REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-765/2022-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, temeljem pisanog prijedloga više sudske savjetnice Ivane Reljanović, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Ul. Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, radi isplate 3.309,70 EUR, nakon javne glavne rasprave zaključene 14. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja i punomoćnice po zaposlenju tuženika, 19. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 3.309,70 EUR sa zateznim kamatama od 3. ožujka 2021. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju u roku od 15 dana troškove parničnog postupka u iznosu od 55,24 EUR.
III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 259,91 EUR.
IV. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 10,00 EUR sa zateznim kamatama.
O b r a z l o ž e nj e
1. Tužitelj u tužbi navodi da se 27. veljače 2019. na cesti A3 – GR Bregana (granica Republike Slovenije) - Zagreb – Slavonski Brod – GP Bajakovo (granica Republike Srbije), općina Garčin, 248 km i 50 m sjeverne kolničke trake dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao vozač PP upravljajući automobilom Audi6, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu društva IMPULS-LEASING d.o.o. na način da je isti naletio na divlju životinju- zeca. Zec je uginuo na licu mjesta te su ga nakon izvršenog očevida preuzeli tuženikovi djelatnici. Provedenim izvidima nisu prikupljeni dokazi iz kojih bi proizlazilo da je predmetni štetni događaj uzrokovan vozačevim kršenjem prometnih propisa. Oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu IMPULS-LEASING D.O.O. bilo je u vrijeme štetnog događaja osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilskog kaska broj 004626180183 te je stoga tužitelj svojem oštećeniku isplatio iznos naknade štete od 24.936,92 kn proizašle iz predmetne prometne nesreće. Tuženik je prema Zakonu o cestama i Pravilniku o održavanju i zaštiti javnih cesta dužan dovesti cestu u stanje koje je sigurno za promet, pri čemu ga redovna ophodnja ceste ne ekskulpira u slučaju neizvršavanja njegove obveze. S tim u vezi tužitelj ukazuje na to da nije odlučno je li divljač dospjela na prostor autoceste preskakanjem zaštitne ograde, prolaskom pored naplatnih kućica ili provlačenjem kroz oštećenu ili krivo postavljenu zaštitnu ogradu već je jedino relevantno to da je životinja bila u zaštićenom prostoru, a što je tuženikov propust jer je navedeno mogao i morao predvidjeti i spriječiti. Budući da se zec našao na cesti, razvidno je da tuženik nije postupio u skladu sa svojom zakonskom obvezom. S obzirom na to da je tužitelj kao osiguravatelj isplatio osigurninu svom kasko osiguraniku, po samom zakonu je na njega prešlo pravo na naknadu štete od osobe koja je odgovorna za tu štetu. Slijedom navedenoga, tužitelj od tuženika temeljem odredbe čl. 963. ZOO-a traži isplatu ovdje utuženog iznosa.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava postojanje uzročno – posljedične veze između svog postupanja i predmetne prometne nezgode, a time i postojanje vlastite odgovornosti, s obzirom da je ophodarska služba tuženika u vremenu koje obuhvaća razdoblje prometne nesreće u cijelosti postupila u skladu s pravilima struke i propisima (Zakonom o cestama, „Narodne novine‟ broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 114/21, Pravilnikom o održavanju cesta, „Narodne novine‟ broj 90/14 i 3/21 te Pravilnikom o ophodnji javnih cesta, „Narodne novine‟ broj 75/14 i 7/21). Pravilnikom o ophodnji javnih cesta je propisano da se ophodnja obavlja najmanje tri puta dnevno, s time da se ophodnja smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati ako se ophodnja obavlja vikendom i blagdanom. Iz putnog radnog lista 481/2020 i 484/2020 za ophodarsko vozilo registarske oznake [registarska oznaka] je vidljivo da je ophodarska služba 27. veljače 2020. tijekom smjene od 7 do 19 sati te smjene