240-241 spisa), odluku VSRH Rev 146/06-2 od 30.3.2006. (list 244-246 spisa), dopis s dokumentacijom (list 252, 255-264 spisa), iskaz svjedoka GCE na ročištu dana 8.6.2017. (list 268-270 spisa), iskaz svjedoka ZC dan na ročištu dana 21.11.2017. (list 278-280 spisa), iskaz svjedoka FC dan na ročištu dana 21.11.2017. (list 280-281 spisa), rješenje Županijskog suda u Rijeci Gž-1724/2016-2 od 20.9.2017. (list 290-293 spisa), iskaz svjedoka EC dan na ročištu dana 23.5.2018. (list 308-309 spisa), saslušanjem zz i majke tužitelja UC dan na ročištu dana 23.5.2018. (list 309-311 spisa), iskaz zz i oca tužitelja ĆC dan na ročištu dana 23.5.2018. (list 311 spisa), nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. Miljenka Franića i dr. AC (list 334-337 spisa), sudsku praksu (list 354-364, 394-401 spisa), dopunsko pisano očitovanje stalnih sudskih vještaka dr. Franića i dr. AC (list 373-374 spisa), usmenim očitovanjem stalnih sudskih vještaka dr. Franića i dr. AC na ročištu dana 10.11.2021.(list 388-390 spisa).

Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

Prvo tuženik je svojim podneskom od 13.6.2016. priznao pasivnu legitimaciju po policama i to osiguranja prema trećim osobama (polica osiguranja broj [broj police osiguranja]) te osiguranje od odgovornosti djelatnosti liječništva (polica 802212342). Sud je uvidom u policu 802212342 utvrdio svotu osiguranja po štetnom događaju u iznosu od 200.000,00 kn. Sud je izvršio uvid u predmetne police i pripadajuće uvjete te je utvrdio da predmetni štetni događaj potpada pod odredbe čl. 2. st. 1. i 5. Uvjeta za osiguranje odgovornosti iz obavljanja liječničke djelatnosti, a vezano uz čl. 3. st. 1. i 5. istih Uvjeta.

Uvidom u čl. 2 st. 1 Uvjeta za osiguranje odgovornosti iz obavljanja liječničke djelatnosti (dalje: Uvjeti), a koji uvjeti su sastavni dio police osiguranja 802212342 utvrdio da je predmet osiguranja profesionalna odgovornost osiguranika za štetu, koja nastaj oštećenicima (pacijentima) prilikom obavljanja liječničke djelatnosti i pružanja određenog oblika zdravstvenih usluga sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti. St. 5 istog članka je određeno da ukoliko je u polici osiguranja naveden osiguranik zdravstvena ustanova ili odnosno druga pravna osoba koja obavlja zdravstvenu djelatnost, nadoknađuju se štete nastale kao posljedica grešaka (propusta) zdravstvenih djelatnika osiguranika obavljanjem zdravstvenih djelatnosti.

Iz svih provedenih dokaza a naročito iz iskaza svjedoka sud je utvrdio da je u vrijeme štetnog događaja GCE bila djelatnik kod drugo tuženika te da je provodila terapiju sa pacijentima koji su njoj upućivani te da je po toj osnovi i sam tužitelj bio kod nje navedenog dana. Stoga prema ocjeni ovog Suda njen rad potpada pod čl. 2 st. 5 predmetnih uvjeta je njena odgovornost prilikom dobavljanja takvog terapijskog rada pokrivena predmetnom policom osiguranja, a čiji su citirani uvjeti sastavni dio. Slijedom navedenog prvo tuženik je pasivno legitimiran temeljem čl. 87 st. 1 Zakona o osiguranju te temeljem odredbe čl. 1072 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., - u daljnjem tekstu ZOO-a). Drugo tuženik je pasivno legitimiran kao ustanova u čijem se prostoru i vezano uz čiji rad djelatnika se dogodio nesporan štetni događaj. Sud je utvrdio da navedeni štetni događaj potpada pod citirane Uvjete obzirom da se radi o pitanju da li je djelatnica drugo tuženika prilikom pružanja zdravstvene usluge tužitelju počinila propust u svojem postupanju koje je dovelo do ozljeđivanja tužitelja.

Sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja je od strane medicinske ustanove i njihovih djelatnika napravljena od stane Lječilišta Topusko, MUP-a RH, te Ministarstva zdravlja RH, te je iz istih utvrdio da je GC dana **.**.2014. pao prilikom radne terapije u Lječilištu Topusko te je tom prilikom slomio bedrenu kost. Iz dokumentacije je vidljivo da su uzete izjave od djelatnica koje su bile uključene u štetni događaj i to GCE, OC, te FC. Zatim da je Lječilište Topusko dana 10.12.2014. g. napravilo svoje izvješće o štetnom događaju kao i da je njihovo povjerenstvo utvrdilo da nije bilo propusta u obavljanju djelatnosti prilikom rada sa tužiteljem. isto tako sud je utvrdio da je Lječilište Topusko dana 4.11.2015. g. dalo svoje očitovanje Ministarstvu zdravlja RH a sam događaj je svojom potvrdom evidentirao i MUP RH, PP Gvozd. zatim sud je iz dopisa II-tuženika od 4.11.2015. utvrdio da je Lječilište Topusko obaviješteno od inspektorata rada u [adresa] da to tijelo neće provoditi postupak utvrđivanja neželjenog događaja.

Na ročištu održanom dana 14.3.2017. svjedok ŽC je izjavila kako radi kod II-tuženika od 2008. godine kao specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije. Što se tiče samog tužitelja ona njega nije osobno vidjela niti osobno bila uključena u pružanje medicinske skrbi prilikom njegovog g boravka u lječilištu Topusko. Naime, kada se događaj dogodio bila je uključena u Povjerenstvo za izvanredni nadzor zajedno sa dr. RC, OC i UCE, zadnje dvije su fizioterapeuti. Kada je osnovano povjerenstvo i to nedugo nakon samog događaja od strane ravnatelja, uzeta su pismena očitovanja djelatnika koji su imali direktnih saznanja o samom događaju. Izjave su uzete od ČC, radnog terapeuta koji je radio sa tužiteljem, zatim OC koja se tamo slučajno zatekla, te od FC koja je nakon ČC trebala preuzeti tužitelja kao pacijenta, njih tri su sve fizioterapeuti. Koliko se sjeća utvrđeno je da je djelatnica ČC pravilno izvršila sve pripremne radnje za rad s mldb. pacijentom te je pripremila strunjaču na kojoj će se provesti fizikalna terapija. Nadalje je saznala da se sam događaj dogodio na kraju fizikalne terapije kada su se pospremale igračke. Dijete je pospremalo igračke, krenulo se i palo. Koliko znam tužitelj je dijete sa Downovim sindromom. Nakon toga je u prostoriju ušla majka po pozivu ĐCE te je ona digla dijete i stavila ga na stol za previjanje unatoč upozorenjima da ne pomiče dijete. Koliko sam čula dijete nije na tom mjestu ležalo u pravilnom položaju jer su noge visjele. ĐCE je već krenula pozvati hitna pomoć no mama je ušla i počela sa ranijim radnjama, nakon toga je ona i uzela samo dijete i otišla iz prostorija lječilišta, naglasila je da je dijete bilo staro oko 5 godina te je bilo duže od stola za previjanje te su mu zato noge visjele, a što ukazuje na nepravilan položaj istih posebno uzimajući ozljedu koja se istom dogodila. Ti stolovi za previjanje se nalaze u predprostoru, a nakon što je uzela ponovno dijete, majka je s istim napustila prostorije II-tuženika i otišla van. Osim sa djelatnicima tuženika nije razgovarala ni sa kim te ne zna da li je netko komunicirao poslije sa roditeljima ili nekim liječnikom koji je preuzeo brigu o tužitelju. Ne sjeća se da li je bila uključena u još koje povjerenstvo pri eventualnom sličnom događaju. na pitanje da opiše prostor u kojem se dogodio štetni događaj odgovorila je da ona tamo inače ne boravi i da ga ne zna opisati, na pitanje da li ima saznanja da li je protiv nekoga povodom ovog štetnog događaja vođen neki kazneni ili prekršajni postupak odgovorila je da o tome nema saznanja te da osim danas nije davala nikakav iskaz pravosudnim tijelima. Na pitanje da li je u vrijeme ozljeđivanja već bila gotova radna terapija ili ne, odgovorila je da nije kompetentna dati takvu ocjenu.

