Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: P-566/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, u pravnoj stvari tužiteljice ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku iz Bjelovara, Josipa Jelačića 12, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Zagreba, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti, 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 2. st. 4. Ugovora o kreditu, kreditna partija 7102776899, broj ugovora: 3205028407 sklopljenom 21. ožujka 2006. između tužiteljice ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB:92963223473 kojom je ugovorena tužiteljičina obveza plaćanja svih naknada i troškova sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor."

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB:92963223473 da tužiteljici ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi parnični trošak 1.144,64 eura ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 19. prosinca 2024. do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. Tužiteljica ĐG je podnijela tužbu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. radi utvrđenja ništetnom odredbu sadržanu u čl. 11. u članku 2. st. 4. Ugovora o kreditu, kreditna partija 7102776899, broj ugovora: 3205028407 sklopljenom 21. ožujka 2006. između tužiteljice ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473 kojom je ugovorena tužiteljičina obveza plaćanja svih naknada i troškova sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor. 2. U historijatu tužbe tužiteljica navodi da je sa tuženikom dana 21. ožujka 2006. sklopila Ugovor o kreditu, kreditna partija 7102776899, broj ugovora: 3205028407 kojom joj je odobren kredit u iznosu od 59.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Uz rok otplate kredita na rok od 300 mjeseci, a koji kredit joj je odobren i iskorišten za kupnju kuće. Navodi da je odredbom u čl. 2. st. 4. Ugovora o kreditu tuženik nametnuo ugovornu odredbu kojom je ona u obvezi „platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora“ i na temelju te odredbe njoj je prilikom isplate kredita naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva. Ističe da se prilikom sklapanja Ugovora o kreditu o navedenoj odredbi nije prigovarala niti je imala mogućnost pregovarati s tuženikom već je tuženik istu jednostrano formulirao i uvrstio u unaprijed pripremljeni tipski ugovor na čiji sadržaj nije imala utjecaja već joj je sklapanje ugovora ponuđeno po principu „uzmi ili ostavi“. Navedena odredba ne sadrži bilo kakve podatke o visini naknade tuženika niti druge parametre iz kojih bi mogla shvatiti koji joj se troškovi i usluge tuženika te u kojem iznosu naplaćuju naknadom za obradu kredita zbog čega navedena odredba nije jasna niti razumljiva. Navodi da obradom kredita tuženiku nije nastao nikakav trošak koji bi opravdao naplatu naknade za obradu kredita jer je upravo ona snosila sve javnobilježničke i druge troškove povezane sa sklapanjem Ugovora pa za uvrštenjem ove odredbe tuženik nije imao bilo kakav opravdan razlog.

3. Nadalje, tužiteljica navodi da je tuženik nametanjem navedene nejasne i nerazumljive pa stoga i nepoštene odredbe u Ugovor o kreditu, počinio povredu Zakona o zaštiti potrošača važećeg u vrijeme sklapanja Ugovora što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice zbog čega je navedena odredba ništetna, sve u smislu čl. 81., 84. i 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj: 96/03).

4. Iz navedenih razloga tužiteljica smatra da je ugovorna odredba kojom je bila u obvezi platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o tarifi naknada za uslige u poslovima koje obavlja tuženik kao kreditor, temeljem koje je tužiteljici prilikom isplate kredita naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva, nepoštena, a slijedom toga i ništetna. Stoga tužiteljica predlaže sudu u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev kojim se pobijana odredba čl. Ugovora o kreditu utvrđuje ništetnom.

5. U odgovoru na tužbu tuženik prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari ističe da tužiteljica nije dokazala postojanje pravnog interesa za vođenje predmetne stvari.

6. Naime, tuženik ističe da tužiteljica nema pravni interes za postavljanje deklaratornog tužbenog zahtjeva kojim zahtijeva da se utvrdi ništetnost odredbe čl. 2. st. 4. Ugovora o kreditu, kreditna partija 7102776899, broj ugovora: 3205028407 sklopljenom 21. ožujka 2006. između tužiteljice i tuženika a kojom je ugovorena tužiteljičina obveza plaćanja svih naknada i troškova sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor. Smatra da bi tužbu trebalo odbaciti iz razloga što je tužiteljica postavila samo deklaratorni zahtjev bez da je dokazala svoj pravni interes u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev.