od 19 do 7 sati vršila ophodnju upravo na propisani način. Osim toga, radi sprječavana ulaska životinja na kolnik autoceste tuženik je čitavom dužinom predmetne dionice autoceste postavio žičanu ogradu u skladu s Općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama (HRN U.S4.102; HRN U.S4.106; HRN U.S4.112). Ophodarska služba tuženika pregledava zaštitnu žičanu ogradu u sklopu svake ophodnje, a obavljaju se i redoviti detaljni pregledi. Iz dokumentacije o radu ophodarske službe proizlazi da pregledom ograde na predmetnoj dionici autoceste nisu utvrđena nikakva oštećenja koja bi omogućila prolazak divljih životinja na kolnik ni prisutnost divlje životinje a niti su prije predmetne prometne nezgode zaprimljene dojave o pojavi divlje životinje. Kako u ovom slučaju nije bilo dojave o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, objektivno nije bilo moguće spriječiti nalet tužiteljevog osiguranika na divlju životinju. Stoga tuženik ukazuje na to da ne postoji njegova odgovornost u smislu krivnje za nalet na divlju životinju u smislu odredbe čl. 50. st. 1. Zakona o cestama, već bi za štetu trebao odgovarati vlasnik predmetne divlje životinje odnosno ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na javnu cestu prema odredbama Zakona o obveznim odnosima o objektivnoj odgovornosti za štetu nastalu od opasne stvari. Na izričit upit suda tuženik je odgovorio da ne osporava visinu nastalih oštećenja na vozilu ni dinamiku nastanka predmetne prometne nezgode u smislu raspodjele odgovornosti, odnosno toga da bi vozač PP doprinijelo nastanku štetnog događaja, već isključivo svoju odgovornost za njegov nastanak. Temeljem svega naprijed navedenoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su potvrda MUP RH, PPP Slavonski brod, broj 511-11-09/06-O-64-4/20 o prometnoj nesreći (list 4. i 5. spisa), polica osiguranja automobilskog kaska (list 6. i 7. spisa), pregled naplate po polici osiguranja (list 8. spisa), Uvjeti za osiguranje automobilskog kaska (list 9. i 12. spisa), prijava štete i odštetni zahtjev (list 13. i 14. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih druga ili lijekova u organizmu (list 15. spisa), prometna dozvola (list 16. i 17. spisa), vozačka dozvola za PP (list 18. i 19. spisa), prijava štete (list 20. spisa), izvid štete Croatia osiguranja (list 21. spisa), račun za popravak osiguranog vozila (list 22. te 23., 24. i 25. spisa), obavijest o otklonu regresnog zahtjeva za naknadu štete (list 28. spisa), regresni zahtjev (list 29. spisa), fotografije oštećenog automobila (list 30. – 73. spisa), tuženikovi putni radni listovi 481/2020 i 484/2020 i (list 82. – 85. spisa), dnevnik rada tuženikovih ophodara (list 86. – 89. spisa), dnevnik rada tuženikovog referenta – operatera za praćenje prometa (list 90. i 91. spisa), ispisi dijelova zemljopisne karte područja štetnog događaja (list 101. i 102. spisa) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka IP (list 147. spisa).
4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka PP ni svjedoka HP jer te dokaze nije smatrao svrsishodnima budući da tuženik ne osporava dinamiku nastanka štetnog događaja. Zbog istog razloga sud nije proveo ni dokaz prometno-tehničkim vještačenjem s očevidom na licu mjesta na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja. Sud nije proveo ni dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine štete na vozilu ni dokaz financijskim vještačenjem na okolnost toga je li utuženi iznos plaćen oštećeniku jer tuženik te okolnosti ne osporava. Sud nije proveo ni dokaz saslušanjem svjedoka UP jer je tuženik na ročištu 9. travnja 2024. odustao od tog dokaznog prijedloga.
5. Predmet spora je subrogacijski zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je njegovom kasko osiguraniku nastala naletom vozila na divlju životinju - zeca na kolniku autoceste A3, a koju štetu je, u vidu isplaćene osigurnine, tužitelj prethodno naknadio svom osiguraniku.
