REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-3499/2021-18.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod i odvodnja Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o., OIB: 36612651354, Dubrova 22, Novi Vinodolski, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vuksanović i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 11. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika, dana 19. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv- 17354/2021 koje je donio javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba dana 15. travnja 2021. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 179,14 EUR (1.349,76 HRK) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 350,66 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 25. ožujka 2021. javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave navodeći kako tuženik na temelju poslovnih knjiga - financijske kartice od 22. ožujka 2021. tužitelju duguje 1.349,76 HRK. Javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati navedeni iznos sa zateznim kamatama od dana podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku pa do isplate te da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik je pravodobno podnio prigovor u kojem navodi kako se ranije u više navrata obratio tužitelju s reklamacijom na ispostavljene račune te kako nije dobio odgovarajući odgovor. Tuženik u bitnome u svom prigovoru prenosi sadržaj prepiske s tužiteljem u kojoj iznosi svoje primjedbe na obračun potrošnje vode.
3. Povodom prigovora tuženika, temeljem čl. 58. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj navodi kako je tuženik korisnik vodnih usluga budući da posjeduje nekretninu na području mjesta pružanja usluge tužitelja, odnosno kako je isti vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (Novi Vinodolski). Tužitelj nadalje obrazlaže način obračuna i naplate vodnih usluga pri čemu se poziva na mjerodavne odredbe Zakona o vodnim uslugama, Uredbu o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva (Narodne novine, broj: 112/2010). Ističe kako se naknada za usluge tužitelja sastoji od fiksnih i varijabilnih troškova, kako se tužitelj odlučio za naplatu fiksnog troška u jednakom iznosu kod svih korisnika u stambenim zgradama, dok se varijabilni dio obračunava prema potrošnji za stambene prostore koji imaju ugrađene ispravne sekundarne vodomjere sukladno čl. 50. i 51. Odluke o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (Služben novine primorsko-goranske županije broj 32/12). Vezano za prijedlog tuženika da se prizna očitavanje potrošnje s internog vodomjera koji se nalazi u njegovom stanu, tužitelj ističe kako ne priznaje očitavanja brojila koja mu nisu fizički dostupna, odnosno koja nisu smještena na javnoj površini. Ističe kako su sukladno mjerodavnim propisima vlasnici stanova dužni mjesečno plaćati fiksni dio cijene vodnih usluga neovisno o količini potrošene vode. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati utuženi iznos od 1.349,76 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate te da mu nadoknadi nastale troškove ovršnog postupka, kao i naknadno nastale parnične troškove.
5. Tuženik tijekom postupka u bitnome navodi kako smatra da potrošnja vode nije pravilno raspodijeljena po stanovima, kako se više puta obratio tužitelju sa svojim prigovorima na ispostavljene račune, ali nikada nije dobio odgovor. Tvrdi kako su problemi počeli s ugradnjom digitalnih brojila, kako je u računima koje je primio navedena cjelokupna potrošnja vode za cijeli ulaz, kako očitavanja brojila nisu pravilno izvršena i kako zbog toga nastaje razlika u potrošnji. Smatra kako bi potrošnju trebalo očitavati i na digitalnom i na analognom brojilu.
6. Tužitelj je pojasnio kako je sukladno čl. 50. i 51. Odluke o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga, potrošnju vode obračunavao na način da je raspodijelio razliku između zbroja stanja očitanih sekundarnih vodnih mjera i očitanog stanja glavnog vodomjera raspodijelio na preostale korisnike prema njihovom suvlasničkom udjelu. Ističe kako je navedenom Odlukom propisano da, ukoliko sekundarni vodomjer nije redovito održavan i baždaren, isporučitelj usluge zadržava pravo naplate utrošene vode prema procjeni, a u predmetnom objektu jedino tuženik nije iskoristio mogućnost ugradnje sekundarnog brojila s daljinskim očitanjem pa mu se stoga iznos utrošene vode obračunava sukladno čl. 51. st. 5. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga.
7. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Među strankama je sporan način očitavanja i raspodjela potrošnje vode po stanovima u objektu u kojem se nalazi nekretnina tuženika. Tuženik ne spori svoju obvezu da kao vlasnik predmetne nekretnine podmiruje troškove vodovoda i odvodnje, međutim, osporava pravilnost obračuna tvrdeći da je njemu neopravdano pripisana cijela razlika između potrošnje očitane na glavnom vodomjeru i zbroju potrošnje po sekundarnim vodomjerima ostalih korisnika.
