1

 

Poslovni broj: 17 Gž-4342/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž-4342/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. P., odvjetniku u V., protiv tuženika D. P. iz O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u V., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Psp-10/2022-15 od 26. listopada 2023., dana 2. siječnja 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I. Uvažava se žalba tuženika, ukida se rješenje Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Psp-10/2022-15 od 26. listopada 2023., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tuženik je smetao tužitelja u posljednjem posjedu nekretnine koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću s pripadajućim priključkom struje na adresi u K., V., time što je točno neutvrđenog dana, a za što je tužitelj saznao dana 15. travnja 2022., izdao nalog H. O. d.o.o. jedinici u V., da za navedenu obiteljsku kuću isključe struje, a što su isti i učinili, te da je tuženik na taj način onemogućio tužitelja u korištenju struje u navedenoj obiteljskoj kući. Tuženiku je naloženo da uspostavi prijašnje posjedovno stanje koje je bilo prije izvršenog smetanja i to na način da H.-u O. d.o.o. jedinici u V., izda nalog za uključenje struje za navedenu obiteljsku kuću na adresi u K., V. i time da tužitelju omogući nesmetano korištenje struje u navedenoj obiteljskoj kući, a zabranjeno mu je svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja. Tuženiku je naloženo i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 424,71 eura / 3.200,00 kuna[1].

 

2.     Protiv rješenja žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijano rješenje preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, isto ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3.     Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužitelja odbije.

 

4.     Žalba je osnovana.

 

5.     Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite u odnosu na kuću koja se nalazi na adresi K.

 

6.     Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku, između ostalog, da se tužitelj nalazio u posljednjem posjedu kuće na adresi K,. Međutim, utvrđenje suda prvog stupnja u odnosu na postojanje isključivog i neposrednog posjeda tužitelja ne može se za sada prihvatiti.

 

7.     Naime tuženik je već u odgovoru na tužbu istaknuo da je u spornoj kući živio njegov otac sada pok. A. P. (što i sam sud utvrđuje u prvostupanjskom postupku u točki 26. obrazloženja rješenja), te da se nakon smrti pok. A. P. zajedno sa drugim nasljednicima nalazio u nasljedničkom suposjedu predmetne nekretnine.

 

8.     Činjenicu da li se tuženik nalazio u nasljedničkom suposjedu nekretnine sud prvog stupnja nije utvrđivao smatrajući (točka 27. obrazloženja rješenja) da ta činjenica nije relevantna za postupak. Međutim, takvo pravno shvaćanje suda prvog stupnja je pogrešno. Naime, suprotno pravnom shvaćanju suda prvog stupnja, činjenica da li se tuženik nalazio u nasljedničkom suposjedu nekretnine nije pravno neodlučna činjenica kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, već predstavlja jednu od odlučnih činjenica o kojima ovisi osnovanost tužiteljeve tužbenog zahtjeva.

 

9.     Naime, odredbom čl. 17. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) propisano je da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja.

 

              Stavkom 2. istog članka propisano je da kad su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici svakoga pojedinoga od tih posjeda, pa će ga tako izvršavati, osim ako je na temelju oporukom izražene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskoga suda izvršavanje povjereno nekome drugome, dok je stavkom 3. propisano da se prelaskom ostaviteljeva posjeda na njegova nasljednika ili nasljednike ne dira u ostale posjede iste stvari, odnosno prava.