Na ročištu održanom dana 14.3.2017. svjedok TC je izjavila kako je doktor medicine i specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije te radi kod II-tuženika od 2008. godine. Prvi puta je vidjela mldb. tužitelja u svibnju 2014. godine i iz razgovora s njegovim roditeljima saznala da se do tada liječio u Suvagu u Zagrebu s tim da im je ista institucija otkazala daljnju suradnju jer je dijete navršilo pet godina a roditelji su htjeli da profesionalna osoba nastavi rad s djetetom. Ona im je predložila da dolaze jedan puta tjedno u terminu koji njima odgovara kako bi dijete kod II-tuženika išlo na radnu terapiju i rad s logopedom te neurorazvojnu terapiju po G. Ne zna koji je termin po redu bio kada se dogodio sam događaj, ali je rekla da nije bio prvi te da je dijete već dolazilo na terapiju. Kod ovakvih slučajeva pravilo je da uvijek isti terapeut radi sa djetetom i pruža uslugu. Prilikom dolaska jedan terapeut odrađuje cijeli plan terapije za taj dolazak. Sama soba je veličine nekih 5x3 m te sadrži strunjaču, bobat krevet i stol te još dječji stol i stolicu za djecu koja mogu raditi u sjedećem položaju. Fizioterapeut je sa mlt. tužiteljem radio na strunjači. Taj rad je trajao otprilike pola sata. U radu sa djetetom uključene su i igračke koje pomažu za provođenje terapije i ostvarenje ciljeva. Koliko je čula, sam događaj se dogodio nakon što je provedena ta terapija i to na način da se dijete popiknulo na kraj strunjače kada je ustalo sa iste te je uslijed navedenog palo nazad na strunjaču. Sama strunjača je površine nekih 2x2 m te je debljine 4-5 cm i mekana je. Naglasila je da je dijete – mlt. tužitelj hiperaktivan te se sam događaj dogodio na način da su terapeut i dijete skupljali igračke kad se sam događaj dogodio. Inače, djeca sa ovim sindromom su obično mirna i hipotonična djeca, a ne hiperaktivna kao što je tužitelj. Fizioterapeut ĐCE je od početka radila sa tužiteljem. Ispred ovog prostora postoji samo hodnik. Nakon događaja dijete je plakalo, bilo je u grču i boli te je terapeut zvala PC telefonom da joj dođe pomoći i da obavijesti mamu što se dogodilo. Mama je bila u čekaonici. Prvo je u sobu došla mama, uzela dijete u ruke i odnijela ga u čekaonicu. Položila ga je na krevetić u čekaonici, a ČC je zvala hitnu medicinsku pomoć. U međuvremenu je došla i FC. Mama nije željela čekati dolazak hitne pomoći već je uzela dijete u ruke i napustila lječilište. Slijedeće što je utvrdila je da je majka završila sa djetetom na hitnoj u [adresa]. ĐCE se poslije interesirala kod majke što je sa tužiteljem te joj je majka rekla da je tužitelj slomio bedrenu kost i da ga čeka operacija. Ona u vremenu prije samog štetnog događaja a ni neposredno nakon njega nije bila u kontaktu sa roditeljima tužitelja te je s njima jedino komunicirala ČC. Tog dana uopće nije vidjela tužitelja. Na pitanje u čemu se sastoji njen rad u obavljanju nadzora navodi da su sve djelatnice II-tuženika koje su bile neposredno uključene napisale svoja pisana očitovanja temeljem kojih je povjerenstvo napisalo svoje izvješće o provedenom nadzoru. Na pitanje da li postoji u toj sobi za terapiju i telefon odgovorila je da ne zna a na pitanje kako je onda nazvala PC odgovorila je da nije sigurna da li postoji telefon u toj prostoriji. Na pitanje da li ima saznanja da li je vođen kakav prekršajni ili kazneni postupak protiv nekog djelatnika II-tuženika odgovorila je da o tome nema saznanja. Na pitanje zašto nisu tu terapiju roditelji tužitelja organizirali u bolnici u [adresa] odgovorila je da ne zna iako bi im to obzirom na mjesto rada bilo povoljnije. Na pitanje da li je postojala kakva medicinska indikacija vezano uz pitanje kostiju tužitelja odgovorila je da takva indikacija nije bila upisana već indikacije o kroničnom bronhitisu, dva puta operiranom srcu, upali pluća. Na pitanje da li su u radnoj terapiji predviđene kakve mjere sputavanja ili vezivanja odgovorila je da ne, te da se takve mjere u praksi ne provode. Na pitanje nakon koliko vremena je proveden nadzor o štetnom događaju odgovorila je da se sam događaj dogodio 3.12.2014. godine a da je nadzor počeo 4.12.2014. g. prikupljanjem pisanih očitovanja, a završio pisanjem izvješća 10.12.2014. godine. Na pitanje tko je odredio povjerenstvo odgovorila je da ravnatelj te da se povjerenstvo određuje kod svakog neželjenog događaja, npr. pada, kod nečijeg prigovora i slično.