7. Nadalje, tuženik ističe i to da tužiteljica nije dokazala da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristila isključivo za potrošačke svrhe. Smatra da je pobijana ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva te da se ne može smatrati da je predmetna ugovorna odredba o naknadi uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama pa da bi se ta odredba imala smatrati nepoštenom/ništetnom.

8. Slijedom navedenoga tuženik predlaže sudu odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te naložiti istoj da tuženiku naknadi troškove ovog postupka.

9. Dakle, predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbe sadržanu u čl. 11. u članku 2. st. 4. Ugovora o kreditu, kreditna partija 7102776899, broj ugovora: 3205028407 sklopljenom 21. ožujka 2006. između tužiteljice ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473 kojom je ugovorena tužiteljičina obveza plaćanja svih naknada i troškova sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor, konkretno naknade za obradu kreditnog zahtjeva, te je valjalo odlučiti i o istaknutom prigovoru tuženika da li tužiteljica ima status potrošača.

10. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu od 21. ožujka 2006. (str. 6-11), u Odluku Vrhovnog suda Rev- 673/2023-2 (str. 12-16), presuda suda (treće vijeće) od 3. listopada 2023. (str. 65-73), u obvezne radnje pri odobravanju kredita (str. 128-129), u punomoć broj 199/2023 (str. 130-133) te dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (str. 162-163).

11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da su tužiteljica i tuženik dana 21. ožujka 2006. sklopili Ugovor o kreditu, kreditna partija 7102776899, broj ugovora: 3205028407 kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 59.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Otplata kredita ugovorena je na rok od 300 mjeseci, a kredit je odobren i iskorišten za kupnju kuće,

- da je odredbom čl. 2. st. 4. Ugovora o kreditu tuženik propisao ugovornu odredbu kojom je tužiteljica u obvezi „platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora“ i na temelju te odredbe tužiteljici je prilikom isplate kredita naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva,

- da je riječ o kreditu za kupnju kuće, konkretno prve nekretnine tužiteljice,

- da je tužiteljica u svojem iskazu izjavila da je predmetni kredit sklopila za kupnju prve nekretnine, za kuću, za čiju je namjenu kredit i utrošen, da se pojedinom odredbom Ugovora o kreditu uopće nije pregovaralo s nekim iz Banke, niti kod javnog bilježnika, već da se je samo govorilo općenito, a to je koliki joj je iznos kredita odobren, koliko iznosi rata, i da je to bilo to, te da joj bankar rekao da spornu naknadu mora platiti i da se ona naplaćuje iz mase kredita, ne znajući uopće na što se ta naknada odnosi i koji su to uopće bili troškovi nastali na strani tuženika. Tužiteljica kredit i dalje otplaćuje, time da je isti konvertiran u valutu EUR,

- da tužiteljica ima pravni status za vođenje ove parnice, dakle, za postavljanje samo deklaratornog zahtjeva, te potom u posebnom postupku može zahtijevati i povrat plaćene naknade za obradu kredita,

- da tužiteljica ima status potrošača u smislu Zakona o zaštiti potrošača važećeg u vrijeme zaključenja Ugovora, pri čemu valja reći da je pojam potrošača definiran odr. čl. 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača prema kojoj je "potrošač" fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. U konkretnom slučaju iz sadržaja Ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice proizlazi da je korisnik kredita tužiteljica kao fizička osoba i da Ugovor nije sklopljen u okviru trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, niti je tuženik dokazao da bi tužiteljica sklopila predmetni Ugovor u okviru navedenih djelatnosti.