6. Među strankama je nesporno da se 27. veljače 2020. dogodila prometna nezgoda na autocesti A3 na način da je tužiteljev kasko osiguranik naletio na divlju životinju - zeca te da je nalet bio neizbježan, dakle, da nalet nije posljedica propusta tužiteljevog osiguranika. P je, među ostalim, nakon prometne nesreće uklonjen upravo od strane tuženikovog djelatnika.
7. Nesporno je i da je tužitelj isplatio ovlaštenom auto servisu za vozilo njegova osiguranika iznos od 24.936,92 kn po osnovi popravka nastalih oštećenja. Prvo je 15. prosinca 2020. bio isplaćen nesporan iznos od 16.500,00 kn a zatim 2. ožujka 2021. razlika od 8.436,92 kn do punog iznosa računa popravka vozila.
8. Sporno je li se divlja životinja - zec našao na kolniku predmetne autoceste zbog skrivljenog propusta ili radnje tuženika kao upravitelja predmetne autoceste.
9. Prema odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.), koji je bio na snazi u vrijeme plaćanja računa za popravak automobila, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
10. Dakle, tužitelj je isplatom osigurnine za korist svog osiguranika stupio u pravni položaj tog osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu, ali za sada ostaje otvoreno pitanje da li je tuženik ta osoba koja je odgovorna za štetu.
11. Prema odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine‟ br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., dalje: ZC iz 2019.), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.
12. Odredbom čl. 81. st. 1. ZC-a iz 2019. je određeno da tuženik upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava.
13. Prema odredbi čl. 50. st. 2. ZC-a iz 2019. pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. tog članka nastalu na javnoj cesti ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.
14. To ne znači da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara za štetu isključivo ako je ista posljedica propusta da na zahtjev lovačkog društva postavi odgovarajuću prometnu signalizaciju i opremu, već će ista odgovarati za štetu od divljači i u svim drugim situacijama u kojima je šteta posljedica njenog skrivljenog propusta ili radnje, uzevši u obzir obveze koje ta osoba ima kao upravitelj javne ceste.
15. Iz dostavljenih putnih radnih listova za ophodarsko vozilo registarske oznake [registarska oznaka] za 27. veljače 2020. (od 7,30 do 18,00 sati) i za 27. veljače 2020. za razdoblje noći s 27. na 28. veljače 2020. (od 18,30 do 6,45 sati) te dnevnika rada referenta operatera za praćenje prometa za 27. veljače 2020. (7,00 do 19,00 sati) te za noć s 27. na 28. veljače 2020. (od 19 do 7 sati) proizlazi da je tuženik uredno izvršio ophodnju autoceste A3 na dionici koja se nalazi između mjesta Slobodnica i mjesta Velika Kopaonica, dakle za dio autoceste na kojem se nalazi općina Garčin u kojoj je prema potvrdi PU Brodsko-Posavske PPP Slavonski Brod došlo do prometne nesreće (konkretno u općini Garačin na 248 km i 50 m sjeverne kolničke trake autoceste) te da pri tome nisu utvrđenja ni oštećenja u žičanoj ogradi niti su nađene životinje na cesti, osim zeca o kojem je riječ u ovom postupku. Nadalje, u spisu predmeta ne nalazi se podatak o tome da bi bilo koji subjekt u promatranom vremenskom razdoblju bio dojavio pojavu životinje na cesti. Jedini podatak o nesreći u navedenom razdoblju je upravo podatak o naletu na divlju životinju - zeca o kojem je riječ u ovom postupku.
16. Dakle u spisu predmeta ne postoji ništa što bi upućivalo na to da tuženik nije uklonio životinju koju bi pronašao na cesti ili za koju bi dobio dojavu da se na njoj nalazi odnosno da je u žičanoj ogradi koja ograđuje cestu postojala rupa koja ne bi bila pravovremeno popravljena.