Na ročištu održanom dana 8.6.2017. svjedok ĐCE je izjavila kako radi u lječilištu Topusko od 2008. godine te s pacijentima obavlja radnu terapiju. Ona je predmetne zgode obavljala radnu terapiju sa IC. Radna terapija se obavljala na spužvi koja je obložena zaštitnim materijalom te je dimenzije 2 x 1 m. Ona je ukupno bila debela nekih 5-6 cm. Ona je tom prilikom obavila radnu terapiju te se u tom trenutku dijete samostalno ustalo na noge, okrenulo se i palo. On je tom prilikom došao kod ustajanja do ruba strunjače gdje je i pao. Inače tužitelj ima Dawnov sindrom te je naglašeno živog ponašanja. Do dana štetnog događaja ona je već obavila nekih 12-15 terapija sa istim pacijentom. I prije ovog štetnog događaja GC se znao bez ikakvog ranijeg povoda samostalno ustati i otići. U tim prilikama bi ona išla pored njega i pazila na njega jer je dijete hiperaktivno te ima navedenu dijagnozu. U trenutku kada se GC ustao sa strunjače ona je bila pored njega. On je bio tik uz nju. U tom trenutku radna terapija je bila gotova te je to i rekla IC, a oni su krenuli sa spremanjem loptica kada se to i dogodilo. On je znao ustati ne samo kada bi mu ona rekla da treba pospremiti igračke već je znao to napraviti i ustati usred tretmana bez ikakvog povoda. Nakon što je GC pao počeo je jako plakati te je ona pozvala PC koja je obavljala tretman sa Janovim bratom. Rekla joj je što se dogodilo te ju je zamolila da pozove roditelje. Ona je ostala sa IC. Nakon toga je došla majka kojoj je rekla što se dogodilo, ona je skinula donji dio trenirke sa IC i pokušala ga osloniti na noge ali je GC i dalje plakao. Majka je uzela IC u naručje i odnijela ga u čekaonicu te položila na krevetić za previjanje. Nakon toga ona odlazi iz čekaonice i dolazim u prostor FC i zove hitnu pomoć. Ona je zvala broj 112 te im objasnila tko je i što i zbog čega zove te su je iz Zagreba prespojili prvo na [adresa], a nakon toga na Glinu. Upravo dok je obavila taj razgovor ušao je gospodin koji je djed curice koja je trebala imati tretman iza IC te joj je rekao da opozove hitnu pomoć jer su roditelji s IC napustili prostor lječilišta. Nakon toga je rekla gospođi iz hitne na telefon da ne trebaju dolaziti jer da su roditelji i dijete napustili lječilište. Nakon toga je više puta bezuspješno pokušala kontaktirati majku IC, a ista joj se javila nakon sat vremena te joj je rekla da je GC završio na operaciji bedrene kosti lijeve noge. Zna da su Janove roditelje pokušali kontaktirati iz tima za kvalitetu kao i glavni terapeut DC, a željeli su saznati što da rade sa ostatkom Janove odjeće no na kraju su je poslali na kućnu adresu. Nakon toga je proveden nadzor zbog tog događaja od strane tima za kvalitetu - stručno vijeće a obaviješten je i inspektor rada vezano uz zaštitu na radu. Nema saznanja da se i prije ovog štetnog događaja dogodilo nešto slično. Igračke s kojima je radila s IC su s sastojale od četiri loptice od plastičnog materijala koje bi zasvijetlite kada bi ih se udarilo. Od ruba spužve gdje je GC pao pa do obližnjeg ormara bilo je prostora nekih 20 cm, no sa nekih strana je bilo i do 1 - 2 metra. Na pitanje da opiše prostoriju gdje se obavljala terapija odgovorila je da je površine 4 x 3 m te da se u noj nalazi ogledalo, stol za djecu predškolske dobi uz zid i pričvršćen za zid, njezin stol gdje je vodila službene evidencije, stolica, telefon, ormar širine oko 80 cm i visine 1,80 cm. Na pitanje gdje se nalazio telefon odgovorila je da je bio na prozoru, te je bio udaljen 2 metra od mjesta pada. Na pitanje od čega se sastojala radna terapija tog dana odgovorila je od rada sa lopticama, ubacivanja kockica u kanticu, uparivanja predmeta, te navođenja kuglica na konac. To se sve odvijalo na strunjači. Radilo se o 10-15 kuglica, 4 loptice, 1 kantice, te 5-10 oblika za uparivanje. Predmeti s kojima izvodi ranu terapiju se nalaze između nje i pacijenta a kada treba uzeti druge predmete tada ove prijašnje odloži pored strunjače, sa strane da im ne smetaju. Na pitanje kako je GC došao do ruba strunjače ako se radna terapija odvija na sredini iste odgovorila je da je GC napravio možda jedan korak prema rubu i pao. Na pitanje gdje je tužitelj pao odgovorila je na strunjaču ali se ne sjeća na koju je stranu tijela pao. Na pitanje kako se GC ponašao dok je ona zvala kolegicu odgovorila je da je on nemirno ležao na strunjači i plakao. Ne sjeća se da li se pokušavao ustati. Na pitanje koje igračke su bile oko IC u trenutku pada odgovorila je možda jedna loptica te da nije stao na istu. Na pitanje da li je protiv nje vođen kakav prekršajni ili kazneni postupak odgovorila je da prema njenom saznanju nije. Na pitanje da li je ovom prilikom bilo predviđeno primjena neke mjere sputavanja ili vezivanja djeteta odgovorila je da nije. Na pitanje kada je došlo do pada IC odgovorila je nakon završene radne terapije. Na pitanje da li je radna terapija tog dana bila uobičajena odnosno da li je bila slična ili ista kao ranije terapije provedene sa istim djetetom odgovorila je da je. Na pitanje da li je i kod ranijih terapija na isti način završavala rad s djetetom i pospremala igračke s njim odgovorila je da je. na pitanje da li je GC i prije ovoga imao problema prilikom ustajanja i hodanja odgovorila je je GC i prije široko hodao zbog problema sa kukovima te se prilikom ustajanja i sjedenja služio rukama za pomoć. Na pitanje da opiše dolazak i odlazak pacijenta prilikom radne terapije odgovorila je da je malog IC u sobu gdje se odvijala terapija dovodila majka te ga je u većini slučajeva ona držala za ruku te bi onda ona od majke preuzela IC. GC je inače samostalno hodao i nije mu trebala uvijek pomoć u smislu držanja za ruke druge osobe. Nakon radne terapije majka je dolazila u sobu gdje se ista izvodila, uzimala IC i vodila ga u sobu FC. Na pitanje da li je uvijek radna terapija izvođena na strunjači odgovorila je da je kada se radilo o naprijed navedenim igračkama te je dodala da je imala u vidu za IC i druge vježbe kao što je pravilno držanje olovke za što je služio naprijed navedeni stol za djecu. Ponekad su znali raditi vježbe i za stolom, GC je imao velikih problema sa koncentracijom i pažnjom na zadatak koji se obavljao te je njegovo fokusiranje na neku igraču trajalo maksimalno pet minuta nakon čega bi njegova koncentracija nestala. Na pitanje da li se radilo o standardnim strunjačama odgovorila je da su to strunjače napravljene za taj vid rehabilitacije.

Na ročištu održanom dana 21.11.2017. svjedok ZC je izjavila da je kao fizioterapeut radila u Lječilištu Topusko od 2009. do kraja 2016. godine. U vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja nije radila kao fizioterapeut već je bila na radnom mjestu pomoćnika ravnatelja za kvalitetu. Nije bila prisutna samom štetnom događaju već je njena dužnost bila da o padu mldb. tužitelja u roku od 24 sata obavijesti Ministarstvo zdravlja te Agenciju za kvalitetu koju je obavještavala tromjesečno o takvim događajima. Posebno je naglasila da je tek negdje 2013. odnosno 2014. godine došlo do uvođenja obrazaca na kojima su se evidentirali ovakvi štetni događaji tako da nema posebnih saznanja da li se to i prije događalo. O predmetnom štetnom događaju ju je obavijestila LCE. U vrijeme kada je ja s kolegicom ispunjavala obrazac djeteta više nije bilo jer je s majkom napustilo lječilište iako je kolegica zvala hitnu pomoć. Koliko zna upravo je navedena kolegica izvodila terapiju s mldb. tužiteljem. Kolegica ĐCE ju je obavijestila da je o tom događaju prvo zvala hitnu pomoć a zatim obavijestila i kolegicu PC koja je također fizioterapeut i koja je u blizini obavljala drugu terapiju. Kolegica je obavljala terapiju sa mldb. tužiteljem na strunjači većih dimenzija koja je zauzimala prostor gotovo od zida do zida. Strunjača je bila debela nekih 2-3 cm. Osim strunjače na zidu su postojale švedske ljestve, stol za odrasle osobe i jedan ormar. Ne zna točno mjesto gdje je dijete palo ali joj je kolegica rekla da se to dogodilo na strunjači. Nema saznanja da li su iza djeteta ostale neke stvari na mjestu terapije. Ima neposrednih saznanja da je kolegica LCE, a poslije i ona pokušali kontaktirati majku radi dodatnih informacija što je bilo s djetetom ali se nitko nije javljao na mobitel čiji su broj imali zabilježen kao kontakt broj. Nema saznanja da li je još netko pokušao ili stupio u kontakt sa obitelji tužitelja ali ona nije. Nikada je nitko nije zvao vezano uz događaj. Nema saznanja da bi daljnje osobe bile uključene u navedeni događaj. Nije imala nikakav kontakt s mldb. tužiteljem i nije ga nikada vidjela. Zna da je o tom događaju obaviješten i glavni fizioterapeut UCE. Na pitanje da li može podrobnije navesti vremenski kada se dogodio predmetni događaj odgovorila je da se to dogodilo 2014. godine ali se ne može prisjetiti točno kada. Na pitanje da li je obavijestila Ministarstvo i Agenciju o navedenom događaju i u kojem roku odgovorila je da je i to u roku od 24 sata s tim da je sigurna da je Ministarstvo obavijestila isti dan a za Agenciju nije sigurna kada je poslala obavijest jer se za nju šalje obavijest za svaka tri mjeseca. Na pitanje da li se vezano uz svoje postupanje konzultirala sa odvjetnikom lječilišta odgovorila je da nije. Na pitanje a nakon što joj se predočio list 92-93 spisa i dopis od 4.11.2015. poslan 9.11.2015. odgovorila je da je ona izvršila prijavu kako je naprijed navedeno smatrajući da je bolje prijaviti nego ništa ne napraviti. navela je da je ministarstvu poslala prijavu faksom te da bi taj dokument trebao postojati u tajništvu. Na pitanje da li je već tada postojao taj obrazac sukladno EU propisima odgovorila je da je, te se isti slao Agenciji. Na pitanje da li ima kakvog saznanja da je Lječilište zaprimilo odgovor na navedene prijave vezano uz propust odgovorila je da nema saznanja da su dobili odgovor. Na pitanje da li je navedena strunjača bila sukladna propisima odgovorila je da je, te dodala da je osoba određena za zaštitu na radu g. EC stalno nešto mjerio i provjeravalo. Na pitanje da li su u tom trenutku bile predviđene kakve mjere vezivanja ili sputavanja pacijenata odgovorila je da nisu. Na pitanje da li je vezano uz ovaj događaj vođen kakav prekršajni ili kazneni postupak odgovorila je da nije. 9.11.2015. više nije aktivno radila u strunjači fotografija koja je na listu 74 spisa a čiju fotografiju u boji I-tuženik dostavlja u spis odgovorila je da je. Na pitanje da li se sjeća na koji način je vršila dostavu obavijesti ministarstvu odgovorila je da zna da ih je prvo nazvala a i da su joj rekli da može tu prijavu izvršiti putem faksa što je i učinjeno a nema saznanja da li je još dopunski poslano poštom. Na pitanje da li ima saznanja da bi Lječilište osnovalo kakvo povjerenstvo radi utvrđenja da li je došlo do kakvog propusta u predmetnom događaju svjedok odgovorila je da o tome nema saznanja. Na pitanje da li su joj poznati RC, ŽC, OC, UCE i JC odgovorila da je da i da je ona OC. Na pitanje da li je potpisala Izvješće za izvanredni unutarnji nadzor odgovorila je da se na njemu nalazi njen potpis ali da se više ne sjeća tog izvješća. Na pitanje da li je o učinjenim prijavama obavijestila ravnatelja odgovorila je da je. Na pitanje kako objašnjava svoje navode uzimajući u obzir navode iz dopisa od 9.11.2015. ravnatelja odgovorila je da zna što je ona napravila a da nema saznanja o postupanju ravnatelja lječilištu jer se nalazila na neplaćenom dopustu.

