REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1996/2022

U  I M E R EP U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB 29743547503 kojeg zastupa punomoćnica Gracijela Katić Pavlak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pavlak & Partneri d.o.o. u Rijeci, Splitska 2, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate u iznosu od 1.952,73 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 5. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik EUROHERC osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, OIB 22694857747, dužan je platiti tužitelju TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB 29743547503, Antuna Heinza 4, iznos od 14.712,91 kuna / 1.952,73 EUR1 s zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17.05.2022., pa do isplate po stopi koja se odreĎuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 437,50 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

IV. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da se 14. travnja 2022. oko 5,35 sati na kolniku županijske ceste broj 2015, između naselja Slakovec i Brezje, dogodila prometna nezgoda uslijed naleta srneće divljači, na način da je srneća divljač pretrčavajući kolnik s desne na lijevu stranu u odnosu na smjer kretanja vozila, udarila u prednji lijevi dio vozila HONDA CIVIC 1.6 DTEC registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu ĐN, kojim je iz smjera jugozapada u smjeru sjeveroistoka upravljala vozačica IN. Nakon udara, životinja se udaljila u nepoznatom smjeru, dok su na mjestu događaja pronađeni tragovi plastike otpale s vozila, te mehanička oštećenja na vozilu s vidljivim tragovima dlake na oštećenim dijelovima. Na mjesto događaja pristupili su policijski službenici Postaje prometne policije Čakovec, koji su proveli alkotestiranje vozačice, fotografirali mjesto događaja i osobni automobil s nastalim oštećenjima i tragovima. Tužitelj nadalje navodi kako je u vrijeme nastanka štetnog događaja oštećenik s tužiteljem imao sklopljenu policu automobilskog osiguranja, koja je uključivala i kasko osiguranje, broj 020108478511, temeljem koje je prijavio nastalu štetu. U isto vrijeme je Hrvatski Lovački Savez odnosno BIOINSTITUT d.o.o. Čakovec imao sklopljenu policu osiguranja s tuženikom, broj 804271894. Na vozilu je oštećena ukrasna maska, prednji branik s lijeve strane, lijevo svjetlo za maglu i prednje dnevno lijevo svjetlo, a koja šteta je iznosila 14.712,91 kn. Iz priložene dokumentacije vidljivo je da je do štete na vozilu došlo isključivo zbog iznenadnog i neočekivanog istrčavanja divljači, a ne krivnjom vozačice koja to nije mogla izbjeći ni otkloniti. Brzina kretanja vozačice je bila ispod propisanog ograničenja, te je po poduzetim mjerama i radnjama djelatnika policije ustanovljeno kako kod vozačice nije utvrđena prisutnost alkohola. Kako divljač potječe iz područja kojim gospodari osiguranik tuženika, a divljač na cesti smatra se opasnom stvari te njen imalac odgovara za štetu po principu objektivne odgovornosti, temeljem pozitivnih pravnih propisa, na osiguratelja je prešlo pravo regresnog potraživanja prema BIOINSTITUTU d.o.o., odnosno njegovom osiguratelju, obzirom da je BIOINSTITUT d.o.o. imao sklopljenu policu osiguranja s tuženikom. Tužitelj je svom osiguraniku naknadio štetu u iznosu od 14.712,91 kn izravnom uplatom na račun tvrtke AUTO-GOLDI d.o.o. temeljem izjave osiguranika od 10. svibnja 2022. kojom daje suglasnost TRIGLAV OSIGURANJU d.d. da isplatu izvrši izravno na račun tvrtke te računa br. 118-P01-01 od 10. svibnja 2022. tvrtke AUTO- GOLDI d.o.o. Temeljem prethodno navedene prijave štete, police osiguranja, izjave osiguranika i računa ispostavljenog od strane tvrtke AUTO-GOLDI d.o.o., tužitelj je dana 17. svibnja 2022. isplatio iznos od 14.712,91 kn na ime naknade štete. Tužitelj je pozivao tuženika na platež regresnim zahtjevom, no tuženik je regresni zahtjev tužitelja otklonio kao pravno neosnovan. U odnosu na činjeničnu i pravnu osnovanost tužbe tužitelj ukazuje kako je sukladno čl. 77. Zakona o lovstvu (Narodne novine, broj: 99/18, 32/19, 32/20, dalje: ZL), lovoovlaštenik obvezatan na poduzimanje određenih mjera za sprječavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini na kojima se prostire lovište. Sukladno čl. 83. istog Zakona, lovoovlaštenik je odgovoran za štetu koju divljač počini na prostoru lovišta u