17. Stoga preostaje odgovoriti na pitanje može li tuženik unatoč tomu što je ogradio predmetnu autocestu žičanom ogradom, a što tužitelj ni ne spori, nakon što je utvrđeno da na istoj nije bilo oštećenja te unatoč tomu što je propisno vršio ophodnju ceste tijekom koje nisu utvrđene nikakve nepravilnosti, odgovarati za činjenicu što se je divlja životinja ipak našla na kolniku predmetne autoceste.
18. Odgovor na to pitanje ovisi o tome o kakvoj se vrsti divlje životinje u konkretnom slučaju radi, s obzirom da od toga ovisi utvrđenje može li se uopće određenim mjerama zaštite autoceste onemogućiti izlazak te vrste divlje životinje na kolnik autoceste, a ako može, tada je potrebno utvrditi da li su takve mjere u konkretnom slučaju bile poduzete.
19. Zečevi su životinje u odnosu na koje se objektivno mogu poduzeti odgovarajuće mjere koje će spriječiti njihovo istrčavanje na kolnik autoceste.
20. Prije svega potrebno je postaviti odgovarajuću ogradu.
21. Iz odredbe čl. 78. st. 1., 2., 4., 5., 6. i 7. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine‟, broj: 92/2019., dalje u tekstu: Pravilnik o znakovima, signalizaciji i opremi), koji je bio na na snazi u vrijeme nastanka prometne nezgode, proizlazi da su zaštitne žičane ograde tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa od divljači i drugih životinja te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka s okolnih putova na trasu autoceste i ispod podvožnjaka, koje mogu biti čelične i od polimernih vlakana, a sastoje se od stupa, žičanog pletiva, žica za nastavak ograde, kukâ za pričvršćivanje te sidara za osiguranje od rušenja, s time da pletivo ograde mora biti učvršćeno metalnim klinovima u teren kako bi se spriječilo provlačenje životinja ispod ograde, da je njihova visina minimalno 2 m, a kada se na iste dodaju nastavci, tada njihova visina može iznositi maksimalno 2,45 m, u kojem slučaju se na ogradu mogu dodati najviše tri nastavka u međusobnom razmaku od 15 cm.
22. Navedena odredba primjenjuje se na zaštitne žičane ograde koje su postavljene odnosno će biti postavljene nakon stupanja na snagu navedenog pravilnika, 1. listopada 2019., dok je za ceste koje su već izgrađene ili su u fazi izgradnje do tog datuma, mjerodavno postojeće stanje prometne signalizacije i opreme temeljem propisa prema kojima su projektirane ili izvedene (čl. 89. st. 1. Pravilnika o znakovima, signalizaciji i opremi).
23. Predmetna zaštitna žičana ograda postavljena je prije 1. listopada 2019., budući da je ista postojala u vrijeme predmetne prometne nezgode, koja se dogodila 27. veljače 2020.
24. Međutim, i prije stupanja na snagu Pravilnika o znakovima, signalizaciji i opremi, bio je na snazi podzakonski propis u vidu Pravilnika o znakovima, signalizaciji i opremi („Narodne novine‟ broj: 33/2005., 64/2005., 155/2005., 14/2011., 25/2015.) koji je obvezivao osobu koja upravlja autocestom da istu ogradi zaštitnom žičanom ogradom u svrhu zaštite prometa na cesti od divljači i drugih životinja (čl. 93. t. 1. navedenog Pravilnika). Primjenjujući pažnju dobrog stručnjaka, u smislu odredbe čl. 10. st. 2. ZOO-a, tuženik je morao znati da pletivo takve ograde mora biti dovoljno gusto te duboko i dobro pričvršćeno uz tlo i u njega ukopano da se životinje (zečevi) ne mogu provući ispod nje niti mogu prokopati ispod te ograde, ali i da sama ograda mora biti i dovoljno visoka, kako ju zečevi ne bi mogli preskočiti.
25. Tuženik očito nije postupio na navedeni način, jer se zec unatoč postavljenoj žičanoj ogradi našao na kolniku predmetne autoceste, dakle, očito je tuženik napravio propust koji je u konkretnom slučaju doveo do predmetne prometne nezgode i zato je, sukladno odredbi čl. 50. st. 1. ZC-a, dužan naknaditi štetu koja je nastala osiguraniku tužitelja naletom na zeca.