Na ročištu održanom dana 21.11.2017. svjedok FC je izjavila kako radi u Lječilištu od 2000. godine kao fizioterapeut. Soba u kojoj obavljam fizikalnu terapiju se nalazi cca udaljena 13 metara hodnikom od one sobe gdje se događaj dogodio te osim vrata dvaju soba postoje još dvoja druga vrata kroz koja se treba proći da bi se došlo do njene sobe. Prvu vijest o padu tužitelja dobila je kada ju je kolegica LCE telefonom nazvala te ju zamolila da obavijesti majku djeteta koja je bila u čekaonici da je dijete palo. U tom trenutku ona je obavljala fizikalnu terapiju sa bratom tužitelja. Ona je na taj poziv otišla u čekaonicu, obavijestila majku te je ona odmah otišla u sobu gdje je bila terapija s tužiteljem. Ona se tada vratila u svoju sobu. Nije zapravo niti izlazila iz sobe jer je majka bila vrlo blizu vrata gdje je njena soba. Ona je u pozadini telefonskog razgovora sa ČC čula dječji plač. U to vrijeme je već bio skoro kraj terapije sa njegovim bratom te je ona obula dijete sa cipelama i izašla s njim u čekaonicu gdje je bio njegov otac. Obavijestila je oca o događaju te je par minuta s njim i bratom ostala u čekaonici. Tada je došla majka sa IC koji je imao na sebi majicu i pelenu, za čarapice nije sigurna da li je imao te se sjeća da ga je položila na stol za prematanje beba te mu je htjela promijeniti pelenu. Mijenjala mu je pelenu i dijete je plakalo. Dok je mijenjala pelenu dijete je pomicalo noge, plakalo je i njoj se desna noga činila povrijeđeno. Dijete se u jednom trenutku pomaknulo u sjedeći položaj i rukom se uhvatilo za desnu nogu. ĐCE je kroz to vrijeme zvala hitnu pomoć a roditelji su pitali da li postoji zdravstvena stanica ili hitna pomoć da će oni odvesti dijete. Obavijestili su ih gdje se u Topuskom nalazi zdravstvena stanica odnosno Dom zdravlja sa hitnom pomoći. Majka je uzela IC u naručje, pokrila ga sa djetetovom jaknom te je sa suprugom i drugim djetetom krenula u namjeri da odvede IC u Dom zdravlja. Zadnje što je vidjela je da su izašli iz čekaonice. pitala je da li da U ostane kod nje dok se ne izvrši pregled no oni su to odbiti rekavši da ne znaju gdje će završiti. U govori dok ne govori, odnosno govori samo nekoliko jednostavnih riječi. O tom događaju napisala je svoje očitovanje Povjerenstvu za kvalitetu koje se nalazi u upravi lječilišta. Sjeća se da je došla i policija vezano uz taj događaj te su tražili nju po imenu a ona ih je vezano uz to poslala u upravu te nije s njima razgovarala o događaju. Navedeni događaj se dogodio u sobi za radnu terapiju te se u njoj nalaze dvije strunjače crvene boje, ormarić s igračkama, ogledalo, stol sa stolicom normalne veličine i kompjuterom, stolić za djecu učvršćen za zid sa stolicom za dijete, umivaonik, kanta za smeće te neke igračke. Strunjača je veličine cca 1x2. Misli da se radilo o strunjači koja je deblja od njene a njena je debljine 2,5 cm. Kolegica ĐCE joj je pokazala mjesto pada tužitelja i radilo se o rubu te strunjače. Na pitanje da li djeca obavljaju radnu terapiju obučena ili ne odgovorila je da su djeca odjevena ali da im se skidaju cipele iz higijenskih razloga. Na pitanje da li postoji kakav pravilnik kako se izvodi ta terapija odgovorila je da ona to zna više iz laičkog iskustva te da se pokušava pojačati koncentracija kod djece, osjetljivost na zvučne i vizualne efekte, slaganje različitih oblika te fina motorika crtanjem. Na pitanje da li postoje slučajevi kada je potrebna pomoć još nekoga prilikom odvijanja terapije odgovorila je da ona ima običaj da u složenijim situacijama pozove roditelja da prisustvuje odvijanju terapije. Na pitanje što se dešava u slučajevima ako se dijete ponaša agresivno, odbija terapiju i slično odgovorila je da se u takvim slučajevima uvijek pozivaju roditelji da budu prisutni s tim da se takva terapija odmah prekida i dijete se vraća roditelju jer ukoliko dijete nije kooperativno tada terapija nema smisla i efekta. Ona je u pravilu uvijek mogla na neki način smiriti dijete. Na pitanje kako opisuje tužitelja kao pacijenta odgovorila je da se radilo o nemirnom djetetu. Na pitanje da li je Janova majka bila prisutna njenim terapijama odgovorila je da nije te da je majka sama rekla da GC bolje surađuje kada ona nije u sobi. Na pitanje da li ima saznanja tko je EC odgovorila je da je on osoba zadužena za zaštitu na radu u Lječilištu te da on vrši kontrole kao i da ona smatra da su radni prostori u lječilištu uređeni sukladno standardima. Na pitanje da li su bile predviđene kakve mjere sputavanja ili vezivanja vezano uz tužitelja odgovorila je da nisu. Na pitanje da li je protiv nje ili nekoga drugog iz lječilišta vođen kakav kazneni ili prekršajni postupak odgovorila je da protiv nje nije, a za druge ne zna. Na pitanje da li je ona ikada tražila pomoć roditelja ili nekog drugoga u terapiji sa tužiteljem odgovorila je da ona osobno nije no znala se dogoditi situacija da je dijete bilo nemirno te da bi tada promijenila aktivnost pa bi dijete pokušalo izvršiti tu aktivnost mada je sa tužiteljem bilo teško surađivati.