 

10. Dakle, sukladno čl. 17. st. 1. ZVDSP, ostaviteljev posjed stvari trenutkom ostaviteljeve smrti prelazi na njegove nasljednike. To u konkretnom slučaju znači da ako je pok. A. P. u trenutku svoje smrti bio posjednikom ili suposjednikom (zajedno sa tužiteljem) sporne nekretnine taj posjed je trenutkom njegove smrti prešao na njegove nasljednike. S obzirom da nasljedničkim posjedom ne dira u ostale posjede stvari (čl. 17. st. 3. ZVDSP), to nadalje znači da, ako se pok. A. P. nalazio u suposjedu nekretnine zajedno sa tužiteljem, tada je trenutkom njegove smrti njegov suposjed prešao na njegove nasljednike, pa tada tužitelj ne bi osnovano mogao tražiti zaštitu (isključivog) posjeda, već eventualno zaštitu suposjeda. Pritom je za postojanje nasljedničkog posjeda ili suposjeda pravno neodlučno da li nasljednici ostavitelja imaju i faktičnu vlast na stvari sukladno odredbi čl. 10. st. 1. ZVDSP, jer nasljednički posjed predstavlja jednu od zakonom predviđenih izuzetaka kada se posjednikom stvari smatra i osoba koja nema faktičnu vlast na stvari.

 

11. Činjenica da li se tuženik u trenutku smetanja nalazio u nasljedničkom suposjedu nekretnine, dakle, suprotno pravnom stavu suda prvog stupnja, predstavlja odlučnu činjenicu u postupku koju je sud prvog stupnja bio dužan utvrditi i raspraviti. Sud prvog stupnja, zbog pogrešnog pravnog stava, navedenu činjenicu nije utvrđivao, tako da je u tom dijelu ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

 

12. Pritom je u svezi eventualnog postojanja tužiteljeva posjeda ili suposjeda nekretnine potrebno i navesti da, ako bi se utvrdilo da se tužitelj nije nalazio u posjedu, već u suposjedu nekretnine, da ta okolnost, sama za sebe, ne predstavlja razlog zbog kojeg bi tužbeni zahtjev tužitelja bio u cijelosti neosnovan. To iz razloga što zahtjev za pružanjem posjedovne zaštite (isključivog) posjeda, u sebi sadrži i manje, odnosno zahtjev za pružanjem posjedovne zaštite suposjeda. Stoga, ako nije osnovan zahtjev za zaštitu posjeda, nema mjesta odbijanju tužbenog zahtjeva u cijelosti, već je potrebno prihvatiti tužbeni zahtjev za zaštitu suposjeda, a za više od traženog tužbeni zahtjev treba odbiti (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2055/10 od 20. ožujka 2012., Rev-1361/1998 od 18. travnja 2001. i Rev-405/2022 od 3. svibnja 2022.).

 

13. Osnovani su i žalbeni navodi tuženika koji s odnose na provedenu ocjenu dokaza. Naime, iako je, sud prvog stupnja u pobijanom rješenju iskaze stranaka i svjedoka (nepotrebno) reproducirao odnosno prepisao, iste nije ocijenio. Naime, u pobijanom rješenju u potpunosti izostala ocjena dokaza odnosno iz istog nije razvidno koje dokaze odnosno koje iskaze je sud prihvatio odnosno koje, i iz kojih razloga, nije prihvatio i što je temeljem istih utvrdio. Tuženik je već u odgovoru na tužbu osporio da se tužitelj nalazio, bilo u posjedu, bilo u suposjedu, sporne nekretnine, pa je sud prvog stupnja bio dužan ocijeniti sve dokaze, te u pobijanom rješenju navesti što je temeljem prihvaćenih dokaza utvrdio, te navesti razloge zbog kojih pojedine dokaze ili iskaze nije prihvatio. Navedeno je izostalo, tako da je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer se u tom dijelu pobijano rješenje ne može ispitati.

 

14. Nadalje, tijekom postupka tuženik je u postupku tvrdio da je isključivi posjednik nekretnine bio njegov otac sada pok. A. P., a da posjeti tužitelj njegovom ocu nemaju karakter faktične vlasti na stvari, već da je tužitelj eventualno bio pomoćnikom u posjedovanju. O navedenom prigovoru sud prvog stupnja nije također naveo bilo koje razloge zbog kojeg takav prigovor tuženika ne prihvaća. Pritom sud nije ocijenio niti iskaze svjedoka T. P. i Ž. P. iz čijih iskaza proizlazi da se tužitelj nije nalazio u posjedu li suposjedu sporne nekretnine, već da je isključivi posjednik iste bio pok. A. P., pa je u tom dijelu utvrđenje da se tužitelj nalazio u isključivom posjedu nekretnine proturječno s iskazima tih svjedoka i iskazom tuženika za koje iskaze iz pobijanog rješenje nije jasno da li ih je sud prvog stupnja prihvatio ili nije.