9. Uvidom u dostavljene račune (list 160-168 spisa) utvrđeno je da se utuženo potraživanje obuhvaća troškove potrošnje vode - varijabilni dio, fiksni dio osnovne cijene, naknadu za korištenje vode, naknadu za zaštitu voda, naknadu za razvoj vodoopskrbe, odvodnju – varijabilni dio, odvodnju – fiksni dio te naknadu za razvoj odvodnje. Ukupna visina potraživanja za utuženo razdoblje iznosi 1.349,76 HRK. 10. Odredbama čl. 205. Zakona o vodama (Narodne novine, br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14 i 46/18 - dalje: Zakon o vodama) propisano je da se sredstva za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje osiguravaju se iz cijene vodne usluge (st. 1.), pri čemu je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik) (st. 2.). Nadalje, odredbom čl. 205. st. 3. Zakona o vodama propisano je da se osnovica cijene vodne usluge za odvodnju i/ili pročišćavanje otpadnih voda, osim cijene vodnih usluga pražnjenja i odvoza otpadnih voda iz sabirnih jama i mulja iz malih sanitarnih uređaja, utvrđuje prema količini (kubni metar) ispuštene otpadne vode koja se mjeri na način propisan zakonom kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva za mjerenje ispuštene otpadne vode za potrebe obračuna naknade za zaštitu voda. Nadalje, odredbom čl. 206. st. 1. Zakona o vodama propisano je da visinu cijene vodnih usluga odlukom određuje isporučitelj vodne usluge, uz suglasnost jedinice lokalne samouprave; odredbom čl. 2. Odluke o priključenju na komunalne vodne građevine (Službeni glasnik Primorsko-goranske županije, br. 32/14 od 31. listopada 2014.) određeno je da je tužitelj javni isporučitelj vodnih usluga - javne vodoopskrbe i javne odvodnje na području grada Novi Vinodolski, što tuženik niti ne osporava.
11. Odredbom čl. 6. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva (Narodne novine, br. 112/10) propisano je da se najniža osnovna cijena vodnih usluga sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela, pri čemu fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine (troškovi očitanja vodomjera, obrade očitanih podataka, izrade i dostave računa korisnicima vodnih usluga, umjeravanja i servisiranja vodomjera i dr.), dok varijabilni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga ovisi o količini isporučenih vodnih usluga. Odredbom čl. 7. iste Uredbe određeno je da se cijena vodne usluge zasebno iskazuje u računu za vodne usluge za javnu vodoopskrbu, za skupljanje otpadnih voda i njihovo dovođenje do uređaja za pročišćavanje i za pročišćavanje otpadnih voda, te se u računu za vodne usluge zasebno iskazuje fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga, varijabilni dio osnovne cijene vodnih usluga i cijena koju plaćaju socijalno ugroženi građani za količinu isporučene vode nužne za osnovne potrebe kućanstva. Pri tome se uz cijenu vodnih usluga u računu za vodne usluge zasebno se iskazuju i porez na dodanu vrijednost, naknada za zaštitu voda, naknada za korištenje voda i naknada za razvoj, ako je sukladno Zakonu o financiranju vodnoga gospodarstva uvedena odlukom jedinice lokalne samouprave ili jedinice područne (regionalne) samouprave.
12. Među strankama nije sporno da svi ostali stanovi u predmetnoj zgradi osim tuženikovog imaju ugrađene sekundarne vodomjere. Odredbom čl. 51. st. 3. Odluke o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (Službene novine Primorsko- goranske županije broj: 32/2012) propisano kako isporučitelj usluge očitava stanje glavnog vodomjera i tako očitano stanje uspoređuje sa zbrojem potrošnje svih očitanih sekundarnih vodomjera; dok je odredbom čl. 51. st. 5. iste Odluke (list 120 spisa) propisano kako, u zgradi sa više korisnika vodnih usluga koja ima ugrađen jedan glavni vodomjer, u kojoj samo neki od korisnika imaju sklopljene ugovore o ugradnji sekundarnih vodomjera, količina isporučenih vodnih usluga na glavnom vodomjeru raspodjeljuje se na način da se korisnicima koji imaju sekundarne vodomjere obračunava usluga prema očitanom stanju, a razlika koja nastane između očitanog stanja na glavnom vodomjeru i zbroju stanja na sekundarnim vodomjerima se raspoređuje na preostale korisnike vodnih usluga koji nemaju ugrađene vodomjere prema broju istih stambenih jedinica razmjerno.
13. Imajući u vidu sve prethodno navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku pravilno obračunao naknadu za pruženu uslugu vodovoda i odvodnje, a sve sukladno citiranim propisima. Tuženik predloženim dokazima nije doveo u sumnju ispravnost ugrađenih sekundarnih vodomjera pa je sud stoga primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da je potrošnja vode pravilno očitana i na glavnom vodomjeru i na digitalnim vodomjerima stanova ostalih suvlasnika. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci pod točkom I.
14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP-a. Budući da je stavljanjem rješenja o ovrsi van snage postupak nastavljen po pravilima parničnoga postupka te se radi o jednom, a ne o više postupaka, troškovi postupka odmjereni su jedinstveno. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).
15. Tužitelju je priznat trošak sastava podnesaka od 29. studenog 2021. i 16. rujna 2022. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 8. rujna 2022., 9. veljače 2023. i 11. studenog 2024. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1), u iznosu od 50,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) iznosi ukupno 312,50 EUR. Tužitelju su priznati i troškovi javnog bilježnika u iznosu od 24,89 EUR te trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 EUR. Materijalni trošak ovršnog postupka nije priznat iz razloga što tužitelj nije dokazao da mu je doista nastao trošak u naznačenom iznosu i da je isti bio nužan za određivanje ovrhe. Slijedom navedenog o troškovima postupka odlučeno je kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu 19. prosinca 2024.
Sudac
Ivan Matančević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćnicima
2. Tuženiku