Na ročištu održanom dana 23.5.2018. svjedok EC je izjavio kako radi u Lječilištu Topusko od 1998. a u vrijeme štetnog događaja bio je na radnom mjestu referenta zaštite na radu. Navedeni štetni događaj nije osobno vidio već je o istom bio obaviješten od voditelja fizikalne terapije, misli da je to bila UCE. O tom događaju je uredno obavijestio inspektorat zaštite na radu. Koliko zna po pričama postojala je stručna komisija koja je ispitivala taj događaj ali ne zna da li je tada osnovana ili je postojala od prije. Misli da su članovi te komisije bili dr. RC, dr. ŽC, UCE i OC. O radu i rezultatima te komisije nema saznanja. Inspektorat ZNR je obavijestio prvo telefonom a zatim i pisanim putem s tim da je to poslano faksom ili mail porukom. Navedena soba i oprema u njoj je napravljena sukladno projektu i zadovoljava uvjete zaštite na radu a sama strunjača je napravljena od protuklizne površine. Sama strunjača nema glatku površinu već izgleda pjenasto te se može zarolati. Ne sjeća se da je prije ili poslije ovog štetnog događaja bilo slično sa povredama pacijenata. Sama spužva je dužine oko 2 m i širine 1 m a bile su stavljene dvije od kojih je svaka debela 2 cm, dakle ukupno 4 cm. Dodao je da misli da su bile dvije ali nije sto posto siguran. Strunjača je crvene boje. Navedena strunjača se nalazila lijevo od ulaznih vrata i bila je uza zid na kojem je ogledalo, sa strane postoji veći ormar a u sobi postoji još normalni radni stol, manjih dimenzija i stol prilagođen za rad s pacijentom čija se visina može prilagođavati. Telefonom je razgovarao sa inspektoricom ZNR u [adresa] te ga je ista obavijestila da neće izlaziti na teren i da neće pokretati nikakav postupak i da ne treba očevid. On niti u jednom trenutku nije razgovarao sa roditeljima pacijenta. Na pitanje da li soba u kojoj se dogodio štetni događaj sadržajno izgleda kao u vrijeme istog odgovorio je pozitivno uz mogućnost neke nove igračke. Na pitanje što je točno poduzeo kada je obaviješten o događaju odgovorio je da je odmah nazvao inspektorat ZNR i da je poslije otišao u navedenu sobu, možda pola sata nakon samog događaja, te da nije dalje ništa postupao jer je takvu uputu dobio od inspektorata ZNR. Na pitanje da li je napravio kakvo izvješće odgovorio je da je i da ga je poslao inspektoratu te da je u tom izvješću naveo što se dogodilo, opisao prostoriju bez navođenja imena osoba uključenih u događaj. Sam događaj je opisao temeljem navoda UCE. Na pitanje koliko je dugo nakon događaja napisao to izvješće, da li isti dan, odgovorio je da se toga više ne sjeća. Na pitanje obzirom da se radilo o težoj tjelesnoj povredi da li je obavijestio policiju navodi da nije a nije obavijestio niti ministarstvo zdravstva jer to nije njegova obveza.

Na ročištu održanom dana 23.5.2018. zz i majka mlt. tužitelja UC je izjavila kako se navedeni događaj dogodio prilikom 12 odlaska njenog sina na terapiju a to otprilike zna jer su uvijek ispunjavali putne naloge koje su dostavljali HZZO na naplatu. Uz njenog sina IC na terapiju je išao i njen drugi sin U te je ta terapija počela oko 9,30 sati. U vrijeme štetnog događaja sa njenim sinom IC je bila radni terapeut GCE. U vrijeme tog događaja ona je sa suprugom bila u čekaonici. Da bi se iz čekaonice došlo do sobe u kojoj se nalazio GC treba proći kroz dvoja vrata te oko 30 m hodnika. O samom događaju ju je obavijestila FC fizioterapeut kod koje je bio njen drugi sin U. Ušla je u sobu i vidjela svog sina kako leži na strunjači te kako plaće i vrišti. Pitala je terapeuta što se dogodilo a ona joj je rekla da je GC pao na guzu kada mu je obuvala cipelice. Kada je ona ušla u sobu on nije imao na nogama cipelice te su joj iste kasnije dostavili poštom. GC se nalazio na strunjači dimenzija 2x 1,20 m debljine cca 2-2,5 cm crvene boje. Strunjača se nalazila prislonjena do zida lijevo od ulaza a na zidu se nalazi ogledalo. S jedne strane bočno je ormar a s druge strane ima malo mjesta. Ona je uzela IC u naručje i brzo otišla u čekaonicu te ga je posjela na stolić za previjanje. naglasila je da je GC srčani bolesnik i da je već imao dvije operacije na srcu. Zatim je u čekaonicu došla LCE te ju je pitala da li je netko zvao hitnu pomoć i da li ista dolazi. Ona je samo držala mobitel u ruci i tresla se te je tada shvatila da ona niti ne zna broj hitne i da nam zapravo nitko neće pomoći. U čekaonicu je ušla FC sa Đ a tamo je bio prisutan i jedan stariji čovjek koji je vodio svoju unuku na terapiju koja se zove L. Vidjela je da nešto nije u redu po izrazu lica svog sina IC te je jedna njegova noga već bila natečena. Misli da je u nekom trenutku taj stariji gospodin rekao MC Dolački broj hitne no obzirom da je hitna samo 300 m daleko ona je zagrnula IC sa jaknom, brzo su otišli do vozila i otišli ravno do hitne. Kada su ušli na hitnu osoba koja tamo radi im je rekla da su upravo dobili poziv da se nešto dogodilo u lječilištu. Medicinsko osoblje u hitnoj je imobiliziralo nogu IC i rekli su im svoju sumnju da je došlo do prijeloma bedrene kosti i da mora u bolnicu. Topusko se nalazi na području bolnice u [adresa] a ona i suprug su inzistirali da se IC vozi u [adresa] iz razloga što je sva njegova dokumentacija u [adresa] s tim da je kardiolog koji ga je pratio u Zagrebu. Naime, zbog operacija na srcu kardiolog mora odobriti svaki veći zahvat. Medicinsko osoblje u hitnoj im je pomoglo smjestiti IC u auto i posudili su im neke deke i oni su mu sa tom dekom dodatno imobilizirali nogu i onda su otišli u [adresa]. Njih su čekali radnici sa nosilima već pred bolnicom i odmah su uzeli IC i odveli ga na rendgen gdje je utvrđen prijelom kosti, rekli su im da je puknuta bedrena kost i da će morati na operaciju i da će dobiti šipke. Operacija je izvedena isti dan i to pod totalnom anestezijom. Nakon što su mu u bolnici u [adresa] dali lijekove prestao je vrištati i plakati. Nakon te operacije GC je postao agresivan, znao se lupati rukama po glavi, šakom, a morao je i ponovno učiti hodati. Prvih 6 mjeseci po operaciji je proveo u krevetu a tek nakon godinu dana je ponovno počeo ići na terapiju s tim da je sada išao u [adresa] na terapiju. Nakon 6 mjeseci su mu izvadili šipke iz noge te je počeo dolaziti kući defektolog da bi mu pružao određenu terapiju. Nju je pred operaciju nazvala LCE i sjeća se da je pitala za IC, ona joj je rekla što će se dogoditi vezano uz operaciju, a onda joj je rekla riječi koje su joj zvučale jako čudno u stilu da "ja znam što je ona sve napravila za nas". Nakon toga je ubrzo razgovor prekinut a ona nije napravila ništa za njenu obitelj osim onoga što je bilo u opisu njenog posla. Na pitanje kada je prvi puta vidjela kakve probleme ima GC odgovara da je to vidjela kada mu je skinula hlače i vidjela natečenu nogu a to se dogodilo u čekaonici Lječilišta. Na pitanje da li je znala kakva će terapija biti rađena s IC odgovorila je da joj je LCE rekla da se radi o terapijama za razvijanje fine i grube motorike te da će se to raditi pomoću crtanja, dodavanja i hvatanja lopte i slično. Dodaje da su te igre bile zabilježene u teki upravo kako bi roditelji s njim mogli to ponavljati kod kuće. Na pitanje da li je mali GC već provodio ovakve terapije negdje kakve je tog dana provodio u Lječilištu Topusko majka je odgovorila da je GC dijete sa Dawnovim sindromom te da su bili nekoliko puta u Centru za liječenje tog sindroma u Puli gdje su išli jednom godišnje a da su upućeni u Topusko na ovu terapiju jer nema stručnih osoba u [adresa] za izvođenje istih, fizijatrica je bila na porodiljinom. Nadalje je navela kako pretpostavlja da su sve radne terapije slične ili iste i da pretpostavlja da su svi ti djelatnici na isti način obučavani. Na pitanje suca navodi da su i u Puli rađene vježbe sa crtanjem, dodavanjem lopte i hvatanje iste kao i u Lječilištu Topusko. Na pitanje da li je nakon prvih 11 terapija vidjela kakav pomak na bolje od IC odgovorila je da nije. Na pitanje koliko je trajao tretman sa gđom LCE odgovorila je pola sata. Taj dan je prošlo otprilike 20 min što je GC bio sa terapeutom.