 

15. U to smislu potrebno je i navesti da posjed, sukladno čl. 10. st. 1. ZVDSP) predstavlja faktičnu vlast na stvari. U ovom konkretnom slučaju, postojanje posjeda kao pretpostavke za pružanje (su)posjedovne zaštite je sporno, pa je sud prvog stupnja bio na nedvojben način utvrditi da li se tužitelj nalazio u posjedu ili suposjedu sporne nekretnine, kada je posjed stekao i kojom radnjama je isti izvršavao, odnosno na koji način je ostvarivao svoju faktičnu vlast na stvari, te je radi utvrđenja tih činjenica provesti savjesnu i brižljivu ocjenu svih dokaza koji su izvedeni u postupku u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

 

16. U odnosu na tuženikove žalbene navode kojima ukazuje da se protivio preinaci tužbe o kojoj sud prvog stupnja nije odlučio, potrebno je navesti da je tužitelj izvornom tužbom podnijetom 9. svibnja 2022. zahtijevao posjedovnu zaštitu "posjeda prava nekretnine". Takav tužbeni zahtjev je bio neodređen i u pravnom smislu nerazumljiv, pa je sud prvog stupnja sukladno obvezi iz čl. 109. st. 1. ZPP tužitelju bio dužan takvu tužbu vratiti na ispravak. Sud prvog stupnja to međutim, nije učinio, već je tužitelj bez poziva suda, podneskom 5. lipnja 2023. sudu podnio tužbeni zahtjev koji je ovaj put bio određen i razumljiv i podoban za postupanje. Tužitelj dakle, podneskom od 5. lipnja 2023. nije preinačavao tužbu, već je, u formalnopravnom smislu, ispravljao tužbu koja je do tada zbog nerazumljivog tužbenog zahtjeva bila nepodobna za postupanje tako da se tužba u konkretnom slučaju, a sukladno odredbi čl. 109. st. 3. ZPP, smatra da je podnesena onog dana kada je prvi puta podnesena. Kako se u konkretnom slučaju nije radilo o preinaci, već o ispravku tužbe, sud prvog stupnja o preinaci nije bio dužan niti odlučivati tako da su žalbeni navodi tuženika koje ističe u tom smislu neosnovani.

 

17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, uvažiti žalbu tuženika, pobijano rješenje ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

18. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.

 

19. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazao ovim rješenjem, te će ocijeniti sve dokaze koji su izvedeni tijekom postupka u smislu odredbe čl. 8. ZPP. Sud će tako jasno u obrazloženju pobijanog rješenja, sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP jasno navesti koje je dokaze i iskaze prihvatio, a koje nije i iz kojih razloga, te koje je činjenice temeljem istih utvrdio, a koje nije.

 

20. Sud prvog stupnja će tako u ponovljenom postupku utvrditi da li se tužitelj nalazio u posjedu ili suposjedu sporne nekretnine, kada je posjed ili suposjed stekao i kojom radnjama je isti izvršavao odnosno na koji način je ostvarivao svoju faktičnu vlast na stvari. Također, sud prvog stupnja će utvrditi da li se tuženik nalazio o nasljedničkom posjedu ili suposjedu, te će ocijeniti ima li osnova za pružanje posjedovne ili suposjedovne zaštite u kojem slučaju će razmotriti i primjenu odredbe čl. 24. ZVDSP, naravno ako se utvrdi da su ispunjene i sve ostale pretpostavke koje moraju biti ispunjene za pružanje suposjedovne zaštite.

 

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 2. siječnja 2024.

 

 

                         Sudac:

                Robert Jambor, v.r.