12. Valja napomenuti da sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima tužiteljica može isticati ništetnost ugovorne odredbe, dakle i one kojom je propisana obveza plaćanja naknade za obradu kredita, i to pravo se ne gasi (čl. 327. st. 1. i čl. 328. ZOO-a) dok navedene odredbe ZOO-a predstavljaju poseban propis u smislu odredbe iz čl. 187. st. 2. ZPP-a kojom je propisana mogućnost podnošenja tužbe na utvrđenje „kada je to posebnim propisom predviđeno“. Prema mišljenju suda pravni interes za vođenje ove parnice očituje se i u nužnosti uspostave pravične ravnoteže u odnosu na parnične stranaka kao ugovornih strana iz Ugovora o kreditu budući da je propisivanjem od strane tuženika sporne odredbe odredbe o tzv. „ulaznoj“ naknadi, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, i time je tuženik znatno narušio ravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, a kao što je to već i ranije navedeno, u slučaju utvrđenja ništetnosti, tužiteljica ima pravo zahtijevati i povrat plaćene naknade za obradu kredita.

13. Na temelju utvrđenih činjenica i činjeničnog stanja, sud zaključuje da tužiteljica prije sklapanja Ugovora o kreditu i u vrijeme sklapanja istog, nije bila informirana o tome na što se odnosi sporna naknada o kojoj se nije pregovaralo, a niti se je o njoj moglo pregovarati.

14. Dakle, zaključak suda je da iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da se oko sporne naknade za obradu kreditnog zahtjeva nije uopće pregovaralo, jer je u pitanju o unaprijed formuliranoj odredbi Ugovora o kreditu (čl. 2. st. 4. Ugovora o kreditu) te tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj te odredbe Ugovora.

15. Na prethodno utvrđeno činjenično stanje valjalo je primijeniti odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

16. Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i visini te naknade. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik to nije dokazao, već iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnom tipskom ugovoru koji sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora.

17. Prema članku 295. ZOO-a, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

18. Slijedom navedenoga, ovaj sud zaključuje da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, a što znači da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora.

19. Budući da iz predmetnog Ugovora proizlazi da ga je prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, to je očito da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužiteljica mogla pojedinačno pregovarati. S obzirom da je tužiteljica na temelju članka 2. st. 4. Ugovora o kreditu platila tuženiku naknadu, koja joj je oduzeta iz mase kredita prilikom isplate istog, to je očito da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - tužiteljice, a što znači da je nepoštena navedena odredba članka 2. st. 4. Ugovora o kreditu, primjenom članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača, te ništetna u smislu članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača.

20. Isto tako valja napomenuti da je čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača propisano: "Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju Ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja Ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti."

21. Nadalje, valja napomenuti da je Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

22. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C- 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

23. S obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u svezi naknade za obradu kreditnog zahtjeva, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba. Tužiteljici je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu Ugovora kako bi mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlazi, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužiteljica nije bila u poziciji pregovarati.

24. S tim u vezi, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

25. S obzirom na navedeno, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i presudio kao u točci I. izreke presude.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici, a trošak tužiteljice u iznosu od 1.144,64 eura odnosi se na nagradu punomoćnika tužiteljice za sastavljanje tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastavljanje podneska od 24. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 27. studenoga 2024. i 19. prosinca 2024. za svako u iznosu od 200,00 eura, na PDV od 25% godišnje u iznosu od 200,00 eura, a sve to prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15: dalje – OT), zatim sukladno čl. 11. Zakona o sudovima i Tbr. 50 OT, na trošak izbivanja iz pisarnice i trošak prijevoza radi dolaska na ročište 19. prosinca 2024. ([adresa] – [adresa] – [adresa], 130 km x 0,5 €/km) u ukupnom iznosu 65,00 eura, kao i na trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 26,55 eura i na presudu u iznosu od 53,09 eura. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljica ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu propisanu odr. čl. 29. st. 2. ZOO koja teče od 19. prosinca 2024., kao dana donošenja ove presude. Radi navedenog o troškovima ovog postupka odlučeno je kao u točci II. izreke.

27. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

U Virovitici 19. prosinca 2024.

Sutkinja:

Anneliese Janeš-Mihoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

Dostaviti:

1. Odvj. Jugoslav Puran, Bjelovar, Bana Jelačića 12

2. Odvj. Kruno Knežević, Zagreb, Lopašićeva 6