Na ročištu održanom dana 23.5.2018. zz i otac tužitelja ĆC je izjavio da kada se dogodio predmetni događaj on je bio u čekaonici i kada je gđa. FC ih je obavijestila o padu nije shvatio da bi oboje roditelja trebalo otići po IC te je on ostao sa stvarima u čekaonici. Njegova supruga je donijela IC u čekaonicu te mu je skinula donji dio trenirke i tada se vidjela oteklina na desnoj natkoljenici. Nadalje, gđa ČC nije znala broj hitne te joj je rekao stariji gospodin koji je bio u čekaonici s tim da se baš u to vrijeme taj broj mijenjao. Ona je držala mobitel u ruci i tresla se. Te dvije terapeutkinje su bile vidno uzrujane, tresle i od njih nismo dobili nikakvu pomoć ili savjet. Jedino su im rekle da je hitna 300 m niže te su oni uzeli IC i otišli na hitnu. Do tog vremena oni još nisu zvali hitnu pomoć. Na hitnoj pomoći su im rekli da su zaprimili poziv iz Lječilišta, zatim su im rekli da im rendgen ne radi te su stavili longetu i zavili nogu IC. Oni su htjeli voziti IC u [adresa] u bolnicu no oni su se tome protivili iz razloga kao što je njegova supruga već opisala. Oni su nazvali dispečera no od njega nisu dobili dozvolu za vožnju u [adresa]. Bolničari iz hitne su sa nosilima prenijeli IC do auta te su uz pomoć deka imobilizirali njegovo stanje s nogom nakon čega su ga odvezli u [adresa] u bolnicu. GC je nakon operacije bio u bolnici 1-2 tjedna. Nakon toga je otišao kući gdje je prvih 6 mjeseci samo ležao da bi nakon toga uz njihovu pomoć stao na noge. GC se nakon svega navedenog jako bojao ljudi u kutama i slično. Išli su na fizikalnu terapiju s njim u [adresa] gdje su im pokazali vježbe koje su s IC radili kod kuće i to su uglavnom bile vježbe jačanja muskulature. Otprilike nakon godinu dana GC je počeo ponovno hodati sam no ne kao prije jer i dalje zabacuje desnu nogu malo u stranu. Više ne ide na fizikalnu terapiju ali ide na terapiju kod logopeda i defektologa. Te specijalnosti postoje i u sastavu škole koju pohađa a to je Centar za djecu sa specijalnim potrebama. Na pitanje da podrobnije opiše oteklinu odgovorio je da je desna natkoljenica s prednje strane bila kao nabubrena, ne sjeća se da li je bilo promjene boje kože.

Iz svih provedenih dokaza sud je utvrdio da je dana 3.12.2014. g. tužitelj došao u pratnji majke UC te brata U u Lječilište Topusko radi provođenja radne terapije. Iz iskaza svjedoka TC sud je utvrdio da je tužitelj već dolazio na terapiju u ovu ustanovu odnosno da mu to nije bilo prvi puta. Isti svjedok je rekla da je kod ovakvih slučajeva pravilo da uvijek isti terapeut radi sa djetetom i pruža uslugu, a to je bila fizio terapeut GCE koja je od početka radila s tužiteljem.

Pravilo je da dijete s roditeljem dođe u čekaonu, a da ju u sobu gdje se provodi terapija odvede terapeut s tim da se u ovom slučaju radilo o sobi do koje se dolazi hodnikom kroz dvoja vrata na tom putu.

Sama soba je veličine nekih 5x3 m, te sadrži strunjaču, bobat krevet i stol, te još dječji stol i stolicu da mogu djeca raditi u sjedećem položaju. Pri terapiji koja se izvodi na strunjači debljine 4-5 cm te koja se nalazi uz jedan zid sobe, koraše se još i igračke. Iz cjelokupne dokumentacije u spisu te iskaza svih saslušanih osoba sud je utvrdio da je tužitelj dijete sa Dawn sindromom te je naglašeno živog ponašanja. ovo zadnje je osobito važno jer osobe sa takvim sindromom su obično mirnije od prosjeka. Isto tako je sud iz iskaza svjedoka GCE utvrdio da je ona do tog događaja već obavila 12-15 terapija sa istim pacijentom iz čega sud zaključuje da je bila dobro upoznata sa ponašanjem mldb. tužitelja.

Predmetnog dana je terapija sa tužiteljem zapravo već bila gotova te su terapeut i dijete bili u fazi skupljanja igračaka. tužitelj se u jednom trenutku samostalno ustao na noge, okrenuo se i pao, a sve se događalo na rubu strunjače dimenzija 2x1 m. Iz iskaza iste osobe sud je utvrdio da se i prije ovog štetnog događaja tužitelj znao vez ikakvog ranijeg povoda samostalno ustati i otići a to je on znao napraviti kako usred tretmana tako i poslije njega. Nakon što je tužitelj pao počeo se plakati te je terapeut LCE pozvala PC koja je obavljala tretman sa Janovim bratom te joj je rekla pozove roditelje. Nakon toga je Jana majka uzela u naručje i odnijela u čekaonicu te ga položila u krevetić za previjanje. Pozvana je hitna pomoć na broj 112 i dok je terapeut ĐCE sa kolegicom FC obavlja taj poziv i razgovor došao je do njih jedan muškarac koji im je rekao da su roditelji uzeli malog IC, stavili u auto, te da su otišli prema [adresa].

U kasnijem razgovoru sa djelatnicima OB Karlovac saznali su da je GC doživio prijelom bedrene kosti lijeve noge te da je zbog toga podvrgnut operativnom zahvatu.

Iz navedenog opisa slijeda događaja sud je utvrdio da je tužitelj GC u vrijeme štetnog događaja bio dijete sa Down sindromom te da je došao kod II-tuženika radi obavljanja radne terapije kao i veći put do tada. Nadalje, sud je utvrdio da je tu terapiju uvijek obavljao sa istim terapeutom GCE te da je ona bila upoznata da je tužitelj naglašeno živog ponašanja. Isto tako navedeni terapeut je imala od ranije saznanja da se tužitelj znao bez ikakvog povoda, kako tijekom tako i poslije terapije, samostalno ustati i krenuti u nekom smjeru. Ista svjedokinja je u svom iskazu potvrdila da je tužitelj i prije ovog događaja imao problema prilikom ustajanja i hodanja te da je široko hodao sa kukovima te se prilikom ustajanja i sjedenja služio rukama za pomoć.

Obzirom na ovakvo utvrđeno činjenično stanje sud je mišljenja da je do pada tužitelja te njegovog posljedičnog ozljeđivanja došlo uslijed pomanjkanja dužne pažnje terapeuta GCE koja nije bila dovoljno blizu te dovoljno koncentrirana da odmah prilikom samog pada tužitelja istog prihvati te na taj način spriječi njegov nekontrolirani pad i ozljeđivanje.

Naime, obzirom da je navedeni terapeut bila jako dobro upoznata sa svim manifestacijama tužiteljevog ponašanja, kao i njegovog zdravstvenog stanja, ovaj sud smatra da je navedeni terapeut trebala cijelo vrijeme dok je tužitelj bio kod nje na terapiji biti dovoljno blizu i imati dovoljan uvid u sve kretnje tužitelja kako bi mogla na vrijeme istom priskočiti u pomoć, te na taj način spriječiti njegov pad i ozljeđivanje.

Točno je da je navedena osoba koja je kao terapeut tom prilikom radila s tužiteljem izjavila da je bila u neposrednoj blizini tužitelja no ovaj sud smatra da je navedeno rečeno samo u vidu umanjenja svoje odgovornosti jer je nelogično da bi terapeut djeteta s takvim poteškoćama i dijagnozom bio neposredno uz tužitelja i pustio ga da nekontrolirano padne nazad na površinu strunjače na kojoj se izvodila radna terapija.

Slijedom navedenog ovaj sud smatra da je u vrijeme štetnog događaja tužitelj bio tijekom terapije pod nadzorom svog terapeuta, zaposlenika II-tuženika te da je uslijed pomanjkanja nužne pažnje iste došlo do nastanka štetnog događaja i ozljeđivanja tužitelja.

Obzirom da je sud utvrdio da je za nastanak štetnog događaja odgovorna osoba s kojom je tužitelj izvodio radnu terapiju, a koja je u tom trenutku bila zaposlena u Lječilištu Topusko, to je za nastanak i posljedice ovog štetnog događaja sukladno čl. 1061 st. 1 ZOO- a koji određuje da je za štetu koju u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročena štete, to je ovaj sud utvrdio odgovornost za štetu u ovoj pravnoj stvari drugo tuženika kao poslodavca.