kojem ta divljač stalno živi. U policijskoj službenoj zabilješki je evidentirana brzina ograničenja kretanja od 90 km/h. Prometnica je obilježena znakom opasnosti "divljač na cesti" što je potvrđeno u policijskoj zabilješki. No, očigledno je kako tuženik nije poduzeo sve mjere za sprječavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini, ali nije i ne može biti dovoljno da se samo postavi prometni znak opasnosti "divljač na cesti" te da se na taj način lovoovlaštenik, ovdje tuženik, ekskulpira odgovornosti za nastanak štete koju prouzroči divljač. Tužitelj ukazuje kako znak opasnosti "divljač na cesti" samo upozorava vozače na moguću opasnost od naleta divljači, međutim isti faktički ne sprječava izlijetanje divljači na cestu. Postojanje prometnog znaka koji sugerira mogućnost pojave divljači na cesti samo bi pojačalo odgovornost tuženika jer to znači da je on svjestan toga da na određenoj dionici ceste dolazi do izlaska divljači na cestu. Tuženik je odgovoran za štetu nastalu na vozilu tužitelja, a takav zaključak ne mogu izmijeniti niti odredbe Zakona o lovstvu niti odredbe Zakona o cestama. Također, pod mjerama koje je dužan lovoovlaštenik poduzimati radi sprječavanja štete od divljači, ne podrazumijeva se samo postavljanje navedenog prometnog znaka, već i ostale mjere kao npr. postavljanje strašila i zvučnih signala koji bi tjerali divljač, odstrjel divljači, odnosno ostale mjere navedene u čl. 75. istog Zakona. Tuženik odgovara po objektivnoj odnosno pretpostavljenoj odgovornosti pošto se u konkretnom slučaju radi o odgovornosti za štetu od opasne stvari, a o čemu je zauzela stav i recentna sudska praksa. Stoga osoba odgovorna za lovište pa tako i za štetu koju počini divljač na tom području, a na kojem se nalazi i određena cesta, mora poduzeti sve potrebne mjere kako divljač ne bi izletjela na tu cestu i time ugrozila život i zdravlje korisnicima predmetne ceste. Ukoliko bi bilo dovoljno samo postavljanje navedenog prometnog znaka "divljač na cesti", kako bi se ekskulpirala odgovornost tuženika, vozači motornih vozila bili bi odgovorni za štetu, ako nalete na divljač koja izleti na cestu. Prema tome, divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, pošto samom pojavom na cesti ugrožava život i zdravlje korisnika ceste te samim time, ako se već upuštamo u raspravu što je "opasnija stvar", divljač na cesti je daleko opasnija stvar od motornog vozila na cesti. Ceste su namijenjene za promet vozila, a ne za kretanje divljači. Zakon o cestama regulira eventualnu odgovornost koncesionara za nastalu štetu, ukoliko se utvrde određeni propusti istoga, odnosno krivnja. Međutim, tuženik, kao osiguranik lovačkog društva, odgovara po objektivnoj odgovornosti. Šteta nastala u vezi s opasnom stvari, smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, što znači da je na tuženiku teret dokaza. Sve dotle dok se divljač kreće onim predjelima koji su za nju predviđeni, a to je, u većini slučajeva, šuma i područje koje s njom neposredno graniči, u okolnostima svog redovnog života i ponašanja divljač ne predstavlja opasnu stvar. Međutim, kada divljač na bilo koji način dospije na prometnicu, koja je namijenjena za kretanje osobnih vozila, a ne za kretanje divljači, divljač zaista po svojim osobinama i položaju predstavlja povećanu opasnost po okolinu pa u tom slučaju ona predstavlja opasnu stvar. Zaključno, budući da je tuženik neosnovano propustio udovoljiti zahtjevu tužitelja tužitelj temeljem odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava nastanak osiguranog slučaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva jer isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza uz tužbu. Tuženik ističe kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, kako tužitelj u tužbi nije predložio sve dokaze potrebne za utvrđivanje svih činjenica na kojima temelji svoj zahtjev te da je prekludiran u iznošenju novih dokaza, sve imajući u vidu kako je teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za štetu na tužitelju. Stoga tuženik u cijelosti poriče činjenične navode tužbe da je do predmetne prometne nezgode došlo uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na divljač ili bilo koju drugu životinjsku vrstu navedenu u čl. 9. Zakona o lovstvu (Narodne novine, broj: 98/18, 32/19 i 32/20, dalje: Zakon o lovstvu), pa stoga osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu. Tuženik smatra da u izostanku bilo kakvih tragova i same divljači, odnosno na ovako oskudnom činjeničnom supstratu i dokumentaciji koje je dostavljena uz tužbu nije moguće provesti niti prometno vještačenje niti utvrditi pravno relevantne okolnosti slučaja. Nadalje, u pogledu osporene aktivne legitimacije, tuženik navodi kako uz tužbu nisu dostavljeni Uvjeti, prihvaćena ponuda o osiguranju, potpisana polica osiguranja niti dokaz da je premija plaćena (čl. 925. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), pa tuženik osporava i osigurano pokriće. Tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije jer osiguranik tuženika nije vlasnik lovišta niti divljači, budući se divljač smatra javnim dobrom, pa su pogrešni navodi tužitelja da je osiguranik tuženika vlasnik divljači koja je prouzročila predmetnu štetu. Opreza radi, osporava odgovornost za štetu i iz razloga što nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika. Naime, sukladno odredbi čl. 80. st. 6. t. 2. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na slijedeći način: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi te lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Kako u predmetnoj pravnoj stvari nema dokaza da je predmetna šteta nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika, stoga nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika. Tuženik nadalje ukazuje kako odredba čl. 80. Zakona o lovstvu predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na činjenične navode tužbe prema kojima postoji odgovornost lovoovlaštenika. Novi Zakon o lovstvu koji je na snazi od 17. studenog 2018. tj. koji je bio na snazi u vrijeme predmetne nezgode izrijekom sadrži takvu odredbu (čl. 76. st. 2.) pa se isti primjenjuje u konkretnom slučaju. Tuženik posebice ističe kako se predmetni štetni događaj odigrao izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini, pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, a posebice ne tuženik. Naime, odredbama Zakona o lovstvu (čl.11. st. 2.) jasno je propisano kako je zabranjeno ustanovljavanje lovišta građevinskom pojasu, javnim cestama, i drugim javnim površinama pa mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja predstavlja nelovnu površinu čiji su korisnici pravne osobe koje upravljaju istima. Odredbom čl.7.st.1. Zakona o lovstvu određeno je da korisnik nelovne površine-pravna ili fizička osoba koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljenje lovišta te donesenim programom zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika. Slijedom navedenog lovačka društva nisu korisnici odnosno lovoovlaštenici površine na kojoj se dogodio štetni događaj obzirom da je šteta nastala na nelovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena Programom zaštite divljači kojom upravlja korisnik. Izrada Plana programa zaštite divljači je obveza općina, odnosno osoba koje upravljaju ili se koriste nelovnom površinom, sukladno čl. 47. Zakona o lovstvu koji propisuje da se na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta donosi program zaštite divljači kojima se uređuje zaštita i lov divljači na navedenim površinama. Navedeni programi zaštite divljači obuhvaćaju građevinska područja (naselja), te zonu oko naselja i nelovni pojas sukladno Zakonu o lovstvu. Stoga tuženik ističe kako se na predmetni događaj ima primijeniti Zakon o cestama (Narodne novine, broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, dalje: Zakon o cestama) koji u čl. 50. st. 1. navodi kako se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Slijedom navedenog, tuženik ističe prigovor isključive krivnje treće osobe. Opreza radi, tuženik ističe da vozačica nije prilagodila brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, iako je na mjestu bio postavljen prometni znak opasnosti "divljačna cesti" radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozačice. Također, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata jer zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a ne mogu teći prije donošenja sudske odluke kojom je odlučeno o visini potraživanja, kao i zatraženu stopu zateznih kamata od pet postotnih poena jer se ista primjenjuje na tražbine koje proizlaze iz trgovačkog ugovora, a u ovoj pravnoj stvari radi se o regresnom zahtjevu koji proizlazi iz izvanugovornog odnosa odgovornosti za štetu.

