REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2575/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, po prijedlogu više sudske savjetnice Stanke Ružević, u pravnoj stvari tužitelja ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Čepo, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 28. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 841,46 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. kolovoza 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena,u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.293,68 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 26. svibnja 2023. stradao u prometnoj nesreći u Benkovcu, za koju je odgovoran osiguranik tuženika. Ističe kako je tuženik povodom odštetnog zahtjeva, podnesenog 16. kolovoza 2023., isplatio nesporan dio naknade neimovinske štete u iznosu od 300,00 EUR i nesporan dio naknade imovinske štete u iznosu od 10,62 EUR. U predmetnom štetnom događaju tužitelj je zadobio teške tjelesne povrede te mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege koja mu je pružana tijekom liječenja potražuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 3. srpnja 2024., a prema sljedećim kriterijima:

- za pretrpljene fizičke bolove

650,00 EUR

- za pretrpljeni strah

450,00 EUR

- za tuđu pomoć i njegu

52,08 EUR

2. S obzirom na gore naveden nesporno plaćeni iznos, konačno potražuje iznos od 800,00 EUR na ime neimovinske štete i iznos od 41,46 EUR na ime imovinske štete s pripadajućim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava aktivnu ni pasivnu legitimaciju kao ni nastanak štetnog događaja ni odgovornost. Osporava visinu tužbenog zahtjeva smatrajući da je previsoko odmjerena.

4. U odnosu na protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe u podnesku od 3. srpnja 2024., a nakon što je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev po primitku nalaza i mišljenja vještaka, ističe se da po mišljenju ovog suda nije došlo do djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva, već do specifikacije tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja. Za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva u ovom postupku bilo je potrebno provesti financijsko vještačenje, budući niti sud, a niti stranke na raspolažu dovoljnim stručnim znanjem kojim bi utvrdili visinu nastale štete. Tužitelj je tek po provedenom vještačenju mogao postaviti tužbeni zahtjev. Tumačenje takvog konačnog postavljanja tužbenog zahtjeva kojeg tužitelj nije niti mogao postaviti dok nije provedeno vještačenje, kao djelomičnog povlačenja tužbe bi prema mišljenju ovog suda bio pretjerani formalizam i onemogućio bi tužitelju pravo na pristup sudu, koje pravo je zajamčeno čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97), kao i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 58/10 i 5/14).

5. Naime, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava dva su središnja elementa na osnovu kojih se može razlikovati pretjerani formalizam od prihvatljive primjene postupovnih formalnosti - pitanje "pravne sigurnosti" i "pravilnog djelovanja pravosudnog sustava". U slučaju kada procesna pravila prestaju služiti svrsi pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravosudnog sustava predstavljaju prepreku tužitelju da o meritumu njegovog slučaja odluči nadležni sud te je time povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu (predmeti Zubac protiv Hrvatske, Běleš i dr. protiv Češke, Walchli protiv Francuske, Stagno protiv [adresa], ŽEP and Adnan Erten protiv Turske, Kart protiv Turske, Efstathiou i dr. protiv Grčke, Eşim protiv Turske, Nowiński protiv Poljske, Maširević protiv [adresa], Ž protiv Moldavije, i Louli-Georgopoulou protiv Grčke).

6. Strogo gramatičko tumačenje odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a po kojem bi se specifikacija tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, a kada tužitelj sukladno nalazu mišljenju vještaka potražuje manje od inicijalne vrijednosti koju potražuje tužbom, smatrala djelomičnim povlačenjem tužbe, predstavlja prekomjerni teret za tužitelja koji bi u tom slučaju prije pokretanja parničnog postupka trebao provesti vještačenje o svom trošku radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, a koji nalaz i mišljenje, osim u slučaju pristanka tuženika, ne bi mogao biti korišten kao dokaz u ovom postupku te bi na istu okolnost ponovno u ovom postupku morao snositi trošak vještačenja. Takvo tumačenje predstavlja nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i kao takvo je suprotno ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja.