Obzirom da je u trenutku štetnog događaja II-tuženik bio osiguran naprijed napisanom policom osiguranja kod I-tuženika to I-tuženik solidarno odgovara sa I-tuženikom sukladno čl. 964. ZOO-a, a tužitelj je imao pravo osim prema II-tuženiku postaviti odštetni i tužbeni zahtjev i neposredno prema I-tuženiku sukladno čl. 965. ZOO-a. Ovdje valja naglasiti da je utuženi iznos daleko manji od svote osiguranja po štetnom događaju iz naprijed opisane police osiguranja, a do tog iznosa osigurana osoba, ovdje Lječilište Topusko, sa svojim osigurateljem Euroherc osiguranjem d.d. solidarno odgovara.

Time je sud utvrdio dinamiku nastanka štetnog događaja te odgovornost prvo i drugo tuženika za nastanak i posljedice predmetnog štetnog događaja u kojem je nastradao ovdje tužitelj GC.

Na kraju ovog dijela sud napominje da je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu u kojoj se navodi da nije provođen neki daljnji postupak po ovom štetnom događaju, niti od drugo tuženika niti od strane nekog upravnog ili sudskog tijela. Sud je te odluke primio na znanje ali kako site ne potpadaju pod odredbu čl. 12 st. 3 ZPP-a sud istima nije vezan ni u kom smislu pa ih stoga sud nije detaljno analizirao već je samostalno utvrdio dinamiku nastanka štetnog događaja i temeljem svojih zaključaka odlučio o odgovornosti prvo i drug tuženika.

Veza uz dokumentaciju dostavljenu od drugo tuženika, a vezano uz njegovo postupanje sa pacijentima, sud je izvršio uvid u Kućni red drugo tuženika. Rim dokumentom su propisana sprva i obveze bolesnika koji se primaju na stacionarno liječenja. Ali, kao tužitelj nije bio pacijent primljen na stacionarno liječenje to se isti ne primjenjuje na njega pa stoga isti nije bio relevantan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

Na okolnost osnova i visine tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju te je proveo medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Miljenku Franiću i dr. AC.

Provedenim medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je mldb. Tužitelj GC stradao u štetnom događaju od 03.12.2014. godine za vrijeme fizikalne terapije u Lječilištu Topusko. U tom štetnom događaju je zadobio prijelom desne bedrene kosti. Po završenom liječenju zaostale su ograničene i bolne kretnje u slabijem stupnju desnog koljena, valgus deformacija desnog koljena i potkoljenice te kraća desna noga za cca 2 cm, a što je dovelo

d nastanak trajnih posljedica od 15 % u kojem će obimu tužitelj morati ulagati pojačane napore u daljnjem životu.

Dalje je utvrđeno da između štetnog događaja i ozljede postoji izravna uzročno posljedična veza. Slijedom navedenog došlo je do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja. Liječenje je završeno 09.07.2015. godine.

Zatim, utvrđeno je da je tužitelj trpio fizičke bolove i to jake 5 dan, srednje jake 15 dana te slabe 50 dana. Utvrđeno je i da je tužitelj trpio primarni strah jačeg intenziteta i kratkotrajan. U tijeku liječenja tužitelj je trpio strah i to jaki 3 dan, srednji 14 dana i slabi 56 dana. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna tužitelju 4 sata dnevno kroz 30 dana, zatim 60 dana po 2 sata i još 90 dana po 1 sat dnevno. Naruženje je nastalo u srednjim stupnju obzirom na zaostala 4 ožiljka u području desnog koljena i natkoljenice te zastalo deformaciju desnog koljena i natkoljenice.

Obzirom na istaknute prigovore i pitanja stranaka sud je vještake pozvao na ročište.

Na ročištu dana 10.11.2021. godine stalni sudski vještaci dr. Miljenko Franić i dr. AC su iskazali kako su svoj nalaz i mišljenje izradili sukladno karakteru ozljede zadobivene u ovom štetnom događaju, priloženoj medicinskoj dokumentaciji, tijeku liječenja te nakon izvršenog kliničkog pregleda tužitelja, prilikom izrade svog nalaza i mišljenja uzeli su u obzir kompletnu medicinsku dokumentaciju te prijašnje zdravstveno stanje samog tužitelja. Uzevši sve navedeno u obzir, vještaci su ostali pri svom pisanom nalazu i mišljenju i dopunskom očitovanju u cijelosti. Da je zbog predmetnog ozljeđivanja došlo do usporenja odnosno nemogućnosti napredovanja i provođenja programa i terapije radi poboljšanja njegovog psihofizičkog stanja i to u razdoblju od godine dana nakon predmetnog štetnog događaja. Što se tiče njegovog duševnog zdravlja, kao što su i naveli u nalazu i mišljenju, predmetni štetni događaj nije ostavio trajne posljedice s psihijatrijskog stanovišta. Naime, njegov način i stil funkcioniranja je očekivan s obzirom na njegovu primarnu bolest. Uvidom u medicinsku dokumentaciju vidljivo je da je tužitelj i prije imao deformaciju koljena, no međutim evidentno je da je kao posljedica ovog štetnog događaja zaostao dodatni deformitet i izraženiji vagus u području desnog koljena i potkoljenice, što je utvrđeno kliničkim pregledom. Nemaju informaciju i podatke koliko je vagus koljena iznosio prije, no kliničkim pregledom je utvrđeno da je deformitet desnog koljena komparirano izraženiji od lijevog koljena, a uzimajući u obzir i skraćenje ozlijeđene desne noge zaostaje biomehanički nepovoljan status desne noge temeljem kojeg smo ocijenili trajne posljedice. Obzirom da prema priloženoj dokumentaciji nije bilo ovakvih ozljeda prije štetnog događaja, zaključili su da je deformitet lijevog i desnog koljena bio sličan ili isti u smislu vagus deformacije. Radi se o prirođenom deformitetu oba koljena kod tužitelja, te da se kod ovakvog tipa deformiteta obično radi o istom ili vrlo sličnom deformitetu za oba koljena, no to i ne mora biti uvijek slučaj, a treba uzeti u obzir i navode roditelja koji je kod kliničkog pregleda rekao da je deformitet oba koljena bio isti odnosno sličan. Koliko im je poznato osim evidentiranja same dijagnoze nije rađena nikakva posebna medicinska obrada. Moguće je da se u nekoj fazi radila RTG snimka, ali o tome nemaju saznanja. U slučaju da se radila RTG ili slična obrada donjih ekstremiteta prije štetnog događaja, ona bi bila od određenog značaja i mogla bi se komparirati sa istim dijagnostičkim postupcima nakon štetnog događaja. Na pitanje kolika bi bila ocjena trajnih posljedica da se isključi vagus deformitet kao posljedica štetnog događaja, pojasnili su da su trajne posljedice cijenjene obzirom na ograničenje kretnji desnog koljena, skraćenje desne noge od 2 cm i vagus deformiteta desnog koljena i potkoljenice te je kako je to i uobičajeno u praksi su same trajne posljedice objedinjene sa ortopedskog traumatološkog stajališta u visini od 15%. Doprinos tj. udio vagus deformiteta koljena i potkoljenice najmanje doprinosi ovom izraženom postupku. Temelj trajnih posljedica u ovom postupku su ograničenje pokretljivosti i skraćenje noge, iz medicinske dokumentacije nisu u mogućnosti posebno komentirati već su ih naveli i citirali u nalazu i mišljenju, a do skraćenja ekstremiteta od 2 cm došli su prilikom kliničkog pregleda mjerivši duljinu samog ekstremiteta tužitelja u odnosu na lijevu nogu. Na pitanje zašto se propisuje terapija nošenja ortopedskih cipela odgovorili su kako se propisuje iz različitih razloga, a jedan od njih može biti i skraćenje ekstremiteta odnosno noge. Uvidom u presliku zdravstvenog kartona kao što je i vidljivo kod tužitelja postoje i plano vagus deformacija stopala te je moguće da je i zbog toga ordinirano nošenje ortopedskih cipela. Plano vagus znači da stopalo nije u prirodnom položaju već je djelomično iskrivljeno u stranu. O tome se u zdravstvenom kartonu govori o dva datuma 24.06.2014. i 05.09.2014. Iz navedene dokumentacije proizlazi da se navedena ortopedska pomagala, tj. cipele ordiniraju upravo zbog naprijed navedene deformacije stopala, a za potpuno razjašnjenje bi bilo potrebno pribaviti dodatnu medicinsku dokumentaciju ortopeda za period prije štetnog događaja. Na pitanje da li se igdje u medicinskoj dokumentaciji koju su imali na raspolaganju navodi tužiteljeva autodestruktivnost prije štetnog događaja vještaci su odgovorili da ne. Što se tiče autodestruktivnosti, ista je opisana u iskazu oca tužitelja na način da je postao agresivniji prema sebi i da se udara u glavu. Otac je rekao da je tužitelj postao agresivniji u odnosu na stanje prije štetnog događaja. Navedeno ne proizlazi iz medicinske dokumentacije već iz iskaza dobivenog od strane oca u pratnji. Žele dodatno komentirati podatke iz zdravstvenog kartona na način da se dijagnoza navedena u zdravstvenom kartonu MKB Q74.1 od datuma 05.09.2014. odnosi se na malformaciju koljena te ja nisam u mogućnosti zaključiti iz kojeg razloga su propisane ortopedske cipele tužitelju, tj. preporučene. Mogu pretpostaviti da su propisane radi deformacije stopala ranije opisane jer je kod ovakvih teških slučajeva uobičajeno da se tokom liječenja vuče jedna dijagnoza kao što se to ponavlja u medicinskoj dokumentaciji, kao što je u ovom slučaju ova navedena. Nisu našli podatke gdje bi bilo propisano ili provedeno liječenje prije štetnog događaja. Vezano uz uzročno posljedičnu vezu mišljenja su da je u opisanim okolnostima bilo moguće zadobiti ozljedu u smislu loma bedrene kosti. Na pitanje da li su psihofizičke osobine tužitelja prije štetnog događaja na bilo koji način utjecale na nastanak posljedica štetnog događaja odgovorili su kako smatraju da su se očitovali o medicinskim aspektima ovog pitanja a da se radi o prvenstveno pravnom pitanju o kojem treba odlučiti sud.