26. Stoga je, sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a, tuženik dužan tužitelju isplatiti zahtijevani iznos od 3.309,70 EUR.
27. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Iz izvatka po tužiteljevom računu na listu 24. i 25. spisa proizlazi da je tužitelj prvo 15. prosinca 2020. isplatio oštećeniku nesporan iznos od 16.500,00 kn a zatim 2. ožujka 2021. i iznos od 8.436,92 kn, čime je isplatio iznos koji odgovara punom iznosu iz računa popravka vozila. Budući da je tužitelj zatražio plaćanje zatezne kamate od prvog dana nakon štio je sam izvršio posljednje plaćanje vezano za prometnu nezgodu o kojoj je riječ u ovom postupku (dakle od 3. ožujka 2021.), sud mu je kamatu dosudio od tog dana jer mu od tada pripada.
28. Sud je visinu zatezne kamate utvrdio primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima kakva je bila na snazi za svako razdoblje u kojem je nastajala zatezna kamata. Tako je odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.), koji je bio na snazi od 5. travnja 2018 do 31. prosinca 2021. i odredbom istog članka Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.), koji je bio na snazi od 5. travnja 2018. do 31. prosinca 2022., bilo je propisano da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Zatim je odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.,126/21. i 114/22), koji je bio na snazi 1. siječnja 2023., odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.,126/21., 114/22 i 156/22), koji je bio na snazi od 1. siječnja 2023 do 14. prosinca 2023. te odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.,126/21., 114/22, 156/22 i 145/2023), koji je bio na snazi od 15. prosinca 2023 do 29. prosinca 2023. bilo propisano da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Naposljetku je odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) koji je na snazi od 30. prosinca 2023. do danas propisano da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Sud je uzeo u obzir da utužena tražbina proizlazi iz ugovora o osiguranju između tužitelja kao osiguravajućeg društva i oštećenika te stoga nije riječ o ugovoru između dva trgovaca ni ugovoru između trgovca i osobe javnog prava pa je primijenio odgovarajuće uvećanje stope koje vrijedi za „ostale odnose‟ iz odredbe čl. 29. odgovarajućeg Zakona o obveznim odnosima.
29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 151. st. 1. i 2. ZPP-a, čl. 154 st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a
30. Tužitelj je na ročištu održanom 14. studenoga 2024. zatražio naknadu parničnog troška. Sud je tužitelju priznao osnovanim zahtjev za naknadom troška pristojbe na tužbu u iznosu od 39,78 EUR temeljem odredbe čl. 4. st. 1. u vezi s odredbom čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine‟ br. 118/18.) u vezi s Tbr. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine‟ br. 53/19., 92/21. i 37/23.), a potvrda o plaćanju te pristojbe nalazi se na listu 74. spisa, te trošak sudske dostave za svjedoka u iznosu od 15,46 EUR jer iz spisa predmeta proizlazi da je takva dostava pokušana i da je tužitelj po pozivu suda uplatio upravo taj iznos za dostavu. Slijedom navedenoga, sud je u točki II. izreke tužitelju dosudio trošak postupka u ukupnom iznosu od 55,24 EUR.
31. Sud je u točki III. izreke odbio tužiteljev zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u dijelu koji se odnosi na razliku između zatraženih 299,69 EUR za trošak pristojbe na tužbu i dosuđenih 39,78 EUR za tu pristojbu, odnosno ukupno 259,91 EUR.
32. Odluka o tuženikovom zahtjevu za naknadom parničnog troška donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu pa je njegov zahtjev za naknadom troška za cijeli zatraženi iznos od 10,00 EUR odbijen kao neosnovan.
U Zagrebu 19. prosinca 2024.
Sutkinja:
Ivana Manestar
pisani prijedlog odluke izradila
viša sudska savjetnica
Ivana Reljanović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem sustava eKomunikacije ovog suda. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a)..
DNA: 1. tužitelju
2. tuženiku