3. U daljnjem tijeku postupka stranke su ostale kod navoda iznesenih u tužbi odnosno odgovoru na tužbu te su brojnim podnescima dopunjavale početne tvrdnje iznesene u tužbi odnosno odgovoru na tužbu na način da su na teorijskoj razini izložile svoja pravna shvaćanja te otvorile pravna pitanja koja su se pokazala kao sporna u ovoj pravnoj stvari.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka IN zamolbenim putem kod Općinskog suda u Čakovcu, zapisnik (list 94. spisa).

5. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

6. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja radi naknade štete isplatom iznosa od 1.952,73 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koji predstavlja iznos koji je tužitelj isplatio svojem kasko osiguraniku temeljem police za automobilska osiguranja broj 020108478511 zbog štetnog događaja koji se dogodio 14. travnja 2022. a za nastanak kojeg tužitelj tvrdi da je odgovoran tuženik, odnosno njegov osiguranik pa stoga predmetnom tužbom ostvaruje svoje pravo regresa u smislu odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a.

7. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak predmetnog štetnog događaja, osnova i visina utuženog potraživanja.

8. S obzirom na osporenu aktivnu legitimaciju koja predstavlja materijalno pravno ovlaštenje tužitelja na zahtijevanje sudske zaštite, sud je prvenstveno odlučivao o navedenom prigovoru s obzirom da isti predstavlja pravni temelj za zahtijevanje zaštite koju ovom tužbom potražuje.

9. Odredbom čl. 963. st. 1. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja prelaze po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

10. Nadalje, prema odredbi čl. 921. ZOO-a, ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja, dok je odredbom čl. 922. st. 1. ZOO-a propisano da je osigurani slučaj događaj prouzročen osiguranim rizikom.

11. Uvidom u policu za automobilska osiguranja broj 020108478511 od 17. siječnja 2022. (list 8. spisa) razvidno je, između ostaloga, da je između ĐN kao ugovaratelja osiguranja i osiguranika i tužitelja kao osiguravatelja zaključen ugovor o osiguranju, između ostalih i za osiguranje automobilskog kaska po općim uvjetima PG- aka/20-01-hr, odnosno djelomično osiguranje po kombinaciji Komb. D bez franšize. Nadalje, na predmetnoj je polici osiguranja naznačeno i da su ugovaratelju prethodno uručeni i svi pripadajući uvjeti osiguranja i klauzule.

12. Odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a određeno je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a). Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na parničnim strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Njihova je dužnost također iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije sud će iznijeti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

13. Imajući u vidu da je tuženik istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer, između ostaloga, tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da predmetni štetni događaj predstavlja osigurani rizik koji je pokriven dostavljenom policom osiguranja slijedom čega nije dokazao da je isplatom naknade svom osiguraniku, a koji iznos je predmet ovog regresnog postupka, ispunio svoju ugovornu obvezu na temelju ugovora o osiguranju vozila na koji se poziva, teret dokaza u odnosu na odlučnu činjenicu da je isplatom odštete naknade koju potražuje ispunio upravo svoju ugovornu obvezu prema svom osiguraniku, jest na tužitelju. Pri tome se ukazuje kako tužitelj tijekom postupka ne tvrdi da bi se radilo o ugovornoj (čl. 90. st. 1. i 2. ZOO- a) niti zakonskoj subrogaciji (čl. 91. ZOO-a).