7. Iz navedenih razloga ovaj sud nije cijenio protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe jer po mišljenju ovog suda nije niti došlo do djelomičnog povlačenja tužbe, već je odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja kako je postavljen podneskom od 3. srpnja 2024. kao konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Da je i zakonodavac predvidio takvu mogućnost da tužitelj tijekom postupka može ovisno o rezultatima dokazivanja uskladiti visinu svog tužbenog zahtjeva proizlazi iz odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a koja propisuje da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Pregledane su fotografije (list 5-6 spisa), pročitana je obrazložena ponuda (list 7 spisa), potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, policijske uprave Zadarske (list 8-9 spisa), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 10-11 spisa), medicinska dokumentacija (list 12-13 spisa), te je provedeno medicinsko vještačenje (list 33-34 spisa).

9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Među parničnim strankama nesporna je aktivna i pasivna legitimacija te nastanak štetnog događaja i odgovornost za nastanak štetnog događaja, dok je sporna visina tužbenog zahtjeva.

11. Stranke su na ročištu 28. studenog 2024. učinile nespornim da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani, dok su odluku o cijeni sata prepustile sudu.

12. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva neimovinske i imovinske štete tužitelja proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Šebečiću.

13. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju stradao kao vozač osobnog automobila. Zadobio je razderotnu ranu palca desne šake, oguljotine kože lijeve podlaktice i obje šake, natučenje oba ručna zgloba i natučenje desnog kuka. Nakon ozljeđivanje pregledan je u Specijalnoj bolnici za ortopediju Biograd, a nakon čega je nastavio liječenje kod svog obiteljskog liječnika. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, kod tužitelja nisu zastale trajne posljedice koje bi dovele do smanjenja životne aktivnosti. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 4 dana i manjeg intenziteta 3 tjedna. Tužitelj je pretrpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 3 dana, a manjeg intenziteta 2 tjedna. Tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno je bila potrebna 7 dana za obavljanje težih kućanskih poslova, nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužitelja završeno je 7. srpnja 2023.

14. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Šebečića i to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja, a ni stranke nisu imale prigovora na isto.

15. Temeljem navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

16. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove i strah. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga je, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

17. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 650,00 EUR.

18. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje straha, kao i vodeći računa o načinu ozljeđivanja tužitelja, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 450,00 EUR.

19. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada iznos od 1.100,00 EUR, koji umanjen za nesporno plaćeni iznos od 300,00 EUR, iznosi 800,00 EUR.

20. S naslova tuđe pomoći i njege, a obzirom na utvrđeni opseg iste od strane vještaka (14 sati), sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 52,08 EUR, koji umanjen za nesporno plaćeni iznos od 10,62 EUR, iznosi 41,46 EUR.

21. Tužitelju je sveukupno na ime neimovinske i imovinske štete dosuđen iznos od 841,46 EUR.

22. Tužitelj ima pravo na kamate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a, a u vezi s čl. 1086. i 1103. ZOO-a. Odredba čl. 1086. ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je čl. 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Nadalje, odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP) oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući se u konkretnom slučaju radi o lex specialis koji se primjenjuje na ovaj pravni odnos to tužitelj temeljem čl. 12. st. 4. ZOOP-a ima pravo na zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva kojeg je tuženik primio 16. kolovoza 2023. pa do isplate. Stopa zakonske zatezne kamate određena je temeljem čl. 29. st. 2. ZOO-a.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

24. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1), za sastav obrazloženih podneska od 3.7.2024. po 75 bodova (tbr. 8/1), za sastav podnesaka od 19.4.2024. po 25 bodova (tbr. 8/4) te za pristup na ročišta 21.3.2024. 100 bodova i 28.11.2024. 75 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 375,00 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 750,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 937,50 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 EUR i na presudu u iznosu od 39,82 EUR, kao i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 250,00 EUR, tako da je tužitelju sveukupno priznat parnični trošak u iznosu od 1.293,68 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

25. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu.

26. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. prosinca 2024.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na tužbu – 66,36 EUR i presudu 39,82

EUR

2. tuženiku po pun.