Obzirom da se nakon prvotnog vještačenja pokazalo kao spornom pitanje da li je tužitelj prije štetnog događaja koristio ortopedska pomagala za hodanje sud je vještake ponovo pozvao na ročište.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu 12. prosinca 2024. godine stalni sudski vještaci dr. Miljenko Franić i dr. AC su iskazali da nakon uvida u naknadno priloženu medicinsku dokumentaciju navode da nema podataka o korištenju ortopedskih pomagala prije štetnog događaja. Ostaju kod svojih usmenih i pismenih nalaza. Na poseban upit pun. tužitelja da li vještak Franić liječi djecu koja imaju Downov sindrom da ustanova u kojoj radi, KB Dubrava ne liječi djecu s ovakvom problematikom, međutim radi se o po njemu jasnom slučaju gdje je uslijed pada dječaka zadobio prijelom bedrene kosti. Dakle, radi se o uobičajenom mehanizmu ozljede i uobičajenom mehanizmu liječenja od ozljede i posljedice. Na poseban upit pun II-tuženika da li bi došlo do identične posljedice ozljede tužitelja došlo i da je II-tuženik s obzirom na tužiteljevom zdravstveno stanje prije nastanka štetnog događaja upotrijebio posebnu požnju prilikom izvođenja terapije odgovara da nije u stanju odgovoriti na to pitanje obzirom da prelazi granice njegove stručnosti.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. Miljenku Franiću i dr. AC, obzirom da je isti dan po stručnim osobama, nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo kako u pisanom obliku tako i u usmenom očitovanju te je dano u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti.

Temeljem odredbe čl. 19 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO-a), a u vezi s čl. 1100 i čl. 1089 istog zakona tužitelj ima pravo od tuženog zahtijevati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti.

S obzirom na utvrđeni postotak trajnih posljedica uslijed nastanka duševnih boli kod tužitelja, a na osnovi čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a, ovaj sud smatra da bi za tužitelja po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 2.250,00 EUR. S obzirom na jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli kod tužitelja, a na osnovi čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a, ovaj sud smatra da bi za tužitelja po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 1.750,00 EUR. Obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenog straha kod tužitelja, a na osnovi odredbe čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a, ovaj sud smatra da bi za tužitelja po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 1.650,00 EUR. Tuđa pomoć i njega je, prema vještacima, tužitelju bila potrebna u trajanju 4 sata dnevno kroz 30 dana, zatim 2 sata dnevno kroz 60 dana te još 1 sat dnevno kroz 90 dana, odnosno ukupno 330 sati. Ovaj sud smatra da bi tužitelja po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 4,00 EUR po satu, što ukupno iznosi 1.320,00 EUR, a što je dopušteno prema slobodnoj ocjeni suda temeljem odredbe čl. 233 ZPP-a.

Slijedom svega naprijed navedenog sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice za neimovinsku i nenovčanu imovinsku štetu (za tuđu pomoć i njegu) u ukupnom iznosu od 11.020,00 EUR. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva sud je isti u iznosu od 2.550,91 EUR (do ukupno 13.570,91 EUR prema tužbenom zahtjevu od 16.05.2023. godine) odbio kao neosnovano zatražen.

Odluku o visini stope zakonske zatezne kamate sud je donio za period do 31.12.2022. godine temeljem odredbe čl. 29 st. 2 i 8 ZOO NN 35/05, a od 01.01.2023. godine pa do isplate temeljem odredbe čl. 29 st. 2 ZOO-a NN 114/22 i NN 156/22.

Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr.).

Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari uspio glede odgovornosti i pasivne legitimacije oba tuženika u 100 % dok je vezano uz visinu tužbenog zahtjeva uspio u omjeru do 81,21 % dok su tuženi uspjeli u omjeru od 18,79 %. Dakle ukupno je tužiteljica uspjela u omjeru od 90,61 % a tuženi u omjeru od 9,39 % kada se od većeg odbije manji postotak dobiva se rezultat da je tužiteljica uspjela u ovoj parnici u omjeru od 81,22 %.

Sud je tužitelju priznao trošak sastava dva odštetna zahtjeva od 15.7.2017. sa 250 bodova za svaki (Tbr. 32), trošak sastava tužbe od 25.5.2016. sa 250 bodova (Tbr. 7/1), trošak pristupa na ročišta 12.9.2016., 17.10.2016., 14.3.2017., 8.6.2017., 21.11.2017., 23.5.2018., 11.9.2019., 26.4.2021., 10.11.2021., 12.12.2023. i 4.11.2024. sa 250 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 23.7.2020., 29.10.2020., 5.7.2021. i 16.5.2023. sa 250 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1), trošak sastava podnesaka od 5.12.2016. i 3.11.2022. sa 50 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/3), trošak sastava podnesaka od 22.12.2016., 16.2.2022., 6.5.2022. i 20.12.2023. sa 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/3), trošak sastava podnesaka od 19.5.2017., 27.8.2018., 17.7.2019., 23.9.2019. i 21.2.2022. sa 25 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/4), odnosno ukupno 5.000,00 bodova.

Obzirom da je cijena jednog boda 2,00 EUR dobiva se iznos od 10.000,00 EUR. Tom iznosu valja pribrojiti i pripadajući PDV u iznosu od 2.500,00 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu do 172,50 EUR te troška vještačenja od 331,81 EUR kao i troška izlaska sudske komisije od 134,19 EUR pa se dobiva iznos od 13.138,50 EUR. Kada se primjeni omjer uspjeha u sporu dobiva se iznos od 10.671,09 EUR, a koji je trošak dosuđen tužitelju na teret tuženika.

Sud nije priznao tužitelju trošak sastava podneska od 12.9.2016. jer je predan na ročištu istoga dana pa su navodi mogli biti dani na zapisnik, trošak sastava podnesaka od 17.1.2017., 12.2.2018., 15.7.2021., 24.5.2022., 23.5.2023., 17.11.2023. i 28.6.2024. kojima se požurivalo sud u poduzimanju određenih radnji, trošak sastava podnesaka od 17.1.2018., 28.2.2018., 21.3.2018. kojima je dostavljena nova punomoć, trošak sastava podnesaka od 26.10.2018. i 16.12.2019. kojima je dostavljena uplatnica za vještačenje, a sve iz razloga što navedene radnje nisu bile potrebne za vođenje postupka. Sud tužitelju nije priznao trošak sudske pristojbe na tužbu obzirom da istu nije platio, a u međuvremenu je nastupila zastara za istu.

Tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tužitelju od 19. prosinca 2024. godine pa do isplate.

Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 19. prosinca 2024. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Prvo tuženiku po pun.

3. Drugo tuženiku po pun.