14. Iz police za automobilska osiguranja broj 020108478511 od 17. siječnja 2022. (list 8. spisa) nije razvidno da bi po predmetnom djelomičnom osiguranju automobilskog kaska, po općim uvjetima PG-aka/20-01-hr po kombinaciji Komb. D bez franšize, nalet vozila na divljač predstavljao osigurani slučaj prouzročen osiguranim rizikom.

15. Slijedom navedenog, s obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da su isplatom naknade iz osiguranja subrogacijom po samom zakonu na njega prešla osiguranikova prava, ovaj sud ocijenio je osnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

16. U odnosu na od strane tužitelja dostavljene Opće uvjete za osiguranje automobilskog kaska, a koje je dostavio podneskom od 5. studenog 2024., valja naglasiti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u kojem su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica (čl. 461.a ZPP-a). Na pripremnom ročištu stranke ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno odredbi članka 461.a st. 6. ZPP-a sud neće uzeti u obzir. O gore navedenom stranke su i upozorene u pozivu na pripremno ročište.

17. S obzirom da je tužitelj tek nakon zaključenja prethodnog postupka, a koji je postupak sukladno odredbi čl. 292. st. 7. ZPP-a zaključen na pripremnom ročištu održanom 12. ožujka 2024., dostavio Opće uvjete za osiguranje automobilskog kaska za koje tvrdi da su sastavni dio uz tužbu priložene police osiguranja, a nije dostavio dokaz da iste bez svoje krivnje nije mogao dostaviti u tužbi odnosno prije zaključenja prethodnog postupka, sukladno gore navedenoj odredbi čl. 461.a st. 6. ZPP-a tužitelj na to više nije imao pravo slijedom čega sud nije izvršio uvid u od strane tužitelja predanu dokumentaciju.

18. Slijedom navedenog, tužitelj nije dokazao da je isplatom naknade koju je isplatio svom osiguraniku, ispunio svoju ugovornu obvezu na temelju predmetnog ugovora o osiguranju vozila, odnosno nije dokazao da predmetni štetni događaj odnosno nalet na divljač predstavlja osigurani rizik koji je pokriven dostavljenom policom osiguranja, pa je primjenom odredbe čl. 7., 219. i 221.a ZPP-a te čl. 963. ZOO-a odlučeno kao u t. I. izreke presude.

19. S obzirom na navedeno utvrđenje, izvođenje daljnjih dokaza sud je ocijenio protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. ZPP-a pa stoga ovaj sud nije ulazio u ocjenjivanje osnovanosti ostalih iznesenih tvrdnji stranaka te je na ročištu održanom 5. studenog 2024. odlučio da se predloženi, a neizvedeni dokazi izvođenjem prometnog vještačenja te za izvođenjem vještačenja po vještaku za lovstvo i po vještaku veterinarske struke neće izvesti.

20. Odluka o parničnim troškovima iz t. II., III. i IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. ZPP-a.

21. Tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka (čl.155. st. 1. ZPP-a) zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT), i to: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV- a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 9. siječnja 2023. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 62,50 EUR, za sastav podneska od 28. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 250,00 EUR te za zastupanje na ročištima održanim 12. ožujka 2024. i 5. studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.t.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV- a (Tbr. 46. OT-a) za svako što sveukupno iznosi 500,00 EUR. Dakle, tuženiku su priznati kao potrebni parnični troškovi za svrhovito vođenje postupka u iznosu od 1.062,50 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke.

22. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi članka 151. ZPP-a, a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

23. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 9. siječnja 2023. u iznosu zatraženom prema Tbr. 8. t. 1. OT-a jer se ne radi o obrazloženom podnesku već o podnesku opisanom u odredbi Tbr. 8. OT-a, niti mu je priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 6. svibnja 2024. jer isti prema ocjeni ovog suda nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, predmetnim se podneskom tuženik očitovao na dotadašnji tijek postupka, a što je mogao učiniti i na ročištima održanim 12. ožujka 2024. i 5. studenog 2024., a za zastupanje na kojima mu je u cijelosti priznat zatraženi trošak. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. izreke.

24. Odluku o parničnom trošku iz t. IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 19. prosinca 2024.

SUDAC:

Aleksandra Gumzej

PORUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.